#orijentiring

[remenar]

[TILT] Dunbar's Number kao orijentir veličine timova

Koji broj ljudi je idealan za jedan tim? Kada kažemo da je tim prevelik i da je potrebno razdvojiti ga na manje entitete? Ako vjerujemo brojnim studijama i preporukama - idealan tim ima između 5 i 9 članova. Idealno 7. Od kuda te brojke? Temeljen je na dva često vezana pojma: Dunbar's Number i Miller's Law. Ta dva pojma često su nit vodilja prilikom organizacije tima tj. prilikom donošenja odluke o dodavanju članova u tim ili odluci o razdvajanju tima u dva manja. Dodavanje novog člana u tim vodi k smanjenju efikasnosti tima. U kraćem roku uvijek. Ako je i ovako velik broj članova tima - onda i trajno. Uzrok tome je nekoliko razloga: - novi član tima zahtijeva vrijeme za učenje i privikavanje na tim. Na tu aktivnost potrebno je potrošiti vrijeme najmanje jednog člana tima, često i više članova. To oduzima vrijeme od rada na produktu tog tima - svaki član tima unosi određenu entropiju u postojeću organizaciju. Ne postoji savršen sustav niti savršena osoba. Priroda ne predvidivosti tih elemenata povećava entropiju cijelog sustava - svaki član tima kreira neki oblik "komunikacijske veze" prema ostalim članovima tima. Dodavanje novog člana u tim eksponencijalno povećava broj komunikacijskih veza između članova tima

Dunbar's Number

Maksimalan broj prijatelja s kojima smo sposobni održavati stabilnu društvenu vezu je 150. To je broj do kojeg je došao u svojim istraživanjima britanski antropolog Robin Dunbar. Istraživanje je objavljeno u časopisu Journal of Human Evolution, 1992 godine . Teorija kaže da je broj društvenih veza koje možemo održavati direktna korelacija s veličinom našeg mozga - konkretno neocortexa. To je kognitivna granica ljudskog mozga kod većine osoba. Istraživanja su pokušala opovrgnuti tu teoriju . Međutim, bezuspješno. Teorija je i dalje validna obzirom na greške u istraživanjima . Taj broj, Dunbar je pronašao u mnogim organizacijama kao gornju granicu. U selima i naseljima, veličinama vojnih jedinica, itd. Isti efekt primijetile su i brojne u trenu kada su prešle 150 zaposlenih (Quartz, Gore, Facebook, itd) . Malcom Gladwell u kultnoj knjizi The Tipping Point opisuje društvene probleme koji se pojavljuju kada organizacija pređe 150 zaposlenih . Uz 150 što je naziva Dunbar's Number, Robin Dunbar je definirao još nekoliko veličina : - 1500 - broj osoba koje možemo prepoznati - 500 - broj osoba koje poznajemo - poznanici - 150 - broj prijatelja s kojima možemo održavati stabilnu društvenu vezu - 50 (nekada se navodi i 35) - bliski prijatelji - 15 - najuži krug prijatelja s kojima redovno komuniciramo - 5 - uža obitelj - 1 - ego (ja)

Dunbar's number nije broj iz uvoda - broj 7. Miller's Law preciznije definira tu vrijednost.

Miller's Law

Da li ste se ikada zapitali zašto su telefonski brojevi, većinom, ograničeni na 7 znamenki? Te ih vrlo često pišemo u "grupama" od 3 do 4 znamenke? Primjerice 091-2345-678 ili 091-234-5678. To je Miller's Law u primjeni. George Miller je u svojim istraživanjima došao do spoznaje da je broj objekata koje prosječna osoba može pohraniti u kratkoročnom pamćenju 7 (plus minus 2, od 5 do 9). Taj rad je jedan od najcitiranijih znanstvenih radova u području psihologije. Neću vas gnjaviti detaljima istraživanja. Za one koji žele saznati više, mogu pronaći rad na .

I što sad s tim brojevima

Amazon ima pravilo "dvije pizze". Jeff Bezos je rekao da tim može imati maksimalno članova koji se mogu nahraniti s dvije pizze . Jeff Sutherland, ko-kreator Scrum metodologije, kaže da broj članova u Scrum timu ne prelazi 7 . Quartz i Gore ograničavaju sektor organizacije na 150 djelatnika . Gore ide toliko daleko da u jednoj zgradi može biti maksimalno 150 djelatnika. U hijerarhijskim organizacijama ovo bi mogli smatrati smjernicama definiranja veličine timova: - sektor - 150 djelatnika - direkcija - 50 djelatnika - odjel - 15 djelatnika - tim - 7 djelatnika Također, tim se odnosi i na podređene i linijske suradnike. Vođeni tim brojem 7, broj podređenih ne bi trebao prelaziti 6 (ja i 6 podređenih u "stablu" - ukupno 7). Idealno bi bilo 5 podređenih ako se u kalkulaciju uzme i 1 nadređeni (ja, 5 podređenih, 1 nadređeni). Isto tako, broj linijskih suradnika ne bi trebao prelaziti 6 (ja i 6 suradnika u "liniji" - ukupno 7). Jednako idealno bi bilo da je 5 suradnika ako se uzme i nadređeni (ja, 5 suradnika, 1 nadređeni). U agilnoj organizaciji je vrlo jednostavno: produktni tim ne prelazi 7 djelatnika u timu. Naoružani ovim znanjem, razmislite kada poželite dodati novog člana u tim. Pogotovo kad prelazi granice Dunbar's Number i Miller's Law teorija.

Za one koji žele znati više

Neocortex size as a constraint on group size in primates, R.I.M. Dunbar, Journal of Human Evolution, 1992, Elsevier, https://www.sciencedirect.com/science/article/abs/pii/004724849290081J?viaihub ‘Dunbar's number’ deconstructed, Patrik Lindenfors, Andreas Wartel and Johan Lind, Biology Letters, 2021, The Royal Society Publishing, https://royalsocietypublishing.org/doi/10.1098/rsbl.2021.0158 Dunbar’s number: why my theory that humans can only maintain 150 friendships has withstood 30 years of scrutiny, Robin Dunbar, 2021, The Conversation, https://theconversation.com/dunbars-number-why-my-theory-that-humans-can-only-maintain-150-friendships-has-withstood-30-years-of-scrutiny-160676 Something weird happens to companies when they hit 150 people, https://qz.com/846530/something-weird-happens-to-companies-when-they-hit-150-people Connecting the Next Billion, https://www.youtube.com/watch?v=qpCGNiKKGd4&t=329s The Tipping Point: How Little Things Can Make a Big Difference, Malcolm Gladwell, 2000, https://www.goodreads.com/book/show/2612.The_Tipping_Point Gossip in Evolutionary Perspective, Dunbar, R. I. M, Review of General Psychology, 2004, https://journals.sagepub.com/doi/10.1037/1089-2680.8.2.100 The magical number seven, plus or minus two: Some limits on our capacity for processing information, Miller, G. A., Psychological Review, 1956, https://doi.org/10.1037/h0043158 Two-Pizza Teams, Amazon, https://docs.aws.amazon.com/whitepapers/latest/introduction-devops-aws/two-pizza-teams.html   Read the full article

[zanimljivaekonomija]

Prvi dan 44. međunarodnog sajma turizma

Danas su na Beogradskom sajmu otvorene kapije najznačajnije turističke manifestacije u zemlji i Jugoistočnoj Evropi, 44. Međunarodnog sajma turizma. Uz ovu manifestaciju održava se i 18. Međunarodni sajam hotelsko-ugostiteljske opreme “Horeka“, a prisutni su i vinari, ali u nešto manjem broju nego prethodnih godina. Ovogodišnji sajam turizma se održava pod sloganom “Kad je odmor nije teško“, a zemlja partner je Kina.Već prvi dan, veliki broj posetilaca i poslovnih ljudi stigao je na sajam, a na štandovima u sajamskim halama nizala su se događanja promocije, nastupi muzičara, degustacije…Na štandu Turističke organizacije Grada Subotice održana je prezentacija i degustacija restorana “Paligo palata” i promocija vinarije “Tonković”. Na štandu Republike Srpske predstavljeni su turističko-ugostiteljski kapaciteti Višegrada. Turistička organizacija Vojvodine upriličila je degustaciju “Vojvođanskog ručka”, dok su se na štandu Kancelarije za Kosovo i Metohiju predstavile opštine Zubin Potok i Kosovska Mitrovica. Održana je i promocija Donjeg Podunavlja, gde su se predstavili Golubac, Majdanpek, Kladovo, Negotin, zatim Golubački grad, Lepenski vir i Nacionalni park Đerdap. Privredna komora Srbije je hali 1 ove godine okupila 30 izlagača na zajedničkom štandu. “Konoba Akustik” uz tri objekta u Beogradu širi se po Srbiji i regionu, a na sajmu posebno promoviše restoran u Kragujevcu. Na štandu Turističke organizacije opštine Budva najavljen je ovogodišnji festival Sea Dance i otkrivena prva imena učesnika. Na sajam je stigla i aktuelna mis turizma Srbije Anja Borak, a mnogi su poželeli da se slikaju sa njom. I tako uzduž i popreko sajamskih hala, svugde se ceo dan neštoo dešava i promoviše, razgovara, dogovora, i služi “iće i piće”. Sajam se ponovo potvrđuje i kao omiljen od strane posetilaca kao godišnji orijentir za odabir aranžmana i destinacija, pa su mnogi pohrlili u halu 1 kod turističkih agencija da bi videli gde bi mogli letovati ove godine. Nastavak sajamskih dešavanja sledi u petak, subotu i nedelju…

Tekst i fotografije: Momčilo Karan

[zagrebjavniprostor]

Ulica je važnija od zgrade

Saša Šimpraga, 2019.

Zagrebačka Šubićeva ulica možda najbolje izgleda kad se, iz pozicije pješaka, gleda s križanja sa Zvonimirovom i to u smjeru sjevera. S te točke, osim dvije bolnice na brdima, u daljini, iza Kvaternikovog trga, može se razaznati i zabat historicističke Kuće Ž (slovo je stilizirano na fasadi), one na tramvajskoj stanici na Maksmirskoj. Taj je detalj zanimljiviji od, primjerice, neispravnog rasvjetnog stupa na Kvatriću koji ima glumiti nekakav orijentir upravo u odnosu sa Šubićevom, no to ne radi. Pitanje je godine kada će biti uklonjen, kao i promjenjeno otužno uređenje čitavog trga. Ono što će ostati su   prostorni odnosi Kvaternikova trga i Šubićeve ulice koje s budućim preuređenjem treba dodatno potencirati. Šubićeva je i vizualno najvažnija ulica tog bitnog gradskog trga, a taj primat promijeniti se može samo otvaranjem trga prema Heinzelovoj, preduvjet čega bi bilo rušenje bivše zgrade kupališta, što u budućnosti i nije isključeno i to unatoč sadašnjem spomeničkom statusu zgrade koji se može dovesti u pitanje.  

Šubićeva je šira i važnija i od većine okolnih ulica, a čak i natprosječno duga za donjogradsku ulicu. Ni arhitektura joj nije jednoobrazna, što inače katakterizira mnoge zagrebačke ulice. U slici Zagreba, Šubićeva ima i nekoliko bitnih pojedinačnih kulturnih momenata. Primjerice, zgrada Hrvatskog liječničkog doma arhitekata Frane Cote i Zvonimra Požgaja iz 1936. godine ističe se po neobičnom tretmanu pročelja i nenametljivoj vrhunskoj arhitekturi; Fedor Kritovac odrastao je u zgradi pored Češkog doma; zasjedanje Sabora i proglašenje državne neovisnosti Druge hrvatske republike dogodilo se u za tu ulicu lagano predimenzioniranoj zgradi INA-e izgrađenoj na mjestu nekadašnje Tvornice Sila - parceli na kojoj će prije izgradnje INA-e izložbu postaviti grupa Biafra; a reklamni slonić bivše tvornice Gorica primjer je odličnog dizajna, dio industrijeske baštine i jedna od popularnih identitetskih točaka i ulice i kvarta. Sve to samo su dijelovi mozaika Ulica Pavla Šubića, koja se tako zove od 1928. godine.

Izložba grupe Biafra na mjestu nekadašnje tvornice Sila i buduće zgrade INA-e

Spomenuti pogled kroz dubinu Šubićeve će uvijek biti atraktivan, a to bi, iz pozicije pješaka, iskustveno, mogla i trebala biti i sama ta ulica. To, međutim, danas nije slučaj. Karakter Šubićeve nije onaj koji poziva na zadržavanje, ne nudi tu mogućnost ni sporadično, s izuzetkom parkića na uglu sa Zvonimirovom. Šubićeva ulica nije ni posebno zdrava: od plinova do buke. Njena glavna značajka je znatni promet i gotovo potpuna podređenost automobilima. Pritom se ulica s manje više istim tretmanom u punoj dužini, istovremeno poprilično razlikuje u svom sjevernom i južnom dijelu. Potonji će vjerojatno još dugo zadržati dominantno prometnu ulogu, dok onaj sjeverni ima više izgleda ranije promijeniti program i približiti se ulozi koja bi potencirala urbanitet, otvarajući, između ostaloga i mogućnost zadržavanja. Rječju ona može i treba postati (i) pješačka zona i to kao poveznica tri bitne točke: Kvaternikova trga, tržnice i novog bloka Badel te (jednom) pješačke Martićeve ulice koja bi novu pješačku zonu povezala s onom starom oko glavnog zagrebačkog trga.

Promišljanje alternativa za Šubićevu na tome tragu postoji već više od pola stoljeća, pa i od kada je započela radikalna transformacija čitave zone iz industrijske u stambeno-poslovnu, zapravo od kada je nekad periferni dio grada postao ugodni gradski kvart. Jedan od najvažnijih iskoraka pritom je formiranje Parka Bratola Kašića, doslovno na mjestu nekadašnjih industrijskih hala Tvornice Elka. Industrija je nekad zauzimala i mjesto sadašnje tržnice. Park je nazmjenjiv kao društvena točka kvarta i funkcionira daleko bolje od Kvaternikovog trga.  

Tvornica Elka na mjestu današnjeg Parka Bartola Kašića

Danas prostor zone Kvatrić ima sve preduvjete da preuzme značajniju ulogu središta istočnog dijela centra Zagreba, ali mu nedostaje pješačke infrastrukture koja bi iz kvartovski relevatnog, podigla njegovu važnost na razinu grada i time čitavom pješačkom Zagrebu dala malo veće, primjerenije, mjerilo.      

Utoliko su i mogućnosti Šubićeve bitno oblježene kontekstom središta istočnog centra grada. Kvatrenikov trg nominalno je nositelj te uloge, iako je zbog promašaja u organizaciji, oblikovanju i načinu upravljanja ne ispunjava na odgovarajući način.

U zoni trga, najživlje je mjesto tržnica. Osim oblikovne nadogradnje te dvije važne točke, za pravi iskorak ključna je bolja poveznica između njih, ali i s trećom neodvojivom točkom tj. sada nedovršenim blokom sa zapadne strane Šubićeve.    

Najavljena izgradnja “Bloka Badel”može biti povod za takav iskorak. Ne ulazeći u sam blok, što bi sve mogao biti, a to uključuje i značajniju urbanu prazninu, njegov program je po prvođenju (međunarodnog) arhitektonsko-urbanističkog natječaja 2012. godine sada zadan i za prepostaviti je da će se kao takav jednom i izgraditi. Nemoguće je predvidjeti kad bi to moglo biti, no nova izgradnja uvelike će transfomirirati lokaciju i doslovno iz temelja promijeniti njen izgled, ali i identitet, načine upotrebe i značenje za kvart i grad. Uspješnost te transformacije ovisit će i o tipu komunikacije koja će potencirati ili zanemarivati mogućnost povezivanja s kontekstom – u prvom redu ulicom. Uspjeh neće biti (samo) u (svemu) onome što će blok udomiti, već načinu na koji će se otvoriti. Posrednik tih odnosa je ulica i nebrojene mogućnosti pristupa u odnosu na onaj kakav je sad.

Tržnica Kvatrić i Šubićeva ulica, foto: Saša Šimpraga

Baš kako bi pri svakom budućem uređenju Kvatrića treba strateški promišljati čitavu mikrozonu do Martićeve, tako bi prilikom izgradnje Bloka Badel trebalo već u startu računati s prilagođenim programima i to svih obližnjih ulica. U prvome redu zbog organizacije pojedinih elemenata samoga bloka, kao što su kolni ulazi i pristupne komunikacije sadržajima koji će biti komercijalni i javni.

Za promjenu sadašnjeg programa ulice, što može biti brzo i lako, u prilog ide i činjenica da se u neposrednoj blizini već sad nalaze dvije javne garaže (ispod Kvaternikogov trga i u Martićevoj). Automobili već sad ne bi uopće trebali parkirati na dijelu Šubićeve od Martićeve do Kvatrića. I postojeća tramvajska mreža ide na ruku naglašenije pješačke uloge tog dijela ulice. Korak dalje je sve ono što još ta ulica može biti.

Šubićeva drvored danas ima samo na malom dijelu uz tržnicu, a nekad ga je imala i u svom južnom dijelu. Uklonjen je za potrebe širenja tramvajske mreže i kolnika u vremenu snažnog uzleta kulture automobila, što karakterizira ulicu i u sadašnjosti. Kapacitet ulice je takav da u svom sjevernom dijelu, sada otužni (više puta podsađivani) drvored platana uz ogradu placa, može biti zasađen i sa zapadne strane ulice.  

 Južni dio Šubićeve s drvoredom

Uvođenje dodatnog drvoreda, ozelenjavanje javnog prostora, nužno je i u sklopu prilagođavanja klimatskim promjenama. Nijedna novouređena gradska ulica s kapacitetom da drvored ima, ne bi trebala biti bez njega.

Konačno, jedan od argumenata koji bi mogao ići u prilog novoj Šubićevoj je po najavama, a i sukladno minimalnim standardima, nastojanje da se Tržnica Kvatrić konačno natkrije. Tako i treba biti. Drugo je pitanje kad će se to dogoditi, a promjena je imanentna. Ona se neće dogoditi brzo, ali će se dogoditi jer to nalažu standardi. Bilo bi dobro da se tu pritom dogodi arhitektura koja će ponudit više od pukog krova. I to je moguće kad se povise očekivanja. Šteta je i da neke od gradskih tržnica nemaju popodnevne ili večernje programe vezane uz incijalnu svrhu, ovdje npr. (gradski) tjedni popodnevni sajam cvijeća, kao novi i gospodarski poticajni sadržaj. To bi značilo upravljati, nuditi i graditi mjesto i grad. Arhitektura s očekivanjima dala bi tržnici na važnosti, posjećenosti, možda i ispravila sve dosadašnje arhitektonske propuste. Dodatni sadržaji dali bi joj još i više. A takvo mjesto treba i ulicu koja nije samo parkiralište.    

Ulica je važnija od zgrade, zapisao je američki teoretičar arhitekture Paul Goldberger. Zgrada, uostalom, postaje dijelom grada tek posredstvom ulice.

Što će sve udomiti Blok Badel jednom kad nastane i zaživi ne ostavlja dvojbe oko određenog ekskluziviteta. Neoliberalna demoracija, piše Noam Chomsky, umjesto građana proizvodi potrošače. Umjesto zajednica, proizvodi shopping centre. Iako se ovdje neće raditi o klasičnom trgovačkom centru, zadaća ulice nije ništa manje važna. Ulica utoliko ima i ne samo gradotvorni, već i ogroman demokratski značaj.

Blok Badel, odabrano rješenje

U slučaju Šubićeve, scenarij je trojak. Od toga da se neće dogoditi ništa, preko toga da se znatnim proširenjem nogostupa na račun sadašnjih parkirališnih kapaciteta stvori pješaku nakloniji prostor koji bi mogao uključivati i novi drvored, klupe i drugu komunalnu opremu, do radikalne promjene programa. One koja bi iz dominatno prometne, Šubićevu pretvorila u naglašeno pješačku ulicu, eventualno s umirenim automobilskim prometom s obzirom na ulazno-izlazne rampe garaže na Kvaternikovom trgu (a u budućnosti bez rampi na tome mjestu i prometa). Ni najzahtjevnije od ovih rješenja u osnovi nije teško, ali je u Zagrebu, pa će se na to čekati nepotrebno dugo. 

_

Tekst je objavljen na portalu H-Alter, 17. prosinca 2019.

[orienteeringtime]

View this post on Instagram

A post shared by Eugenio (@orienteeringtime)

VOTE NOW! @worldof_o Read about the fantastic achievements of 16 athletes from 14 nations which are nominated for The Orienteering Achievement of 2018. Then post your votes for your favorites – and be part of the drawing for prizes worth 5500 Euros! Vote here by December 18th: http://news.worldofo.com/…/orienteering-achievement-of-201…/ "The stories behind the medals and the achievements is what makes the sport truly fascinating" Sponsor prizes for “Lucky voters”: - Sardinia October 2019 - 3x 5days - week 40, 41 and 44 (Italy) - #WOC2019. August 12th - 17th 2019 (Norway) - 5th #AntalyaOrienteering Festival 2019 - October 27th- November 3rd (Turkey) - #ScottishOrienteering 6-Days, Strathearn 2019, 28 July-3 August (Scotland) - #AguiardaBeira O-Meeting 2019. January 25th- 27th 2019 (Portugal) - #LipicaOpen 2019. March 9th - 13th 2019 (Slovenia) - International #Thuringian 24-Hour Relay. May 31st - June 2nd 2019 (Germany) - #DanishSpring, 29-31 March 2019 (Denmark) - #VelikdenCup - 26.- 29. of April 2019 (Bulgaria) - #BuboCup 2019. July 17 th - 20th (Slovenia) - #POM2019. March 1st - 5th 2019 (Portugal) - Edinburgh University’s Big Weekend. January 25th - 27th 2019 (Scotland) - #WawelCup 2019. July 10th - 14th 2019 (Poland) - #NAOM2019. March 9th-10th 2019 / Orievents (Portugal) • • • • • #orienteering #orientación #oryantiring #orientering #orientierungslauf #orientacji #orientēšanās #orijentiring #orienteringsløp #orientacao #orienteeringlife #worldofo #votenow ------- Repost @orienteeringlove https://www.instagram.com/p/Brh4T_yD8LI/?utm_source=ig_tumblr_share&igshid=sc0cld5fidxr

[viminacium-adventure-blog]

Viminacium Avantura - orijentiring mapa - kao i svi dobri letnji kampovi, i naš kamp će imati orijentiring aktivnosti. Mape Viminaciuma pomoći će našim legionarima orijentircima u potrazi za blagom Viminaciuma. #viminaciumadventure #orijentiring #orienteering #Viminacium #orijentacija #kompas #potragazablagom #viminaciumavantura (at Viminacium Adventure)

[zoranphoto]

RUSKI ‘TRGOVAC SMRTI’ U AMERIČKOM ZATVORU! Nešto se događa u pozadini rata Ukrajini: Putin želi Viktora pod svaku cijenu, ima zanimljivu ponudu za Bidena

Usred arapske pustinje u Ujedinjenim Arapskim Emiratima godinama se nalazio napušten ogromni ruski teški transportni avion Il-76. Neupućenima nije bilo uopće jasno kako se tako velik zrakoplov našao usred pustinje, nedaleko od autoceste i turističkog resorta, i kako je uopće onamo mogao sletjeti. Avion je dva desetljeća bio turistička atrakcija o kojoj su se širile različite legende. Ovih dana vlasti UAE-a odlučile su napokon napušteni avion rastaviti i ukloniti s toga mjesta zbog gradnje luksuznih hotela. To je kod lokalnog stanovništva, turista i na turističkim portalima izazvalo žaljenje jer je avion na kojem se nalazio natpis “Palma Beach Hotel” odavno postao legenda i mjesto okupljanja.

Oružje pa moda

Četveromotorni avion dužine gotovo 50 metara i jednako tolikog raspona krila u javnosti nepoznatog vlasništva ostavljen je početkom stoljeća izvan piste na sportskom uzletištu Umm Al Quwainu blizu autoceste E-11. Vlasti UAE-a i upućeni znali su da je riječ o jednom od aviona osuđenog i zatvorenog ruskog trgovca oružjem Viktora Bouta, poznatog kao “trgovac smrti”, koji su nekoć letjeli nebom između Afrike, Europe i Bliskog istoka. Streljivo iz sovjetskog doba, puške kalašnjikov, ručni bacači i protuzračne rakete Strela i drugo naoružanje putovali su Boutovim zrakoplovima u ratna područja poput Afganistana, Angole i Liberije. No za javnost je on bio misteriozan avion nepoznatog vlasnika za koji nitko nije znao kako se našao na malom sportskom aerodromu koji je služio za padobranske skokove turista. Među turistima avion je postao popularno odredište i na njemu je uskoro osvanuo natpis: “Palma Beach Hotel“.     No nikada nije korišten kao hotel, a jedini ugostiteljski objekt koji se nalazi u njegovoj blizini je popularna trgovina alkoholnih pića u sklopu Barracuda Beach Resorta. Avion je stoga zbog svoje veličine mnogima služio i kao orijentir prema tom objektu. S vremenom je postao turistička atrakcija i mjesto snimanja modnih prezentacija, reklama i spotova. Na njemu je radio australski snimatelj Simon Upton za modnu fotosesiju autorice Sarah Maisey koja je tada radila za Herper´s Bazaar Arabia, a danas je jedna od direktorica u glamuroznom Luxury magazinu. Reper iz Abu Dhabija Freek u avionu i oko aviona je snimio spot za svoju pjesmu Wala Kilmay. Avion je postao toliko poznat da je ovih dana čak i The Washington Post objavio vijest o njegovu konačnom uklanjanju i rastavljanju. Bout je u vrijeme kada je avion ostavljen emirat Sharjah, u kojem se nalazi aerodrom, a koji je u susjedstvu bogatog emirata Dubai, koristio kao bazu za veći dio svoje zračne flote iako su njegovi zrakoplovi bili registrirani u trećim državama, najčešće pod zastavom Srednjoafričke Republike. Tada financijski zaduženi emirat tolerirao je Boutovu djelatnost na svom teritoriju zbog zarade.

Prepušten propadanju

Prema pričama koje kolaju u javnosti, jedne noći 2000. godine Boutov Iljušin Il-76 s jednim pokvarenim motorom uspio je sletjeti na pistu u Umm Al Quwainu. Kako je avion već bio pri kraju resursa i nije ga se isplatilo popravljati, Bout i njegovi ljudi prodali su ga jednoj reklamnoj agenciji koja ga je mislila koristiti u svojim promocijama. Navodno je prodan ispod svake cijene, po legendi za samo 20 tisuća dolara. Od tada do kraja travnja ove godine avion je ostao napušten i prepušten propadanju. Vlasti Emirata odlučile su ga ipak nakon dva desetljeća napokon demontirati i ukloniti. Avion koji se nalazi u emiratskoj pustinji postao je i turistička legenda koja se kao atrakcija navodi čak i na Trip Advisoru, turističkom internetskom portalu koji nudi individualne savjete za korisnike koji planiraju odmor. Na stranicama je više od 1,8 milijuna trgovina, 4,2 milijuna restorana, 1,1 milijuna hotela i B&Ba, 830.000 apartmana i 730.000 znamenitosti 135.000 odredišta. Na njemu se godinama nalazio i legendarni avion Iljušin Il-76 ruskog trgovca oružjem. Avion o kojem je riječ i koji je na kraju svoje karijere završio ostavljen usred pustinje kao turistička atrakcija prošao je sve i svašta i zapravo je paradoksalan njegov kraj. Prema podacima Aerotransport Data Banka, taj avion je proizveden još 1975. godine u današnjem Uzbekistanu, koji je tada bio dio SSSR-a. Nalazio se u naoružanju sovjetskog ratnog zrakoplovstva, nakon raspada SSSR-a letio je za rusko ratno zrakoplovstvo, a potom je početkom 90-ih prodan zrakoplovnoj tvrtki Air Cess sa sjedištem u UAE-u, emiratu Sharjahu. Poslije se ispostavilo da je tvrtka Air Cess zapravo u vlasništvu Sergeja Bouta, brata Viktora Bouta, koji je u to vrijeme već naveliko trgovao oružjem iz bivšeg SSSR-a.

Paravan-kompanija

Sjedište tvrtke je prije toga bilo u Belgiji, no vrlo brzo je premješteno u Sharjah. Iako je stvarni vlasnik, tvrtka Air Cess, sjedište imao u UAE-u, zrakoplov je zadnji put registriran kao vlasništvo tvrtke Centrafrican Airlines za koju se poslije ispostavilo da je još jedna Boutova paravan-kompanija. UN je utvrdio da su tvrtka i avioni koji joj pripadaju povezani s brojnim ilegalnim pošiljkama oružja u ratom zahvaćene države. Vijeće sigurnosti UN-a 2005. godine u rezoluciji 1521 koja se odnosi na Liberiju i režim tamošnjega gospodara rata Charlesa Taylora odlučilo je i Centrafrican Airlines na koji je bio registriran Iljušin iz emiratske pustinje staviti pod sankcije. Navedena kompanija bila je uključena u dostavu oružja Liberiji, među kojima i transport dva potpuno obnovljena borbena helikoptera Mi-24. Ujedinjeni Arapski Emirati slijedom saznanja o djelatnosti Viktora Bouta i njegovih kompanija još početkom 2000. godine zabranili su mu ulazak u državu. Poslije je Bout uhićen u Tajlandu i isporučen SAD-u, gdje je 2011. godine osuđen i još se nalazi na odsluženju 25-godišnje kazne. Dok se priča o Boutovu Iljušinu koji se našao usred pustinje bliži kraju, priča o Viktoru Boutu usred rata u Ukrajini iz nekog razloga ponovno se aktivira. Rusija godinama pokušava razmijeniti Bouta za američke građane koje drži u svojim zatvorima. Bout je nedvojbeno oduvijek bio povezan s ruskom vojnom obavještajnom službom GRU. Ruska novinska agencija Tass 13. svibnja, prenoseći izjavu navodno anonimnog dužnosnika, objavila je da se pregovara o razmjeni Bouta za Brittney Griner, WNBA košarkašicu koja je u Rusiji zatvorena zbog posjedovanja derivata kanabisa neposredno prije početka ruske invazije na Ukrajinu. Rusija navodno za razmjenu nudi i britanskog i irskog državljanina Paula Whelana koji je zbog optužbi za špijunažu osuđen na 16-godišnju zatvorsku kaznu.

Spremni platiti

Da je riječ o iznenađujućem intenziviranju rusko-američke razmjene uhićenika usred rata u Ukrajini, svjedoči i razmjena američkog bivšeg marinca Trevora Reeda za Konstantina Jarošenka, ruskog pilota koji je služio 20-godišnju zatvorsku kaznu zbog krijumčarenja kokaina u SAD. Čini se da Rusi, unatoč napetim odnosima s Amerikancima, uspijevaju dogovoriti razmjene i nije tajna da Viktora Bouta žele natrag i da su za njega spremni platiti stranim državljanima koje imaju u svojim zatvorima. Čini se da u slučaju Viktora Bouta američka administracija ima velike rezerve s obzirom na to da je riječ o osobi koja se bavila prodajom oružja u zaraćene dijelove svijeta, koji stoga ima značaj na međunarodnoj sceni i kojim su se bavile čak i institucije Ujedinjenih naroda. Dok se priča o Boutovu ogromnom Iljušinu ostavljenom usred pustinje očito bliži kraju, priča o njegovu vlasniku Viktoru Boutu se nastavlja. Dnevno.hr Read the full article

[olandsport-blog]

Sports fair in Serbia! Thank you Orijentiring savez Srbine for chosing OLAND! #olandeverywhere #olandsport #oland #olandcustomteamwear #teamwear #customteamwear #orienteering #orienteeringserbia #sportsfair #fair (at Belgrade, Serbia) https://www.instagram.com/p/BqiEsfbg4lg/?utm_source=ig_tumblr_share&igshid=mpez13ppr1bb

[mentalnahigijena]

Gospodine Krivokapiću, Vaš poziv da uzmem učešća u “proslavi” izborne pobjede političke skupine kojoj pripadate, na prošlogodišnjim parlamentarnim izborima, smatram uvredom časti Crnogorskog PEN centra i teškom uvredom prema meni. Da ne znam koliko ste puta za potonjih godinu dana uspjeli uvrijediti zdravi razum, osnovno ljudsko moralno čulo i civilizovane orijentire političkog i svakog drugog života građana Crne Gore, posebice, koliko ste puta teško i preteško uvrijedili Crnu Goru, pomislio bih da Vaše fantazmagorične službe, koje ni banalni protokol nijesu uspjele savladati, a nekmoli vođenje države, zbijaju neslane šale s Vama, pa misle da mogu i sa mnom! Kako se uopšte usuđujute da me pozivate da s Vama “proslavljam” ono što sam nedvosmisleno i u više navrata kvalifikovao kao nelegalnu, nelegitimnu i nemoralnu pobjedu tri fašističke falange postignutu zlim parama, lažima i teškim manipulacijama! Kako se usuđujete da me pozivate da s Vama i vašim plaćeničkim i izdajničkim skupinama slavim godinu dana razaranja Crne Gore u svim elementima njene državne, nacionalne, kulturne i duhovne egzistencije! Kako Vam je uopšte palo na pamet da bih s Vama i vašom suvrsti mogao slaviti Vašu izdaju Crne Gore kojoj nema ravne u hiljadu godina njenog postojanja! Samo vam ovo mogu javno poručiti: Odbijte se od mene, sile nečastive! Odbijte se od Crne Gore, iskopnici roda svoga! Ovo je odgovor što je Predśednik Crnogorskog PEN centra prof. dr Milenko A. Perović uputio premijeru Zdravku povodom poziva za učešće na proslavi godišnjice “izborne pobjede”.

[prijedor24]

U APOTEKE STIGLI KUĆNI TESTOVI NA VIRUS KORONA

Građani su dosad mogli da se testiraju na koronu u ovlaštenim javnim i privatnim zdravstvenim ustanovama, koje su nudile tri vrste testova: PCR, brzi antigenski te serološki test. Odnedavno, u apoteke su stigli i testovi za kućnu upotrebu. – Kućni test jeste priznat kao medicinsko sredstvo, ali nije validan dokaz da možete preći preko granice. Prvenstveno su kućni testovi orijentir ili prva pomoć…

[tarothrone-blog]

Glavni strah

Koji je tvoj glavni strah? Onaj kojeg ni ne znaš da imaš jer se prepredeno skrio u dubinama, pa na površini vidiš samo njegove izdanke i misliš da su čudovišta? A zapravo ti se glavna mrcina smije iz dubina, proždirući tvoju slobodu i čineći da se ponašaš nesvoje, kao netko drugi, potpuno odmaknuto od svoje prirode.

I kako bi izgledala i ponašala se da nema tog straha?

Danas je to bila tema jedne divinacije, ali je dijelim jer sam se sjetila da će za mjesec dana strah biti aktualna stvarnost mnogima. Ok, znam, i ovako je, svi više manje žive u nekom, ovo često izgledaju kao vremena straha, osim ako nisi najsuper zenmajstor koji ne mrda na potrese, nepogode i razna čuda.

Ali od sredine devetog mjeseca, pa zapravo sve do tamo rujna 2020, sa špicom u narednih šest mjeseci, onako poprilično jako može tresti i najčvršće (zbog Saturna i Plutona te svih aspekata koje prave). Jasno, tebe neće tresti ako si osoba koja se suočila s glavnim strahom.

Zapravo, onim dijelom svog uma koji usvaja taj koncept. A svatko ga ima, jer svatko negdje ima svog Saturna. No samo posebno hrabri ga žele pogledati u oči, pa kroz njega proći, odnosno pustiti da ih prožme i iščezne, kao oblak dima. Ali ne zadimi, nego ispari, baš tom budnosti.

Za jedno tako divno i hrabro biće sam danas divinirala na tu temu, i uz dozvolu dijelim neke poante iz priče: ona želi znati – Koji je njen glavni strah koji utječe na sve ostalo, što da radi s njim da ga najadekvatnije procesuira (iscjeli, nadiđe, štogod) i kako izgleda ona u punini svoje prirode bez tog straha (da bi imala orijentir).

Glavni strah je: SIDRO, DJETELINA, VLAK – Ona se boji da će stvari koje su stabilne i čvrste, postati nestabilne i meke. Dakle, ona se boji promjene.

Nevjerojatan strah, zar ne? Mislim, svaki je. Ali ovo je fascinantno jer koliko se ja nje sjećam, ta je žena svima nama bila uzor što se tiče promjene: spakirala bi se u dva dana zbog ljubavi i otišla u drugu državu; dala otkaz na jednom poslu bez jasnog plana za dalje („ali morala je bili su glupi i već će smisliti nešto“). Na prvu, ne bih rekla da ima strah od promjene – zapravo djeluje kao oličenje osobe spremne na promjenu.  

Ali, karte nikad ne lažu. Komentiram to s njom i ona kaže: „Lako je promijeniti stvari kad su gotove, pa moraš dalje. Ne, nisam hrabra kako o meni misle. Bojim se da se nešto što sam savršeno složila i učvrstila ne poruši, ne promijeni...“

Pa da... tako ima smisla. Srela sam toliko ljudi koji žele stvari složiti u sigurne kockice, proračnate strukture samo da bi „imali kontrolu“. A kako je moguće kontrolirati takvu silu, život je živ i nepredvidiv. Hirovit. Svaki naš pokušaj da spustimo sidro i dobijemo garanciju da „ajde bar to smo sredili i sad će tako bit'“ je križ koji na sebe stavimo, kao da prestanemo disati.

Dojmljiv je ovaj koncept straha od promjene jer je to na neki način strah od života samog. Stvari su fiksne jedino u smrti, kao trenu prijelaza, a sve ostalo je stalna promjena. Zapravo je jedino fiksna – promjena.

Sve to pričam jer je upravo promjena i umijeće da fleksibilno idemo presudno za preživljavanje i proživljavanje u uvjetima koji se stvaraju u društvu i na planeti Zemlji, za sve nas ovdje i sad. Spremnost da nešto što je bilo velebno, i značajno, kao počasni spomenik, ako treba napustimo i odemo dalje. Da budemo budni na usputne djeteline na putu, spremni s njima odigrati priliku kada se pojavi. Spremni uskočiti u vagon koji baš naizgled slučajno, usput prolazi. A da bismo to znali, onako baš sigurno, važno je da smo u sebi usidreni. U svojoj hari (vježba ovdje).

I u svemu ovome čak nije važno koje je sjedište za strah, koji utisak duše, iskustvo života ga je prihvatilo i stvorilo: nije važno gdje si otrovao želudac, važno je kako da to riješiš, recimo to tako.

Karte su Ivi savjetovale da gleda cvijet (LJILJAN): koliko god on dugo trajao, toliko da je čak amblem na grbovima plemenitaških porodica, i on vene, mijenja oblik, da ponovo procvate. Meditacija je da gleda cvijeće, orezuje cvijeće...

Tako obrezuje strah, distancira se od njega, mijenja mu oblik, zapravo razbija strukturu. A time oslobađa sebe pravu. Sebe koja ima mjeru kad zariče kao Lavica, a kad je zaigrana poput djeteta, bez fiksacije u ijednoj ulozi.  S ključem kojim točno zna koja vrata otvoriti i zatvoriti iz elegantnog smisla, ne jer je drama.

Stoga, dobro je da u naredna dva tjedna, dok traju aspekti i energije koje su fino racionalne i ne dopuštaju pretjerano utapanje u emotivnim tripovima... da mirno pogledaš u oči svog glavnog straha... Pamti pritom da je posrijedi koncept – strah kao umna tvorevina. Kao energetska formacija, uvijek je odraz nedostatka energije, o čemu smo pričali u ovotjednoj kolumni: kad fino i zdravo jedeš, imaš vremena za pogledati tijelo, istegnuti ga, um... nema straha, samo Svijest. Kad je Svijest tvoje sidro, svaka promjena je srećonosna jer znaš da putuješ kroz polje, bez potrebe da se igdje ukopavaš.

[remenar]

[TILT] Dunbar's Number kao orijentir veličine timova

Koji broj ljudi je idealan za jedan tim? Kada kažemo da je tim prevelik i da je potrebno razdvojiti ga na manje entitete? Ako vjerujemo brojnim studijama i preporukama - idealan tim ima između 5 i 9 članova. Idealno 7.

Koji broj ljudi je idealan za jedan tim? Kada kažemo da je tim prevelik i da je potrebno razdvojiti ga na manje entitete? Ako vjerujemo brojnim studijama i preporukama – idealan tim ima između 5 i 9 članova. Idealno 7. Od kuda te brojke? Temeljen je na dva često vezana pojma: Dunbar’s Number i Miller’s Law. Ta dva pojma često su nit vodilja prilikom organizacije tima tj. prilikom donošenja odluke…

[zanimljivaekonomija]

Od 23. do 26. februara Međunarodni sajam turizma u Beogradu

Pod sloganom „Kad je odmor nije teško“ na Beogradskom sajmu od 23. do 26. februara održaće se 44. Međunarodni sajam turizma, kao i 18. Međunarodni sajam hotelsko-ugostiteljske opreme Horeca-Oprema. Sajmovi su najavljeni danas na konferenciji za novinare u svečanoj sali Beogradskog sajma na kojoj su govorili Uroš Kandić, državni sekretar u Ministarstvu turizma i omladine Republike Srbije, Dragan Zečević, koordinator 44. Međunarodnog sajma turizma, Xu Hong, ispred NR Kine, zemlje partnera 44. Međunarodnog sajma turizma, Marija Labović, direktor Turističke organizacije Srbije i Tijana Maljković, sekretar Udruženja za turizam u Privrednoj komori Srbije. Na 44. Sajmu turizma očekuje se, kako je rečeno, oko 350 izlagača iz 33 zemlje. Destinacije kontinuirano prisutne na sajmu i omiljene kod domaćih turista učesnici su i ove godine: Turska, Grčka, Crna Gora, Tunis, Bugarska, Slovenija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Kipar, Severna Makedonija… kao i prošlogodišnji učesnici – ostrvske destinacije Maldivi i Sao Tome & Principe. Premijerno na Beogradskom sajmu turizma svoje turističke atrakcije, prirodne lepote i osobenosti predstaviće afričke zemlje - Alžir, Burundi, Kamerun, Obala Slonovače, Gabon, Ekvatorijalna Gvineja i Namibija. Zemlja partner Sajma turizma 2023 je Narodna Republika Kina sa kojom Srbija ima izvanredne partnerske odnose u privredi, kulturi i drugim oblastima. Ovogodišnji sajam biće prilika da se, uz pomoć i veliku podršku Ministarstva za turizam i omladinu Republike Srbije, unapredi turistička razmena, da se domaći turisti kroz prezentaciju kineskih izlagača upoznaju sa mogućnostima da posete zemlju bogate istorije i nasleđa. S druge strane, kineski turisti su pre korone bili su među najbrojnijim stranim gostima Srbije i partnerstvo na ovogodišnjem Sajmu turizma prilika je da se taj trend nastavi već tokom ove godine, rečeno je na konferenciji. Srbija će svoje turističke adute tradicionalno predstaviti u hali 4 Beogradskog sajma kroz nastupe Turističke organizacije Srbije (TOS), Turističke organizacije Beograda (TOB), kao i učešće mnogobrojnih lokalnih i regionalnih turističkih organizacija iz svih delova Srbije. Omiljen od strane posetilaca kao godišnji orijentir za odabir aranžmana i mogućnosti za putovanja, sajam će i ove godine pružiti priliku posetiocima da iz velike ponude izaberu prema svojim afinitetima: porodična putovanja, daleke i egzotične destinacije, putovanja za mlade, city break, odmor i oporavak u banjama, spa vikende na planinama, eko i aktivni turizam, kongresna dešavanja... Na konferenciji su, kao značajan segment manifestacije, najavljeni 2B2 sastanci koji će se održati tokom prva dva sajma (23. i 24. februar) a za koje je do danas stiglo više od 200 prijava. U organizaciji Privredne komore Srbije biće upriličeni i posebni sastanaci sa predstavnicima kompanija iz Kine, kao i sa predstavnicima afričkih zemalja. Svečano otvaranje manifestacije planirano je za sreda, 22. februara u 18 časova na Galeriji hale 4 Beogradskog sajma.

[mozgoderina]

Mističnost suštine u filmu „Bilo jednom u Anadoliji“

Kako izgleda provincija razvijenih zamalja? Da li su tekovine moćne i bogate države prisutne i tamo? Sme li jedno napredno društvo bez straha da prikaže svoje ranjive, ljudske, tamne strane? Možda je baš iskrenost pokazatelj napretka? Jedan od najcenjenijih režisera današnjice, Nuri Bilge Džejlan (Nuri Bilge Ceylan), istražuje u turskom društvu drevne ljudske zagonetke, strahove i nade, kojima se ne naziru ni rešenje ni smiraj ni ispunjenje.

Tu je sve što oduvek zaokuplja čoveka: preljuba, zločin, osveta. I lepota. Lepota žene i lepota prirode. Jedna skrivana i retka, druga sveprožimajuća. Obe mame, zavode, prete. Obe pogubne, svaka na svoj način.

Gde je čovek ? U večitom mraku. Mraku koji prekriva zemlju, čoveka na njoj i suštinu u njemu. Čovek se drži procedure, poštuje rutinu, želi orijentir. U nezemaljski lepom anadolijskom pejzažu, grupa ljudi traži zakopanu žrtvu. Zločinac Kenan (Firat Tanis) ne seća se tačnog mesta. Okeanska širina noćnog predela upija u sebe sićušne, daleke, nedostupne ljude i njihove probleme. Ne pomaže opšte prihvaćeno poređenje sa Tarkovskim. Džejlan je tokom godina izgradio sopstveni kadar koji je dovoljno moćan da oslika i hipnotičnu lepotu prirode i tragediju "ljudskog stanja".

Karavan od 3 vozila putuje od lokacije do lokacije kroz noć. Naizgled, nikog ne zanima motiv zločina. Izdvaja se trojka: šef policije Nadži (Yilmaz Erdogan), tužilac Nusret (Taner Birsel) i doktor Kemal (Muhammet Uzuner). Neobrijana lica, neuredne kose i prašnjava odela i izgledom prizivaju poetiku Serđa Leonea. Bilo jednom... Bilo jednom i u Anadoliji. I tamo živi čovek, i tamo vlada surov zakon, i tamo se vodi večita borba; u čarobnoj, od iskona mističnoj Anadoliji, u stepama koje su stari Grci nazivali Zemljom izlazećeg sunca. Sunce će se pojaviti u drugoj polovini filma, ali ne da donese spoznaju, već da jasno prikaže čoveka iscrpljenog u noći, u tami svake vrste, u neznanju, čoveka koji ne može da zadrži plod svog truda, poput jabuke koja se u briljantoj sceni "otima" i kotrlja do potoka koji je odnosi dalje...

Dijalozi su šturi, isprekidani, mučni. Čovek se teško poverava čoveku, a treba pobediti tišinu i prebroditi noć. Ipak, svako "kopa" tamo gde ga boli. Svako ima tajnu, i Šef i Tužilac i Doktor. Prvi svoju deli, drugi je maskira pričom o prijatelju, treći o svojoj ćuti. Radnja obiluje ćutnjom koju boje neiskazane misli, misli likova kao i naše misli o likovima. A potrazi kao da nema kraja. Svako novo zaustavljanje otkriva i novi deo priče. Da li je Kenanov saučesnik njegov maloumni brat ? Tužilac gradi misteriju o kraju života prelepe žene navodnog prijatelja. Smrt postaje opsesija filma. Nasilna ili dobrovoljna, ostaje nedokučiva, iako se njena moć prostire i nad sudbinom živih.

Ljudi u kolima su ravnodušni. Vode razgovor o jogurtu od mleka bizona. Osumnjičeni Kenan, duge kose, ispijenog lica (sa ožiljcima), utonuo je u sebe na zadnjem sedištu. Farovi vozila iza dodaju njegovoj glavi oreol. Da li Kenan na sebe preuzima tuđ "greh" ? Enigma motiva ostaje nerešena, zaturena u haotičnoj mreži ljudskih odnosa. A ne možemo da se ne pitamo zašto, jer u uvodnoj sceni filma i Kenan, i njegov brat Ramazan, i buduća žrtva Jašar u prijateljskoj atmosferi jedu i piju, smejući se iskreno. Tragovi su rasuti po filmu i ima ih dovoljno da se donese sud, ali nismo sigurni da režiser/pisac ima istu "presudu". Možda osuda ne može da bude pravedna jer nam nedostaje moć da ispravno sagledamo sve okolnosti? Misteriju lepotice koja je posle porođaja dobrovoljno otišla u smrt, rasvetliće u potpunosti doktor Kemal. Pred takvim "zločinom", ljudski zakon je nemoćan. Da li je Tužilac kažnjen konačnom spoznajom sopstvene krivice?

Poetični vrhunac je na sredini filma. Između noći i dana, između prirode i civilizacije, između pitanja i odgovora. U seocetu koje su mladi mahom napustili, starešina uz ponuđeno okrepljenje pokušava da Tužioca i Doktora ubedi u neophodnost nove kapele. Smrt određuje prioritete. Mladi iz sveta doći će na pogreb, ako telo preminulog može da ih "sačeka" na hladnom. Nakon nestanka struje, u zori kad se demoni bude, pojavljuje se anđeo. Ćerka seoskog starešine osvetljava usnule likove "nudeći" svakom karakteru objekat sopstvene opsesije, od Coca Cole do halucinacije "oživelog" Jašara. Kenan posle sloma priznaje Šefu Policije da je pravi otac Jašarovog sina.

Nakon pronalaska zakopanog tela i povratka u grad, suzdržani, ćutljivi ali pronicljivi Doktor (inspirisan Čehovom ?), ponudiće svim akterima najviše što može. Nadžiju će prepisati lekove za nesposobnog sina, Nusretu će razjasniti motiv stradanja lepotice, a na obdukciji će sakriti pravi uzrok smrti. Ovo je poslednja misterija filma. Da li time čuva porodicu nastradalog od bolnog saznanja ili ne želi da i Ramazan bude osuđen ili je jednostavno izgubio veru u ljudsku pravdu ? Na njegovom obrazu ostaje kap krvi žrtve, kao još jedan beleg Doktora koji nije uspeo da se izbori sa svojom tajnom, koja ga je zauvek zakopala u provincijskom gradu bez perspektive.

Sve počinje pogledom kroz zaprljani prozor na veselu trojku prijatelja, a završava se pogledom kroz prozor na odlazak žene i sina (?) žrtve. Doktor će u mislima sačuvati sliku još jedne lepotice - Jašarove žene. Ima li njena lepota udela u njegovoj odluci, ili u ubistvu? Ostaje da otkrijemo. Film je praktično bez muzike, tako da i odjavna špica ide uz zvuke graje dece napolju i krckanja obdukcije unutra. Večito preplitanje igre i smrti, početka i kraja, poznatog i misterije. A misterije ima dovoljno za nekoliko ponovnih gledanja.

Zašto je pas-lutalica neizbežan u scenama sa Jašarom? Ima li krug spaljene trave pored mesta na kom je ukopana žrtva neke veze sa ubistvom? Da li je Jašar zaista nestao iz mesta nekoliko dana pre nego je ubijen? ... Svako gledanje otkriva nam nešto novo o karakterima, a uzvišena lepota fotografije dovoljna je satisfakcija svaki put, bilo da se radi o prirodnim predelima ili "pejzažima" lica.

Besprekorno ostvaren osećaj dokumentarnosti, znalački je obogaćen bizarnim sitnicama svakodnevice. Neizveštačenoj neposrednosti prefinjenu notu daje izvesna količina crnog humora. Apsurdnost pojedinih postupaka pojačava mističnost celine, ali svojom univerzalnom prepoznatljivošću ujedno izaziva bliskost sa predstavljenim događajima.

Film je snimljen u koprodukciji sa Sarajevo Film Festivalom, koji je 2011. ugostio ekipu iz Turske. Za superiornu kinematografiju treba zahvaliti Gökhan Tiryakiju koji je uz režisera najnagrađivaniji član filmske postavke. Pogledajte samo veličanstvenu scenu ispred vulkanizerske radnje, na početku filma. Ovakve noćne slike, obasjane hrom žutom svetlošću, ne bi se postideo ni Edvard Hoper (Edward Hopper).

Trebalo je hrabrosti da se napravi film koji nije senzacionalan već esencijalan. Nagrada Grand Prix za najbolji film na 64. Festivalu u Kanu, između ostalog je i priznanje za tu hrabrost.

  Pripovedio i grafički opremio: Jovan Pavlović. Pedagoški nadzor: pREvENTivNA EGzEkuciJA. Ilustracije: "Once Upon a Time in Anatolia", 2011, 150 min. Režija: Nuri Bilge Ceylan. Uloge: Muhammet Uzuner, Yilmaz Erdogan, Taner Birsel. Official trailer: "Once Upon a Time in Anatolia" @ YouTube

s MoJE TAčkE, NAGLAvAčkE: [ Amadou & Mariam: World muzika traži svoj svet ] [ Od gulaš komunizma do virtuelnog kapitalizma: „Taxidermia” ] [ PressPausePlay: Na klik mišem od kraja kulture ]

[plavapotkova]

Zelena potkova je ponos i biser Zagreba. U svim dijelovima izvor je ugode. Vizualno i planirano dio cjeline koja je konstanta. Građani su je prihvatili kao orijentir. U ni kojem slučaju i vremenu neće biti potrebe da se mijenja. Poboljšavana, unapređivana prema duhu vremena i potreba građana, dapače.

Onda, na jugu imamo rijeku Savu. Mostovima spaja dvije polovice. Zagreb i Novi Zagreb. Nije se za čuditi, dapače logično je da se u drugoj polovici Grada preslikala potreba za novom potkovom. Kao kad se dvije polovice plohe presaviju. Zaživjelo je ime Plava potkova. Da li zbog širine neba iznad Novog Zagreba ili zbog plave vode Save koju nam na žalost, svjedoče davna pisma? Ostaje da odgovore znalci.

Do mog naselja Travno, Potkova započinje parkom V. Majera u Zapruđu i ide dalje na jug.  Park je uređen. Nastavlja se Parkom za pse u Utrinama. Uređenom.  Sljedeće je Travno. Neuređeni prostor zapadno uz Mamuticu pripremljena je ploha koja još nije park, a sastavni je dio planirane cjeline novozagrebačke Plave potkove koju treba dovršiti. 

Potrebno je i poželjno da se dok čekamo sustavno uređenje parka, povuče barem jedna šetnica koja bi se protezala kroz cijeli park s više prilaza oko parcele. Za sada, građani šeću nogostupom, dok travnjak i krošnje drveća čekaju.     

 Svjetlana Lugar, spisateljica i aktivistica, 2017.

_

Foto: Goran Kerić, 2017.

_

Detalje o Plavoj potkovi potražite ovdje.

Informacije o projektu Plava potkova pročitajte ovdje.

[mndzdr]

Šta je indeks telesne mase i kako se računa

Možda ne mislite da ste debeli, ali da li će vam taj mali višak kilograma ugrožavati zdravlje? Čak i mali višak kilograma povezuje se sa rizikom od dijabeesa tipa 2, srčanim udarom, bolestima srca i 11 različitih oblika kancera. Svetska fondacija za istraživanje raka smatra da bi se godišnje stotine hiljada slučajeva raka mogle sprečiti, kada bi ljudi održavali zdravu kilažu. Računanje indeksa telesne mase može da vam pomogne da utvrdite da li ste u opsegu zdrave kilaže, odnosno da li kilaža predstavlja pretnju po vaše zdravlje. Šta je indeks telesne mase Reč je o formuli pomoću koje se utvrđuje da li neko ima zdravu ili prekomernu kilažu, a dobijeni brojevi otkrivaju ko je, prema kliničkim kategorijama, neuhranjen, ko ima višak kilograma a ko je gojazan. Stručnjaci kažu da bilo previše visok ili mnogo nizak indeks telesne mase može da poveća rizik od zdravstvenih problema, uključujući srčane bolesti i dijabetes. Kako da izračunate indeks telesne mase Sve što treba da uradite je da svoju visinu (na primer 1,70) kvadrirate, a zatim tim brojem podelite broj kilograma koje imate. Na primer, ako imate 70 kilograma, a visoki ste 1,70 metara, to će izgledati ovako: 70:2,89, a dobijeni indeks telesne mase je 24,2. Kada treba da brinete Izračunavanjem indeksa telesne mase trebalo bi da dobijete brojeve između 18,5 i 30. Smatra se da oni čiji je indeks telesne mase između 18,5 i 25 imaju zdravu kilažu. Indeks telesne mase između 25 i 30 pokazuje da imate višak kilograma, a ako je dobijeni broj veći od 30, to znači da ste gojazni. Ukoliko nemate zdravu kilažu, izloženi ste većem riziku obolevanja od bolesti koje se povezuju sa gojaznošću, poput srčanih bolesti, infarkta i dijabetesa. Sa druge strane, indeks telesne mase niži od 18,5 znači da ste previše mršavi, što može da predstavlja pretnju za imunitet, kosti i plodnost. Postoje li izuzeci  Iako se indeks telesne mase koristi da se odredi da li je osoba u granicama zdrave kilaže ili ne, postoje neka ograničenja ove formule. Naime, indeks telesne mase ne uzima u obzir težinu kostiju niti mišića. U praksi, to znači da mišićava osoba ili neki sportista može da ima indeks telesne mase koji pokazuje da je gojazan, uprkos tome što on nema telesnih masti. Sa druge strane, stariji ljudi kojima se postepeno smanjuje mišićna masa mogu da "upadnu" u kategoriju zdrave kilaže, a da zapravo imaju višak masti. Zbog toga stručnjaci savetuju da se baš ne držite "slepo" ovih brojeva, već da to više bude neki orijentir koji bi trebalo da vam ukaže da li je vaše zdravlje ugroženo. Svakako, koliki god da vam je indeks telesne mase, preporučuje se da se zdravo hranite i da budete fizički aktivni. Let's block ads! (Why?)

[eylendaa]

Stvari koje sam zaboravio

Vesnin crtež u Lindgrenovoj „Umetnosti filma”

vozne i autobuske karte

geografska karta na kojoj su rudna bogatstva SR Jugoslavije

ne sjećam se više

ni albuma „Elephant” White Stripesa

pradjedovog šešira

babinog glasa

ni traga od ružnih plavih novosadskih autobusa

u mojim mislima

prve filmske projekcije na Medicinskom fakultetu

tvog razdeljka koji mi je bio orijentir

komšijskih mačaka koje si voljela

više nego svoje prijatelje

rimovanja pohabanih roletni u tvojoj studentskoj garsonjeri

kajsija koje si krala na Futoškoj pijaci

ne sjećam se ni

Masarikove i Žitnog trga

tvojih naušnica i narukvica

ni kad smo prestali da se volimo.

— Igor Varga