#svuda ti

[limetameta]

i just want y'all to know that your boi had the most fucked up day imaginable today and that it's honestly a miracle i'm alive. yet again cowardice wins out against infrequent but very much bi-monthly suicidal ideation. i might write a short story like one of those tumblr styled bullet point stories about my day if i see i need to talk about it lmao. fun fact: i have learnt how to fully disassemble and assemble my vacuum cleaner (not what the manual shows you, that shit only shows you how to change the vacuum bag, i'm talking full on i held the wires and motor in my hand, fuck custom pcs i can build a vacuum cleaner if i want to)

[tebipisano]

Nikad ne dozvoli da te neko iznervira,

to mu je i bio cilj,

zar ne?

Baš suprotno,

budi uvek vesela,

uvek i

svuda.

Budi uprkos svima

najsretnija.

Najmudrija.

I ne dozvoli da zbog drugih reči

posustaneš u bilo čemu u životu.

Guraj.

Ti to možeš.

Ti sve možeš.

Jaka si.

Kao nikad do sad.

[jesenjiv]

Miriše ljeto na zrele maline i još mi nije pritisnut onaj taster u glavi. Hladan potok razdvaja planine i svuda se trava zeleni. Imam 25. Gledam u najljepše lice pod ovim suncem, najmlađe lice što je ikad gazilo dvadesete. Izgovaram stidljivo i iskreno “Ti si djevojčica koju najviše volim.” Osjećam toplinu vlastitih riječi i sreću što ih baš tebi govorim, a ti se smiješ.

Da li stvarno uvijek iz sjećanja sanjamo ili ima u tome i nešto malo od onoga što tek treba da se desi? Znam da je ovo sve već bilo i sve se nadam da se sjećam tamo nekog sna, da trava nije onaj sarajevski park, da pod ovim suncem više niko nije tako lijep. A svaki put kad se probudim, sve manje je topline i sve manje vjerujem da djevojčica koju najviše volim i dalje živi na tvojoj adresi.

[pisemdaklepostojis]

Kazu mi da te nema po ulicama grada

Da si iza sebe ostavila zlo u ljudima sitnim

Kažu da piješ kafu sama sa sobom

I da više nikog ne smatraš bitnim.

I dalje se diviš cvijeću po balkonima zgrada

Osmijeh čuvaš za ulične pse

Ne baviš se politikom i mirom u svijetu

Valjda više ne sanjaš iste sne.

Sa ocem si uspostavila kontakt

I ponekad pitas za brata

Iako prezireš laž i sujetu

I dalje čitaš knjige s motivima rata.

Viđaju te kako noću loviš nebo zvjezdano

Svojim starim fotoaparatom

Vjerujem da ti je srce još uvijek vezano

Sa tvojim nekim proslim životom.

Laka kao majski vjetar

Čista od snijega i kiše

Nepodnošljivo živa si bila

A sada pričaš sve tiše i tiše.

Pusti glas i sreću traži

Budi svoja renesansa

Nek' te ima svuda da si

Ovaj život to je farsa.

Ja više za tebe pitati neću

Neka ti osmijeh bude najvrjedniji imetak

Ako 'pak poželiš jednog jutra

Možemo skupa ponovno pronaći početak

Za nas.

[amons-hat-enthusiast]

Nine people you would like to know better

I was tagged by @stardustdiver and by @cassieoctavia! I admit, I forgot to do it earlier 😅

Three ships

Lana Beniko x female Sith Inquisitor (or Sith Warrior)

Merlwyb Bloefhiswyn x female Warrior of Light

Urianger Augurelt x Moenbryda Wilfsunnwyn (oh look, I actually have het ships! XD)

First ship ever

I was like, 7 years old when I shipped two characters and those were Alfred Hedgehog and Camille Wallaby from The Mysteries of Alfred Hedgehog, my at that time favorite cartoon. But that was long before I knew what shipping is. My first official ship would be Ahsoka Tano x Lux Bonteri from Star Wars The Clone Wars.

Last song

Last movie

Oppenheimer 😐 (I was dragged to the cinema by my mom)

Currently reading

Darth Plagueis by James Luceno! I'm on part three and it's soooo good!!! If you're a Star Wars fan, this book is a must-read!

Currently consuming

Right now? Nothing. But I did eat a small pack of crackers for dinner an hour ago.

Currently craving

It's been a few days quite some time since I had my dose of noodles...

Tag nine people :)

@bjornthefloof (očekuj da te tagujem svuda, nema ti spasa >:) ) @serenofroses @oneiroy @fantasmagoriam @elevlynn-peace @mxkelsifer @sushee @bnuuywol @astralflows

[fikcijee]

jedino o tebi

pričala sam majci

jedino ti si znao

koju čokoladu volim i zašto

jedino ti si znao i

zašto više ne volim tulipane

jedino tebi pričala sam

o ljubavi prema mačkama

i mržnji prema onome datumu

i onda kada sam od svih bježala

jedino k tebi sam pobjegla

da se sklonim od svega

jer jedino sa tobom bio je mir

i onda kad je svuda oko nas bio rat

jedino sa tobom mi se ostajalo

a jedino sam bez tebe ostala

#fikcije

[zodijak]

sajam

Dunjaluk prepun znanja, a znanje na svakom koraku

iz istog izvora ga svi crpimo, al nije svako korisno

nemoj da se truješ, voli ono odakle uzimaš

uzimaj ono odakle voliš, nije znanje daleko

sve ti maltene blizu prstiju, samo uzmi

ne pitaj nego slušaj, ne traži nego dozovi

koliku snagu valovi uma tvoga imaju

svjestan postani nije sramota ne znat

sramota je ne traziti znanje u ovaj vakat

energija neće nestat u drugu formu prelazi

ona cirkuliše i veže se uz sve što je želi

a osjetiš je i slučajno jer je svuda i svugdje

kako da ne znaš ako vjeruješ da je znanje tu

i kako da ne dobijaš ako znaš od Koga tražiti

učit, čitat, proučavat, voljeti, biti zahvalan

zahvalnost na svemu i osjećaj u želucu

znati da dolazi tačno kad treba je znati da će doći

voljeti svaku sekundu, sekunda nikad ne traje isto

mi smo zvijezde na nebu i mesa na zemlji

mi smo duše što osjete i putnici u snovima

osjeti talase praktično, znakove teorijske fizike

osjeti me

[zauvjek-svoja]

Jednom cu ti pricati kako je u mom dvoristu padala kisa I dok je svuda sijalo sunce

Dok se nisi pojavio...

[razistoricharka]

Samoubistveni amok

Namjerila sam si napraviti ručak i potom provela pola sata perući tuđe suđe i pokušavati da se riješim vode u lavabou jer je neko začepio cijevi bacajući hranu u njega i toliko mi se više smučilo da mi se ne jede više jebotimater iz dana u dan ista priča živjeti ovdje je veća katastrofa po mene psihički nego izbijegavati roditelje cijeli dan sve što pokušam riješiti s ovim ljudima ode u kurac prošli mjesec spucam pare na nove kante i sve za skupljanje smeća pa mjesec dana plaćam 200 eura da na krupno izbacimo vreće jer ovi jebeni degenerici bacaju svuda sem u kante potpuna havarija potpuno ludilo jebem im depresiju nemaju ni jedan problem u životu samo meni zaseru stalno sam neurotična kada mi je vrijeme 45% na poslu 45% na rješavanje njihovih sranja i ostalih 10% sam toliko nadrkana samo mi se da žaliti i eto završim jedan crtež svake druge sedmice lutam unaokolo sva izluđena neograničeni genocid

E da i još ova ima obraza da mi se uvuče svaku drugu noć i priča mi kako se osjeća da joj život nema smisla. Jel ti nema smisla da mi ne otplatiš pola studentskog fonda koji si "pozajmila" pa se seliš s curom koja je vlasnik sopstvenog doma? Propala buržujska pizdo.

[sutimosatima]

Pitam se danima kako spavaš noćima znajući da nas nemaš, a svuda nas sa sobom nosiš.

- zauvijek smo ostali u tebi i ti u nama

[jelenajt]

Znakovi su svuda. I nigde. Znakove ti ostavljaju, oni... Ili tvoj um. No, prati ih. Jer jedino tako, stići ćeš. Do smisla, ili apsurda. Inače ćeš tumarati.

[belog-grada-crna-princeza]

Uloge

Seti se,

sanjala si da pobegneš

isti su bili njegovi snovi

voz u nepoznatom pravcu i dva kofera i tri karte

sačuvao ti je mesto, želeo je tu da budeš,

želela si da budeš svuda, osim tu,

njegova ljubav je potrošna roba

koju žene koriste da se osete kao dijamanti

nijedna nije otišla,

nijedna nije tu sa njim,

bes koji ga obuzima,

bes koji ga razara,

bes koji ga štiti,

ti si izdajica,

jer izdaješ sebe, niko ne zna

koliko puta

mrzim te što si otišla, još više što si se vratila,

a najviše

što se nisi vratila

zbog mene.

Postojim zbog tebe znaš li?

A ti, ti ne postojiš,

ti si tuđa kreacija, izmišljotina,

puka senka onoga što nikad nisi bila,

hoćeš da ti budem ogledalo, a lomiš me,

on onda sastavlja moje delove

prema tuđem liku,

pa ni ja ne postojim,

vezana okovima tvoje sudbine,

bez prava izbora, ali sa iluzijom

da je to bio moj izbor.

Prvoklasna prevara!

Tvoja hladnoća, njegova vatra,

nespojivi sudar svetova

u kom živim

u kom umirem

u kom me nije ni bilo

nikad

toliko pitanja bez odgovora

toliko odgovora bez smisla

toliko besmisla

kojim bojim svaku ispovest

vaših grehova

i prvu odluku koja je moja

da se vašom

više ne zovem.

- Katarina

[janeway-x]

ova ulica je duga, a ti koračaš bez straha

ipak ja sam svuda i uvek imam u šteku

barem jednu lepu da te baci u senku na sekund

[suck-itaand-see]

Bili smo sve jednom i nikad vise.

umorna lezem umorna se budim i proklinjem svako novo vece, a kada svane iznenadim se sto sam dozivela jos jedno svitanje. nista mi na kraju nije bitno sem cinjenice da sam na trenutke koji su trajali citavu vecnost volela druge neopisivo mnogo, dok oni nesvesni toga zive svoje zivote, a ja svoj provodim voleci ih. mnogi nikad ne saznaju, a oni kojima izgovorim to samo - saopstim i odem. odlazim iz tvog zivota, ali nastavicu da zivim samo zbog tebe i za tebe i svi ce misliti da sam sebicna i samoziva i nikada nece znati da uspevam ostati fizicki u zivotu samo jer te volim, psihicki sam sa tobom u nekom drugom svetu. odlazim i ostavljam ti dusu pred cipelama, kaljam svoj obraz i gazim svoju licnost i smejem se, govorim ti - vidimo se! i videcemo se, ali nikad te vise istinski necu uociti. toliko sam ti se priblizila da napokon mogu da te ostavim. odlazim i smejem se, niz stepenice ispred mene ispadaju mi delovi tela, kupim ih i dok se gasi svetlo u hodniku, otvaram vrata ispadajuci samoj sebi iz ruku, trcim ka ulicnom svetlu da me ne pojede mrak. tu si predugo i previse sto je znak da ne mozes ostati zauvek, moras da odes, previse me znas, previse te znam, sve postaje konfuzno i neprijatno, volim te i idem da te sretnem u svojoj glavi gde se tek upoznajemo i ponovo dozivljavamo, samo tamo ostajemo. bili smo sve jednom i nikada vise necemo biti nista. mozda smaknuta sa uma, izgovaram ovo i mislis da baljezgam, ali ja to zaista mislim. s tobom umem da budem jedna citava vecnost ili samo jedan mali trag u njoj. ne brini se, ti ces meni zauvek biti vecnost, bicemo do kraja povezani i nista nas ne moze razdvojiti sem ova realnost koju ne umem zato te i u njoj ostavljam. bicemo jednom sve ponovo, na drugom i nekom lepsem mestu, daleko od tela, daleko od reci, samo sa secanjima i osecanjima, do tada / volim te beskrajno, celi moj um prepusten je samo tvome postojanju iako odbijam da te sagledam ponovo kao pre. moja dusa kupljena je od strane tvojih savrsenih pogleda, misli i govora. moje srce previse slabo je da bi te moglo zadrzati i odrzati u ovoj stvarnosti. odlazim dalje bez tebe iako, govorila sam sebi to nikada ne smem uraditi! sada, moram, jer postajes mi sve, ja postajem niko / preplavljujes me svojim postojanjem toliko da ja vise ne postojim. zivecu nekim svojim tempom, nekom svojom pricom, nekom svojom tugom - tuga si ti, ali zauvek ces ostati, ne zelim nikome drugom dopustiti takvu privilegiju. za svoju tugu zivim, ne zelim nikada da prestanes da me bolis jer jedino tako bicemo zajedno iako to nikada neces znati. ti si deo moje bolesti, skoro si citava ona, ne zelim da se izlecim, ne volim lekare. samo trazim spas u tudjem zagrljaju i dok me grle, secam se tvog narucja i samo ponovo, samo za tebe se grlim. ljudi nisu ljudi, oni su alat da prezivim, a ti si andjeo koji gura me napred da ne oduzmem sebi telo, ti si andjeo koji mi pokazuje kuda da idem i gde da skrenem. ti si moj andjeo koji me cuva, iako me ne vidi iako me vise ne poznaje. smejem ti se, podsmevam ti se. toliko te volim da postaje smesno sto nikada neces vise to znati. propustices saznanje o tome koliko nekome znacis, a mozda kada se sretnemo na drugom svetu, tek onda saznas. nisam ispunjena u ovoj realnosti, u ovoj realnosti nisam nista sem - voljenje tebe. uzaludna jutra, noci poput crnih provalija i beskraj preda mnom, gadi mi se sve. hocu da nadjem vrata koja nisu zakljucana i izadjem odavde.ne volim svoju kozu, mala mi je i neudobna, moje srce eksplodira na dnevnom nivou i pomislim da umirem, mada nikada se to ne desi. molim se da fizicki nestanem. ali, ako se to desi, ko ce te ovoliko voleti? ne smem da umrem, moram da te volim. ne smem da umrem, moras da me cuvas i vodis. ne smem da umrem, dok ne umres ti. mozda ti tek na sahrani opet saopstim da si ceo moj zivot samo ti. ljubav prema tebi. doci cu na sahranu da ti saopstim to i odem. kao da se nikada nismo znali. vidimo se u nekom drugom svetu, uskoro ili ipak ne. volim te i pronalazim te svuda, vazduh si koji disem i bez tebe sam niko. ja ne postojim, postojis ti da te volim i da zbog toga zivim. u kosmarima jecam da me neko spasi, bilo ko,a budim se zahvalna sto jos ti zivim u kandzama. ko ovde ne pripada? jecam, spasite me, spasite me, molim vas, ne mogu vise opstati ovde. svi mi se smeju, kazu glupaco prestani biti sebicna, ne zivis samo zbog sebe. ali oni ne znaju, samo za tebe rodih se i proziveh. pre nego sto sam te upoznala znala sam da moram ostati ziva da bi se susret desio, prvi i poslednji susret u mom zivotu koji izgleda tek pocinje. jecam spasite me, jecam, molim vas zavrsite moj zivot, jecam, molim vas odvedite me daleko od svega sto sam spoznala. u ogledalo govorim/ jos jedno jutro, cestitam ti/ jos jedno jutro i dan koji mogu da zivim samo za tebe. produzavam ti zivot, ali ti to ne znas. svoj, valjda kratim. imam osecaj da svoj kratim, hvala ti na tome.

[fuck-everything6]

Znaš? 

Ja nikada nisam bila ovakva,

sve dok nisam upoznala tebe. 

Ostao je dubok trag u mome srcu.

Trag…

Za ceo život. 

Promenila sam se,

ni sama sebe ne prepoznajem. 

Ujutru kad otvorim oči,

nisam svoja,

a već sam tvoja. 

Tu si.  

Lutaš mi po mislima, praviš rasulo u glavi. 

Ostavljaš korene tvoga postojanja svuda po meni.

Sve što je ostalo od mene si ti. 

Malo što je ostalo od mene sam ja.

14:31

[anjaperovic]

ne krivim sebe što te ovako dugo lepo nemam

jer mi to baš ništa neće doneti

sem par proplakanih noći

umazane maskare svuda po jastuku

polomljenih ogledala i skorelih čaša u sudoperi

koje čekaju da se operu

kao što ja čekam moje pranje od svega što jesam

i svega što ću biti u godinama koje nas neće spojiti

i toliko si mi nedostajao celog mog života

od kada sam te snila među samim zvezdama

od kada si sjajio više nego bilo koji drugi

ponavljala sam tvoje ime u svakoj crkvi u koju sam ušla

iako nisam često zalazila među te strašne zidine

koje bi me uvek podsetile koliko za tebe strahujem

i koliko čvrsto se molim da se spasiš

znam da nikada nećeš poverovati

ali na susretu svetova koji su se rušili

rodilo se nešto čisto, nešto naše

za čim danas mnogi tragaju putevima koji vode u krug

a naši putevi bili su pravi beskrajni obojeni samo odsjajima

onog neba u koje noćima gledam dok te tražim

svuda po ovom gradu, u ovom veku, u ovom životu

i ti si bio jedini muškarac kog nisam svojom voljom

terala iz poslednjih sećanja na sve što smo bili

tebe je vreme brisalo

a jednog dana će kazaljke ne samo da stanu

već će da naprave šest krugova ulevo

a ja ću tada - samo možda

da odustanem od svih trivijalnosti koje me more

ii poverovaću u život, koji spaja nas dvoje