#ukrcavanje

[zoranphoto]

JEDAN DETALJ INTRIGIRA CIJELI SVIJET! Misteriozna smrt ruskog milijardera: Koban let iznad Švicarske šokirao sve

Smrti ruskih oligarha opasno su se zahuktale posljednjih mjeseci, pa se broj njihovih smrti u ne do kraja razjašnjenim okolnostima popeo na dvoznamenkasti broj. Koincidencija ili ne, većina ih je skončala nakon što su se suprotstavili lideru Kremlja. Ova situacija nekako neodoljivo podsjeća na način na koji se KGB obračunavao s političkim protivnicima i bivšim suradnicima još za vrijeme Sovjetskog saveza. Međutim, najnovija u nizu smrti ruskih oligarha odlazak je ruskog milijardera Vičeslava Tarana (53), koji je poginuo u helikopterskoj nesreći u Švicarskoj pod misterioznim okolnostima, piše britanski The Sun.    

Pad helikoptera pod nerazjašnjenim okolnostima

Naime, nesreća se dogodila na jugoistoku Francuske u blizini sela Elze, nakon što je helikopter Eurocopter EC130 (H130) poleteo iz Lozane. Russian billionaire, 53, is killed in helicopter crash near Monaco in latest crypto mystery death pic.twitter.com/bhpLbD9ulN — DTN NEWS (@DTNNEWUpdates) November 29, 2022     Prema navodima britanskog tabloida koji se poziva na lokalne medije iz Monaka, u helikopteru je bilo predviđeno da bude još jedan neimenovani putnik, ali on je u posljednjem trenutku otkazao ukrcavanje na koban let. Druga stvar koja budi sumnju jest činjenica da mu se helikopter srušio po lijepom vremenu, prenosi Daily Mail.   Francuski pilot (35), koji je upravljao letjelicom, također je poginuo u nesreći.   Dnevno.hr Read the full article

[nemanjak]

[zanimljivaekonomija]

Kampanja Er Srbije za umrežavanje i jačanje turističke ponude Beograda i Srbije

SAČUVAJ SVOJU BORDING KARTU!

Er Srbija, nacionalna avio-kompanija Republike Srbije, pokrenula je program pod nazivom Keep Boarding („Nastavi sa ukrcavanjem“) da bi svojim putnicima omogućila atraktivne popuste na različite usluge tokom boravka u Beogradu i Srbiji. Putnici koji sačuvaju bording kartu sa leta Er Srbije kojim su došli u srpsku prestonicu biće u prilici da ostvare popuste na hotelski smeštaj, usluge u restoranima i kafićima, turističke atrakcije, posete muzejima i prevozne usluge. Više informacija o projektu “Nastavi sa ukrcavanjem” i partnerima koji nude popuste, putnici mogu pronaći na portalu Er Srbije. Program je za kratko vreme izazvao veliko interesovanje potencijalnih partnera, tako da se do sada njih već nekoliko desetina priključilo Er Srbiji na zajedničkom projektu umrežavanja i jačanja turističke ponude Beograda i Srbije. 

"Želeli smo da kreiramo dodatnu vrednost za putnike i omogućimo im da za cenu karte dobiju zaokružen i kompletan doživljaj putovanja, a ne samo prevoz do destinacije. Cilj nam je takođe da doprinesemo bržem oporavku ugostiteljskog sektora koji je, kao i avio-industrija, jedan od najugroženijih usled pandemije korona virusa. Beograd ima mnogo toga da ponudi svojim posetiocima i verujemo da ćemo ovim projektom dati podsticaj jačanju ekonomske aktivnosti u prestonici," izjavio je Jirži Marek, direktor za komercijalu i strategiju Er Srbije.

Za ostvarivanje privilegija i popusta, putnicima je potrebna originalna bording karta sa leta Er Srbije koju će, u roku od nedelju dana od dolaska u Srbiju, zajedno sa ličnim dokumentom, pokazati na izabranom mestu. Bording kartu može upotrebiti samo vlasnik, a porodice pokazivanjem jedne bording karte ostvaruju pravo na popust za sve članove.

[solnero]

Završnica

Nečiji ti. Najiskrenija djevojačka ljubavi. Najveća patnjo. Najdraži teretu. Motivacijo i inspiracijo. Evo te, nenajavljen, kucaš na vrata koja već odavno nemaju funkciju kada si ti u pitanju. Već godinama se otvaraju pred tvojom pojavom, a katanci postaju moja najveća noćna mora, ako kojim slučajem pokuca neko drugi. Smjesti se, razgovarat ćemo dugo u noć. Uslužiću te vinom, ja ću ostati na vodi.  Saslušaj me, JOŠ OVAJ PUT. Odakle da krenem? Vidiš... Nekoliko godina unazad, stvorila sam sebi ritual proljetnog čišćenja. Svakoga proljeća volim da izdvojim nekoliko dana u kojima ću se posvetiti bacanju, uništavanju, izbacivanju, prekriživanju. Višak garderobe, kozmetički proizvodi kojima je istekao rok, gomila papira koja nema više svoju svrhu, memorija telefona, društvene mreže, toksični ljudi. Sve nabrojano su segmenti kojima se posvetim svakog puta tokom proljetnog čišćenja. Ipak, postoji ono nešto što vučem za sobom godinama kao teret, ali i spasenje, kao nemir, ali i spokoj. Smiješna je usporedba koju ću navesti, ali naprosto, kao kad za određeni komad odjeće znaš da nema svrhu, da mu više nije mjesto u tvom garderoberu, a nešto ti ne da da ga se riješiš. Eto, tako je i u ovom slučaju. Ali vrijeme je da povučemo paralelu. Pogledaj moja leđa. Vidiš li breme koje godinama čuči na njima, kao kazna za grešku koja i nije moja, kao kazna za djelo koje i nije učinjeno? Ljudi ga često ne primjećuju, ali meni je teško i baš umije da sputava. A tebe nema, svratiš tako ponekad, živiš svoj život dok ovaj moj pored mene prolazi. Prolazi poput brzog voza u koji nikako da se ukrcam, a ovaj put to želim. Nije nam ostalo još mnogo vremena. Priđi bliže, da ti pomilujem lic. Da upamtim svaku crtu koja se pomjerala kad si mi se smijao, da upamtim tamu očiju u koju sam godinama tonula. Daj mi ruk da upamtim njihovu hladnoću koja me grijala jače od plamena. Kaži mi nešto, da upamtim glas koji me liječio. I smij se, hoću pod prstima da osjetim tvoj osmijeh. Da upamtim moju najveću inspiraciju. Nadahnuće koje me milion puta besramno tjeralo da iskrvarim na parče papira, a onda bilo moj elektrošok koji me tjera da živim. Mnogo puta si ispričan. Mnogo puta napisan, i sigurna sam da ćeš još mnogo puta biti. U nekim drugim okolnostima. Prepoznat ćeš se, jednog dana. Svako u životu ima onu jednu ljubav, najveću. Onu jednu glavnu ulogu u filmu koja ostaje glavna, neizbrisiva, jedinstvena i kad je u jednom momentu scenarista ubije. Ti si svoju ulogu odigrao impresivno, mislim da je Oskar tvoj. Zamoliću te, ponesi ga sa sobom, i njega i sve ovo tvoje što čuči na mojim leđima, olakšaj mi moj ukrcavanje, dopusti mi da te pustim. Ne mogu biti dželat ljubavi koja me uzela pod svoje, ali ću je uspavati i tebe pustiti tako da živiš, mirnim snom, a ti ćeš mi obećati da nećeš biti buntovnik. Da nećeš biti agresor na ovo srce koje ti je dovoljno otkucaja posvetilo. Dopusti da okovi koji ga drže zatočenim napokon popucaju, da bude izliječeno od pritiska već pohrđalih lanaca koje si stvorio. Htio si da se uvijek smijem? Daj mi priliku. Okreni se, ponesi sve što progovara tvoje ime, sve pjesme tebi posvećene, sve pošalice koje su moje drugarice osmislile inspirisane nama... Ponesi sve knjige u čijim koricama sam podvlačila citate koji su me podsjećali na nas, ponesi i onu fotografiju... i moju omiljenu crvenu majicu. Ponesi datume iz kalendara koji su mogli biti naši, a postali su datumi moje boli.  A ostavi mi... poneku uspomenu da me sjeća na nekadašnju mene, djevojčicu koja te zavoljela. Ostavi titulu kuma na vjenčanju moje najbolj drugarice, koju si trebao da poneseš. Ostavi mi šansu za sreću. Ostavi mi moju olovku i hartiju poželim li da te napišem još koji put. Poželim li nekog drugog da napišem.  Preklinjem te, kada budeš odlazio, ne stavljaj katance na vrata na koja si ušao... preklinjem te, nemoj više da se vraćaš. Nemoj kroz snove da mi budeš prepreka.  Na kraju, kad budem bila s drugim, kad budem ljubila usne koje nisu tvoje, ja te ne varam. Ona djevojčica koja te zavoljela će ti dovijeka ostati vjerna. Ovoj ženi oprosti. Sve što smo imali. Sve što nikad nismo.  Čuješ li zvuk voza koji dolazi na željezničku stanicu. Izgovaraju moje ime. Ne smijem zakasniti. Proći ću ti prstima kroz kosu i tiho ti obećati da ću pomisliti na tebe ponekad i zahvaliti ti se za ono što sam sad i ono što ću biti. A onda... zbogom.  Budi dobar prema sebi. Laku noć.

[narkonianews]

Ajmooo, svi koji su krenuli kod Stoje na koncert, ukrcavanje... 01.08.2022. Pula #Stoja #pevaljka #institucija https://www.instagram.com/p/Cgu9MnvMZDbnmS-YYvKrR5HZOH6_3ULkf-VBkQ0/?igshid=NGJjMDIxMWI=

[portaltvpljevlja]

NKT dalo saglasnost na otvaranje marina i ukrcavanje i iskrcavanje pomoraca, građani upozoreni da se pridržavaju važećih mjera - ...

[prijedor24]

Pijan ili drogiran: Kako si, kralju, uspio promašiti rampu Putnici koji su danas čekali ukrcavanje na brod u trajektnoj luci Drvenik u blizini Makarske svjedočili su nesvakidašnjoj situaciji. Vozač BMW-a promašio je rampu za ukrcaj te je vozilo završilo u moru. U nesreći, srećom, nije bilo povrijeđenih, a vozilo je naknadno izvučeno.

[brlog]

15.

Uvijek neka drama s tim avionina, pa tako i ovog puta. Imali smo svega sat i po vremena za presjedanje u Kuala Lumpuru, a kako se radilo o dva odvojena leta, trebalo je i čekat u redu za imigracije, pokupit prtljagu, trčat na vlak da nas odvede s jednog terminala na drugi, i tamo opet čekirat prtljagu. Naravno, zakasnili smo, šalter za Kathmandu je već zatvoren. Malo trčanja naokolo i moljakanja, i mladi službenici su nam se ipak smilovali i čekirali nas. E sad se pak pojavio problem preteške prtljage, u mom slučaju 2 kg, a u Lukinom skoro 5! Uslijedilo je klasično pretumbavanje i seljakanje dijela stvari u ručnu prtljagu i uskoro su naši ruksaci bili na putu za avion, a isto tako i mi. Za dlaku! 

Umjesto da se u avionu napokon malo naspavamo, proveli smo tih 5 sati zaljepljeni na prozorčić, a ispod nas su se izredali malezijski arhipelag, zatim tajlandski, pa najveći od svih divova – Mt. Everest uronjen u more fluffy oblaka, a kad smo se kroz tu šećernu vunu krenuli spuštat prema dole, čistoću i spokoj planinskih vrhunaca zamijenila je prašnjava crvena dolina Kathmandua; sve je puno tvornica cigle, koje daju naslutit koji je ovdje najzastupljeniji građevni materijal. 

Slika 1: Tajlandski rajski otok - Ko Surin Tai

Slika 2: Snježni vrhunci Mt. Everesta & co. stopljeni u bjelinu s oblacima

Slika 3: Jedna od mnogih tvornica cigle iz doline Kathmandua

To se vidi već pri samom slijetanju, jer je aerodrom sagrađen cijeli od cigle. Nakon ultra modernog Kuala Lumpura, ovo nam je poprilični šok. Na podu su prastari tepisoni, na zidovima drvena lamperija, ogledala u masivnim drvenim okvirima i posteri na Himalaju; sve skupa izgleda ko oronula dvorana za sastanke SKOJ-a iz koje prašina nije obrisana od raspada Juge. Na nekoliko samoposlužnih aparata za vize odma se stvorila gužva, i naravno da software šteka i sve traje vječno. Ipak, nervoznih sat i po vremena kasnije, viza je u pasošu i nastavljamo dalje. Našli smo dečka s kojim ćemo shareat taksi do centra, a odmah potom nas je zahaltao i jedan tipični nepalski hustler: Hello my friend, where you from? Where you go? I can take you there, good price… Hustleri rade za treking agencije i hvataju nevine ljude na ulici, s jako prijateljskim nastupom, iako samo žele pošto – poto prodat svoj proizvod. Luka i ja smo najgori mogući ulov za jednog hustlera, jer nema boga da ćemo preko agencije bukirat trek. Svejedno, biznismen Luka je ispregovarao dobru cijenu taksija i tako smo s tim čovjekom otišli do grada. Nakon šta smo izašli iz taksija na dogovorenoj lokaciji, lik nas i dalje nije puštao na miru i slijedećih sat vremena nas je ko psić pratio po gradu, šta je mene jako unervozilo, jer ono daj brate otkaraj, zadnjih 15 sati se vucaram po avionima i aerodromima, gladna sam i oću se ić u hotel otuširat i odmorit, sjaši mi sa svojom agencijom i svojim organiziranim trekovima u Annapurnu. Grrr! 

Slika 4: Tribhuvan International Airport - zvuči pompoznije nego šta izgleda

Slika 5: Zrno po zrno chapati, cigla po cigla - aerodrom

Hotel nismo bukirali jer se i oko toga, kao i svega ostalog u Nepalu, treba cjenkat, a i slike s bookinga blago rečeno ne odgovaraju stvarnosti. Thamel je turistički kvart i u njemu ima milion hotela, po nešto za svačiji džep i ukus. Mi smo siromašni backpackeri pa smo osuđeni na rupe, ali se barem možemo pogodit za normalniju cijenu od one koju gazda originalno traži. Tako smo dobili brlog za 900 rupija (55 kn), iako je gazda originalno tražio čak 1500! Kapa dole Luki za njegove pregovaračke sposobnosti! Cjenjaknje je nešto od čega meni pada mrak na oči, ali on u tome iskreno uživa, i zbog toga se u Nepalu snalazi ko riba u vodi! 

Kathmandu je prljav i nevjerojatno prašnjav, pola grada je srušeno u potresu 2015. i obnova teče jako sporo. Sve je sagrađeno od cigle, i cigla sa srušenih zgrada se uredno reciklira i ugrađuje u nove zgrade. Na mjestima srušenih kuća pak spontano nastaju odlagališta otpada, i tako je sve opet puno smeća. Ulice su tu i tamo asfaltirane, ali većinom zemljane, pune rupa. Centar grada izgleda ko Kozari bok! U zemlji trećeg svijeta smo, Afrika u srcu Azije. 

Slika 6: Brlog

Slika 7: Asan Tole - najprometniji trg u gradu

Slika 8: Tipična stara gradska gradnja od cigle s drvenom izrezbarenom stolarijom

Slika 9: Cerade na krovu tržnice - favele u srcu grada

Slika 10: Modernija gradnja - opet cigla

Slika 11: Tipična ulica - hrpa ljudi, hrpa kablova

Slika 12: Vozač rikše spava na radnom mjestu

Slika 13: Povijesna česma Ga Hiti - za mnoge u Thamelu i dalje jedini izvor vode

Ljudi su nam isto egzotični i na neke njihove običaje se teško privikavamo, naprimjer hračkanje. Nepalci hračkaju di god stignu, staro i mlado, fini ljudi i klošari. Hračkaju na ulici, u restoranu, s prozora svoje sobe, pa tako ako nemaš sreće ko Luka, ti nečiji zeleni hračak završi na šeširu (ajde, bolje i to nego na glavi). Na ulici ima svega, i ekipe u narodnim nošnjama, i moderno obučenih u fejk brendove. Subota je jedini neradni dan u tjednu pa se petkom navečer svi oblokavaju po kafićima s lošom muzikom. A sluša se svašta, od nepalskih cajki, preko strane komercijale do nezaobilaznog reggaea; konzumacija marihuane je tu utkana u kulturu i hinduističku praksu, a lokalni hašomani su prigrlili Boba Marleya kao svog boga i njegovo nasmijano lice na crveno – žuto – zelenoj podlozi nas prati posvuda. Nemoguće je prošetat ulicom u Thamelu bez da ti neki sumnjivac pokuša prodat hašiš. Nepal u 2019. neodoljivo podsjeća na Hrvatsku 90-ih! 

Slika 14: Crna kronika iz lokalnih novina

Slika 15: Još jedan ‘ženski slučaj’ iz novina

Slika 16: Ipak ima nade: reklama za menstrualnu čašicu zaljepljena u ženskom wc-u

Slika 17: Ima i pank koncerata

Nacionalno jelo je dal bhat, u suštini riža s juhicom od leće, i onda sa strane dobiješ još curry od povrća, kiseliš, ponekad i meso… varijacije zavise od podneblja i mogućnosti. Nepalci to sve skupa promiješaju na pladnju u jedan veliki paštroč, i onda jedu – desnom rukom. Bez bešteka. Lijeva ruka služi za brisanje bulje nakon kenjanja, desna ruka služi za jedenje. Nevjerojatno da u zemlji u kojoj je tekuća voda luksuz (o toploj vodi da ne govorimo), u kojoj pola stanovništva nema para za sapun, i gdje bolesti poput dizenterije još nisu istrijebljene, ekipa i dalje inzistira na tome da u nevjerojatno nehigijenskim uvjetima jede golim rukama! I to jelo poput daal bhata, koje je u esenciji rižot. Svašta. Dal bhat se jede dvaput dnevno, za ručak i večeru. Kad pojedeš, dobiješ refill, besplatno. Za kuharicu je najveći mogući kompliment kad tražiš još riže! Postoji i uzrečica: Dal bhat power 25 hour. Majkemi. Mislim, jelo je korektno, stvarno se najedeš od njega, al baš da bi ga jela svaki dan dvaput dnevno – ne bi. Brate mili i škampi na buzaru bi mi se kad – tad zgadili da ih tako forsiram. 

Jedan od prehrambenih favorita su nam momosi – tibetanski dumplingsi, koji dolaze u raznim varijantama: vege, s piletinom ili bivolom, kuhani na pari, frigani s jedne ili obe strane. U kvartovskom žgabucinu se može dobit porcija već za 100 rupija (6 kn)! Ipak, najčešće jedemo indijsku hranu – palak paneer i slične curryje s garlic naanom, i to uvijek u istom lokalu, gdje su cijene niske i usluga brza – hrana je uvijek na stolu u roku od 5 minuta! 

Imali smo nekakav okvirni plan otić trekat u zapadni Nepal pa nakon toga na rafting. Na netu smo našli čovjeka imenom Charles iz Australije koji hoće trekat di i mi i traži partnere u zločinu; lik nam se učinio simpa pa smo mu se javili, ali reko je da dolazi u Nepal tek za 2 tjedna pa smo tako odlučili pričekat ga s trekom i otić prvo na rafting. Obišli smo 5-6 agencija u Thamelu da vidimo šta imaju za ponudit, i odluka je pala da idemo na 7-dnevni rafting na Karnali, posljednju divlju plovnu rijeku u zapadnom Nepalu. Agencija s kojom idemo je Ultimate Descends, čiji je gazda neki stari as, pionir raftanja u Nepalu i veliki borac za očuvanje Karnalija. Naime, nešto se šuška o izgradnji brane koja bi zauvijek promijenila izgled rijeke i utjecala na čitav ekosustav, a on pokušava na sve načine to spriječit, između ostalog dogodine organizira međunarodno rafting natjecanje na Karnaliju koje bi povećalo vidljivost ovog problema i cijelu priču dovelo u medije. I sad tu dolazi naš rafting izlet, koji nije klasičan turistički izlet, već scoutanje i priprema za natjecanje. U grupi je 10 guideova, iskusnih raftera, i nas dvoje tuntli – prava je sreća da su nas uopće uzeli sa sobom, jer Luka nije raftao nikad, a ja samo jednom, a Karnali je rijeka s rapidima klase 4+ do 5 (čitaj: opasna)! 

Nakon kratkog briefinga i upoznavanja s guideovima u Kathmanduu, krenuli smo na duuug put; do početne točke raftinga 3 dana jahanja, u prijevodu 2 dana truskanja u busu po cestama za koje su i ove  u Kathmanduu pravi autobahn. Bus je stara kanta s jako malim sjedalima, ali nas je sva sreća dovoljno malo da se možemo raskomotit. Prvi dan na cesti je sparan i prašnjav, dok se truskamo po vrućem (i ravnom) Teraiju, ekipa u busu kunja, slušaju se nepalske cajke i povremeno neki trance (!) ili rokerica. Šofer vozi u motorističkim rukavicama, a njegov sin u cvijetu puberteta u Panthera majici mu je asistent: povremeno viri kroz vrata, gleda jel se može proć ovde ili onde, u bus dovodi nonice s ulice koje prodaju grickalice i sl. Sa šofer šajbe nam se smješka debeljuškasti veseljak Ganesh – hinduistički bog prosperiteta i mudrosti, hedonist i sladokusac, sin Shive i Parvati, kojem je ćaća u afektu odsjeko glavu našavši ga u krevetu s mamom po povratku s duga puta (nije ga prepozno), a onda je ona izvršila pritisak na njega da ga mora oživit, a ovaj je to mogo napravit samo s glavom prvog živog bića koje naiđe – igrom slučaja to je bio slon. Ja mislim da mu slonovska glava baš dobro paše uz trbuščić :)

Slika 18: Ukrcavanje kayaka

Slika 19: Naš mali bus

Slika 20: Tuk tukovi na središnjoj (neasfaltiranoj) ulici Birendranagara

Slika 21: Tipičan kamion - okićen ko božićno drvce

Slika 22: Bus u oblaku prašine. Asfalt? Što je to?

U busu nas je 15 i ja sam jedina cura; nitko mi se ne obraća, sva komunikacija ide preko Luke, al mislim da je to zato jer mi nisu uspili zapamtit ime, a Luku svi odma zapamte zbog Modrića. Dečki su moderni, nose kul frizure i tetovaže – u Nepalu su rafteri ko na zapadu skejteri. To je jedan od rijetkih sportova kojim se mladi rekreativno bave, uz kriket i odbojku na pijesku. Himalaji unatoč, nitko ne planinari – barem ne u onom smislu na kojeg smo mi navikli. Ljudi po planini hodaju iz čiste nužde, da dođu od točke A do točke B, i to zato jer ne postoji drugi način za doć nego pješke. Meni se čini da bi mi pješke brže stigli do svog odredišta nego busom, jer su dionice 'ceste' toliko uske i izrovane da ih prelazimo ko po jajima, a na trenutke kad se krenemo penjat serpentinama, a na 10 cm lijevo od nas vreba provalija, se pitam pokriva li ovo naša polica osiguranja; spada li vožnja busom u Nepalu u kategoriju 'transport' ili 'ekstremni sportovi'. Hm. Kako god, nakon tri mjeseca aktivne vožnje motora po Vijetnamu, lijepo je malo za promjenu bit kofer, moć se zavalit u busu, kunjat, slušat muziku, gledat kroz prozor i znat da ako se slupamo, to neće bit radi moje greške i nepažnje nego neke vanjske sile. 

Slika 23: Naša vijugava cesta

Slika 24: Stanje na cestama - bolje ne pitaj

Slika 25: Vozit se u gepeku od pickupa je normalna stvar

Slika 26: Potleušice

Slika 27: School bus - gepek pickupa

Slika 28: Kuće od gline

Slika 29: Lokalci u tradicionalnim, ali i u malo modernijim odjevnim kombinacijama

Dva dana nakon, znojni i prašnjavi stigli smo na odredište – početnu točku raftinga: selo Rakam Karnali. Čim se naš bus spustio do obale rijeke, oko nas se stvorila masa znatiželjnika; Luka i ja smo možda jedini zapadnjaci koji su tu ikad stupili nogom, i svi u nas bulje, pogotovo klinci koji nam se motaju oko nogu i jako je teško sastavit šator u tim uvjetima. Malo se osjećam ko životinja u zoološkom vrtu. Večerali smo dal bhat u lokalnoj gostioni i spremili se za spavanje; sutra je uzbudljiv dan! 

Slika 30: 706 km busom = 2 puna dana drndanja

Slika 31: Znatiželjni klinci oko rafta u Rakam Karnaliju

Nakon doručka, pakiranja sebe i šatora, naš guide nas je kratko upoznao s opremom, pravilima ponašanja u raftu, procedurama u slučaju nesreće itd. Konstelacija je slijedeća: prvo idu tri kayaka u kojima su scouti, onda ide naš raft u kojem smo Luka i ja, pet iskusnih raftera i guide, i na kraju ide 'teretni' raft s hranom i opremom, kojim upravlja samo jedan čovjek s veslima, a na provi mu se voze još trojica: novinar, fotograf i još jedan guide. Novinar i fotograf su tu da naprave srcedrapateljnu reportažu o ovoj divnoj divljoj rijeci, ne bi li je sačuvali od izgradnje brane. Oni su veseli i uopće ne izgledaju zabrinuto, za razliku od mene koja sam ustrtarena i strepim; ipak su ozbiljni rapidi pred nama! Novinar je izgleda neka poznata njuška, u selu ga svi znaju i on od rana jutra pije po kućama; kad je došlo vrijeme da se ukrcamo na raftove i krenemo, lik je već bio debelo podmazan. Njegova opuštenost i djetinja razigranost je pomogla i meni da se malo smirim, a i na koncu šest iskusnih momaka je s nama na raftu, šta može poć po zlu? 

Može svašta, al nije ništa. Prvi dan bilo je zagrijavanje za ozbiljnu akciju, s rapidima klase 2 i 3, gdje smo se malo smočili i naučili kako treba sjedit da ne ispadneš van, i trenirali timski duh mahnitim veslanjem uz guideovo vikanje: Alright team, paddle forward! Čovjek se malo osjeća ko rob na galiji, fali samo neki crnac da udara u bubanj i daje ritam :D

Slika 32: Dva debosa u punoj rafting opremi

Slika 33: Stare iskusnjare

Slika 34: Veslati se mora

Navečer nova plaža na rijeci, postavljanje kampa, dizanje šatora. Za večeru guideovi kuhaju odvojeno za nas i za njih: oni jedu daal bhat, mi nešto drugo. I jedemo odvojeno, za nas dvoje postave stol od dasaka, a oni jedu na podu u 'kuhinji'. Ova segregacija nas nervira i žalimo se, ali bez rezultata. Jedini guide koji se s nama druži je Sanjay, kayakaš iz Pokhare, i nikako ne možemo dokučit jel to radi dobrovoljno ili je izvuko najkraću šibicu. Svejedno, lijepo je imat nekog lokalca za pričanje i druženje, osjećamo se manje ko kese s novcem, a više ko ljudi. 

Slika 35: Večernje chillanje ispred brloga

Slika 36: Klonja na osami

Slika 37: Guideovi spavaju u ovom improviziranom bivku od rafta, cerade i vesla

Slika 38: Naš prijatelj Sanjay

Sutradan ista jutarnja rutina, doručak pa pakiranje kampa, samo sad s malo većom nervozom: pred nama je dan ispunjen uzbudljivim rapidima klase 4+ i 5. Rijeka je nabujala radi otapanja snijega i rapidi su malo opasniji nego inače; guide nam veli da u normalnim okolnostima ne bi nikad vodio turiste u ovakve vode, al sad smo u manjini pa nije greda. Da ne bi ispalo da im tu samo smetamo u njihovim pripremama za natjecanje, ima i od nas neke koristi. Tojest od Luke, koji pedantno bilježi riječni tok, rapide, mostove i plaže na GPS-u, jer se iz cijelog tima guideova ama baš nitko ne zna njime koristit. U bijelu riječnu pjenu nećemo bezglavo posrljat, već se prije svakog velikog i zajebanog rapida izlazi na obalu, odmjerava situacija i donosi odgovarajuća strategija. Pokusni kunići su dečki u kayacima, i nakon šta oni iz rapida izađu živi, onda i mi bez bojazni možemo zajahat valove. Koliko god sam u početku strepila od ispadanja iz rafta, nakon šta smo bezbolno prošli ove najopasnije mi je bilo jasno da se to neće dogodit. Stoga, u zvizdan na mirnim dionicama rijeke svi dobrovoljno skaču u vodu ne bi li se malo osvježili. Prava predstava zapravo slijedi nakon toga, jer je pravo umijeće graciozno se popest nazad na raft, a to je nešto šta ja nisam uspila savladat, pa me onda Luka vuče van grabeći me za prsluk za spašavanje, pri čemu se ja koprcam ko nasukani kit. 

Slika 39: Luka se bavi GPS-om

Slika 40: Izvidnica zajebanog rapida

Slika 41: Kayak u srcu akcije

Slika 42: Chillanje i kupanjac

Slika 43: Luka graciozno ulazi u raft

Dok plovimo rijekom susrećemo tek šačicu ljudi, i tu i tamo ponekog bivola kako se brćka u plićaku. Lokalci peru robu i voze se u kanuima izdubljenima u deblu, klinci se goli kupaju i viču nam namasteee. Na glinenim kućama sa slamnatim krovovima sjaje se mali solarni paneli i podsjećaju nas da smo ipak u 21. stoljeću, a Nepal je u procesu elektrifikacije preskočio cijelu jednu stepenicu. Navečer nam je najljepše jer svaku večer dižemo brlog na drugoj plaži, stalno neki novi ambijenti i pogledi, a i dečki nam kuhaju raznolika jela zbog kojih smo dobro uhranjeni i cijelodnevno veslanje nam ne pada tako teško. Lijep je život na rijeci! 

Zadnja dva dana raftinga prolaze mirno, s jedva pokojim malim brzacem, pa većinu vremena samo plutamo slušajući muziku s Lukinog vodootpornog JBL zvučnika. Osjećam se ko Huckleberry Finn! Pred sami kraj naše vodene avanture ušli smo u područje Nacionalnog Parka Bardia i sad smo naćulili oči i uši ne bi li ugledali kojeg krokodila ili slatkovodnog delfina. Nažalost nitko od navedenih nam se nije prikazao, al smo zato vidili jednog plahog slona kako se tušira surlom. Lik je zbrisao čim nas je ugledao!

Prije uplovljavanja u našu posljednju luku, prošli smo ispod mosta Karnali – Chisapaani – drugog najstarijeg ovješenog mosta u Aziji, i najdužeg u Nepalu! Impozantna čelična konstrukcija definitivni je znak da smo napustili divljinu rijeke i spustili se u civilizaciju.

Slika 44: Lokalci i kanu od debla

Slika 45: Interesantne pješčane formacije

Slika 46: Ovješeni most Karnali - Chisapaani - sa svojih 500 metara najduži u Nepalu!

Slika 47: Most izbliza

Sparkirali smo se na plaži, rastavili raftove i ukrcali ih nazad na bus, koji nas je odveo u Banana resort na večeru i noćenje. Banana resort se nalazi usred plantaže banana, i na meniju imaju masu hrane od banana. Mi smo za večeru jeli ipak dal bhat vulgaris, ali smo zato popili 'banana beer', koji ima više okus po rakiji nego pivu, al nije bitno – glavno da udara! 

Ujutro su dečki otišli nazad za Kathmandu, ostavivši nas na prašnjavoj cesti iznad Bardiye; nismo mi još gotovi sa zapadnim Nepalom! 

Slika 48: Pakiranje na bus pred odlazak

Slika 49: Zanosni Luka i zaslužena brlja od banane u Banana resortu

Slika 50: Vodenim putem napravili smo 248 km u 5 dana!

[radiogornjigrad]

Mirjana Mrkela: MI SMO DVA SVIJETA

Mirjana Mrkela: MI SMO DVA SVIJETA

MI SMO DVA SVIJETA

III.

Mlade majke iz moga susjedstva odvoze dječicu do predviđenih odredišta svaka minuta je isplanirana ukrcavanje vožnja semafori iskrcavanje moj pogled slijedi patku koja vodi svoju družinu na plivanje svi se u moru ponašaju kao što bi i u slatkoj vodi u početku sam vjerovala da će im sol naštetiti brodolomci koji su pili morsku vodu bespovratno su poludjeli možda su i patke…

[senatme]

Marine se otvaraju, moguće iskrcavanje, cg. pomorci mogu u luke EU

Otvaraju se #marine, moguće iskrcavanje, crnogorski pomorci mogu u luke #EU

Marine se otvaraju, moguće ukrcavanje i iskrcavanje posade, obezbijeđen ukrcaj crnogorskih pomorica u luke zemalja EU

Otvaraju se marine, moguće ukrcavanje i iskrcavanje posade, Obezbijeđen ukrcaj crnogorskih pomorica u luke zemalja EU Nacionalno koordinaciono tijelo za zarazne bolesti danas je na sjednici, kojom je predsjedavao predsjednik Milutin Simović, dalo saglasnost na izmjene naredbi…

[blogdan-bgd]

ZBIR RAZLOGA ZA ODLAZAK

Novo na blogu: ZBIR RAZLOGA ZA ODLAZAK

Tog februarskog jutra vaga na beogradskom aerodromu crvenim treptavim svetlom obznanila je težinu mog bagaža. 9,8kg. Radnica na check-in šalteru, još uvek otečena od spavanja, sa porcelanskom kožom, vatreno crvenim karminom i besprekorno ispeglanom maramom svezanom oko guše, ponovila je brojku naglas i pružila mi kartu za ukrcavanje. “Srećan put!“ izusti umilnim glasom koji je dopirao iza punih…

[zanimljivaekonomija]

ČLANOVI ETIHAD GUEST PROGRAMA SADA MOGU STEČENE MILJE DA KORISTE U LICITACIJI ZA BOLJE SEDIŠTE

Abu Dabi, UAE – Etihad ervejz (Etihad Airways) je poboljšao svoj sistem prelaska na višu klasu tako što je omogućio korisnicima da milje stečene u programu Etihad Guest koriste kao vid plaćanja za licitaciju za premijum sedište u višoj klasi.

Nova funkcija će korisnicima omogućiti da licitiraju za bolje sedište koristeći milje kao dodatak postojećoj opciji sa kreditnim karticama. Gosti će moći da vide obaveštenja o svojoj ponudi u realnom vremenu na ekranu, dozvoljavajući istovremeno dve ili više pojedinačnih ponuda. O statusu njihove ponude se obaveštavaju običnim e-mail i SMS porukama.

Potpredsednik Etihad ervejza za proizvode i iskustvo gostiju Džamal Al Avadi (Jamal Al Awadhi), ovim povodom je rekao: „Članovi Etihad Guest programa su nam važni i kao znak posvećenosti nudimo im novu priliku da iskoriste stečene milje. Naša filozofija korisničkog iskustva je usredsređena na izbor i način na koji gosti biraju da poboljšaju svoje putovanje sa nama”.

Članovi Etihad Guest programa će dobiti e-mail poruku sa pozivom da licitiraju za bolje sedište sedam dana pre leta, ili mogu da posete stranicu "Upravljaj rezervacijom" („Manage Your Booking“) na etihad.com ili etihadguest.com.

Aukcija će se obaviti od 48 do šest sati pre poletanja aviona. Kada se aukcija završi pobednik će odmah biti obavešten.

Putnici koji učestvuju u licitiraju se podstiču da se ipak prijave za let do 48 sati pre poletanja putem mobilne aplikacije Etihad ervejza ili na etihad.com putem usluge nazvane Samouslužni centar („Self Service Hub“), dok optimizovan sistem i dalje procesuira uspešne prelaske na višu klasu. Ukoliko je ponuda za prelazak na višu klasu prihvaćena, nova karta za ukrcavanje će automatski biti dostupna na mobilnoj aplikaciji Etihad ervejza ili obezbeđena prilikom prijave na let.

Budućim poboljšanjima će se omogućiti članovima Etihad Guest programa da licitiraju sa svojim miljama za slobodna susedna sedišta, kao i da prilikom licitiranja kombinuju novac i milje.

Etihad ervejz svojim gostima nudi mogućnost licitacije za bolje sedište još od 2012. godine.

[salecheapsneakers-blog]

Isabel Marant Prodaja Isabel Marant je tip Wise

Još jedan tjedan, još jedan klimatski izgled u rasponu od igrača u usponu Mile Kunis. Slavna osoba zasjala je na neorganskoj haljini od crvene boje pamučne ljuske nakon što je Lanvin još crvenkasto crvene Ferragamove pumpe dok je predstavljala rrmages s izvrsnim suradnikom Justinom Timberlakeom koji se nalazi na fotografiji u mom njemačkom ključu. Fashionistas, zabilježite. Marant koristi actu styling tehnike koje rade klasične komade pisanja standout-poput strateški lisicama stvarni par stvorio mršavih gornjih nogu traperice u svrhu dodano odorat ili flip-style nad rukama stvorio blouson t-shirt. Vaša djevojka je ukrašavala sakoe od tvida s ekstremnim haljinama u ime malog divljeg poziva. I stoga rekreiramo naše korporativno nepromjenjivo sa stvarnim modernim izgledom: grubi svijetli jastučić s prilagođenom, podrezanom zaštitom nogu i da jednostavno gubite, uvučenu bluzu prikazanu sa stiletnim crpkama. Distrikt Naha Sud je osudio 24-godišnjeg kapetana pomorca Christophera Browninga na desetljeća desetljeća po stopi silovanja i pljačke tvrtke, iako je istina da je njegov suučesnik, 23-godišnji sitni časnik, napokon klase Skyler Dozierwalker imate Isabel Marant Bobby Prodaja evet za grupno silovanje. Oba su se muškarca izjasnila krivima dok su se nalazili na košarkaškom igralištu, a ti se momci ispričali zbog toga što su primili zločin prema toj mami kako bi bili i oni koji su uključivali i japanske i američke. Nordstrom 1. Trener prodaje stilista izvan naše srijede, iako su predprodaje često već na mjestu. Doći u dodir ili ometati najbliže mjesto i razgovarati s apsolutnom prodaje suradnika o istraživanju na sve robe koja će biti malo više označena ravno dolje. Lanvin obali se pojavljuju u roku od nešto više od 300 Isabel Marant Prodaja olara, odaberite Stephanie Louboutins vjerojatno su na transakciji za 400 dolara, a možete naći dosta za Pierre Hardy, Pura Lopez i Giuseppe Zanotti sandale označene natrag dolje kao ispravno. Nordstromova internetska trgovina ima ograničenu proizvodnu robu, koristi točnu ponudu (i odabir) trebala bi biti ručna u trgovini. Savjet: Određeni trend dobro funkcionira jer Arkansas moda koja žudi za mnogo ženstvenijom, skrojenom figurom s ukusom. Stoga bi ekstravagantne prostitutke htjele primijeniti! # # Kao španjolske stiliste, kolekcija dama dolazi naoružana velikim stilom. Dakle, komadi vaše žene obično su previše korisni ili pretjerani; savjetuju se cool. Oni mogu biti vrsta odjevnih predmeta koji se izdvajaju, ali nekako u nekom drugom suptilnom planu. To koristi ošišanu odjeću s drugim oštrim kompleksom ramena ili rukavom, dnevna odijela u korisnim uzorcima, a nadalje i bluze na ukrašenom uvidu i luksuznom vezu. Pjesma bi pretpostavljala da nikada više nije moguće nabaviti potpuno novi par izabel marant čizama sve dok vi i vaša obitelj nemate taj džepni broj. To ne može biti zvuk jer osoba može stvoriti cipelu po niskim cijenama upravo sada. Logično oglašavanje, a zatim marketing pomoću poslovanja pomiješanih s pametnim kupovanjem kupaca, proizvodi se na tržištu kao spremište potencijala za iste stranke. Vi zapravo samo posjedujete za šetnju trske na taj par jednostavnih stubište ako ljudi žele napokon vrlo osobno vlastiti skup vrijednosti Sneakers ove marke. Odabir moda u našem svakodnevnom životu kad bih trebao kupovati za njega. Neki modeli mogu dopustiti da neki od običnih restorana ili zarada pribave prtljažnik u zahtjevu za ukrcavanje u naše ljubazne oči.

[mndptv]

Spakujte se kao profesionalac, evo kako

Nije važno da li je putuju na dan-dva ili na duže, stjuardese itekako znaju kako i šta treba da spakuju, a evo koje savete imaju za putnike. Šta uvek pakuju Stjuardesa Keli Kinkejd sa sobom uvek nosi japanke, bez obzira na to gde putuje i koje je godišnje doba. "Nosim ih u hotelskoj sobi i dok se tuširam jer – fuj! Imala sam gljivično oboljenje na stopalima kada sam tek počela da radim i verujem da je to zbog tuširanja u hotelskoj kadi gde sam ušla bez papuča", tvrdi ona. Dodaje da su lagane i male, pa ih je lako spakovati i ne zauzimaju mnogo prostora. Vlogerka i stjuardesa Tareša Ferguson nikada ne putuje bez hidratantne kreme za telo. "Kada često letite, koža postaje suva zbog kabinskog pritiska i konstantnih klimatskih promena. Hidratantna krema za telo je u tom slučaju važna, inače će koža ostariti brže nego vi". Stjuardesa Ešli Smit sa sobom uvek nosi četiri stvari: kišobran, crnu haljinu, kupaći kostim i zaštitnu kremu. Drugim rečima, ona ne dozvoljava da je vreme ili lokacija iznenade, pa je tako uvek spremna i za sunčanje i za kišu. Kako se pakuju "Ja se obično pakujem tako da su mi cipele na dnu. Odozgo stavim odeću, pažljivo isplaniranu u odnosu na to šta ću kog dana da nosim, urolanu da se ne izgužva. Na kraju, odozgo ili sa strane stavljam neseser sa kozmetikom i šminkom. Ključ je u tome da budete efikasni u pakovanju, tj. da spakujete samo ono što vam zaista treba", kaže Fergusonova. Ona savetuje da na putovanje nosite odeću sličnih boja, tako da ne morate da pakujete više od dva para obuće. Takođe, kada ponesete odeću u neutralnim ili sličnim bojama, možete da ponesete manje garderobe pošto vam je lakše da kombinujete autfit kada se boje slažu. Ukoliko spadate u grupu ljudi koji uvek pakuje više nego što im trega, Kinkejd savetuje da ne planirate da baš svakog dana nosite različitu odeću – barem nešto od toga (izuzev veša i čarapa) možete da obučete dva puta. "Takođe, ako ste na nekom kraćem putovanju, definitivno ne morate da nosite dve pidžame. A kada je reč o odeći, birajte jednostavne odevne komade koje možete da oblačite jedno preko drugog, tj. slojevito", predlaže Kinkejd. Šta ne treba da radite Nije iznanđujuće što stjuardese imaju i nekoliko saveta šta putnici ne bi trebalo da rade kada putuju avionom. Kažu da su najveći problem putnici koji se, prilikom ukrcavanja sete da im treba nešto iz prtljaga, zbog čega ometaju ukrcavanje ostalih putnika. "To ne bi bio problem da su uzeli ono što im je trebalo pre nego što su ušli u avion. Problem je kada zadržavaju ukrcavanje jer žele nešto da uzmu iz prtljaga", kaže stjuardesa Ferguson, dodajući da stvari koje će vam trebati tokom leta spakujete u ručni prtljag. Takođe, stjuardesa Smit savetuje da kozmetiku i, recimo, veš, spakujete u ručni prtljag, za slučaj da vam se prtljag izgubi, što se dešava relativno često. I na kraju, stjuardese savetuju da ne nosite crne kofere, već neke u boji jer će vam biti lakše da ga ugledate kada se na aerodromu oko vas pojave stotine kofera. A ako već imate crni ili kofer neke neutralne boje, pomoći će da na njega stavite neki ukras – nalepnicu, gumicu... bilo šta što će vam pomoći da ga razlikujete od ostalih. Let's block ads! (Why?)

[momokaranzanimljivaekonomij-blog]

ETIHAD AIRWAYS OBELEŽIO OTVARANJE MUZEJA LOUVRE ABU DHABI SPEKTAKULARNIM PRELETOM AVIONA A380

‘Iz Abu Dabija u svet - svet u Abu Dabiju’

Abu Dabi, Ujedinjeni Arapski Emirati, 12.11.2017.  – Brojni posetioci iz svih krajeva sveta koji su prisustvovali jučerašnjem zvaničnom svečanom otvaranju muzeja Luvr Abu Dabi, imali su jedinstvenu priliku da vide i niski prelet aviona A380, vodeće letelice u floti avio-kompanije Etihad ervejz, iznad zdanja muzeja, koje je delo istaknutog arhitekte Žana Nuvela. Spoljašnji izgled letelice je za ovu priliku, osim prepoznatljivog koncepta "Sva lica Abu Dabija", dopunjen i zvaničnim logotipom Luvra Abu Dabi, koji se našao na svakom od četiri motora.

Etihad ervejz je takođe iskoristio priliku da snimi seriju spektakularnih fotografija preleta i napravio kratak film, u režiji perspektivnog domaćeg reditelja Ahmeda Abdulkadera, koji je sniman iz aviona i iz same zgrade muzeja. Osim toga, dva posebno opremljena helikoptera su letela iznad Abu Dabija kako bi snimili vazduhoplov dok leti iznad muzeja, koji se nalazi u kulturnom distriktu Sadijat glavnog grada UAE.

Piter Baumgartner, generalni direktor avio-kompanije Etihad ervejz, je ovim povodom izjavio: "Uz ista osećanja koja nas prate od kada smo prošlog meseca potpisali ugovor o partnerstvu sa muzejom Luvr Abu Dabi, Etihad ervejz je danas počastvovan što igra značajnu ulogu u otvaranju ove veoma važne univerzalne institucije. Abu Dabi sada može ponosno da zauzme svoje mesto među najpoznatijim kulturnim destinacijama u svetu, a kao nacionalna avio-kompanija Ujedinjenih Arapskih Emirata, spremni smo da doprinesemo dovođenju miliona gostiju u naš dom da bi neposredno doživeli ovo savremeno čudo umetnosti i humanizma".

Avioni A380 i Boing 787 u floti avio-kompanije Etihad ervejz su prepoznatljivi po višestruko nagrađivanim enterijerima, koji su osmišljeni pod uticajem arhitekture i pejzaža Abu Dabija, uključujući i dizajn plafona i projekciju svetlosti u zonama za ukrcavanje, salonu, u prvoj klasi i Etihad rezidenciji u avionu A380, kao i stilizovano osvetljenje u studijama biznis klase u oba tipa aviona.

Etihad ervejz je u oktobru zaključio prvo ekskluzivno platinasto partnerstvo sa muzejom Luvr Abu Dabi i postao njegov zvanični avio-prevoznik. Kao Platinasti partner, Etihad će sarađivati sa Luvrom Abu Dabi u oblastima brendiranja, marketinga, društvenih medija, odnosa sa javnošću i medijima, organizacije događaja i izložbi, kulturne razmene, transporta, osmišljavanja sadržaja na letovima, kao i na aktivnostima u okviru sektora turizma. Turistički ogranak kompanije Etihad ervejz, Hala, sarađivaće sa muzejom na osmišljavanju posebnih paket aranžmana za posete Abu Dabiju.

U čast otvaranja Luvra Abu Dabi, Etihad Holidejs (Etihad Holidays), odeljenje za turističke aranžmane, predstavlja niz paket aranžmana koji obuhvataju mnoštvo različitih atrakcija Abu Dabija i u kojima posete novom muzeju zauzimaju značajno mesto.

[prijedor24]

Ryanair šestu godinu zaredom izabran za najgoru aviokompaniju

Putnici su aviokompaniji dali najniže moguće ocjene za ukrcavanje, udobnost sjedišta, uređenje kabine te kvalitetu hrane i pića, piše Hina.

Ryanair je dobio ukupnu ocjenu od 40 posto, iza drugih niskotarifnih aviokompanija poput Thomasa Cooka (52 posto) i Wizz Aira (54 posto) koji najviše lete na destinacije u istočnoj i središnjoj Europi. U najboljih pet su Aurigny Air Service, Swiss Airlines,…