#osjećaji

[letkrozsnove]

Nekad se uhvatim kako maštam o nama, a onda se shvatim. Jebote što ti propuštaš..

[jelenajt]

ubiše nas subjektivni osjećaji

[lifeinbooks]

sreća je samo jedan osjećaj. Svi su ostali osjećaji jednako važni, čak i tuga, čak i čežnja, iznenađenje, razočarenje

[electric0aspirin]

Kako sam do sada bez broj noći sjedila i posmatrala zvijezde uz najtužnije balade Balaševića tako ispade i ove. Stalno mi je on na pameti, bio to neki glupi kontekst ili nešto bitno no opet je on u pitanju. Ne bih mogla podnjeti da ga vidim sa nekom drugom, ali kada bi bio sretan i nasmijan i kada bi mu oči svjetlucale onda bih i to preboljela. Mislim da mi se ipak neko drugi može svidjeti jer na kampu sam vidjela dosta lijepih lica i po koje smeđe oči ali niko nikada kao on. Jedan momak mi je bio dosta gotivan s ibzirom da dijelimo iste hobije i uživamo u istim stvarima ali ni to nije to, svi oni postoje ali niko nije on. Previše sam postala opsesivna sa njime i mnogo griješim sa tim no ne znam kako da prežalim. Ljubav ne prolazi tako lako, ali novi osjećaji jednostavno dolaze zatim odlaze ali taj jedan se mnogo duboku uvukao u mene. Gledajući zvijezde sam ugledala jedu kako pada, suza se želi spustiti ali ne može, ostala mi ideja da zaželim želju a bila bi da smo srerni oboje. Da sam tražila svoju sreću to bi bilo previše sebično jer ne želim da forsiram bilo što. Svjesna sma da me ne voli ali on je moja tiha patnja koja sporo prolazi. Da sam tražila za njega sreću ja bih propatila dosta jer ne znam njegive ciljeve. Sreća za oboje je najlijepša opcija jer možda se na kraju i spojimo. Možda na kraju proabm taj otrov o kojem su me upozorili, možda se pretvori u najslađi med koji će ostati do daljnjeg. Da znam da uzimam otrov opet bih ga uzela, samo kako bih osjetila njegov dodir, njegov pogled, njegive riječi i njegiva dijela. Svako zrno pustinje bih dala samo za jedna pogled mojih najdražih smeđi očiju. Samo kada bih mogla da mu kažem šta osjećam rekla bih mu ali znam da će mu to biti sve smiješno i glupo jer ne vidimo istim očima, ne živimo ispod istog oblka i ne sanjamo iste snove. Različiti smo ali stvar je da bih se ja promjenila za njega, uradila bih apsolutno sve što je u mojoj mogućnosti. Dala bih mu da mi oduzme sve osim obraza jer i nakon njega to mora da ostane pa kako god da se ja osjećala. Jedva čekam da opet srenem najlijepše oči i da se ond amoje ispune nekim suzama koje će proći u roku od treptaja ali do tad momenat traje vijekovima.

-E.

[izvandomasaja]

osjećaji kojim

ne daš ime

ne udaraju žestoko

trgnu te

i ostave na miru

do sledećeg dolaska

[mojput-mypath]

LOŠA DJEVOJKA

Nedavno sam postala pomalo, neki bi rekli čak - nevjerojatno i sve više - bezobrazna. Uvijek sam se vodila logičkim razmišljanjem da ako ti mnogi ljudi daju isti ili sličan feedback - mora da je točno. Mislim da većina moje obitelji, prijatelja i kolegica vjeruje da nisam sasvim zdrava. Mentalno i emocionalno nestabilna.

Svjetla strana priče - ja to ne mislim.

Znam da sam umorna i moram još bolje paziti na ravnotežu između posla i odmora. To je vjerojatno izazov za većinu nas. Osim toga - nikad se nisam osjećala bolje u vezi same sebe. Kao i uvijek, zadržavam apsolutno pravo da me prosudiš kao pogrešnu, sebičnu, nezdravu. Zadržavam to pravo čak i za sebe, kad budem gledala unatrag iz nekog drugog razdoblja svog života.

Ono što se događa je da me neka nevjerojatna sila tjera da izbacim nešto iz sebe. Nemoj me krivo shvatiti, oduvijek sam bila "iskrena". Sada sam torpedo. Ne mogu se uopće filtrirati. I da, povrijedim ljude. Što zauzvrat povrijedi i mene.

Uvijek sam pažljivo slušala tuđe prosudbe i savjete i uzimala ih zdravo za gotovo. Oni mora da su u pravu; ja sam u krivu. Postoji nešto što mogu popraviti, nešto što mogu promijeniti u sebi. Naravno, to je istina - uvijek ima prostora za poboljšanje.

Nisam uvijek činila, ili nisam mogla upotrijebiti predloženo. Ipak, zadržavala sam tu prosudbu u sebi. Nastavila sam vjerovati da nešto nije u redu sa mnom. Nešto u vezi mene treba ispraviti i popraviti. Nisam savršena. Također nisam loša. Onakva sam kakva jesam. Sada sam ovakva, sutra ću biti drugačija.

Počela sam izražavati svoje mišljenje i ono što mi je na srcu. Svakako to ne radim na yogijski način. Yogiji ne bi smjeli uznemiravati tuđe umove. Ja definitivno uznemiravam tuđe umove i srca. Definitivno uznemiravam i sebe.

Nakon svega rečenog, postoji ALI. Bilo da je riječ o mom egu, umu ili istini (za mene), iskreno vjerujem da ništa nije pošlo krivo. Sve što je rečeno trebalo je biti rečeno. Odvelo nas je sve na neko drugo mjesto. Ponavljam, nemoj me krivo shvatiti, ne opravdavam svoje ponašanje.

Govorim točno ono što želim, kada želim. Nemam filtera. Kažnjena sam i još uvijek mi se sudi zbog toga. Govorim s bijesom i nerazumijevanjem, govorim pred krivim ljudima, u krivo vrijeme. To je kristalno jasno.

ALI. Nisam iznosila svoje istinsko mišljenje i srce, čini mi se, cijelu vječnost. U meni postoji i postojala je neka želja da se skrivam, da se ne otkrijem. Da bježim od konflikta i izravnog izražavanja. Najvjerojatnije sada lupetam što god i kad god, upravo zbog straha od izravnog izražavanja. Da sam imala sposobnost izražavanja svoje istine u pravo vrijeme i na pravom mjestu pred pravim ljudima, ne bih bila toliko prisiljena govoriti bez filtera sada.

Imam osjećaj da sve što izgovaram nosi težinu godina neizrečenih tereta koje sam nosila.

Možda to sve nije usmjereno direktno prema osobi ispred mene. To su samo neke stare neizrečene riječi i osjećaji koji izlaze iz mene. Stari otpori.

Vratimo se na početak - ljudi mi govore da iznosim stvari pred pogrešnim ljudima, govorim na nepristojan način, govorim nepotrebnu istinu. Dodirujem točke koje najviše bole.

Kritizirala sam majku zbog odgoja njezina djeteta, kritizirala sam kolegicu pred volonterkom koja nije imala veze s situacijom, iznosila sam svoju istinu djetetu koje vjerojatno nije moglo razumjeti o čemu govorim, ušla sam u odnos između zaposlenika i šefa.

Uspijevam pronaći najbolniju, najkritičniju točku za ljude, govorim o njoj - i uznemirujem apsolutno sve u procesu.

Da li to vježbam? Da li to planiram? Mislim da ne.

Da li samo nisam svjesna situacije, djelujem u neznanju? Moglo bi biti, ali nisam 100% sigurna da je to potpuna istina.

Da li djelujem na energiju koja se pojavljuje između mene i druge osobe, situacije? Mislim da bi to moglo biti slučaj.

Sve što vidiš u drugima; vidiš jer je i u tebi. Ono što nisi doživjela - ne možeš vidjeti. Eskimi imaju 47 riječi za snijeg. I u njihovoj stvarnosti postoje 47 različitih načina gledanja i doživljavanja snijega. U tvojoj stvarnosti i tvojem rječniku, koliko imaš riječi za snijeg? 10?

Ono što nije u tvojoj stvarnosti, ne razumiješ niti vidiš. Ono što je u tvojoj stvarnosti, unutar tebe, to možeš vidjeti. Ono što govorim drugima, to i sama nosim. Zato mogu vidjeti!

Ako kritiziram nekoga što nije jasan u komunikaciji, to je zato što ni sama nisam jasna u komunikaciji. Ako vidim nekoga tko se skriva od sukoba i suočavanja s ljudima, to je zato što isto i ja radim!

Također vjerujem da je ono što sam rekla bilo potrebno, bilo da bih razumjela tuđu točku gledanja, bilo da bih nešto protresla kod druge osobe. Ili oboje.

Moja namera je prepoznati još jasnije zašto se ovo događa. Prepoznat ću to sama. Veći dio svog života više sam vjerovala tuđim prosudbama nego svojima.

Čak i ako je moja istina tako različita od onoga kako me drugi doživljavaju. Dajem prednost vjerovanju sebi.

[iswhoiss]

Bila sam dobro prije nego što si ušao kroz vrata mog života A sada sam nešto više nego što sam ikada zamišljala da budem uz tebe. Bila sam tako sigurana da tačno znam ko si Ali ti si bio nešto više nego što sam ikada zamišljala. U tvom sam naručju živa i zdrava, voljena i sigurna. Okrećeš moj svijet naglavačke. Ali sve sto smo prošli, i dobro i lose, imalo je svrhu. Zajedno smo haos i to je savršeno. Uvijek sam mislila da su ti osjećaji priče koje nisu stvorene za mene..Zastrašujuće je, ali prilično sam sigurana da je vrijedno bilo čega, da budeš moje sve. Nisam znala šta ljubav može biti, do tebe, dok nisi zavolio moje sve. Dobro, loše, i ono između. Nisam znala da si ti nešto što bi mi moglo trebati. Do tebe, dok nisam zavoljela tvoje sve. Nisam ni slutila šta sve mozemo skupa, prije nego si me poljubio u čelo i držao me 'do jutra', i još jedan mali detalj, ovo ti pišem jer te volim, jer si moj jedini nemir, jedino sto me može iznova i iznova vratiti i dati smisao svemu.

[letkrozsnove]

Maštam o zvuku tvog osmijeha dok nam se stapaju zjenice sa mislima o budućnosti.

[shophrvats]

Mnogo je tema između Carla Ancelottija i Didiera Deschampsa

Problemi trenera Real Madrida Carla Ancelottija, isti osjećaji i izbornik francuske nogometne reprezentacije Didier Deschamps. Obojicu muči igra Kyliana Mbappea, koja ima veliki utjecaj na učinak dviju momčadi. Nakon što je Kylian Mbappe dobio nogometni dresovi s brojem 9, trpio je prevelik vanjski pritisak.

Trenera Real Madrida Carla Ancelottija dolazak Kyliana Mbappea nije smirio, a potonji nije smislio najbolju taktičku igru. Svaki potpis Real Madrida je novi test, koji stalno testira Carla Ancelottija, koji je sve stariji. Trener Carlo Ancelotti se nada da je on mlađi i da ima dovoljno bistar um da se slaže na najbolji način. Realnost je da mu rekord Real Madrida donosi osjećaj potlačenosti, a također se mora suočiti s učinkom igrača koji nisu u dobroj formi. Izbornik Carlo Ancelotti odvojit će vrijeme za gledanje igara Kyliana Mbappea, a razočaravajući je i njegov nastup u nogometnoj reprezentaciji Francuske. Stil igre Kyliana Mbappea temeljito je proučavan od strane protivnika, a njegova motivacija za igru privući će pozornost obrambenih igrača. Prednost Kyliana Mbappea konstantno slabi i on mora raditi promjene u igri.

Selektor francuske nogometne reprezentacije Didier Deschamps i Carlo Ancelotti imaju isti problem, a nada se i da Kylian Mbappe može bolje. No, u utakmici francuske i talijanske nogometne reprezentacije Kylian Mbappe pokazao je previše nedostataka. Iako Carlo Ancelotti i Didier Deschamps treniraju različite momčadi, obojica žele pronaći pomake u međusobnoj taktici. U Real Madrid nogometni dres Kylian Mbappe nije se osjećao lagodno te treba iskočiti iz svoje zone komfora i napraviti prave promjene.

[crveno-belo]

Večeras uz koju više,

kad su osjećaji uvijek izraženiji

uhvatim sebe kako uvijek razmišljam o drugima,

kako bih uvijek volio da su oni svi srećni,

da su ispunjeni,

da vole svoj život,

da uživaju na svom putu.

Uvijek tako, uvijek drugi.

Nikad ne mislim o sebi,

ne moram odgovarati sebi

kako se osjećam, kako sam,

zašto nisam dobro

ili zašto baš jesam dobro?

Mene kao da nema,

kao da ne postojim.

Da bar...

[lale-i-knjige]

Ulice su naglo prestajale, kao nedovršene misli, neriješeni osjećaji.

Elif Šafak, Otok nestalih stabala

[letecesranje]

Jednom ju sanjam i evo odjednom osjećaji

[ladiscribus]

Brasilia - U srcu bez srca

Grad bez srca, grad bez duše, ali je glavni grad velikog Brazila. Inauguriran je 1960. nakon 4 godine izgradnje. Dalje se u 60-tima dodatno razvijao i gradio prema dobro osmišljenom planu. Oscar Niemeyer bio je jedan od vodećih arhitekata koji je osmislio i dizajnirao glavne zgrade po želji tadašnjeg predsjednika po imenu Juscelino Kubitschek, osnivača grada i pokretača premještanja glavnog grada u unutrašnjost, u saveznu državu Goias, kako bi se odteretili Rio de Janeiro I Sao Paulo u gospodarskom i ekonomskom smislu.

Čini mi se da kamo god da krenem po ovom gradu, sve je na  minimalno 10-tak kilometara udaljenosti, iako se na mapi čini da je puno bliže. Upravo takav je i cijeli Brazil pa nije ni čudo da je sličan i glavni grad.

Pronašao sam hotel koje relativno blizu aerodroma. Zapravo sam uzeo isti niskobudžetni hotel u kojem sam već bio prije dvije godine. Predgrađe na jugozapadnom dijelu grada. Ovaj kvart je kao mali grad sam za sebe. Ima sve što treba imati jedan grad, od dućana, banaka, pošte ,policije, restorana, frizera i svega ostalog što ima svaki brazilski grad. Zapravo je cijeli grad Brasilia tako i napravljen, puno satelitskih kvartova koji su pripojeni u grad i dosta dobro umreženi javnim prijevozom koji ima bezbroj autobusnih linija i jednu metro liniju, to jest, zapravo su dvije linije, jer se negdje na pola puta iz jedne linije račvaju u dvije linije.

Zgrade svih ministarstava su potpuno iste, samo su natpisi navedenih različiti, ovisno o kojem je ministarstvo riječ.

Zgrade ministarstva

Prisjetio sam se mog prijašnjeg boravka u Brasiliji i posjetu katedrali. Catedral Metropolitana je zaista posebna.. Projektirao ju je proslavljeni brazilski arhitekt Oscar Niemeyer, a gradila se punih 13 godina od 1958. do 1970. Upisana je 1987. na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Amerikama, zajedno s cijelim gradom Brasilia kao jedinstven primjer grada stvorenog ex nihilo (iz ničega) 1956. Prije toga ovdje nije postojalo baš ništa, čime se želi naglasiti da je grad stvoren potpuno nov, a ne na temeljima nekog prijašnjeg grada, kao što je to slučaj kod većine gradova koji imaju svoju dužu povijest. Sjećam se ulaska u katedralu koji je bio posebniji od svih ostalih ulaska u neku crkvu. Može se jedino usporediti s crkvom La Sagrada Familia u Barceloni. Puno svjetla, plava boja vitraja, oblikom izgleda kao rascvjetana piramida.. Sjeo sam na klupu i odjednom su počeli nekakvi čudni osjećaji i uzimati moje tijelo. Osjećaji pokajanja i grijeha koje sam počinio.. U jednom trenutku nekoliko suza samo je krenulo kapati iz mojih očiju.. Nikada neću zaboraviti taj osjećaj.. Možda je to bilo i pokajanje za sve grijehe koje su počinili Europljani nad domorodačkim stanovništvom i praktično skoro ugasili kulturu različitih domorodačkih plemena.. Kao da ovdje plače cijela brazilska duša..

Catedral Metropolitana Nossa Senhora Aparecida

U zgradu Nacionalog kongresa nisam uspio ući, iako je bila otvorena za javnost i mogla se posjetiti, a razlog je bio taj da sam imao kratke hlače, to jest nisam imao duge hlače.. Pa dobro, ima i neke logike, mada ne pada mi na pamet hodati po ljeti po Brazilu u dugim hlačama jer bi od mojih genitalija ostala iscijeđena krpa.

Congresso Nacional

U tom centru grada koji je i tako osmišljen da bude centar, mjesto svih značajnih gradskih zgrada, ovdje se je vrlo neobično kretati. Između tih zgrada napravljena je dugačka livada koja je na mjestima isprekidana poprečnim cestama, i  po kojoj zapravo nikad nitko ne hoda, jer je po danu  prevruće i nema nikakvog hlada, pogotovo kada sunce žarko prži, a po noći je totalno neatraktivno , a nije ni preporučljivo. Tako da zapravo ne znam čemu točno služi, osim što se lijepo vidi iz zraka, tako bar kažu.. Šetački put uz zgrade ministarstva puno je prihvatljiviji, jer postoji ipak određena količina hlada.

Palacio Itamaraty

Palacio da Justica - Ministarstvo pravosuđa i javne sigurnosti

Ostavio sam samo jedan dan za grad Brasilia, pošto sam već bio ovdje prije dvije godine i nisam baš nešto oduševljen ovim gradom. Zapravo ne da nisam oduševljen nego je to grad u kojem definitivno ne bih volio živjeti, niti ga razumijem. Znam da je napravljen osmišljeno planski modernističko, no ono što me smeta je da nekako ne postoji pravo urbano , kulturno i socijalno srce grada. Da se moram s nekime naći i da mu kažem ajmo popiti kavu u centru grada, ja stvarno ne znam koje bi to mjesto  moglo biti. Neko eventualno srce grada bio bi gradski autobusni kolodvor i pored njega šoping centar. Ni jedno od toga mi nije baš primamljivo i zapravo je puno bolje se naći u nekim perifernim kvartovima razbacanim po širini i dužini grada. To bi bilo otprilike kao da u Zagrebu pozovete nekoga na kavu i onda mu kažete, ajmo se naći u Gajnicama. Svatko takvo satelitsko naselje ima svoje malo urbano i socijalno srce, tržnicu, kafiće, restorane, dućane, supermarkete, usluge i sve ostalo što vam treba u svakodnevnom životu..

Autobusni terminal

Shopping Conjunto Nacional

Kako je bio ponedjeljak, ništa od turističkih atrakcija nije radilo, ni botanički vrt, ni muzeji, a ni katedrala nije bila otvorena . Barem sam iskoristio vrijeme pa otišao kod frizera da me malo uredi. Uz lagano frizersko  čavrljanje, došli smo do teme odakle sam. Kada sam mu rekao da sam iz  Hrvatske, on je izvalio kao iz topa: "Aha, ona Hrvatska koja je izbacila Brazil sa zadnjeg svjetskog nogometnog prvenstva". Ja mu odgovaram s laganim smiješkom i  ponosnim osmjehom: "Da, upravo ta Hrvatska".. Smijao se i on, a ja sam odjednom počeo malo detaljnije pratiti pokrete njegovih škara kako ne bih izgledao kao heretik kojeg je mučila inkvizicija.. No tip je ostao smiren te smo nastavili dalje pričati o životnoj svakodnevnici Brazila i Brasilije..

Navečer sam otišao u ulični restoran preko puta hotela i najeo se ražnjića s uobičajenim brazilskim prilogom: rižom, grahom, farofom i salatom.. Drugi dan čekao me let i povratak prema Atlantiku..

[pismamargareti]

Jutros sam pročitao da se čovijek zaljubi samo tri puta u životu. Ukoliko je to istina, osjećaji ljubavi prema tebi bili bi najčistiji do sad u mom životu. Nadan se da ću se uskoro ukrcati na katamaran na drugu stranu Atlantika.