#gostoprimstvo

[temple-of-perunika]

Maybe we, as slavs, could have our own version of greek xenia?

I would personally call it "gostoprimstvo" (гостопримство).

Which means hospitality in serbian.

That would be cool.

[portaltvpljevlja]

Sjajna atmosfera, gostoprimstvo i dobra organizacija pratili 42. Zavičajno veče Pljevljaka u Beogradu - ...

[hurghadaizleti]

Moto Safari izleti

Moto Safari izleti

Doživite avanturu Moto Safari izleti u Hurgadi – jutarnji program obuhvata vožnju  quad motora, posetu beduinskog sela, i vožnju kamilama!

Istaknuti :

Jutarnji program moto safarija

Vožnja quadovima 

Poseta pravom beduinskom selu

Uzbudljivi pustinjski pejzaži

Autentično beduinsko gostoprimstvo i kultura

Vožnja kamilama kroz pustinju

[zanimljivaekonomija]

Turistička organizacija Budve najavila trodnevni novogodišnji program

Turistička organizacija opštine Budva danas je u Beogradu u restoranu „Cveće zla“ priredila konferenciju za novinare i koktel povodom promocije trodnevnog novogodišnjeg programa ispred Starog grada i u budvanskim hotelima. Prisutne je pozdravio Nikola Kralj, zamenik direktora TO Budva, ističući tradicionalno gostoprimstvo kojim će Budvani i ovaj put dočekati goste i najavio dobru zabavu i provod uz neke od najvećih muzičkih zvezda regiona. Najavljeno je da će 30. decembra na Starom trgu nastupiti, između ostalih, Dejan Petrović Big bend i Aleksandra Prijović. Za novogodišnji doček nastupiće Đorđe David&Death Saw sa Ivanom Peters, grupa Van Gogh i Toni Cetinski. Za reprizu 1. januara 2024. planirani su nastupi Nikole Rokvića, Marije Šerifović i Željka Joksimovića. Predstavnice Hotela Splendid (Bečići) i Avala takođe su najavile novogodišnje programe i aranžmane za doček Nove 2024. godine. Konferenciji za novinare je prisustvovala Ana Bekuta koja 31. januara nastupa upravo u hotelu Splendid u kome će, po tradiciji, goste zabavljati još dve regionalne zvezde. Tako 1. januara nastupa Jelena Rozga, a 2. januara Severina. Od izvođača koji za novogodišnje praznike nastupaju u Budvi konferenciji i koktelu prisustvovali su, pored Bekute, i Đorđe David, Ivana Peters, Dejan Petrović i Đule „Van Gog“.

Tekst i foto: Momčilo Karan

[mentalnahigijena]

Krstaši i Crna Gora Istorijski izvori konkretno pominju Bodina na samom kraju XI vijeka, u vezi s preduzetim prvim krstaškim ratom. Navodi se da je on ' prijateljski dočekao krstaše, koji su početkom 1096. godine, oko 40 dana išli jadranskom obalom u pravcu Carigrada, doživljavajući mnoge konflikte i neprijatnosti kroz krajeve kuda su prolazili, zbog pljački i drugih nedjela kojima su izazvali gnjev naroda prema sebi. Bodin im je u Skadru pružio gostoprimstvo i time ublažio nevolje koje su ih pratile na putu koji su prevalili do Skadra. Vođa krstaša. Rajmund Tuluški se tom prilikom pobratimio s Bodinom, udostojio ga pažnjom i darovima, da bi mu ovaj bio od pomoći u pogledu daljeg prolaska njegovih krstaša u pravcu Carigrada. Edicija "Monumenta Montenegrina" koju je priredio Vojislav D. Nikčević, u tomu naslovljenom Krstaški ratovi, donosi izbor svjedočenja krstaških hroničara sudionika prva četiri krstaška pohoda, izvode iz nekoliko srednjevjekovnih hronika italijanskih gradova i jedan broj dokumenata koji govore o uticaju Duklje I Barske arhiepiskopije na politička zbivanja u epohi Prvog i Drugog krstaškog rata. U tomu "Krstaški ratovi" nalaze se svjedočenja krstaških hroničara Petra Tudeboda, abervijat njegovog djela, "Jerusalimska istorija" Baldrika Dolenskog, istorijski zapis renjaninskog anonima, nekog drugog anonoma čiji se spisi čuvaju u biblioteci Monte Kasina, Huga iz Lerčenfelda, Fulherija Koronotenskog i drugih. Svi hroničari Prvog krstaškog rata (1096-1099) ističu da su krstaške vojske krenule nakon poziva za pomoć koji je uputio "prevrtljivi" Aleksije I Komnin (1081-1118, vizantijski car, osnivač dinastije Komnina), jer su Turci i Arapi zaprijetili zauzimanjem Male Azije, poslije osvajanja najvećih hrišćanskih svetinja u Jerusalimu. Tokom prvog pohoda krstaška vojska kretala se preko Balkana u dva pravca. Čuveni Petar Pustinjak, duks Gotfrid sa bratom Balduinom, krenuli su sa "Ardenima, Lotaringima, Sabaudima (najvjerovatnije žiteljima Švapske) i nekim Teutoncima" preko "Ungarije i Panonije", kako piše anonimni Renjanin. Tim putem prije njih, iste 1096. godine, zaputi se neki Gvalterije Ekvitanski, čija se družina u Panoniji sukobila sa vojskom ugarskog kralja i pretrpjela veliki poraz kod Beograda, koji je, prema "Istoriji" Viljema Tirskog, "granica Bugara" i u kome je zapovjednik "duks Bugara". Fulherije Karnotenski u "Jerusalimskoj istoriji" pripovijeda o putu i okršajima Boamunda i njegovih Normana. Nakon Normana iz Italije, istim putem su na Bosfor, kako piše Anonimni Renjanin, pošli "Rupert, komes Normandije, sin Vilhelma, kralja Angla, krenuvši na put sa velikom vojskom Normana i Britanaca". Ove Normane ne treba poistovjećivati sa osvajačima južne Italije i slovenskim saveznicima čiji je vođa bio Boamund, sin Roberta Giskara koji je postao princeps Antiohije. Radi se o Nordmemanima - Northmanima, pretpostavalja se Dancima i Skandinavcima koji su bili vazali engleskih vladara. Preko teritorije Duklje, kako piše Anonimni Renjanin, "preko Dalmacije", prešao je jedan vizantijski saveznik komes Rejmond od Tuluza, nasljednik prava stare gotske oksitanske države. Njegov pratilac Raimundus de Aguilers, podienski kanonik, u svojoj knjizi "Istorija Franaka koji su zauzeli Jerusalim" nudi iscrpan opis planinskog i teško pristupačnog Kraljevstva Slovena (njegova teritorija počinjala je južno od Zadra) kroz koje su krstaši prolazili "četrdeset dana" sukobljavajući se sa lokalnim stanovništvom. Kanonik ističe prijateljski prijem na dvoru kralja Bodina u Skadru napominjući: "…poslije mnogo napora došli smo do kraja Sklavoje kod Skadra. Sa njim je komes potvrdio pobratimstvo i obilno ga je darivao kako bi vojska mogla sa sigurnošću da kupuje i nabavlja neophodne stvari. “ Prema navodima ovih istoričara, južna granica Kraljevstva Duklja završavala se u neposrednoj blizini Drača . U izboru dokumenata ovog toma jedan plijeni izuzetnu pažnju. Sufragan barskog arhiepiskopa, episkop Svača, koga je rimski papa 1199. godine ekskomunicirao iz crkve bio je blagajnik i generalni sekretar krstaškog reda hramovnika (templara) aktivno učestvujući u oslobađanju brata latinskog, konstantinopoljskog cara iz bugarskog zarobljeništva. Krstaši i Crna Gora: U Crnoj Gori postoje i usmena predanja o boravku krstaša. Jedno od njih vezano je za crkvu Sv. Nikole na istoimenom ostrvu u Budvi. Naime, zapisana su narodna predanja o boravku krstaških ratnika i njihovom podizanju zavjetne crkvice na ostrvu Sv. Nikole. Postojanje velikog broja starih grobova, ali i predanja koja ukazuju da su na tom mjestu osim stanovnika Budve sahranjivani i učesnici krstaških pohoda, koji su umirali od epidemije, dok su logorovali u Budvanskom polju, mogla bi biti provjerena arheološkim istraživanjima i analizama grobnica oko Crkve. Takođe, iskopavanja bi pokazala, da li postoje ostaci temelja, koji bi ukazali na stariji građevinu, obzirom na to da je Crkva više puta stradala i obnavljana. Legende pripisuju Crkvi Sv. Nikole duboku starost, međutim jedini pouzdani podatak predstavlja jedna stara gravira iz XVI vijeka, na kojoj se vidi da je u to doba Crkva zasigurno postojala. Grb Vojislavljevića – krstaška tradicija: U heraldičkoj nauci je opšte prihvaćen stav da su se prvi priznati grbovi u Evropi pojavili povratkom krstaša iz Prvog krstaškog rata. Tako da bi u u heraldičkom pogledu za nastanak grba Vojislavljevića najznačajniji bio kralj Đorđe. Đorđe, Bodinov sin vladao je u dva navrata, 1114.-1118. i ponovo 1125.-1131. godine. Na sačuvanom olovnom pečatu kralja Đorđa, koji potiče iz 12 vijeka, iz vremena prije nego što je postao kralj, na reversu je ratnik koji je naslonjen na “normanski “ izduženi štit, na kome se vidi “kosa lenta”, s desna u lijevo. Ovaj je pečat do sada prvi poznati grbovni oblik iz vremena dinastije Vojislavljevića, kao I države Crne Gore i njene heraldičke tradicije. Crnogorski heraldičari iznose mišljenje da su grbovi počeli da se koriste u Duklji u isto vrijeme kada i u ostatku Evrope. Upravo zahvaljujući vezama, prolasku i upoznavanju krstaša, tada elitnih vojnih i aristokratskih jedinica i pojedinaca svoje epohe.Minimiziranje istorijskih fakata: U Crnoj Gori postoji ne mali dio stručne javnosti koji uporno pokušava da marginalizuje domete i značaj Duklje i Vojislavljevića u svojoj epohi. Prve crnogorske države i dinastije. Međutim istorijski izvori i činjenice govore sasvim suprotno. Umjesto zaključka citiraćemo navode istoričara Dragoja Živkovića koji govoreći o položaju Duklje u svom vremenu kaže:„Prolazeći kroz nekoliko razvojnih faza (najprije kao »sklavinija« Duklja od VII do sredine IX vijeka, potom kao Kneževina Duklja od pomenute gornje hronološke granice do druge polovine XI vijeka i napokon kao Dukljansko Kraljevstvo od kraja sedme decenije XI do sredine XII vijeka), dukljanska država ranofeudalne epohe u doba uspona imala je sve atribute klasične državne organizacije. Njeno unutrašnje društveno-ekonomsko. vojno-političko i kulturno ustrojstvo, uvrstilo je u red razvijenih zemalja ondašnjeg vremena. Ona je bila pozornica na kojoj su se sučeljavale sve proturječnosti feudalnog društva, koje su davale pečat feudalnoj epohi, u odnosu na druge savremene države na Balkanu,. Duklja je imala više prednosti samim tim jer je iznikla na bogatim naslagama antike. Iz njih. u sintezi s onim što je sobom donijelo novo vrijeme i novi slovenski etnos, iznikao je novi društveno-politički organizam, adaptiran novom prostoru i novoj istorijskoj situaciji. Kako se iz prethodno izloženih sadržaja vidi, u Duklji je moguće pratiti simbiozu starog i novog, tradicionalnog i savremenog. empirijskog i konkretnog u manifestacijama stvarnog života i duhovne nadgradnje. To se globalno može pratiti kroz sačuvane pisane izvore, primarno kroz Kraljevstvo Slavena Popa Dukljanina, zatim kroz arhitektonsko-graditeljsku i drugu arheološku građu, mada samo epizodno i nesistematski istraženu. Ma koliko izvori,na kojima se temelje saznanja o ranofeudalnoj dukljanskoj državi, bili ograni­čeni i nedovoljno ispitani, pružaju dobar osnov da se zaključi kako je riječ o zemlji priznatog međunarodnog ugleda i reputacije, odnosno o narodu, kuji je činio najstariji stratigrafski sloj crnogorskih predaka. Taj narod, u feudalnom smislu, bio je svojevrstan amalgam Iliro-Romano-Slovena, sintetizovan u pojam - Dukljani.“

[strengthandconditioningtraining]

Kaze dobronamerni komša "mi se dogovorili da postavimo znak parking rezervisan samo za stanare zgrade'' (na javnom parkingu, mrzi me sad da trazim koja je tacka u zakonu, da tu moze da se parkira svako).. Rekoh: ''I ovi na Kosovu se dogovorili da proglase nezavisnost, kapiram da je i ovo vase uredu".. Ranija prica: kaze drugi dobronamerni komsa, mi smo dali pare da se ovo izbetonira.. Rekoh: Lepo, mogu li i ja da ucestvujem (i ako ne planiram tu da zivim).. Kaze, odlucno: Ne moze.. Rekoh: Dobro, je l vi kapirate da tako bilo koja vlast, tajkun, kriminalac, moze sve nas da izbetonira i po vasoj logici, mi bismo postali njegovo vlasnistvo tada.. Nastavio je da me gleda polu otvorenih usta.. Pritom, tu pretezno ima mesta osim kad je nekome slava ili slicno okupljanje.. E moji nesretnici, da ste tako bilo sta u zivotu branili kao sto branite parce javne povrsine, verovatno biste imali svoju zgradu, svoj parking i vasoj deci biste bili vi uzor, a ne neko beslovesno bice sa tv ekrana.. #neparkirajkomsaujeda #tradicija #domacin #gostoprimstvo #brzejacebolje #lobotomija (at Ultra Trkac Srbija)

[prijedor24]

Njemačka nudi najbolje poslove, ali ne i gostoprimstvo

Radna snaga iz inostranstva – i to ona visokokvalifikovana – hvali njemačku privredu. Međutim, koliko god da su plate dobre, a sigurnost zagarantovana, Njemačka ipak pada na listi popularnosti kao mjesta za rad. Njemačka je veoma omiljena kod “ekspata” – tako se kaže za visokokvalifikovanu radnu snagu iz inostranstva.

Dvije trećine strane radne snage hvali prije svega natprosječnu poslovnu…

[putovanja-i-osecanja]

Naše avanture i istraživanja polaze od toga da uvek želimo da istražimo nešto novo i prikažemo vam lepote koje su tu nadomak nas. Naš cilj je i da steknemo nove prijatelje, čujemo njihova i podelimo svoja iskustva. Tako nas je put naneo na Goliju u domaćinstvo Šekler koje se nalazi između dva predivna manastira Studenice i Gradca u okviru parka prirode Golija. Uz toplo gostoprimstvo porodice Šekler, njihovu izvrsnu kuhinju, gde se hrana može pripremati i po želji gostiju, kao i spremnost da vam u svemu izađu u susret i upoznaju vas sa prirodnim lepotama ovog kraja, zagarantovan vam je odmor, ispunjen radošću i mirom. Retko gde ćete naći takav spoj prirode i istorijskih znamenitosti kao u ovom kraju. Inače pobednica serijala "Kuhinja moga kraja" Milijana rado nam je izašla u susret i slikala se sa nama. :) #serbia #serbiaphoto #srbija #instaserbia #serbianature #mojazemlja #srbijauslikama #instagramsrbija #mojasrbija #serbiatravel #serbiatourism #myserbia #vidisrbiju #turistickaorganizacijasrbije #upoznajsrbiju #lepotesrbije #beautyserbia #discoverserbia #turizamsrbija #istrazisrbiju #exploreserbia #putovanja #putovanjamotorom #golija #sekler #domacinstvosekler (у месту Planina Golija) https://www.instagram.com/p/BueEHLfBIxO/?utm_source=ig_tumblr_share&igshid=ka8b2txr0w26

[balkanin]

Grčka poziva Nijemce: Dođite na zimu kod nas da se ugrijete

Grčka poziva Nijemce: Dođite na zimu kod nas da se ugrijete

Grčki ministar turizma Vasilis Kikilijas pozvao je Nijemce da, zbog poskupljenja i neizvjesnosti oko snabdijevanja gasom, dođu u Grčku i tamo prezime. Kikilijas je u razgovoru za njemački Bild istakao da bi za Grke bilo veliko zadovoljstvo kada bi tokom jeseni i zime ugostili njemačke penzionere, koji bi voljeli da iskuse “mediteransku zimu”, uz grčko gostoprimstvo, blage vremenske prilike i…

[skcbeograd]

CIKLUS PREDSTAVLJANJA FAKULTETA

ČETVRTAK, 10. DECEMBAR VELIKA SALA

u 17.00 Ekonomski fakultet u 19.00 Fakultet dramskih umetnosti U želji da pomogne mladima u izboru budućeg zanimanja, kao i da naglasi neophodnost ulaganja u znanje i usavršavanje, Studentski kulturni centar već godinama pruža gostoprimstvo fakultetima Beogradskog Univerziteta. Posetioci će dobiti sve informacije o upisu, studiranju, studentskom životu i mogućnostima nakon završenih osnovnih, master ili doktorskih studija, od profesora i sadašnjih i bivših studenata.

[zanimljivaekonomija]

Promocija romana "U zagrljaju princa tame" Simonide Milojković

Novi roman Simonide Milojković „U zagrljaju princa tame“, još jedan autorkin bestseler u nizu, predstavljen je 19. aprila u Hotelu „Moskva“. „U zagrljaju princa tame“ je angažovani roman koji obrađuje važnu društvenu temu sekte i na koji način mladi ljudi nesvesno postaju žrtve.

Na promociji je, pored autorke, govorio i Dimitrije Pastuović, sektolog. U svečanoj atmosferi, uz prisustvo mnogobrojnih kolega pisaca i gostiju iz javnog života, Simonida je govorila o radu na romanu i volontiranju u Udruženju za stabilizaciju omladine „Zid“.

Autorka je više od dve godine istraživala i bavila se ovom temom: „Počeli su da stradaju ljudi u mom neposrednom okruženju, tinejdžeri, deca mojih prijatelja, i to je bilo strašno. Kada sam shvatila da je reč o delovanju sekti i kada sam se bliže pozabavila ovom temom, shvatila sam da je to postalo epidemija. Prema zvaničnim podacima Evropske federacije za borbu protiv sekti, više od pola miliona ljudi u Srbiji je žrtva neke vrste sektnog delovanja, što je zastrašujuće. To je i razlog što već godinu i po dana učestvujem u rehabilitaciji i spasavanju žrtvi sekti raznih vrsta, od nju ejdž, pa do satanizma“.

Dimitrije Pastuović više od 25 godina spasava ljude iz kandži sekte: „Sekte nisu samo grupacije. Ima manipulativnih pojedinaca kojih je danas sve više, mnogo ’lajfkoučeva’, mnogo filozofskih pravaca iza kojih se krije satanizam. Smatram da je domet ove knjige veoma veliki. Garantujem da je od a do š po istinitim događajima. Neki će pomisliti da je priča uveličana. Naprotiv – dosta detalja se zbog pojedinih javnih ličnosti ne pominje u knjizi. U stvarnosti je sve bilo mnogo gore i opasnije, a Simonida je prošla kroz sve to i zato piše tako uverljivo”.

Knjigu „U zagrljaju princa tame“ možete pronaći u svim knjižarama Delfi, Laguninim klubovima čitalaca, onlajn knjižari delfi.rs i na sajtu laguna.rs.

Promociju su podržali Evelin, Kronenbourg 1664 Blanc, Somersby i Destilerija „Zarić“, uz sjajno gostoprimstvo Hotela „Moskva“.

FOTO: Laguna

[balkantimes]

ILUZIJA I UTOPIJA KOJA SKRNAVI TRADICIONALNO DOBRE ODNOSE BOŠNJAKA I ALBANACA

Ojačane političke i teritorijalne pozicije albanskog naroda neki su krugovi shvatili kao idealnu priliku za etničko širenje u pravcu onih teritorija i naroda s kojima postoje izvjesne etnogenetske i historijske veze. 

Nekom se učinilo da je najpogodniji teren za takve aktivnosti Sandžak, a najpogodniji narod za asimilaciju sandžački Bošnjaci. Neko je katastrofalno loše procijenio da se točak historije nakon tri stoljeća može vratiti unazad i resetirati čitav historijski i etnogenetski proces u svoju korist. Ova utopija dovela je do stvaranja Nevladine organizacije “Kosovo za Sandžak”

Esad RAHIĆ

Sandžački Bošnjaci poznati su po svojoj gostoljubivosti, njegovanju kulta dobrosusjedstva, dobronamjernosti i toleranciji. Nažalost, ove osobine i svojstva našeg naroda često su od nedobronamjernih ljudi i organizacija korištene i eksploatirane u svrhe koje su štetne po nas.

Bošnjaci su jedini narod na Balkanu koji nije nikad smišljenom, planskom i organiziranom aktivnošću i djelatnošću pokušavao asimilirati i pretopiti neki drugi narod ili etničku grupu u svoj nacionalni korpus. Ako su i dijelovi nekih naroda u proteklim stoljećima postali dio našeg naroda, to je redovno bila posljedica spontanih i nenametanih procesa koji su znali da traju stoljećima. Sama činjenica da su ovi procesi trajali toliko dugo govori u prilog zaključku da nisu na silu i represivnim mjerama realizirani. Veliki je dio našeg naroda tokom proteklih stoljeća i decenija asimiliran i pretopljen u druge etničke korpuse kao rezultat planskog, a često i represivnog djelovanja ili većinskog susjeda ili primjene sile tuđeg državnog aparata i sistema.

Naše komšije s Balkana uporno žele da Bošnjaci budu ono što nisu – Srbi bi htjeli da smo najčistiji i najbolje očuvani dio srpskog etnosa, a Hrvati nas vide kao “hrvatsko cvijeće”. U novije vrijeme i neki albanski krugovi pošto-poto nastoje da sandžačke Bošnjake prikažu kao dio albanskog naroda.

“KOSOVO ZA SANDŽAK” – POKUŠAJ RESETIRANJA ETNOGENETSKIH I HISTORIJSKIH PROCESA

Ono što se zapaža u sva tri slučaja jeste da su ova stremljenja propraćena ne samo nacionalnim već i teritorijalnim ekspanzionizmom i imperijalizmom. Na srpski i hrvatski pokušaj našeg asimiliranja već smo navikli jer su u pitanju dugotrajni i kontinuirani procesi prema kojima smo izgradili odbrambene mehanizme i postali na njih imuni, ali slični pokušaji s albanske strane nešto su novijeg datuma.

Doduše, srpski i hrvatski nasrtaji na naš nacionalni identitet sprovođeni su i realiziraju se već dugi period smišljenom akcijom najviših državnih, kulturnih, naučnih i obrazovnih institucija, a albanski pokušaj, prije svega u Sandžaku, nema ovakav karakter. Albanski pohod na nacionalni identitet sandžačkih Bošnjaka ne sprovodi se od najviših albanskih i kosovskih državnih, kulturnih, naučnih i obrazovnih institucija, već od strane jedne nevladine organizacije i ima eksperimentalni karakter. Stvara se utisak da je u pitanju strategija: Hajde da probamo, pa ako ne uspije, povući ćemo se i ponašat ćemo se kao da ništa nije ni bilo.

U ovom slučaju ima još jedna veoma bitna primjesa. U pitanju je narod s kojim Bošnjaci imaju tradicionalno dobre odnose, s kojima imaju mnogo dodirnih tačaka, čak i istovjetnosti, u pogledu vjere, običaja i kulture i narod koji je više puta u teškim situacijama i konkretnim djelima pomagao sandžačkim Bošnjacima. U pitanju je i narod prema kome sandžački Bošnjaci gaje nešto više od dobrosusjedskih odnosa. Taj odnos sandžačkih Bošnjaka prema albanskom narodu ide do nivoa bratskih osjećanja, ali s jasnom i nedvosmislenom etničkom granicom i razlikom koja nikad, što se Bošnjaka tiče, nije bila dovođena u pitanje. Bošnjacima u Sandžaku odavno je kristalno jasno da su poseban etnički korpus i ko god dira u njihov nacionalni identitet naići će na jednodušan i kompaktan otpor i osudu.

Sandžačke Bošnjake još više zaboli kada takvi pokušaji dođu iz redova naroda koji je također prošao kroz strašne historijske golgote, koji je i sam bio izložen groznim zločinačkim aktivnostima svojih kršćanskih susjeda i historijskim nepravdama i nedaćama.

Nažalost, ojačane političke i teritorijalne pozicije albanskog naroda neki su krugovi shvatili kao idealnu priliku za etničko širenje u pravcu onih teritorija i naroda s kojima postoje izvjesne etnogenetske i historijske veze. Nekom se učinilo da je najpogodniji teren za takve aktivnosti Sandžak, a najpogodniji narod za asimilaciju sandžački Bošnjaci. Neko je katastrofalno loše procijenio da se točak historije nakon tri stoljeća može vratiti unazad i resetirati čitav historijski i etnogenetski proces u svoju korist.

Ova utopija dovela je do stvaranja Nevladine organizacije “Kosovo za Sandžak”, koja je tokom svog pogrešnog i promašenog djelovanja za relativno kratko vrijeme postigla toliko kontraefekata i dala toliko autogolova da će u historiji bošnjačko-albanskih odnosa ostati jedino upamćena po tome. Pod velom razvijanja kosovsko-sandžačkih odnosa i saradnje počela se sistematski protežirati i nametati ideja da su sandžački Bošnjaci ustvari etnički Albanci i da ih treba vratiti u čvrsti zagrljaj albanske etničke matice.

Gostoprimstvo koje su čelnici ove nevladine organizacije, kao predstavnici jednog bratskog naroda, uživali u Sandžaku maksimalno je zloupotrijebljeno u nedobronamjerne svrhe. Za glavnog misionara plasiran je novopazarski i bošnjački zet iz redova albanskog naroda. Kako je vrijeme prolazilo, nastupi ove organizacije i njenog čelnika u pravcu negiranja i asimilacije sandžačkih Bošnjaka postajali su sve otvoreniji i agresivniji. Nažalost, logističku podršku dobili su u nekim sandžačkim krugovima, koji su u toj nečasnoj raboti kolaborirali s asimilatorima i negatorima iz samo njima poznatih razloga i interesa.

Naravno, ogromna većina sandžačkih Bošnjaka uskoro je identificirala namjeru ove organizacije i njenih čelnika i osudila ovakve aktivnosti i sve one koji im pomažu u njihovoj promociji. Ovakva aktivnost NO “Kosovo za Sandžak” nanosi veliku štetu tradicionalno dobrim odnosima između Sandžaka i Kosova i sandžačkih Bošnjaka i kosovskih Albanaca.

Predstavnici ove nevladine organizacije donedavno su bili česti gosti i u najvišem predstavničkom tijelu ne samo sandžačkih već uopće Bošnjaka koji žive u Republici Srbiji, odnosno u Bošnjačkom nacionalnom vijeću. Nepojmljivo je da neko ko negira sandžačke Bošnjake i pokušava da ih reasimilira bude s uvažavanjem i svim počastima priman u najviše predstavničko tijelo Bošnjaka u Republici Srbiji. Ovo gostoprimstvo im se mora što prije i trajno uskratiti jer oni to ne zaslužuju.

NEKIM LJUDIMA HISTORIJA NIJE UČITELJICA ŽIVOTA

Na čemu se temeljio toliki optimizam i uvjerenje ljudi iz kosovske nevladine organizacije “Kosovo za Sandžak” da historijske procese koji su se odigrali prije tri stoljeća mogu resetirati i vratiti na sam početak? Ovo tragikomično uvjerenje ili, bolje reći, zabluda čelnika ove organizacije proizvela je štetne posljedice koje se moraju anulirati kroz razvijanje saradnje i neposrednih kontakata sa zvaničnim kosovskim institucijama.

Šta se desilo prije tri stoljeća? Nakon krvavog i tragičnog Bečkog rata (1683–1699) područje Sandžaka strahovito je razoreno i opustošeno. Ovaj je rat Sandžaku donio najveće ljudske i materijalne žrtve u čitavoj njegovoj historiji. Mnogo sandžačkih Bošnjaka ubijeno je i iseljeno. Čitava sela i područja ostala su pusta. Trebalo ih je popuniti s novim ljudstvom. Jedno od vodećih rješenja bila je prisilna kolonizacija pripadnika albanskih katoličkih plemena iz Sjeverne Albanije. Najviše ih je bilo iz plemena Klimenta (Keljmendi), ali i iz plemena Šalja, Hota, Škrelja i drugih. Doduše, Klimenti su se još u 17. stoljeću nasilno nastanili na području Plava, Gusinja i Gornjeg Polimlja, što je izazivalo krvave sukobe i izgradnju novih gradova.

Najratobornije albansko pleme svakako su bili Klimente. Skadarski sandžak-beg Hodaverdi Mahmudbegović riješio je da jednim udarcem riješi dva problema. Da konačno pacifizira nemirne teritorije koje nastanjuju sjeveroalbanska plemena, pri čemu je naročito bio značajan obračun s Klimentama, i da ih prisilno nastani na teritorije Pešteri i tutinskog kraja, koje su pripadale njegovom feudalnom posjedu. Pošto je pridobio na svoju stranu sva brđanska plemena 1702. godine, opkolio ih je s tri strane, a s četvrte strane podigao utvrđenje i tako ih u potpunosti stavio u obruč. S vremenom je sve više dolazila do izražaja oskudica u soli i hrani. Zatim je uslijedila neka bolest koja pogodi stoku, a potom i ljude. Klimente ponudiše predaju. Skadarski paša značajan dio njih deportira na svoj spahiluk na Pešteri i tutinskom kraju.

Na svom spahiluku na Pešteri i tutinskom kraju naseli 251 klimentsku porodicu. S Klimentama dođoše i katolički misionari koji na Pešteri podigoše katoličku crkvu. Preostale Klimente naseli u Gnjilane, u Rugovu i u okolini Peći i Rožaja. Desetak godina kasnije na Gornju i Donju Pešter naseliše se i druga albanska plemena: Šalje, Hoti, Škrelji i drugi, ali dobrovoljno i u znatno manjem broju.

Već 1707. godine dio Klimenta pobunio se i vratio u svoju staru postojbinu. Oko 147 kuća krenuše prema matici Klimenta i uz teške borbe s osmanskom vojskom probiše se do nje. S ovom grupom bili su i katolički misionari. Novi sukob osmanske vojske s Klimentama izbio je 1711. godine. Klimente ne samo da su se odbranile već su izvele i kontraofanzivu u pravcu Pešteri, s namjerom da sa sobom povedu i onaj dio svojih sunarodnjaka koji je tamo ostao.

Tamo ih je čekalo veliko iznenađenje. Zaprepastili su se kada su shvatili da oko 50 porodica želi s njima da se vrati, dok je 80 odbilo to učiniti, jer su definitivno ovaj put dobrovoljno izabrali da im domovina bude Sandžak, a komšije Bošnjaci. Koliko je osmanska vlast bila vjerski tolerantna, govori činjenica da je, uprkos svemu, skadarski paša dozvolio da se na Pešter vrate katolički misionari koji su podigli katoličke crkve u Kamešnici i Uglu, iako su oni stalno Klimente usmjeravali protiv osmanske vlasti. U Sandžaku preostale Klimente počinju se miješati s bošnjačkim stanovništvom, od kojih su postepeno prihvatali vjeru, jezik i kulturu. U selu Uglu izgrađena je prva džamija koja je odigrala veliku ulogu u širenju islama među Klimentama.

Kada se razbuktao austrijsko-osmanski rat 1737. godine, Klimente katolici iz Sandžaka su se pridružili austrijskoj vojsci i srpskim ustanicima i učestvovali u napadu na Novi Pazar koji se završio masovnim ubijanjem njegovog muslimanskog stanovništva i egzodusom preživjelih.

U kontraofanzivi osmanskih snaga iz Novog Pazara istjerani su srpski i albanski ustanici i austrijska vojska. Klimente su se povukli u pravcu Šumadije i dobar dio njih naselio se ispod planina Rudnika i Avale, dok su drugi prešli u Srijem i nastanili se u Hrtkovcima (pešterske Klimente) i Nikincima (Klimente iz Rugove).

A onda slijedi najzanimljivija epizoda. Oružana formacija sastavljena od muslimana Klimenta iz Sandžaka napala je naselje katolika Klimenta na planini Rudniku u Šumadiji i nemilosrdno se s njima obračunali u znak osvete za zločine koje su počinili nad muslimanima u Novom Pazaru. Tom prilikom ubijen je veliki broj katoličkih Klimenta, dok su se preživjeli rasturili diljem Šumadije i polahko se pretopili u Srbe. Od njih potječu i dvije najznačajnije srpske porodice Karađorđevići i Nenadovići.

Tokom prve polovine 18. stoljeća završen je proces islamizacije sandžačkih Klimenta i pripadnika drugih albanskih plemena i oni će u narednom periodu biti jedan od najvažnijih stubova odbrane Sandžaka. Oni će se postepeno potpuno pomiješati s većinskim bošnjačkim življem i prihvatiti bosanski jezik kao svoj maternji jezik i bošnjački nacionalni identitet. Danas su oni nerazdvojni dio bošnjačkog nacionalnog korpusa u Sandžaku. Slično se dogodilo s velikim brojem bošnjačkih muhadžera koji se naselio u predjelima s albanskom etničkom većinom. Oni su se tokom vremena pretopili u Albance.

Šta je poenta ovog historijskog kazivanja? Poslije samo decenije boravka u Sandžaku veliki broj klimentskih porodica dobrovoljno je izabrao Sandžak za svoju domovinu. Poslije tri decenije zajedničkog života s Bošnjacima oni su najvećim dijelom prihvatili islam, počeli se intenzivno miješati s njima i već 1737. godine nemilosrdno su se obračunali sa svojim saplemenicima katoličke vjere nastanjenim u Šumadiji zato što su izvršili masakre nad novopazarskim muslimanskim življem.

Nevjerovatne promjene za samo tri decenije, a nakon tri stoljeća kosovska NO “Kosovo za Sandžak” hoće da resetira čitavu historiju i da je vrati trista godina unazad. Kakva iluzija i utopija… I što je najgore, svojim drskim djelovanjem i tvrdnjama samo su nanijeli štetu i oskrnavili tradicionalno dobre odnose između naša dva bratska naroda.

SARADNJU KOSOVA I SANDŽAKA PODIĆI NA NAJVIŠI NIVO

Ono što raduje jeste činjenica da nijedna zvanična kosovska institucija (administrativna, politička, kulturna, naučna ili obrazovna) nije prema sandžačkim Bošnjacima ispoljila nikakve asimilatorske i negatorske pretenzije, što je dobra osnova i platforma za dalje njegovanje bratskih odnosa između sandžačkih Bošnjaka i kosovskih Albanaca.

Odnosi između sandžačkih Bošnjaka i kosovskih Albanaca moraju se uspostaviti i održavati na zvaničnom i najvišem nivou između vodećih kosovskih političkih, kulturnih, naučnih i obrazovnih institucija i najviših i legitimnih sandžačkih institucija. U tim kontaktima moraju učestvovati najznačajniji i legitimni predstavnici Kosova i Sandžaka.

Naravno da su vrata Bošnjačkog nacionalnog vijeća zvaničnim i legitimnim predstavnicima svih navedenih kosovskih institucija širom otvorena uz međusobno uvažavanje u nacionalnom i svakom drugom pogledu. Čak bi bilo dobro i korisno pri Vladi Kosova formirati kancelariju ili odbor za saradnju sa Sandžakom i pri Bošnjačkom nacionalnom vijeću obrazovati Odbor za saradnju s Kosovom.

Također treba i dalje razvijati i produbljivati saradnju i prijateljske odnose s Albanskim nacionalnim vijećem Preševske doline i održavati što prisnije, češće i konstruktivne kontakte s predstavnicima ovog vijeća.

Na taj način zauvijek će se eliminirati mogućnost posredovanja između Kosova i Sandžaka, između kosovskih Albanaca i sandžačkih Bošnjaka posredstvom nekih nevladinih organizacija koje nemaju legitimitet svog naroda i koje čak pogrešnim i kontraefektivnim djelovanjem mogu nanijeti veliku kolateralnu štetu tradicionalno dobrim odnosima Bošnjaka i Albanaca.

Izvor

[mentalnahigijena]

Crnogorci iz Nikšića saopštili su, komentarišući incidente u tom gradu na Dan državnosti, da je unaprijed dogovoreno i sprovedeno propuštanje pedesetak regruta-krstaša, sa srbijanskim trobojkama i militantnim pjesmama, od strane policajaca čiji je identitet već utvrđen. Poručuju da će na najavljena hapšenja i privođenja Crnogoraca žestoko odgovoriti. - Kao što dolikuje slobodarskom i antifašističkom Nikšiću, čvrstom temelju odbrane Crnogorstva, čojstva i odanosti rodnoj grudi, obaviještavamo javnost Crne Gore da nećemo ćutnjom i lažima braniti svoje dostojanstvo, uniženo gostoprimstvo i stradanje nevine đece, žena i staraca na koje su ispaljivani suzavci od strane pripadnika MUP-a Crne Gore. Nećemo ćutati ni zbog brutalne primjene policijske sile na one Crnogorce koji su priskočili u pomoć onesposobljenim licima koja su mirno stajala ili sjedjela u baštama okolnih lokala. Služićemo se dokumentovanom istinom o čijoj vjerodostojnosti će odlučiti relevantna pravna ustanova kada se poslože svi dokazi nakon kojih će se Crnogorska javnost uvjeriti da je koordinisana akcija CB Nikšić (UP) , opštinskog rukovodstva i parareligijske organizacije "spc" bila unaprijed smišljena, a sve u cilju izazivanja nemira i mogućeg krvoprolića !. Ističu da na poziv nikšićkih policajaca da im treba pojačanje zbog nadiranja ekstremističke srpsko-ruske grupacije zadužene za provokacije i nemire, niko od obližnje stacionarinah policajaca, koji su se nalazili na razdaljini od 300 metara, sedam minuta nije odgovarao. - Kao epilog tog udruženog djelovanja srpskih ekstremista i policijskih dželata desilo se ponovno gaženje Crnogoraca i fizičko iživljavanje nad njima ! https://youtu.be/HbepCd5wPCY Policija je, napominju, ispaljivala suzavce iz neposredne blizine i njihovim kapislama ranjavala narod koji je padao po ulicama, što od udara, što od ogromne količine suzavca, što od paničnog pokušaja da se spasu đeca (među njima i tri jednogodišnje bebe) i stari. - Suzavac je ispaljivan po licima koja su sjeđela ili stajala sa visoko podignutim rukama u vazduh, bez prethodnog obaveznog upozorenja od strane policije. Oni koji su im priskakali u pomoć, pretežno rodbina, kumovi i prijatelji, da ih podignu sa pločnika i džada su dobijali pendreke po tijelima i glavama. Ostaviti familiju zarobljenu između unezvijerenih srpskih ekstremista i policijskih dželata kojima je naređeno da tuku po Crnogorcima bilo bi ispod moralnog digniteta svakog čovjeka! Da imamo dokaze i da su tri autobusa sa registarskim oznakama BiH stigla u Nikšić, te da im je kao sigurno parking mjesto obezbijeđena lokacija iza zgrade CB Nikšić o čemu, tkzv načelnik Dragoljub Peković (na foto) uporno ćuti "u želji da zataška bratsku srpsku pomoć i „dobru“ prekograničnu saradnju sa Trebinjem, Bilećom, Gackom i Bijeljinom (tvrdoški četnički regruti)". - Potom, suprugu jednog policijskog službenika koja je s djecom bila na trgu da proslave Dan državnosti je sreo mužev kolega koji je bio u civilu i rekao joj da ide s trga i vodi djecu kući jer će biti haosa. Pojedince su zvali prijatelji policajci i sugerisali im da sklanjaju automobile s parkinga jer im isti mogu biti oštećeni. Prolaznici su snimili izlazak srpske grupe ekstremista iz Sabornog hrama Svetog Vasilija Ostroškog – Manastira u kojem se nalazio pop Boban Jokić, inače od ranije poznat CB Nikšić kao izvršilac raznih krivičnih djela, kao i njihovo drugovanje i razgovor u nikšićkom parku sa popovima Crkve Srbije ! Najavljena hapšenja i privođenja Crnogoraca žestoko odgovoriti koordinisanom akcijom otpora iz svih gradova domovine, kao i da će braniti sebe i svoje od dalje torture, iskreiranih optužbi i izvrtanja istine i sami obezbijediti oruđa i načine za istu. - Pritisnuti nepravdom, obespravljenošću, lažima, podmetačinama, spinovanim „nedjelima“ i napadima za ekstremizam uzvratićemo Prađedovskim Metodama odbrane časti, mira i slobode, na fonu tradicije i predaka koji su znali braniti i odbraniti ovo parče svete i jedine nam kuće. Znaćemo i Mi, ne sumnjajte u našu bezrezervnu spremnost i odanost naslijeđenom Zavjetu! * Nos Puna podrška, zaboravili su da na zemlji Crnogorskoj Crnogorac je BOG!🎯⚔️🇲🇪

[strengthandconditioningtraining]

@tordesgeants kao neprolazna tema.. 2013 god. poceli sa pripremama, 2016 stigli na Tor, 2018 svi zavrsili, 2019 zavrsavamo film.. I dalje verujem da imamo pricu za jedan od najboljih dokumentaraca na svetu.. Do tada, procitajte Skabovu pricu.. I da, ove godine smo opet u Alpima u malo drugacijem sastavu.. @skabovkipstagram : "Nisam siguran da li će moja osećanja, misli I reči biti dostojne svega što sam proteklih dana dobijao od predivne prirode I divnih stanovnika alpske udoline Aosta, na severozapadu Italije. Uostalom, mislim da će vam pokretne I ozvučene slike reći mnogo više od samih reči. No, zadatak.je zadatak.; Znao sam da sam se uputio na put za koji lično nisam ni pribliźno fizički spreman I mnogo mi je drago što početak ove rečenice nije opravdanje za neuspeh. Jer isto sam tako I verovao u još nešto što se, hvala Bogu, pokazalo tačnim:sopstvenu volju da do kraja ostanem deo tima koji će moto sa pozadina naših majica ličnim primerom učvrstiti u svesti ljudi u pokretu. Put je bio (ne)očekivano dug, (ne)očekivano lep i (ne)očekivano naporan. Na putu sam se opsetio same suštine iskušenja i slabe efikasnosti planiranja sučeljavanja sa njima. Prolazio sam fizičke i mentalne etape u rasponu od otelotvorenja mojih najmračnijih slutnji i strahova, do toplim suncem okupanih uspona, od pokislog spajdermena na samrti, do zajebantski nasmejanih selfija. I uvek me je napred vodila vera u hodočašće na koje smo stupili. Jer upravo sam tako krstio naš put, još u najranijoj fazi. Hodali smo njime i bila je to čast. Bila je čast ići stopama generacija divova koje su bukvalno uložile živote u te staze. I bila je privilegija uživati gostoprimstvo, ljubav i poštovanje koju su njihovi potomci ukazivali hodočasnicima. Ne znam da li su teže padali ozbiljno odsustvo sna, obilno prisustvo kiše, grada i magle ili beskrajnost zadihanih uspona i bolnih spustova ali osećaj odgovornosti prema grupi i pređenom putu je rastao svakim korakom. (at Ultra Trkac Srbija) https://www.instagram.com/p/Bub-Y1shot8/?utm_source=ig_tumblr_share&igshid=1cf0tlvjjwq54