#ekspertski

[knjigeobradovic]

EKSPERTSKI KURS - NAPOLEON HIL

[mentalnahigijena]

KRATKO PODSJEĆANJE Mag falsifikata Mitropolit Amfilohije osjetio je ovozemaljska ograničenja pri pokušaju falsifikovanja crkvenih spisa, koji su navodno imali nekanonski i pogrešan unos. Zato se i obratio 10. juna 1992. godine Svetom arhijerejskom saboru Ruske pravoslavne crkve sa zahtjevom da se u diptihu Ruske pravoslavne crkve iz 1850. godine izbriše autokefalnost Crnogorskoj mitropoliji, jer je na osnovu istog upisana i u „Sintagmu Svetih kanona“ 1856. godine Temeljni ugovor sa Crkvom Srbije, koji ni sa pravnog aspekta ne može nositi to ime, okidač je za intenzivne tenzije u Crnoj Gori. Ako se, pak, i za trenutak zapitamo za istorijski razlog, suočićemo se sa surovom istinom koju je nacista Jozef Gebels rekao: ,,Oduzmite narodu istoriju, i u prvoj godini postaće kao rulja, a u drugoj generaciji ćete sa njima moći da upravljate kao sa stokom“. Nažalost, pod intenzivnom srpskom propagandom u negaciji svega crnogorskog koju uspješno sprovodi Crkva Srbije, od 1920. godine, kada je i formirana, njeni visoki predstavnici nikad nijesu odstupili od ,,velikih srpskih šovinističkih ideja“. Ipak, sudeći po (ne)djelima počasno mjesto zasigurno pripada njihovom budućem svecu mitropolitu Amfilohiju. Zaista, veoma značajni rezultati, koje slobodno možemo klasifikati na nivou njegov životnog djela. U ime svemogućeg ‘svetosavkog’ Boga i manipulicije sa istorijskim činjenicama, mitropolit Amfilohije je stvorio nevjerovatni porast Srba na popisu stanovništva 2003. godine. Da, bilo ih je 31,99%! Ovo dokazuje visoku uspješnost posrbljavanja, ako izuzmemo procente izbjeglica koje su dobile državljanstvo, a uporedimo sa podacima iz 1991. godine, kada je Srba bilo svego 9,34%. No, budući svetac mitropolit Amfilohije osjetio je i ovozemaljska ograničenja pri pokušaju falsifikovanja crkvenih spisa, koji su navodno imali nekanonski i pogrešan unos. Zato se i obratio 10. juna 1992. godine Svetom arhijerejskom saboru Ruske pravoslavne crkve sa zahtjevom da se u diptihu Ruske pravoslavne crkve iz 1850. godine izbriše autokefalnost Crnogorskoj mitropoliji, jer je na osnovu istog upisana i u „Sintagmu Svetih kanona“ 1856. godine. Istorijska je činjenica da u Ruskom arhivu postoje mnogobrojni spisi i pisma koja neupitno svjedoče o autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve, te je ovaj pokušaj ostao neostvaren. Da paradoks bude još veći, godinama kasnije, dobili smo javno priznanje od strane mitropolita Amfilohija da je ipak bila autokefalna, koje glasi: ,,Bila je samostalna u punom smislu riječi od vremena ukidanja Pećke patrijaršije 1766. godine, pa se onda zvala, u to vrijeme zvala autokefalna, zato što je to jedina eparhija Pećke patrijaršije koja je bez prekida ostala do današnjeg dana, zvala se u to vrijeme autokefalna jer je ona stvarala državu“. Dijeleći evidentno identične vrijednosti, ostaje nam samo da se zapitamo da li će sadašnji premijer Dritan Abazović uspjeti da ekspertski falsifikuje sve ono što nije uspjelo mitropolitu Amfilohiju. Ko zna… možda ga, kao istaknutog pokornika svetosavske ideologije, jednog dana budu proslavljali i kao ‘svetog Dritana’, ako ga državno tužilaštvo Crne Gore ne zaustavi pravnim mehanizmima.

[prijedor24]

Ekspertski tim BiH posjetio Trgovsku goru: Planovi Hrvatske predstavljaju opasnost za narednih 300 godina!

Ekspertski tim BiH posjetio je lokaciji Trgovska gora gdje je planirana gradnja skladište radioaktivnog otpada. Nakon posjete rekli su da bi bilo nekorektno postaviti skladište radioaktivnog otpada u opštini Dvor blizu granice sa BiH jer je riječ o seizmički nestabilnom području, što može predstavljati opasnost za narednih 10 do 12 generacija. Ovo je prva posjeta Ekspetskog tima BiH nakon što je…

[senatme]

Teško je privlačnost destinacije i njenu poznatost graditi na igri rizika

Teško je privlačnost destinacije i njenu poznatost graditi na igri rizika @jrabrenovic

Teško je privlačnost destinacije i njenu poznatost graditi na igri rizika Teško je privlačnost destinacije i njenu poznatost graditi na igri rizika Danas se navršava 90 dana rada nove i prve “ekspertsko – demokratske i apostolske” vlade koju je Crna Gora imala. U predhodnih tri mjeseca vlada je veoma temeljno i “ekspertski” radila na usložnjavanju, ionako, složenog ekonomskog i društvenog…

[pavlovicivanrdc]

Zašto je primena Big Data i mašinskog učenja zanimljivija bankama u Fraud menadžmentu nego u kreditnim rizicima?

Pre par meseci smo u firmi dobili priliku da organizujemo sastanak na neku od tema po izboru sa specijalizovanim analitičarem jedne od najvećih svetskih konsultantskih kuća u oblasti IT-a, i kao kompanija koja ima jako uspešne Big Data projekte u TelCo industriji I koja želi da tu tehnologiju I znanje plasira u bankarskoj industriji, izabrali smo temu “Data lake u CEE bankarstvu”.

Na tom sastanku ja nažalost nisam dobio odgovor na pitanje koje me muči “zašto se pre svega IT direktori u CEE bankama (još uvek) masovno ne klade na Date Lake tehnologiju I zašto tom tehnologijom ne pokušavaju da reše bojne zahteve iz različitih biznis odeljenja, a gde se kao showstopper-i često pojavljuju problemi nedostatka podataka, nemogućnost real time obrada ili preskupih I prekomplikovanih projekata proširenja I integracija postojećih DWH ili relacionih baza podataka”.  Međutim kao osobi koja dolazi iz Credit risk-a na nekom portfolio nivou I koga su davno naučili da su ostali rizici tu, ali da je Credit risk ono što boli banke u Srbiji, malo me je iznenadilo što se na tom sastanku mnogo češće čulo “Fraud detection” nego “Probabilty of Default”… medjutim slične rezultate zabeležili su I drugi (ispod primer The Economist-a) pa me je to nateralo da se malo zainteresujem za temu “Zašto Fraud?”

Fraud menadžment je dugo u bankama bila tema kojoj se nije poklanjala prevelika pažnja…uglavnom zbog toga što se Fraud uglavnom vezivao za poslovanje sa karticama (kažu da kriminalci ne vole “slow transactions” pa im platni promet nije bio zanimljiv), a čak I u Americi je važilo pravilo da su kartice toliko profitabilan proizvoda da nije problem podneti čak I nekoliko procenata prevara…medjutim “Instant payment” I “open banking” donose nešto što bi po Covid terminologiji nazvali “new normal”, a to su “real time payments”… spore transakcije koje postaju brze, nose visok rizik, ali ni približno iste prihode od naknada kao kartičarski biznis…još jedna jako bitna novina je da su za razliku od transakcija karticama, gde učestvuju minimum 3-4 strane, “instant payments” ustvari peer to peer transakcije koje odlikuje jako malo podataka (originator, beneficiary, iznos, vreme) pa smo prinudjeni da bi ih razumeli da ih obogatimo dodatnim podacima kojima banka raspolaže ili ih može nabaviti od 3rd party provajdera.  

Kako se na ove izazove može odgovoriti primenom data science-a imao sam priliku da vidim na primeru jednog od vrhunskih softverskih rešenja za monitoring transakcija (bilo da pričamo o prepoznavanju Fraud-a ili finansijskog kriminala/pranja novca). U pitanju je IBM-ovo rešenje SaferPayment koje se zasniva na realnom vremenom (ili bar near real time-u), profilisanju učesnika u transakciji, cross channel pristupu, obogaćivanju dodatnim podacima I sve većoj upotrebi mašinskog učenja pored još uvek neizostavnih ekspertski postavljenih scenarija. Kada govorimo o profilisanju učesnika, cilj je da u u realnom vremenu razumemo istoriju transakcija originator-a, beneficiary-a, ali I to kako se originator ponašao ranije kao beneficiary I obrnuto, kako bi ustanovili eventualno postojanje nekih protočnih računa ili kruženja novca u cilju zamagljivanja pravih učesnika u transakciji.

Primena cross channel pristupa nam može biti dvostruko korisna. Prvo da smanjimo false positive rates I poboljšamo korisničko iskustvo naših klijenata. Naime, nije dobra situacija kada korisniku blokiramo neko e-banking plaćanje zato što je inicirano sa nelogične IP adrese, na primer sa neke egzotične destinacije, a da nismo u stanju da nadziranjem drugih kanala (na primer transakcija kartica sa pinom ili drugim teško kompromitovanim elementima zaštite) razumemo da se klijent verovatno nalazi na toj destinaciji I da transakcija nije nelogična. Takodje, možemo sebe zaštiti od često vidjanog scenarija da novac dolazi kroz jedan kanal (npr e-banking ili cash in ATM-ovi), a odlazi kroz neki drugi kanal (npr. kartičarske transakcije). Samo postojanje silosa u bankama (kada svaki kanal ima svoj Fraud softver) čini banku mnogo zanimljivijom kriminalnom svetu.

Pored cross channel-a, jako bitno je da banke ulože I u integraciju dodatnih baza podataka I na taj način obogate postojeće podatke. Pre svega ovde govorimo o nekim identifikacionim podacima I logovima sa servera koji nam mogu pomoći da identifikujemo I ocenjujemo reputaciju I klijenata I uredjaja se kojih oni pristupaju ili čak I da prepoznamo kada sa druge strane imamo zahtev koji dolazi od mašine, a ne od čoveka. Razne nelogičnosti nam ovde mogu poslužiti za neki crveni ili žuti signal (drugačija ponašanja u odnosu na istoriju, zahtevi sa jednog uredjaja koji se tiču nepovezanih računa, nelogične kombinacije vremenskih zona, jezika, IP adresa…).

Meni je takodje jako interesantno I da Saferpayment za razliku od sličnih konkurentskih rešenja daje potpunu slobodu u delu korišćenja različitih data science alata I jako dobro razume sličnosti izmedju monitoringa transakcija za potrebe otkrivanja (internih/eksternih) prevara kroz različite kanale, kao I za potrebe sve kompleksnijih regulatornih “AML” zahteva u delu praćenja I identifikacije finansijskog kriminala za potrebe sprečavanja pranja novca I finansiranja terorizma, gde godinama na svetskom nivou postoji problem ulaganja jako velikih napora za obezbedjivanje očekivanih procesa (trošenja ključnih front office resursa I u neku ruku “maltretiranje” klijenata), izuzetno slabih rezultata u toj borbi (manje od 1% takvih transakcije se stvarno I spreči) I ogromnih novčanih kazni I prekršajnih/krivičnih prijava kojima regulatori redovno kažnjavaju finansijske institucije I senior menadžment istih.

Na kraju ove analize sam I sam shvatio zašto se Fraud-om trebamo baviti sada, ali I zašto ćemo sačekati još malo pre nego što Big Data bude prirodno okruženje za upravljanje kreditnim rizikom.

[saznajemozavas]

Ko se plaši samita Putin — Tramp?

Raste strah od mogućeg mirovnog dogovora između Trampa i Putina, dramatično je — i bez imalo ironije — na naslovnoj strani upozorio je svoje čitaoce londonski „Tajms“, posle vesti da je dogovoreno da se samit predsednika Rusije i SAD održi u Helsinkiju 16. jula. Međutim, sličan strah od mogućeg izbijanja mira između dveju najvećih svetskih nuklearnih sila nije ograničen samo na „Tajms“. Naime, slično će i „Gardijan“ koji tvrdi da će sastankom s Putinom Tramp „ostaviti na cedilu“ svoje saveznike, i „Vašington post“ koji poručuje da samit dvojice lidera „treba da upali zvona za uzbunu“, „Njujork tajms“ koji predviđa da će spuštanje tenzija između Rusije i SAD „pogoršati američke odnose sa evropskim saveznicima“… O čemu će Putin i Tramp razgovarati na svom prvom zvaničnom samitu čije je održavanje dogovoreno prilikom ovonedeljne posete Džona Boltona Moskvi, Trampovog savetnika za nacionalnu bezbednost? Otkud toliko uznemirenje u medijima glavnog toka s obe strane Atlantika? Kolike su zaista šanse da se predsednici Rusije i SAD u Finskoj dogovore o nekakvom značajnom približavanju stavova i, makar, smanjivanju tenzija između dveju sila? O ovim su pitanjima u „Novom Sputnjik poretku“ razgovarali analitičar iz Vašingtona Obrad Kesić, novinarka Ljiljana Smajlović i naš dugogodišnji diplomata Zoran Milivojević. Sputnjikovi sagovornici saglasni su u oceni da je glavnu prepreku prvom samitu dvojice predsednika predstavljao otpor unutar same Amerike. Obrad Kesić podseća da je Tramp odavno najavio da će jedan od ključnih elemenata njegove spoljne politike biti normalizacija odnosa s Rusijom, ali „zbog histerije u SAD zbog navodnog ruskog mešanja u izbore, to je bilo odloženo i do sada nije bilo prostora da se u tom smislu nešto značajnije pokrene. Međutim, u međuvremenu je Tramp uspeo da konsoliduje svoju poziciju i oko sebe je okupio ekipu u koju ima poverenja i koja mu daje podršku, a istovremeno i istraga ruskog mešanja doživljava potpuni fijasko i to su okolnosti zahvaljujući kojima se otvorio prostor za sastanak s Putinom“. „Samit dvojice predsednika do sada su sprečavali unutrašnji politički razlozi u Americi. Čitav američki establišment je izabrao da ruši i potkopava Trampa na pitanju Rusije“, ocenjuje Ljiljana Smajlović, „što je usmereno i protiv Trampa — to su ti unutrašnji politički razlozi — ali i protiv same Rusije, pa otuda i gomilanje trupa na njenim granicama koje izaziva zebnju“. „Upravo zbog toga je i važno što će do samita dvojice predsednika uopšte i doći“, nadovezuje se Zoran Milivojević, koji naglašava da su „međunarodni odnosi promenjeni, mi živimo u multipolarnom svetu, i Amerika shvata da ima rivale i da u dijalogu s tim rivalima mora da traži rešenja za svetska pitanja. Istovremeno, Tramp je ojačao i u ovom trenutku ima unutrašnju podršku kakvu do sada nije imao, što mu i omogućava da ostvari svoja predizborna obećanja u vezi s odnosima s Rusijom. A ima i simbolike u tome što će se samit održati u Helsinkiju. Možda će ovo biti novi detant, treba naime podsetiti da je Helsinška povelja 1975. nastala upravo kao rezultat detanta između SSSR-a i SAD“. Posle ovonedeljnog Putinovog sastanka s Boltonom, kome su prisustvovali i ruski ministri odbrane i spoljnih poslova Sergej Šojgu i Sergej Lavrov, iz Kremlja je saopšteno da će dvojica predsednika u Helsinkiju razgovarati o američko-ruskim odnosima, o razoružanju, i o situaciji u Siriji, u Ukrajini i na Korejskom poluostrvu. Ljiljana Smajlović smatra da je „Sirija najlakša tema za Trampa i Putina, oni bi mogli da konstatuju da su zajedno porazili DAEŠ“, a to bi onda otvorilo mogućnost za povlačenje američke vojske iz te zemlje, što aktuelni američki predsednik najavljuje već duže vreme. S tim u vezi, CNN ovih dana javlja da se Tramp nada upravo takvom dogovoru s Putinom, a u prilog takvom razvoju situacije — to jest, odustajanju Amerike od obaranja Bašara Asada i posrednom priznanju da je taj rat izgubila — ide i otkriće agencije Rojters da su SAD poručile pobunjenicima na jugu Sirije, suočenim sa sirijsko-ruskom ofanzivom, da više ne računaju na američku pomoć. „Vidi se da dijalog između dveju država traje već neko vreme i da donosi rezultate…��, komentariše ove signale Zoran Milivojević: „Ekspertski timovi su sigurno već pripremili platforme, tako da Putin i Tramp mogu da uđu u konkretne aranžmane i dogovore.“ A kada je o signalima reč, interesantnih signala ima i povodom Ukrajine. Tramp je na nedavnom sastanku G7 ostalim liderima navodno rekao da je Krim deo Rusije, zato što većina tamošnjeg stanovništva govori ruski i upitao ih je — opet, navodno, ali Bela kuća ove navode nije demantovala — i zašto su uopšte stali na stranu Ukrajine, kad je to jedna od najkorumpiranijih zemalja na svetu. Ukrajinski mediji istovremeno javljaju i da će američka vojna pomoć toj zemlji biti smanjena… U svim ovim najavama, skreće pažnju Zoran Milivojević, upadljivo je potpuno ignorisanje Evropske unije, te stoga možda i ne treba da čudi što bivši švedski premijer Karl Bilt, inače jedan od brojnih pripadnika zapadnog establišmenta, zagovornika teze o „ruskoj opasnosti“, u „Vašington postu“ povodom samita Putin-Tramp piše kako Evropljani imaju naročitog razloga da budu zabrinuti. Na tom tragu i londonski „Tajms“ citira neimenovanog britanskog ministra koji kaže: „Nervozni smo zbog mogućnosti da nekakav dil o miru bude iznenada objavljen. Tramp i Putin bi mogli da kažu, ’Šta će nam toliko vojnih kapaciteta u Evropi?‘, i da se dogovore o njihovom smanjivanju.“ I „Gardijan“ piše o britanskom strahu da bi Evropljani mogli da budu „ostavljeni na cedilu“ eventualnim Trampovim dogovorom s Putinom o obustavljanju NATO vežbi nadomak zapadnih granica Rusije, po matrici po kojoj se u Singapuru Tramp dogovorio s Kim Džong Unom o obustavljanju američko-južnokorejskih vojnih vežbi koje Pjongjang doživljava kao provokaciju. „U establišmentu“, objašnjava Ljiljana Smajlović, „postoji strah da će se Tramp posvađati s ostalim liderima NATO-a na njihovom predstojećem samitu, a da će onda imati dobar sastanak s Putinom, baš kao što se nedavno posvađao s liderima G7, a onda odmah potom održao uspešan samit s Kim Džong Unom“. Sve u svemu, Sputnjikovi sagovornici izražavaju oprezni optimizam u pogledu rezultata helsinškog samita predsednika Putina i Trampa. Obrad Kesić: „Ne verujem da će se stvari promeniti brzo, ali su Trampovi kritičari i dosadašnji spoljnopolitički establišment s pravom uplašeni, zato što je taj prvi korak jako važan i otvara proces koji vodi ka popravljanju američkih odnosa s Rusijom.“ „Očekujem da će ovaj susret otvoriti prostor ka detantu“, kaže Zoran Milivojević. „Mislim da idemo ka nekakvom smirivanju i zaustavljanju ovog novog Hladnog rata kome smo svedoci, iz prostog razloga što u ovom trenutku ni Amerika nema interesa da uđe u sukob, jer joj je poljuljana pozicija i na Pacifiku, i na Bliskom istoku i u drugim delovima sveta.“ Zaključuje Ljiljana Smajlović: „Ne mislim da Trampa interesuje mir u svetu, koliko da samoj Americi bude bolje. Ali mi živimo u delu sveta kome je u interesu da se odnosi između Amerike i Rusije relaksiraju i da se smanje pritisci Amerike na našu zemlju. I to je ono što očekujem od ovog samita.“ IZVOR DIREKTAN LINK: https://rs-lat.sputniknews.com/intervju/201807011116314666-Putin-Tramp-samit/ Read the full article

[znamobaportal]

http://www.znamo.ba/jevrejsko-groblje-muzej-na-otvorenom-u-nominaciji-za-unesco/

JEVREJSKO GROBLJE, MUZEJ NA OTVORENOM, U NOMINACIJI ZA UNESCO

Te kamene nadgrobne spomenike Ivo Andrić nazva usnulim lavovima što čuvaju Sarajevo, drugi ih povezaše sa srednjovjekovnim stećcima.

Najstariji su dio Jevrejskog groblja, koje se na više od trideset hiljada metara kvadratnih prostire na padinama grada, čuvajući za vječnost gotovo sva pokoljenja Jevreja koji kročiše u Sarajevo. Zbog specifičnosti izgleda nadgrobnika i njihove ljepote, čija starost seže čak u 17. stoljeće, počeo je proces njegove nominacije za upis na Listu svjetske baštine UNESCO-a.

Riječ je o serijskoj međudržavnoj nominaciji jevrejskih grobalja u Evropi, za koju je inicijativa potekla od ICOMOS-a Njemačke i Jevrejske zajednice Njemačke, a podržala ju je Državna komisija za saradnju sa UNESCO-m BiH.

Jevrejsko groblje u Sarajevu najstarije je u BiH i nakon praškog najveće je u Evropi. Prvi spomenik datira iz 1640. godine, a na njegovoj površini je oko 3.500 nadgrobnih spomenika, iako niko ne zna koliko je tačno Jevreja tu ukopano. Razlog za to je što su mnogi od njih stradali u holokaustu te su članovi porodica znali, u čast sjećanja na voljene, podići samo spomenik, iako ispod njega ne leži niko.

Upečatljiva lijepo izrađena velika kapija sa Davidovom zvijezdom na vrhu i simbolom sedmerokrakog svijećnjaka ulaz je u svijet mrtvih, ali i svojevrsni muzej na otvorenom – primjerci patinom vremena prekrivenih starih grobnih spomenika, kamenih tvorevina neobična oblika jedinstvenog u svijetu, fasciniraju svakog posjetioca. Na njima hebrejski natpisi kao trag za onima što ostaviše dio svog života u sarajevskoj kotlini – na tren se čini kao da možete čuti njihov šapat.

U posljednjem ratu bilo je prva borbena linija kada je i pretrpjelo teška oštećenja stalnim bombardiranjem, a njegovo je područje i u potpunosti minirano. Po završetku rata bilo je potrebno prvo riješiti upravo to pitanje, a tek onda ući u proces njegove obnove.

Predsjednik Jevrejske zajednice BiH Jakob Finci u razgovoru za Fenu podsjeća da je ideja o zaštiti ovog groblja pred UNESCO-om nastala još prije rata. Tada je detaljnu studiju uradila profesorica Snježana Mutapčić, a u martu 1992. godine bila je otvorena i velika izložba o groblju te je sve bilo spremno da se podnese kandidatura za upis na Listu svjetske baštine UNESCO-a. Taj proces zaustavljen je ratom.

“U svim ratovima koji su prohujali ovim područjem nikada se nisu groblja skrnavila, ona su svima bila svetinja, sve do posljednjeg rata kada se igrom slučaja groblje našlo na liniji razdvajanja. Cijeli grad se s ove tačke vidi kao na dlanu te je često bilo izloženo teškim bombardiranjima“, kazao je Finci.

Puno je, kaže, posla na obnovi tog nacionalnog spomenika BiH od kraja rata urađeno. Prvenstveno je trebalo deminirati područje groblja, za šta je sredstva dala Norveška vlada, a potom riješiti veliki problem koji je počeo ugrožavati cijelo područje – klizište. Uz pomoć sredstava SAD-a urađena je drenaža, Njemačka ambasada je donirala sredstva za obnovu ulazne kapije, koja je počela tonuti i naginjati se, dok su sredstvima iz Fonda američkih ambasadora očišćeni spomenici na najstarijem dijelu groblja.

“Specifikum ovog groblja su spomenici koji nevjerovatno asociraju na stećke i koje ne možete vidjeti ni na jednom jevrejskom groblju ni u Evropi ni na Bliskom istoku. Vjerovatno su Jevreji došli u BiH i ovdje zatekli stećke te počeli da prave spomenike koji asociraju na njih. Nisu uspravni, već su pomalo nagnuti”, istaknuo je Finci.

Naglašava da je tu sahranjen i prvi sarajevski rabin Samuel Baruh oko 1640. godine, a spomenik mu je specifičan po tome što je na njemu otisak ruke. Finci navodi da se kroz brojne diskusije i analize pokušavalo odgonetnuti šta ta ruka znači, da li je riječ o blagoslovu ili nečem drugom.

Jedan od specifičnih jevrejskih običaja je i sahranjivanje svetih knjiga. Ta grobnica zove se Geniza i u nju se ukapaju knjige, molitvenici, Tore, te svi dokumenti u kojima se spominje ime Božije.

“Ako se svete knjige i spisi oštete, oni se ne mogu baciti ili uništiti, nego se sahranjuju isto kao i živi ljudi. Genizu na ovom groblju tražimo uz pomoć sondi i nismo je još uvijek uspjeli pronaći. Postoji mogućnost da se nalazila na dijelu groblja koje je uništeno i izmješteno kada je pravljena pruga. Posljednja sahrana u Genizi je bila 1928. godine, kada su sahranjeni svi oštećeni molitvenici i knjige. Ona nema nikakav specifičan nadgrobni izgled te ju je teško prepoznati”, ustvrdio je Finci.

Na groblju je još potrebno popraviti staru kamenu ogradu koja opasava cijelo područje, te očistiti znatan dio starih nadgrobnika ali se spori oko toga čime je to najbolje uraditi. Struganje mahovine i ostale patine četkom moglo bi oštetiti kamen, a slična opasnost postoji i odabirom neke hemijske supstance za taj proces.

Jevrejsko groblje nekada se protezalo skroz do Miljacke, međutim presječeno je izgradnjom pruge za istočni dio BiH, čime je ostao samo njegov gornji dio s kapelom napravljenom 1923. godine. U sklopu tog područja još se nalaze i spomen-kosturnica iz 1952., spomenik žrtvama ustaškog terora, aškenaska kosturnica iz 1962., spomen-kosturnica uz aškenasku kosturnicu te česma.

Od 1965. godine, otkada je otvoreno gradsko groblje Bare i jevrejska parcela na Vlakovu, Jevreji se više ne ukopavaju na starom groblju.

Generalni sekretar Državne komisije za saradnju sa UNESCO-m i pomoćnica ministra za nauku i kulturu u Ministarstvu civilnih poslova BiH Biljana Čamur Veselinović precizirala je za Fenu da je Komisija inicijativu za nominaciju Jevrejskog groblja u Sarajevu primila od Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, koja ga je nacionalnim spomenikom BiH proglasila 2004. godine.

Čamur Veselinović naglašava da je Federalno ministarstvo kulture i sporta formiralo ekspertski tim, u koji su uključeni i eksperti Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, Jevrejske zajednice u BiH i Državne komisije za saradnju BiH s UNESCO-m, a koji je pripremio dokument za upis Jevrejskog groblja na Tenativnu listu. On je trenutno u fazi prevođenja.

Po završetku tog dijela posla i upisa na Tentativnu listu, uslijedit će postupak pripreme nominacionog fajla za kandidovanje za upis na Listu svjetske baštine UNESCO-a.

“Nadgrobni spomenici bosanskih Sefarda razlikuju se i oblikom i motivima od jevrejskih spomenika u drugim dijelovima svijeta. Ministarstvo civilnih poslova BiH smatra da bi upis još jednog dobra na Listu svjetske baštine UNESCO-a bio od velikog značaja za promociju kulturnog nasljeđa i same zemlje i grada”, ocijenila je ona.

[mndzdr]

TUŽBA: Jedno dete dnevno u Srbiji dobije rak?!

Tužbe, javlja RTS, u ime žrtava, priprema specijalni tim, koji će činiti domaći i strani advokati, kao i lekari kojima predstoji da dokažu vezu između porasta najtežih bolesti i korišćenja uranijuma tokom bombardovanja. Četrdeset pet milijardi godina potrebno je za potpuni raspad osiromašenog uranijuma. Na Srbiju je 1999, po priznanju NATO-a, bačeno više od 10 tona - uglavnom na Kosovu, ali i četiri lokacije na jugoistoku Srbije. MONDO je pisao o posledicama i upotrebi osiromašenog uranijuma u Srbiji, a mišljenja stručnjaka na tu temu su podeljena: Sada je sve više stručnjaka koji tvrde da se već u prve dve godine posle bombardovanja beleži porast hematoloških i bubrežnih oboljenja, a godinama kasnije, i teža. Izvor: Youtube "Sada statistika upravo govori o enormnom procentu. O epidemiji malignih bolesti, anomalija na potomstvu, sama činjenica da se kod jednog deteta dnevno utvrdi jedno maligno oboljenje, dovoljno govori o riziku", kaže za RTS član tima Radomir Kovačević, toksikolog u Institutu za medicinu rada i radiološku zaštitu.Foto: MONDO, Mario MilojevićLokacije na Kosovu koje su gađane osiromašenim uranijumom Iako veza između statistike i bombardovanja zvanično nije dokazana, ekspertski tim namerava da je utvrdi - sa čime će pred sudove 19 zemalja NATO-a. Uprkos činjenici da su slični pokušaji, ranije, ostajali bez epiloga - italijanski kasacioni sud u slučaju pogibije radnika RTS-a i nemački Ustavni sud u slučaju stradalih na Varvarinskom mostu proglasili su se nenadležnim. Pravnici, zato, male šanse daju novoj inicijativi. Izvor: Youtube "Ovde govorimo s jedne strane o nemogućnosti utvrđivanja direktne krivice, s druge strane verujemo da će situacija biti veoma slična onoj koja je bila u Nemačkoj", kaže Milan Antonijević iz Komiteta pravnika za ljudska prava - Jukom. "Ono što je bolje, to je da se prikupe da se napravi neka komisija koji će pribaviti sve to što su nam radili opisati, dokumentovati sa fotografijama, istorijama bolesti i tada da to se sačeka odgovarajući momenat, da se to iskoristi", kaže advokat Toma Fila. Borba za pravdu propala je čak i kada je iza nje stajala država - tokom bombardovanja Međunarodni sud pravde u Hagu odbacio je zahtev jugoslovenske vlade da NATO prekine sa udarima. Izvor: Youtube Pet godina kasnije, proglasio se i nenadležnim u sporu Srbije i Crne Gore protiv osam članica alijanse. Iskustvo pokazuje da se umesto pravnim sredstvima, treba boriti političkim, kaže pravnik Jukoma. "Da one sada nakon ovoliko godina pomognu našoj zemlji da pojedine posledice sanira - ovde govorimo i o razminiravanju i o finansijskoj pomoći i ulaganjima i mislim da je to i put kojim treba i u ovom slučaju ići", kaže Milan Antonijević. Ekspertski tim, ipak, ima optimizma - namera im je da se u tužbama nađu i posledice korišćenja kasetnih bombi i bombardovanja hemijskih i petrohemijskih postrojenja. Veruju da će dokaze prikupiti za oko dve godine. ............................................. MONDO aplikacija ponovo na Google Play Store! PREUZMITE JE! Let's block ads! (Why?)

[crnagorakraljevina]

Izvještaj međunarodne komisije o Balkanskim ratovima! - knjiga Je ekspertski izvještaj o uzrocima Balkanskih ratova i ratnim zločinima počinjenim tokom njihovog trajanja. Zastrašujući podaci koje je komisija prikupila objavljeni su 1914. godine, ali su ubrzo zasjenjeni izbijanjem Prvog svjetskog rata. – Izveštaj Međunarodne komisije: Spaljivanje sela i egzodus poraženog stanovništva je normalna i tradicionalna pojava u svim balkanskim ratovima i ustancima. To je običaj kod svih ovih naroda. Ono što su sami propatili oni za uzvrat nanose drugima. To su mogle da spreče samo izričite naredbe iz Atine, Beograda i Sofije i to samo ako bi crkve i pobunjeničke organizacije podržale odlučnost njihovih vlada. - Izvještaj o Crnogorskom ratištu: Za Crnogorca se kaže da su zbog njegova stava pretrpjeli značajne gubitke u odnosu na broj vojnika. Ponos nije dozvolio da se sklone, iako su bili izloženi neprijateljskoj vatri, boreći se kao u prošlim vremenima kada oružje nije imalo toliki domet niti je bilo toliko smrtonosan. Članovi međunarodne komisije su zaključili da su balkanski ratovi bili inspirisani "megalomanskim" idejama Velike Grčke, Velike Bugarske, Velike Srbije. Ovu međunarodnu komisiju su činili univerzitetski profesori i drugi ugledni pojedinci iz Francuske, Velike Britanije, SAD, Njemačke, Austrije i Rusije. U redovima komisije su se nalazila čak tri dobitnika Nobelove nagrade. Objavljen u Washington, D.C. : The Endowment 1914. godine.

[mentalnahigijena]

DW - KRIZA VLADE  svi protiv svih Nova kriza crnogorske vlasti nakon ustoličenja mitropolita SPC-a Joanikija na Cetinju koje je dovelo do prosvjeda i sukoba građana i policije. Mogući su i izvanredni izbori, a podjele u zemlji nikad nisu bile dublje. Crnogorska vlast proživljava već treću krizu za samo deset mjeseci Vlade premijera Zdravka Krivokapića i ponovo je na raskrsnici koja vodi ka rekonstrukciji kabineta ili novim izborima. Najjače snage u vlasti, Demokratski front (DF) i Demokrati, zatražile su rekonstrukciju i ulazak njihovih kadrova u trenutno ekspertski kabinet, pa bi Vlada imala 18 umjesto 12 ministarstava i tri umjesto jednog potpredsjednika – Dritana Abazovića, lidera URE. Abazovićeva stranka optužila je veće partnere da su im fotelje najvažnije i poručila da su mogući i novi izbori. Oporba, predvođena Demokratskom strankom socijalista (DPS) predsjednika države Mila Đukanovića, u međuvremenu je ocijenila da je kriza u zemlji nikad dublja, pa traže prijelaznu vladu i izvanredne izbore. Promjena „karaktera" Vlade? Politička analitičarka Daliborka Uljarević smatra da su izvanredni izbori neizbježni i da su toga svjesni svi akteri, ali, dodaje, moguća je i rekonstrukcija Vlade: „Izbori trenutno odgovaraju samo DF-u, dok bi ostali, iz različitih razloga, pokušali prolongirati njihovo održavanje. Ako dođe do rekonstrukcije Vlade dogovorom vladajuće većine, neće biti potrebe da idu s novim premijerom. Međutim, karakter Vlade u kojoj je DF bit će drugačiji i to će imati svoju refleksiju, ne samo na unutarnji razvoj događaja, nego i na međunarodnu poziciju Crne Gore“, kaže Uljarević za DW. Prosrpski DF ostao je prošlog prosinca izvan Vlade iako je najjači konstituent vladajuće većine, a tvrdili su da je to bio zahtjev zapadnih ambasada. Otada su se često sukobljavali s Krivokapićem i Demokratima koji su bili na istim valnim dužinama sa URA. I Demokrati su ostali izvan Vlade, ali su je branili i bili protiv rekonstrukcije koja bi uključivala i promjenu premijera. Međutim, posljednji događaji doveli su do približavanja Krivokapića, DF-a i Demokrata, dok je URA sada ostala s druge strane tog permanentnog sukoba u vlasti. Da sve bude još zamršenije i premijer Krivokapić poručio je da „jedino ekspertska Vlada može uspješno voditi demokratsku tranziciju", što bi moglo značiti da ostaje pri stavu da u njegov kabinet ne trebaju ulaziti političari. No, u toj igri moći svakodnevno se događaju nevjerojatni preokreti i promjene mišljenja, tako da je sve moguće. Analitičar Srđan Perić smatra da vlast svojim unutrašnjim svađama „daje umjetno disanje" oporbenom DPS-u: „Kada uđete u dogovor bez jasnih i dovoljno snažnih garancija oko kojih se vrijednosti i političke strategije okupljate i kada ne učinite atmosferu podnošljivijom time što ćete pokazati politički takt i strpljenje, onda od politike dobijete borbu za plijen. Nemam dilemu da će ona stranka koja bude mislila da može kapitalizirati svoju stratešku poziciju, vući poteze ka izazivanju izbora. Ali, od svega toga običan građanin nema ništa, osim spoznaje da je kolosalna prilika za radikalan otklon od štetnih praksi i potpune demontaže koruptivnih mehanizama, nažalost, u ovom turnusu, u potpunosti ispuštena“, kaže Perić za DW. Ustoličenje – okidač za krizu vlasti Uvod u novu krizu vlasti bili su događaji na Cetinju 4. i 5. rujna kada je, uz sukobe policije s građanima i razbijanje njihovih barikada, u Cetinjskom manastiru, uz pomoć helikoptera, ustoličen mitropolit SPC-a crnogorsko-primorski Joanikije, u prisustvu patrijarha SPC-a Porfirija. Protiv ustoličenja u tom manastiru, koji je simbol stoljetne državnosti Crne Gore, prosvjedovala je i oporba, s Đukanovićem na čelu. Njega je vlast optužila za „pokušaj državnog udara i terorizam“. Međutim, nakon završene akcije došlo je do žestokog sukoba unutar vlasti. Premijer Krivokapić, DF i Demokrati optužili su vrh sigurnosnog sektora koji kontrolira URA, za opstrukciju ustoličenja i „državni udar iznutra“. Abazović je odgovorio da će, ako čelnici MUP-a i policije budu smijenjeni zbog toga – srušiti Vladu. Daliborka Uljarević kaže da je premijer Krivokapić dobio kristalno jasnu poruku zapadnih partnera da nisu suglasni s tim najavljenim smjenama: „Direktor Uprave policije Zoran Brđanin očito ima njihovo veliko povjerenje koje se ne stječe bez osnove, pa je neobično da odjednom Vlada dovodi u pitanje njegov stručni kapacitet, a posebno imajući u vidu akcije koje je ta policija provela, poput rekordne zapljene skoro 1,5 tona kokaina“, kaže Uljarević, dodajući da je upravo Brđaninov profesionalan odnos i fokus na javni interes utjecao da situacija na Cetinju ne rezultira teško ozlijeđenima ili ljudskim žrtvama. Srđan Perić smatra da je inzistiranjem na ustoličenju Krivokapić ostvario političku korist unutar vlasti, ali samo u prvim danima – dok opet nisu krenule svađe: „Došli smo do toga da ova vlast svojim potezima oživljava poziciju prethodne, dok prethodna vlast svojim potezima urušava sebe. Logički zvuči čudno, ali kada pređete na teren iracionalnosti – sve je moguće“, kaže Perić. Produbljene podjele U sukobima na Cetinju ozlijeđeno je više od 50 demonstranata i policajaca. Oporba je optužila vlast za prekomjernu upotrebu suzavca i korištenje gumenih metaka, što policija negira. Sve u svemu, situacija u Crnoj Gori ponovo je za kratko vrijeme dovedena do usijanja, a podjele su samo produbljene. „Iz ovog nitko nije izašao kao pobjednik, pri čemu politički subjekti samo mogu mjeriti tko je više, a tko manje izgubio. Mene kao građanku najviše brine što smo kao društvo mnogo izgubili, jer su partikularni interesi prevladali. Obeshrabruje dojam da je vladajuću većinu više strah od gnjeva Srpske pravoslavne crkve (SPC), nego hoćemo li održati mir i multietnički sklad u društvu“, kaže Uljarević. „Ostaje velika nelagoda, a jedina dobra stvar jest to što nije bilo žrtava. Zajednica se cijepa i treba učiniti što je moguće da to na miran način spriječimo, svatko u domeni svojih mogućnosti“, poručuje Perić. U takvoj atmosferi može se i očekivati da će se situacija dalje zaoštravati, jer Crnu Goru uskoro možda čeka i popis stanovništva, kao i serija lokalnih izbora. „Ružan duh iz boce je izašao i neće ga biti lako vratiti nazad. Obveza je svih da utječu na snižavanje tenzija i na vraćanje na teme od značenja za unapređenje kvalitete života građana. To za neke podrazumijeva izlazak ispod crkvenog kišobrana, a za druge skidanje manipulativne patriotske odore“, poručuje Uljarević i dodaje da za takvo stanje najveću odgovornost snosi vlast, zatim SPC, pa Đukanović i njegov DPS, dok su građani u svemu tome svima njima moneta za potkusurivanje. Perić kaže da je recept u dijalogu, ali smatra da za njega nisu spremni ni sadašnja, ni prethodna vlast: „Demagogije je, čini se, nikad više. Nažalost, drugačije mišljenje se doživljava kao neprijateljsko, a za politički profit velika većina političkih subjekata spremna je žrtvovati gotovo sve. U samo par tjedana vratili smo se trideset godina unazad. Kao da nismo ništa naučili“, zaključuje Perić.

[mentalnahigijena]

s.svet Ministar finansija i socijalnog staranja Milojko najozbiljniji je kandidat za lidera Demohrišćanske stranke premijera Zdravka . Prema pouzdanim saznanjima Pobjede, pripreme za osnivanje partije, čije formiranje je trebalo da bude objelodanjeno krajem avgusta, su usporene zbog negativnih stavova Dritana  i Alekse . - Čeka se pogodan momenat jer su ključni koalicioni partneri Ura i Demokrate koji podržavaju vladu kazali da bi se izgubio ekspertski koncept izvršne vlasti I da bi se oslabio njen reformski kapacitet. To je bio jedan od razloga zbog kojih Zdravko želi Milojka na čelu te partije, ali se sada projekat usporava - rekao je izvor Pobjede koji je dobro upućen u dešavanja. Podrška i kontakt Izvori tvrde da će Miloko, uz Zdravkovu podršku, partiju pokušati da profiliše kao prozapadnu sa osloncem na SPC po uzoru na demohrićanske stranke Europe i da im u tome pomaže visokopozicionirani član Hrišanskodemokratske unije Njemačke (CDU) Angele Merkel. ( nije čudo što hosting one strance 4c je baš u njemačkoj) Zdravko ima odlične odnose sa vlastima u Njemačkoj što svjedoči i podatak da je, odmah nakon formiranja Vlade, početkom februara putem video-linka razgovarao sa njemačkom kancelarkom. Prema saznanjima, kontakt sa visokopozicioniranim funkcionerom CDU je omogućio episkop dizeldorfski SPC Grigorije koji je na službi u Njemačkoj, a značajno je lobirao i biznismen iz Trebinja Veljko Kuštrov, koji ima dobre veze u toj ključnoj članici EU. Zdravko se u posljednjih nekoliko sedmica dva puta sreo sa Grigorijem. Posljednji put je to bilo u Trebinju na promociji knjige o pokojnoim mitropolitu gdje su bili prisutni Joanikije kao i iguman manastira Dečani koji je takođe aktivan u podršci. Episkop Grigorije je jedan od uticajnijih i često za sebe govori da je duhovno dijete episkopa Atanasija i mitropolita Amfilohija. Žestoki je protivnik predsjednika Srbije a opozicioni mediji tamo su objelodanili u aprilu ove godine da je, upravo po ugledu na Amfilohija, odlučan da i Srbiji predloži ,,njenog Zdravka“ i na taj način sruši Vučićev režim koji je ozbiljno uzdrman mnogobrojnim aferama. Kupovina odbornika u Kotoru Da se Zdravko ozbiljno priprema za formiranje partije svjedoči i slučaj Kotora gdje je jedan od lidera DF-a Milan optužio ANB i njihovog direktora Dejana da otvoreno kupuju odbornike za novu partiju. Čak pet odbornika nekadašnje koalicije ,,Za budućnost Kotora” je otkazalo poslušnost centrali a najmanje trojica se pominju kao već izvjesni novi članovi Zdravkove stranke. Biogradska veza Biznismen iz Trebinja blizak spc Veljko Kuštrov takođe pomaže u osnivanju partije a u javnosti je pominjan za specijalnog izaslanika ministra vanjskih poslova u Berlinu. – Veljko je Zdravku predstavljen kao osoba sa odličnim kontaktima i vezama u Njemačkoj – državi koja je po prioritetima vlade prvi spoljnopolitički saveznik – rekao je izvor Pobjede. Prema informacijama iz Trebinja, Veljko je obezbijedio za Milojka i podršku Save, igumana Manastira Tvrdoš. Sava je inače postao javnosti poznat nakon otvorene svađe sa penzionisanim vladikom Atanasijem proljeća 2020. godine. Iguman Sava je čvrsti zagovornik crkvene hijarhije, ali se isto zalaže za nešto liberalniji pristup prema novim političkim idejama. Procjenjuje se da bi ta podrška iz Ercegovine mogla da ojača pozicije buduće stranke I relacije sa nekim strankama u tom dijelu BiH koje su do sada bile naklonjenje liderima DF. Biznismen Veljko, sa prebivalištem u Biogradu, nije nepozat crnogorskoj javnosti jer ga je lider Pokreta za promjene Nebojše povezao sa ministrom Milojkom i to u vezi sa tajnom transakcijom od 890 miliona eura kojom je naša država štampala obveznice. Milojko će podršku tražiti i u Biogradu tražiti gdje ima odlične relacije sa Sinišom, ministrom finanansija Srbije, ali i sa establišmentom u državnim finansijskim institucijama Srbije odakle je regrutovao dio svog kadra u Ministarstvu finasija. Kako je Pobjeda ranije pisala Milojko postao je član ekspertskog tima premijera Zdravka , ne samo zbog stručnih referenci, već i zbog angažovanog rada na promociji interesa spc i prikupljanja međunarodne podrške u borbi za zaštitu navodno ugroženog srpskog naroda u Crnoj Gori tokom litija protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Milojko je inače novi episkop nikšićanskobudimljanski rođeni ujak. Uticaj spc Novi ministar se potrudio da njegov angažman bude zapisan i u Vikipediji, na engleskom i srpskom(?) jeziku, gdje je zapisano da je Milojko ,,za vreme verske krize učestvovao u lobiranju u SAD za podršku spc i srpskom narodu“. Da je bio vrlo angažovan, pokazuju i elektronska dokumenta srpsko-američke konferencije liderstva (SALC), organizacije koju su formirali američki srbi sa ciljem podrške srpskim nacionalnim interesima, ne samo u SAD, već prvenstveno na Balkanu. Jedan od prioritetnih ciljeva SALC-a, u doba intenzivnih litijaških protesta koje je organizovala i predvodila spc na čelu sa mitropolitom Radovićem, bio je da se ,,Crna Gora Mila Đukanovića“ predstavi kao država koja ljudima silom brani da praktikuju svoju pravoslavnu, svetosavsku, vjeru. Programirano je stvarana slika da se usvajanjem Zakona o slobodi vjeroispovijesti ,,ugrožavaju srbi u Crnoj Gori i njihovo pravo na slobodu“.

[mentalnahigijena]

Sto dana Vlade Crne Gore: Kako je Krivokapićeva „apostolsko-ekspertska“ družina temeljno razgrađivala crnogorske institucije

Kadrove „srpskog sveta“ instalirali „po dubini“

Presudna preporuka da uđu u Vladu Krivokapiću i ministrima bila je bliskost, rođačke ili poslovne veze sa nekim u SPC koja se u Crnoj Gori neskriveno bavi politikom. Svoje adute u Vladi ima i medijski koncern Vijesti, potpredsjednika zaduženog za bezbjednosni sektor Dritana Abazovića čiji je zadatak da fingira „čuvara građanske evroatlanske Crne Gore“ u ovoj kleronacionalističkoj družini

Već sto dana u Crnoj Gori provodi se neviđeni eksperiment. Imamo najmanju vladu u Evropi čijeg je premijera i većinu „apostola-eksperata“ izabrala SPC – crkva druge države. Prvi put Crna Gora ima gotovo jednonacionalnu vladu u kojoj nema predstavnika partija manjinskih naroda. Imamo Vladu koja ne radi što bi trebala po Ustavu i zakonima ove zemlje, ali temeljno realizuje interese „srpskog sveta“ i SPC, razgrađujući crnogorske institucije na kojima počiva građanska multietnička Crna Gora.

Imamo premijera koji javno poručuje:„Da sam se ja pitao Crne Gore ne bi bilo“, koji kaže da ne bi priznao Kosovo, a „neće povući njegovo priznanje“, da je za NATO, koji je za njega „zločinačka organizacija“, i da su Crnogorci i Srbi jedan narod a Crna Gora tek geografski pojam. Imamo premijera koji kaže da je za EU, ali da treba ukinuti 9. maj – Dan pobjede nad fašizmom i Dan Evrope. Čestitao je tajno neustavni dan BiH entiteta RS i ustavni Dan Republike Kosova. „Privatno“ je sa državnom delegacijom otišao u Trebinje na sahranu neprijatelju njegove države Atanasiju Jeftiću...

Obećanje da će njegova vlada biti ekspertska i bez političara nije održao. Presudna preporuka da uđu u Vladu Krivokapiću i ministrima bila je bliskost, rođačke ili poslovne veze sa nekim u SPC koja se u Crnoj Gori neskriveno bavi politikom. Svoje adute u Vladi ima i medijski koncern Vijesti, potpredsjednika zaduženog za bezbjednosni sektor Dritana Abazovića čiji je zadatak da fingira „čuvara građanske evroatlanske Crne Gore“ u ovoj kleronacionalističkoj družini

REVANŠIZAM „PO DUBINI“

Za Krivokapićev kabinet i većinu koja ga podržava, narod i građani su samo onih 207.245 birača koji su glasali za njih. Ostali punoljetni građani, njih 332.781 koji su glas dali nekom drugom ili nijesu glasali postali su u svojoj zemlji građani drugoga reda.

Krivokapić je obećao da neće biti partijskog zapošljavanja i revanšizma, pa je na brzinu napravio novi Zakon o javnim službenicima i namještenicima, kojim je želio legalizovati „čistku“ i po „dubini“ udomiti nove partijske „uhljebe“ ali provjerene protagoniste „srpskog sveta“.

Sve se odvija po šablonu: Abazović se oglasi na Tviteru - uslijedi smjena - ponekad i privođenje kadrova bivšeg režima. Na upražnjeno mjesto odmah uskače odabrani „ekspert“ iz troglave vladajuće koalicije čiji je zadatak da istražuje „nepočinstva“ svog prethodnika i da maše papirima o navodnim aferama.

Protivustavno i protivzakonito, za v. d. direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost 17. decembra prošle godine postavljen je Dejan Vukšić, koji je bio nosilac liste „Za budućnost Kotora“ i aktuelni je predsjednik SO Kotor, ali i advokat pripadnika kavačkog klana i advokat Mitropolije SPC, u sporu oko rušenja krstionice na Prevlaci. Vukšić je ekspresno smijenio sve koji su mu „mirisali na prethodni režim“ i „otkrio opsežnu istragu“ o „uništavanju dokumentacije i prisluškivanju“.

Ostavku na mjesto direktora Uprave policije, krajem decembra prošle godine, dao je Veselin Veljović. Abazović je objavio da će v. d. direktora policije biti Dragan Blagojević, ali nakon ultimatuma DF-a, Krivokapić je na to mjesto postavio Veska Damjanovića. Abazović je tek 1. marta na njegovo mjesto ,,instalirao“ Zorana Brđanina. Uslijedila je smjena šefa Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala Zorana Lazovića i svih pomoćnika Uprave policije.

„Čistka“ nepodobnih „po dubini“ provodila se temeljno na svim nivoima. Krivokapića nije uznemirila reakcija portparolke Evropske komisije Ane Pisonero koja je upozorila da se sva imenovanja u državnoj upravi moraju sprovesti kroz postupak zapošljavanja koji je u skladu sa postojećim crnogorskim Zakonom o državnim službenicima i namještenicima. Nastavljena je instalacija protagonista „srpskog sveta“ u sve vitalne crnogorske institucije.

VRAG ODNIO ŠALU

Zapadni saveznici uočili su da je „vrag odnio šalu“ i da neke povjerljive informacije mogu doći u ruke protivnika NATO, tek kada je otpočela čistka u vojno-bezbjednosnom sektoru.

Pozornost NATO saveznika izazvalo je imenovanje pojedinih čelnika Obavještajno-bezbjednosnog direktorata (OBD) u Ministarstvu odbrane. Krivokapić i resorna „apostolka“ Olivera Injac za v. d. direktora OBD postavili su Aleksandra Šaranovića, nekadašnjeg vojnog bezbjednjaka, bivšeg službenika ANB-a. Međutim, nije izdržao ni 35 dana, dao je ostavku, pa brutalno, uz prijetnju vojnom policijom, istjeran iz ovog ministarstva.

Za zapadne saveznike posebno je interesantno imenovanje majora Radula Čovića za jednog od čelnih ljudi OBD-a, koji je baš nakon provjere kontraobavještajne službe NATO, ekspresno vraćen sa vojnih priprema u Poljskoj jer je uhvaćen je u kršenju bezbjednosnih protokola NATO i to u času kada je kompromitovao podatke koji se odnose na jedinice koje su na „isturenom prisustvu na Istoku“. Za državnog sekretara u Ministarstvu odbrane, 10. decembra prošle godine, imenovan je potpukovnik Veljko Mališić čime je prekršen Ustav i Zakon o državnim službenicima i namještenicima. U OBD nezakonito su postavljeni i majori Ivica Simonović i Radule Čović.

Uslijedila je inspekcija Specijalnog tima NOS-a (NATO office of Security) koji je provjeravao da li crnogorski bezbjednosni sektor sprovodi mjere zaštite tajnih podataka i da li je bilo narušavanja bezbjednosnog protokola u dozvolama za pristup tajnim podacima.

PROMJENA VIZURE

U početku, Krivokapićev „apostolsko-ekspertski“ kabinet imao je bezrezervnu podršku međunarodne zajednice.

Međutim, Krivokapićev i Abazovićev pokušaj da izmjenom tužilačkih zakona ukinu Specijalno državno tužilaštvo i Tužilački savjet da bi smijenili neposlušnog glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i u Tužilački savjet ,,instalirali“ partijske poslušnike preokrenuli su vizuru međunarodne zajednice prema novoj vlasti. Nakon više upozorenja iz EU da postojeće zakone o tužilaštvu koji su usaglašeni sa Venecijanskom komisijom ne treba ukidati, već unaprijediti njihovu promjenu i pozivom da se ne ide nazad sa reformama.

Nakon što su „dobili po prstima“ premijer i potpredsjednik Vlade zatražili su da se na kraći rok odloži vanredna sjednica parlamenta koja je bila zakazana za 18, mart, „kako bi Vlada bila u mogućnosti da obavi neophodne konsultacije sa evropskim partnerima“.

KOHABITACIJA I SJEČA AMBASADORA

Jedan od najbrutalnijih poteza ove vlade koji će imati dalekosežne štetne posljedice je sistematsko uništavanje crnogorske diplomatije.

Svi šefovi diplomatsko-konzularnih predstavništava Crne Gore, njih 34, iz 38 ambasada, 4. januara, pozvani su na konsultacije sa kartom u jednom pravcu. Za 18. januar zakazane su konsultacije, ali nikad nijesu održane. Crnogorske ambasade širom svijeta od tada funkcionišu na nivou otpravnika poslova, što do sada nije zabilježeno u diplomatskoj istoriji Crne Gore.

Posebna oštrica „apostola“ zaduženog za vanjske poslove i njegovog šefa bila je usmjerena prema ambasadorima Miodragu Vlahoviću (Vatikan), Darku Pajoviću (Kina), Sanji Vlahović (Italija), Veri Kuliš (Njemačka), Dušanki Jeknić (Ujedinjeni Arapski Emirati), Tarzanu Miloševiću (Srbija) i Obradu Mišu Stanišiću (Bosna i Hercegovina). Resorni „apostol“ i premijer pokušali su da preuzmu nadležnosti koje po Ustavu i zakonu pripadaju predsjedniku države. Ambasadore su javno optužili da su nanijeli štetu državi, a nijesu obrazložili „grijehe koje su počinili prema državi“.

Predsjednik Đukanović nije sporio pravo nove vlasti da odabere ambasadore koji će predstavljati njihovu politiku. Tražio je da obrazlože javno izrečene optužbe. Podučavao ih je da kohabitacija ne znači preuzimanje nadležnosti drugih. Uslijedio je niz protivustavnog i protivzakonitog djelovanja i skandala Vlade i resornog ministra. Tek kada se propisno obrukala u svijetu, Vlada je predsjedniku države uputila normalan prijedlog za opoziv ambasadora koji je Đukanović potpisao 25. februara.

Otimanje crnogorskih svetinja

Skupštinska većina, na prijedlog Krivokapićevog apostolskog kabineta, izmijenivši na brzinu Zakon o slobodi vjeroispovijesti, Srbiji je poklonila nekoliko stotina pravoslavnih crnogorskih svetilišta.

Zakon je rađen u tajnosti bez javne rasprave, bez istinskih konsultacija sa vjerskim zajednicama, i uz potpuno ignorisanje Crnogorske pravoslavne crkve. Izbrisana je odredba da vjerski objekti koji su izgrađeni prije 1918. godine, pripadaju državi ukoliko vjerska zajednica nema dokaz o vlasništvu, kao i odredba koja obavezuje vjerske zajednice da se moraju registrovati u Crnoj Gori.

Zakon je u parlamentu usvajan dva puta jer je predsjednik države odbio da ga proglasi pošto na prvoj sjednici Skupštine, 28. decembra prošle godine, nije postojao kvorum. Međutim, bahata skupštinska većina 20. januara, na vanrednoj sjednici parlamenta, ponovo, bez rasprave i prisustva opozicije je usvojila ovaj zakon i omogućila drugoj državi otimačinu crnogorskih svetinja

Oko 12.000 crnogorskih patriota protestvovalo je 28. decembra prošle godine ispred parlamenta protiv usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti.

Afera „Simijanović“ zbog koje Abazović sve rjeđe tvituje

Pobjeda je 9. januara otkrila špijunsko-političku aferu.U noći 8. februara, nakon što se sastao sa Miodragom Dakom Davidovićem u Nikšiću je uhapšen Stevan Simijanović, američko-srpsko-crnogorski državljanin, koji je koristio lažni diplomatski pasoš SAD. Naš istraživački tim je otkrio da se Simijanović lažno predstavljao kao diplomata ambasade SAD u Beču i da je 27. januara dobio novu crnogorsku ličnu kartu – samo dan nakon što je predao zahtjev. Klupko se odmotavalo pa smo saznali da je Simijanović imao bliske kontakte sa potpredsjednikom Vlade zaduženim za bezbjednosni sektor Dritanom Abazovićem i da su mu iz Ure plaćali troškove smještaja u hotelu ,,Ambasador“ u Podgorici, kao i srpskoj državljanki Mariji Havrilov članici srpskog pokreta „Zavetnici“.

Utvrđeno je da se Abazović trudio da „američkog diplomatu“ poveže sa uticajnim ljudima iz vrha države i da su on i Simijanović imali razgovor i sa premijerom Krivokapićem u Podgorici i još nekim visokopozicioniranim službenicima državne uprave.

Kao što je prećutao ko mu je nudio 21 milion eura da ne stupi u koaliciju sa Krivokapićem i Bečićem, Abazović je u početku ćutao. Tek 12. februara potvrdio je javno da se susretao sa Simijanović. Rekaoje da je on posredovao u kontaktima sa američkom kompanijom koja proizvodi municiju ,,Amerikan balistik“. Iste večeri Simijanović je, bez ikakvih problema, preko GP Dobrakovo napustio Crnu Goru i prešao u Srbiju.

Iz Vlade Crne Gore ili ANB-a do danas nije objašnjeno kakva je uloga bila lažnog američkog diplomate niti su jasni motivi njegovih kontakata sa crnogorskim zvaničnicima i čelnicima nekih političkih partija, prvenstveno Ure.

Crna Gora još uvijek ne potražuje Simijanovića koji je falsifikovao službena dokumenta Stejt departmenta.

Abazović, od otkrivanja afere Simijanović, sve rjeđe tvituje, ali će tim povodom biti saslušan pred Odborom za bezbjednost i odbranu tek 17. marta.

Smjene na Univerzitetu Crne Gore

Ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesna Bratić potvrdila je prvim potezima riješenost Vlade da akvizicijama po ,,dubini“ stavi do znanja da će i u sektoru prosvjete dosljedno sprovesti političku platformu zbog koje je crnogorska javnost nju vidjela kao jedno od najspornijih Krivokapićevih rješenja za ministre.

Nakon njenog otvorenog negiranja crnogorske nacije, vizije građevinskih poduhvata i „revizije“ pozicije Mauzoleja na Lovćenu, uz niz „u afektu“ dijeljenih epiteta na račun „ustaškog“ novinara Dežulovića, bilo je za očekivano da inicira prijedlog da dokazane patriote treba da zauzmu i pozicije na Univerzitetu Crne Gore.

Među njima i profesor sa Bogoslovije SPC na Cetinju, Budimir Aleksić, funkcioner Nove srpske demokratije i redovni profesor sa PMF-a Vladimir Božović, predsjednik Izvršnog odbora Matice srpske, jedan od osnivača Srpske kuće u Podgorici i portala In4s.

Za predsjednicu Upravnog odbora Univerziteta prethodno je izabrana prof. dr Rajka Glušica iz redova pokreta Ura.

Jedan od prvih poteza Upravnog odbora bila je smjena rektora – prof. dr Danila Nikolića kome je drugi mandat isticao 2023. godine. To je učinjeno na inicijativu tri predstavnika izvršne vlasti u ovom tijelu – prof. dr Vladimira Božovića, dr Budimira Aleksića i dr Milene Burić i dva predstavnika studenata – Milene Šekularac i Danila Banovića.

Za vršioca dužnosti rektora do izbora novog čelnika Univerziteta izabran je prof. dr Vladimir Božović.

Pobjeda 15.03.2021.

[znamobaportal]

http://www.znamo.ba/general-djukic-slobodno-se-krece-beogradom-porucuje-ziv-necu-u-zatvor/

GENERAL ĐUKIĆ SLOBODNO SE KREĆE BEOGRADOM I PORUČUJE: "Živ neću u zatvor!"

Sud BiH osudio je generala Novaka Đukića da je kao komandant Taktičke grupe “Ozren” Vojske Republike Srpske, 25. maja 1995. godine naredio granatiranje Tuzle, te da je zbog toga na Tuzlansokj kapiji ubijena 71 osoba.

General Novak Đukić, za kojeg BiH traži da služi dvadesetogodišnju kaznu zatvora u Srbiji zbog ratnog zločina na Tuzlanskoj kapiji, izjavio je da neće dobrovoljno otići u zatvor.

“Nema nijednog razloga da idem u zatvor. Sila može da napravi šta hoće i radila je sa mnom šta hoće. Dovoljno smo radili i pokazali da krivica za Tuzlansku kapiju ne pripada ni meni, ni mojoj porodici, niti našem srpskom narodu”, naglasio je general Đukić.

On je naveo da su njegova odbrana i međunarodni ekspertski tim dokazali da granata koja je pobila grupu mladih ljudi na Tuzlanskoj kapiji nije ispaljena sa srpskih položaja i da dokazi koje je Sud BiH izveo na osnovu nalaza vještaka tužilaštva Berka Zečevića, ne odgovaraju materijalnoj istini.

“To znači da djeca na Tuzlanskoj kapiji nisu nastradala od granate 130 milimetara, nego od nečega drugog. Tamo se desilo postavljanje i eksplozija više podmetnutih naprava, sinhronizovano aktiviranih”, istakao je Đukić za TV “Pink”.

On je naglasio da je njegov tim za odbranu sve nalaze, izvedene na osnovu rekonstrukcije Tuzlanske kapije na poligonu Nikinci u Srbiji, dostavila relevantnim činiocima Srbije i Republike Srpske.

“Mi smo završili prvu fazu. Sada bi morali, nakon svega što je Sud BiH uradio meni, žrtvama na Tuzlanskoj kapiji koje zaslužuju istinu i njihovoj rodbini, kao i Srbiji i Srpskoj, krenuti u drugu fazu, da se skine ljaga”, kaže Đukić.

On je uputio pozdrav roditeljima i rodbini čija su djeca nastradala na Tuzlanskoj kapiji, navodeći da zna da je njima najteže, ali da nije lako ni njemu, niti njegovoj porodici, kao ni srpskom narodu, da nose taj teret koji je ničim zaslužen.

“Tražim oslobađanje od odgovornosti za koju nisam kriv i koju nosi naš narod, a nije počinilac. Iz redova Vojske Republike Srpske nije ispaljena granata na Tuzlanski kapiju”, rekao je Đukić.

Sud BiH osudio je generala Novaka Đukić da je kao komandant Taktičke grupe “Ozren” Vojske Republike Srpske, 25. maja 1995. godine naredio granatiranje Tuzle, te da je zbog toga na Tuzlansokj kapiji ubijena 71 osoba.

On je pušten iz zatvora u februaru 2014. godine, nakon što je Ustavni sud BiH, zbog pogrešne primjene zakona, ukinuo presudu kojom je bio osuđen na 25 godina zatvora.

Sud BiH je u junu 2014. godine smanjio kaznu Đukiću na 20 godina, a njegov branilac je nekoliko dana kasnije obavijestio Sud BiH da je osuđeni na liječenju u Srbiji.

U oktobru 2014. godine za njim je raspisana potjernica jer se nije odazvao pozivu za izvršenje kazne, nakon čega je od Srbije zatraženo preuzimanje.