#čovjek i savršenstva

[balkanin]

MESNEVIJA: Ti si, čovječe, u savršenom skladu stvoren, zar te zmija privlači

MESNEVIJA: Ti si, čovječe, u savršenom skladu stvoren, zar te zmija privlači

HADŽI HAFIZ MEHMED KARAHODŽIĆ Zadobiješ li sredstva Faraonova, pazi dobro, možda ti Gospodar dadne da ti nešto ovako krene i da ti se neko divi okolo. Zato, sve što radiš na Allahovom putu, radi da Allahova riječ bude gornja, a ne radi lične promocije. Koliko se samo opasnosti krije u tom aplaudiranju mase! Ne dao Bog pasti pod ovakav primjer. Dakle, zadobije li se Faraonova moć, onda tvoj nefs u…

[anotherdumbusernamepls]

Hej ti.

Koji ovo nikad neće pročitati.

Zaljubila sam se opet, ovaj put toliko jako da me anksioznost hvata na samu pomisao koliko sam se predala osjećaju i odlučila uživati. Kao curica i žena istovremeno. Strastveno i naivno.

Uspjela sam te preboljeti, u nekom smislu riječi. To ne znači ipak prestati voljeti, makar ti ostatci ljubavi nisu ni blizu osjećaja koji su došli sada, usprkos tebi.

Ovo što imam s tobom je više ljudska znatiželja. Što bi bilo kad bi bilo? Kakav okus imaju tvoje usne? Da sam ti tada dala da me voliš, bi li me volio dan danas?

Spoj znatiželje i značaja. Ipak si bio prva ljubav, to se nikad ne zaboravlja. Hvala ti na svim dugim noćima, zaštiti i brizi. Dodirnuo si mi samo dušu, ništa drugo, ništa opipljivo. Ali ostavio si trag.

Dugo sam se htjela uvjeriti da ta naša "ljubav" nije bila iskrena s tvoje strane - lakše bi te bilo mrziti. No ja te ne mrzim. Ti si samo čovjek, dijete, na posljetku. Makar sam nekoć mislila da si anđeo. Oprosti što sam te idealizirala. Nisi savršen, daleko od toga, nije bilo u redu očekivati to od tebe - i ja sam bila još dodatnih stotinu milja daleko od savršenstva.

Zašto večeras ovo pišem?

Ubij me ako znam.

Dopustila sam sebi, da zavirim u prošlost. Zaboljelo je, kao da je netko stavio vrh tupog bodeža i pritiskao. Bol je tu, ali ništa mi ne radi. Jer nisam više povezana s njom; bole sjećanja. A to nisam ja, to je prtljaga koju ću vječno nositi kroz život.

U neku ruku, lijepo je sebi dopustiti da se sjetim i otpakirati kofer. To ne znači da želim opet nositi te haljine koje me stežu i zaustavljaju dah. Prerasla sam ih.

Bilo bi lijepo da sam imala ljepši kraj. Možda bi manje mislila o tebi. Međutim, rijetko kad se zvijezde poslože točno tako da dobijemo ono što bi bilo lakše.

Ne želim znati koliko često misliš o meni. Svaki mogući odgovor na to pitanje samo bi stvorio uragan novih pitanja u mojoj glavi. Iskreno, nisam mislila da je ovako do večeras - ali nadam se da si sretan. Za tebe, nadam se da naučio voljeti se. Jer mislim da nisi znao biti sam. Ne osuđujem - ne znam ni ja. Baš kao i kod mene, pola tvoje ljubavi bila je potreba da te se voli. Ako si našao nekoga, nadam se da te voli jednako koliko ti nju, potreban je taj balans. Uživaj u svakom poljupcu i pogledu. Nek traje vječno ako je to najbolje za tebe. Sve ti ovo od srca želim.

Možda malenim dijelom i da se mene ponekad sjetiš. Ali samo malenim. I ne u smislu da patiš i plačeš i da ne možeš bez mene, ne. Nego usputno, da vidiš anđela na polici i pitaš se 'Gdje li je ona danas? Valjda je sretna, zaslužila je..' a onda nastaviš s danom.

Nabrajala bi sve načine na koje si me povrijedio i točno kako su me preokrenuli - ali u ovom trenutku mislim da sam konačno okej. Puštam frustracije koje me toliko dugo stežu i lome, nek idu daleko od mene, dalje nego što si ti. Uradio si mnogo stvari, ali upravo s njima naučio si me mnogo više. Spoznajem od trenutka kad si izašao kroz vrata, da sam ja možda samo bila hodnik na putu ka tvome cilju. A ne smijem sebi dopustiti da čekam u nekoj bezznačajnoj, maloj sobici. Postoji netko kome sam ja finalna destinacija. To zaslužujem. Hvala što si me naučio da zaslužujem bolje jer od tebe to nisam mogla nikad imati. Shvatila sam, iako s mukom i sporo, da si ti samo iluzija. Čahura čovjeka kojega sam sama konstruirala u mislima nekoć davno. Jednostavno ne postojiš.

Sada postoji netko koga volim istinski. Za sve što je i što bi mogao biti. I tko voli mene, više nego što ćeš ti ikada, ikoga voljeti. Možda i više nego što ću ja. Kada me je uzeo u svoje ruke, svaki komadić mene koji se raspršio u trenutku kad si otišao, vraćen je na svoje mjesto. Svakim danom budim se s osmijehom znajući da imam sve što sam jednom davno mislila da imam - ali sad je stvarnost. Koliko god na prvu posumnjam, jer je sve toliko dobro da je teško vjerovati. Kad god mobitel zavibrira, srce poskoči nadajući se da je opet on. Čak iako smo razmjenili već sto poruka i slika tog dana. Navečer, kad mi glava udari jastuk, započnem razgovor s Bogom. 'Hvala ti Bože što ga imam, jer ovolika ljubav nije česta. Ovaj osjećaj koji razumijem samo ja, on i Ti. Hvala Ti beskrajno jer i dalje ne znam čime sam zasužila ovaj blagoslov.' Od njega ne bježim više, uzeo je svaki moj strah i zagrlio ga zajedno sa mnom. U jednom trenutku kojeg još ne mogu točno izdvojiti, prestala sam trčati od njega, i počela trčati k njemu.

Ne znam što sam točno htjela reći u ovim kasnim satima, koje sam nekada provodila pričajući s tobom. Sigurna sam naposljetku da mi je duša lakša. Za kraj, hvala ti, bez tebe nikad ne bi pronašla pravu sreću. Zapravo, možda i bih, ali definitivno je ne bih cijenila i čuvala koliko to sada činim.

[homeoftheraindeer]

Antropomorfnost Boga? (ulomci Ksenofana, Ozrena Žuneca i Ćirila Čoha)

Nego, da volovi i konji i lavovi imaju ruke

i da rukama svojim slikati mogu i djelati kao i ljudi

likove bogova na svoju bi slikali sliku,

konji konjima slične, a volovi volu podobne,

i tijelu bi davali oblik na svoju prispodobu

Etiopljani kažu da su bogovi tuponosi i crni,

a Tračani da su očiju plavih i crvene kose.

Ksenofan, fragmenti B15 i B16 u prijevodu Jure Kaštelana; Diels, Hermann Predsokratovci. Fragmenti I., Zagreb 1983., str. 133.

Spinoza ovaj motiv gotovo doslovce ponavlja, rabeći doduše prispodobe prilagođene vremenu uspona znanosti:

Kad bi trokut mogao govoriti onda bi govorio upravo to da je Bog eminentno trokutan, a kružnica [bi govorila] da je Božja narav u eminentnom smislu kružna i na taj način svak bi svoje atribute pripisivao Bogu i Boga sebi činio sličnim, a sve ostalo bi mu se pokazivalo kao ružno. (Ep. 56)

Međutim, budući da svaka filozofijska kritika onakve biti Boga kakva se pojavljuje u prihvaćenim predodžbama govori ponajprije o konkretnoj epohalnoj krizi same religije, u Spinozinu ponavljanju Ksenofanova motiva krije se mnogo više od standardnog racionalističkog prigovora prosječnom tumačenju objave. Antropomorfizam religije sam po sebi znači bliskost bogova ili Boga i ljudi, njihovu načelnu usporedivost, a daje i široke mogućnosti za izgradnju i legitimaciju morala i vrednota ljudske zajednice budući da se osnovne odredbe ljudskog života mogu uvijek shvatiti kao utemeljene u božanskom poretku ili Božjoj volji.

ulomak iz Ozren Žunec, Benedikt de Spinoza, u Damir Barbarić, Filozofija racionalizma, Zagreb: Školska knjiga 1997., str. 206.-207.

Finiti ad infinitum nulla est proportio. (Nikola Kuzanski, De visione Dei, 23.)

Između konačnog i beskonačnog, nema nikakvog odnosa. Čovjek kao istraživač mjeri istinu svojom vlastitom mjerom i tako biva mjera svih stvari. Približava se istini ali o njoj ne može imati znanje. Prava mjera istine je Bog, Beskonačno. Ljudskom mjerom je ono božansko neizmjerljivo. Poimanje toga moguće je kroz poimanje kruga. Tako je Kuzančeva čuvena rasprava De docta ignorantia, (O učenom neznanju) gdje se predmet tog (ne)znanja, istina, izlaže kao coincidentia oppositorum, promišljanje kruga. U prvom poglavlju stoji:

Svako se istraživanje sastoji u postavljanju odnosa i poredbi, bilo to jednom lakše drugi put teže. Ono beskonačno kao beskonačno nespoznatljivo je zato što izmiče svakoj usporedivosti.

Da je problem spoznaje općenito usporediv sa spoznajom kruga izričito se kaže u trećem poglavlju:

Konačni um ne može precizno dosegnuti istinu o stvarima. Istina nije nešto više ili nešto manje već je nedjeljiva. Ono što nije istina ne može precizno mjeriti istinu. Za usporedbu, ono što nije krug ne može mjeriti kružno koje je nedjeljivo.

Ova se usporedba u nastavku još jače produbljuje:

Intelekt je spram istine kao (upisani) mnogokut prema (opisanom) krugu. Što upisani mnogokut ima više kutova to je sličniji krugu. Pa ipak, čak ako se broj kutova poveća u beskonačnost, mnogokut nikada ne postaje jednak krugu. Savršena preciznost bila bi identitet 

Ovo svojstvo kruga kojim se on pokazuje kao paradigma odnosa ljudske i božanske mjere, odnosno spoznaje, najopširnije je prikazana u jednom od kasnijih djela Kuzanskog, u De quadratura circuli. Dokazujući kako je kvadratura kruga nemoguća Kuzanski navodi razlog da kvadrat ili bilo koji mnogokut i krug nisu entiteti iste vrste, premda se može utvrditi da određeni mnogokut može doći bliže zadanom krugu od drugog. Mnogokut može biti veći ili manji ali ne može dosegnuti apsolutni maksimum ni u stvarnosti ni u mogućnosti. U usporedbi sa mnogokutima koji dopuštaju veće i manje, područje kruga je područje apsolutnog maksimuma. Ono što se broji ne može dosegnuti snagu shvaćanja jedinstva, a mnogostrukost ne može dosegnuti snagu jednostavnosti. Svi teolozi žele dosegnuti vječnost sličnu krugu, jedinstvenu i najjednostavniju. Ali konačna moć je nesumjerljiva sa bilo kojom ne-beskonačnom, kao što područje kruga ostaje nesumjerljivo sa bilo kojim područjem ne-kruga. Krug je savršen lik i sadrži sva moguća savršenstva likova; njegova površina uključuje sve površine i nema ništa zajedničko s bilo kojom od njih; u sebi je jedinstvena i jednostavna; on je apsolutna vječnost forme svih formi i opet nema ništa zajedničko ni sa jednom formom.

Kada bi lav pogledao na lice Boga, vidio bi ga kao lava, jelen u obliku jelena, a orao kao orla... Na taj način u svim pogledima to lice svih lica je zaklonjeno, i kao u zagonetki ne može biti otkriveno. (Nikola Kuzanski, De visione Dei, VI.)

U De Pace Fidei Kuzanski u istom duhu govori o nemogućnosti svođenja svih religija na jednu. Tu pripovijeda kako su pred prijestolje Božje došli predstavnici svih naroda i svih religija žaleći se na to da ih raznorodnost vodi u sukobe i mržnje. Molili su ga da im pokaže svoje pravo lice i da im tako omoguće svima zajedničku religiju. No Bog ih nije uslišao, istina o Bogu prisutna je u svim religijama ali na taj način što te religije upućuju na njenu odsutnost. Ta bi se istina izgubila kad bi sve religije bile svedene na jednu. To je kao u krugu: pravilni mnogokut se približava krugu, i što ima više kutova tim je veća ta bliskost, ali ipak on nikada neće postati krug. Pokušaj poistovjećivanja kruga na jedan od pravilnih mnogokuta pa ma koliko stranica imao ukinulo bi istinu kruga.

Svako biće teži da odredi Boga unutar svoje ograničene egzistencije: tako trokut želi triangulaturu, a kvadrat kvadraturu kruga i tako dalje sa svim drugim mnogokutima. Krug, kao i Bog, apsolutno nadmašuje svaku mjeru mnoštva jer je on veći od bilo koje istražive mjere. On nadilazi i svaku finu mjeru najmanje frakcije jer je on finiji od svih frakcija. On ne može biti precizno dohvaćen niti uzlaženjem niti silaženjem.

Ćiril Čoh, Krug - mjera istraživanja i bivanja, 2006.

[my-hecatomb-for-strength]

"Učenje Fatihe nakon dove"

Učenje Fatihe nakon dove je pohvaljeno po mišljenju učenjaka četiri mezheba. Svaka dova počinje se zahvalom Allahu, dž.š., i salavatom na Allahovog Poslanika, alejhisselam. To su dvije stvari koje Allah, dž.š., ne odbija.

Kaže Allahov Pejgamber, u hadisu kojeg od njega prenosi Ibn Amr: “Donosite salavat na mene, zaista, onaj koji donese salavat na mene jednom, Allah donese salavat na njega deset puta.” ( Nesai, 2/ 25 )

Takođe, Fatiha je najbolja pohvala Allaha, dž.š., a mnogi učenjaci su rekli da je cio Kur’an sadržan u njoj. Ni Fatiha, kao ni pohvala i salavat, nikad se ne odbija.

Kaže Allah, dž.š., u hadisu kudsijju kojeg od Poslanika, a.s., prenosi Ebu Hurejre: “Kaže Allah: “Podijelio sam namaz između mene i mog roba na dva dijela. Pa kada kaže: “Hvala Allahu, Gospodaru svjetova.” kažem: Zahvaljuje mi moj rob. Pa kada kaže: “Milostivom, Samilosnom.” kažem: Čini mi pohvalu moj rob. Kada kaže: “Vladaru Sudnjeg dana.” kazem: Predaje mi vlast moj rob. A kada kaže: “Tebi se klanjamo i od Tebe pomoć tražimo!” kaže Allah: “Ovo je između mene i mog roba a mom robu pripada ono što moli.” Kada kaže: “Uputi nas na pravi put, na put onih kojima si milost Svoju darovao, a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali!” Allah kaže: “Ovo je za mog roba a mom robu pripada ono što traži." (Muslim, hadis br. 598, 1/ 296, Darul Ihjail Kutubil Arebijji)

Pa ako nam Allah, dž.š., ne odbija ono čime smo počeli dovu, lijepo je da dovu završimo onim što Allah, dž.š., takođe ne odbija a to je Fatiha jer će tako ono što je između dva primljena dijela takođe biti primljeno jer je Allah milostiviji od toga da primi početak i kraj a ne primi ono što je između toga.

Kaže El Hadimi: "A što se učenja Fatihe nakon namaza, tiče, mnogo su govorili o tome: U Mi’radžud Diraje se kaže da je to nova stvar ali je pohvaljena i nije dozvoljeno zabranjivati je. U Tataruhanijji, Kunijji i El Ešbahu se kaže da je učenje Fatihe u odabranim vremenima preče od dova. Kaže se u El Vesili i Kitabus Sevabu od Ebuš Šejh ibn Hibana da je Ata rekao: “Kada želiš da ti se usliša nešto prouči Fatihu do kraja pa će ti biti pomognuto…”

Kaže Ebu Seid El Hadimi: “A najbolje je da svako ponaosob uči Fatihu jer je pohvala Allaha na kraju dove mendub a najbolja pohvala je Fatiha." (Berikatul Mahmudijje, Ebu Seid El Hadimi El Hanefi, 1/ 98)

Kaže Er Remli Eš Šafi’i: "Učenje Fatihe nakon dove ima svoju osnovu u Sunnetu a značenje toga je jasno zbog ogromnih blagodati koje se nalaze u njoj. Poslanik je rekao: “Fatiha je okačena o Arš, između nje i Allaha nema zastora." Ona u sebi ima svojstva koja nemaju druge sure, a neki učenjaci su rekli da je u njoj sadržan cio Kur’an, ona je sastavljena od dvadeset i pet riječi koje sadrže nauke Kur’ana. Ona sadrži pohvalu Allaha svojstvima savršenstva, naređenje na ibadet i iskrenost, priznanje da je čovjek nije u stanju da učini bilo šta bez Allahove pomoći, traženje upute na pravi put, obavijest o onima koji su zastranili. Allah ju je podijelio između Sebe i svog roba, nije ispravan namaz u kojem nema nje, po ovome, ona je postala Ummul Kur’an. Njena mnogobrojna imena ukazuju na uzvišenost onoga što se imenuje, ona je sura dove, prepuštanja, ona je rukja i lijek." (Fetava, Er Remli, 1/ 160-161)

[urbanidesnicar]

Odakle si? IšČapljine.

Anti-vakseri i anti-maskeri, su samo neki od izraza koje koriste globalistički mediji. Da naglase kako smo neodgovorni i sebični, jer ne brinemo o zdravlju ostalih. Na lijepom, čistom Hrvatskom jeziku se to kaže: ZDRAVI LJUDI. Ako je grijeh biti zdrav, onda pristajem biti grješnik do kraja života. Idioti su prešli sve granice, jer im ne ide sve po planu. Vjerojatno su prekoračili zadani rok, pa su postali malo "neurozni". Naročito drug Papak, koji navodno gubi strpljenje. Što bih onda ja trebao reći? Odnedavno umjesto Čokolina, u mlijeko drobim Normabele.

Što će biti sa zdravima, kad sotonjare cijepe planirani broj ljudi? Zajebano pitanje, jer nitko od nas ne zna kako psihopatski mozak razmišlja? U svakom slučaju se treba pripremiti na najgore. I po mogućnosti imati plan B. "Svatko ima pravo na svoj izbor", kaže pekinezer Vili. A onda dodaje: "U RH nema obveznog cijepljenja u ovom trenutku". U OVOM TRENUTKU!? To znači da će ga 100% uvesti i samo čekaju povod. Hoće li to biti imaginarni "novi soj" ili nešto treće, uopće nije bitno.

Stručnost stožera je odavno upitna. Tko ih je izabrao i dao im ovlasti, koje ni Robert Mugabe nije imao? Dovoljno je da jedna osoba izvještava o zdravlju nacije. Na primjer, vrlo poštovani gospodin Goran Bare. Čovjek je genijalac i doktorirao je na temi injekcija i pravilne uporabe istih. Ovaj skromni humanista je eksperimentirao na vlastitoj koži, da ne bi ugrozio druge. Dajte momku prigodu, jer se narod sve češće pita: "Gdje je nestao čovjek?”

Nakon 18 mjeseci (nepotrebnog) ludila, idemo rekapitulirati neke stvari. Koliko nas je poznavalo nekoga tko je umro od korone? Ali stvarno. Mislim na slučajeve gdje je urađena obdukcija, i uzrok smrti je bila ISKLJUČIVO kineska gripa? Ja ne znam nikoga. Ovdje ne računam stare ljude  i osobe narušenog zdravlja, jer njih može ubiti i najobičnija prehlada.

Polemika između cijepljenih i necijepljenih postaje stvar prošlosti. Jer sad imamo i treću skupinu. Ljude koji su toliko isprepadani, da se ne žele vratiti normalom životu. Smetaju im svi, pa čak i ljudi koji su dva puta zavrtali rukave. Mediji im pune glavu katastrofičnim scenarijima, tako da su ovi fanatici spremni do kraja života ostati doma. I odreći se kontakta sa mnogobrojnom rodbinom i prijateljima. Nema ih puno, ali su zato idealni za manipulaciju. Dobiti će prostor u medijima i poslužiti sekti kao model uzornih i primjernih građana. I da ne zaboravim. 30% svih cijepljenih je dobilo placebo (šećernu vodicu). Zašto? Kad bi odjednom svi počeli kukati, žaliti se na nuspojave i umirati, bilo bi malo sumnjivo. A to se ne smije dogoditi, jer je sve ovo isplanirano do savršenstva.

Lažni liječnici se pozivaju na lažne studije i iznose nam lažne podatke. Evo jedne informacije, koju nećete naći u njihovim medijima. Cijepljene osobe su 27 puta podložnije zarazi koronom, od nas sa prirodnim imunitetom. Izvor: Studij Izraelskih znanstvenika sa Harvarda, 7.9.2021. Reci ovo javno i odmah će te proglasiti "teoretičarem zavjere". Jasno je da zavjera stvarno postoji, jer joj upravo svjedočimo. Ako posumnjaš u šuplji narativ SZO, postaješ "diplomirani teoretičar opće prakse".

Velike farmaceutske kompanije mlate grdnu lovu na cjepivima. To znamo. I ne postoji niti jedan razlog, zašto bi se odjednom toga odrekli. "Prozor mora pasti!", rekao je ćopavi. Tako su nas učili u 1. osnovne. "Cijepljenje se mora nastaviti!", kaže sekta. I TO SVAKE GODINE, DO KRAJA ŽIVOTA! OKlen mi sad to? Zbrojio 2 i 2 i dobio 4. Rezultat je točan, ali je li politički korektan? Dok mi ovdje besjedimo, oni razvijaju novo cjepivo. Koje će nas čuvati i od korone i od gripe. Dakle 2 u 1. Stručni naziv je “mRNA-1073" i na tome projektu rade Novavax i Moderna. Ubrzo će se uključiti i drugi igrači, jer svatko želi svoj dio kolača. Za sada. Jer sutra mogu dodati i sredstvo za eutanaziju, pa će biti: "platiš 1 - dobiješ 3". I besplatan sprovod. Valjda će i slijepci konačno progledati, i shvatiti da medicinskom teroru nema kraja? Sve dok im netko ne kaže: "DOSTA!". A taj netko smo MI.

Loša vijest za Gretenčiće. Unatoč histeričnim napadima debila koji vjeruju u "globalno zagrijavanje", stvari su upravo obratne."Tope se ledenjaci, diže se razina mora, nestaje Antarktik, svi ćemo umrijeti...". Hoćemo ali u k*rcu! Ne samo da se led ne topi, nego se proširio. I to najviše u zadnjih 15 godina. A to tvrde znanstvenici. PRAVI. Što ćemo sad, drugovi imbecili? Možda promijene priču, pa sad proglase globalno zahlađenje? Ali to nije sve. Uputili su proglas ženama, da umjesto vibratora koriste kukumare. Baterije, okoliš... i.t.d.

Voljeni vođa je izuzetno duhovit. Pa svako malo ispriča vic. Ovaj zadnji mu "pjeva": "Kad uvedemo euro, rast će plaće i povećat će se životni standard." Prvo, nije kad nego ako? Jer ljudi već rade na organizaciji referenduma. Ovaj put bez Lovre. Drugo, u NITI JEDNOJ državi EU nije poboljšan životni standard, uvođenjem ove globalističke valute. Po čemu bi mi bili izuzetak?

Pupi zvani limun sa šajkačom, kaže: "Svi bi trebali imati osjećaj slobode da uz zastavu RH, razviju i srpsku trobojku". Slobodno braćo četnici. Razvijajte zastave, kokarde, tijesto za štrudel, jufke za burek... Ali isključivo u svojoj pripizdini, zvanoj SMRDIJA. I ja bi volio imati osjećaj slobode, pa na balkonu razviti Ustašku zastavu. Ali mi ne da udbaška vlast. Kažu da je ovu bratstvo-jedinstvenu inicijativu pokrenuo čika Vučko. Poznatiji kao "dete sa stidnim usnama". Je li moguć obratan scenarij? Nema šanse. Ili da bar Mahniti praCjednik pozove sva tri Sarajevska hrvata, da uz "ljiljane" razviju i šahovnice? Bojim se da bi vrlo brzo dobili prefiks "rahmetli".

Smrdija je jedina država na svijetu koja je umjesto proslave neovisnosti, proglasila dan žalosti. Jer apetiti su bili puno veći. Fale: Kosovo, BiH, tzv. "krajina", a i drugo oko u glavi se pomalo kurchi.  Ali.... Sviđalo se to nama ili ne, oni će uvijek imati povlašten položaj u odnosu na nas. Kod Rusa, Kineza i bivšeg zapada. Tako je oduvijek bilo, i biti će. Je li netko stvarno misli da je posrbljavanje RH slučajno? Guraju nas u novu jugu gdje ćemo imati dva glavna grada. Brisel i Beograd. Koji Zagreb? Nije bitno kako će se ova čudnovata tvorevina zvati, bitan je sadržaj.

Zahvaljujući VELEIZDAJI koja je od 3.1.2000 postala i službena politika naše zemlje, opet smo okupirani. I to od strane onih, kojima smo 95. j*bali kevu. A vrhunac smo dostigli NJEGOVIM dolaskom na vlast. Punokrvna kobila Andrea upravo zabija posljednji čavao u lijes, ove nekada ponosne države. Daleko najveći IZDAJNIK u bogatoj povijesti Hrvata. I šire...

Jedan Referendum su nam ukrali, a onaj o braku nam žele poništiti. Uvođenjem nekakvog "zakona o životnom partnerstvu osoba istoga spola". Iliti PEDERLUKA. I to po hitnom postupku, jer očito nismo dovoljno progresivni. Ovaj put kmeri nemaju ništa s tim, jer je SDP odavno izgubio smisao postojanja. Najveći živući um Sabora, Gosp. Hasanbegović kaže: "Hrvatska ljevica ima svoga novoga vođu koji se zove Andrej Plenković".

Sa naslovnica jugo medija, već danima odzvanja naslov: "Britanski državljanin u Vukovaru zapalio Hrvatsku zastavu". Prva pomisao prosječnog čitatelja je, da se momak napio i pravio pizdarije. Jer što ima englez protiv naše zastave? Što ako se taj "nestaško" zove Aleksandar Crnadak? ČETNIK SA DNA KACE! Onda priča poprima sasvim drugu dimenziju. I kao takva može naštetiti "stabilnoj koaliciji". Sve je jasno i ne treba dalje filozofirati. Ipak, ova nepodnošljiva lakoća laganja vrijeđa zdrav razum. Pogotovo jer su neki kvazi-domoljubni portali, također krili identitet mladog četalja. Riga mi se, ali se netko od ukućana zaključao u zahod. S balkona? Nema smisla...

Da je položaj Hrvata u BiH katastrofalan, znaju i kokoši na grani. Dosta njih je izbjeglo u RH, jer su morali spašavati živu glavu. Danas je stanje malo drugačije. Njihov položaj je i dalje težak, ali je West Herzegovina i dalje nepokorena. Vazda bila i ostala. Najbolje nam se skloniti u Herceg Bosnu, dok ovo ne prođe. Tamo su ljudi još uvijek ljudi, i vode relativno normalan život. Uštipci, sir iz mišine, bukara vina, domaća škija, ganga u C molu...

"Jebo zemlju đe naranča neće", rekao je Freud (Frojd). Tek se poslije sjetio, da bi seks mogao biti korijen svega. U Hercegovini su svi zdravi, jer nemaju stožera, niti gledaju HTV. Lako se uklopiti, jer ničiji dida nije bio u partizanima. Čiste i ispeglane crne uniforme, su složene na šufitu i čekaju neke bolje dane. A ako te netko pita odakle si, samo mu reci "išČapljine". U sekundi se dvije pive pojavljuju na stolu.

Orban se oteo kontroli, pa čak i prijeti. Sotonjare su odmah poslale Vatikanskog klauna Franju, da spasi što se spasiti može. "Primite izbjeglice otvorenih ruku", kaže globalistički "patrijarh". U prijevodu, pustite džihadiste da vam sjebu državu i način života. Koji će vam K.? Slikari naivci tipa Generalić, se još uvijek pitaju je li nas to Crkva izdala? Jok, ja sam. Možda progledaju kad nam službeni jezik nam postane Arapski i kad počnemo pisati sa desna na lijevo. A,e.

Unatoč svim lošim vijestima, nema predaje ni po koju cijenu. Moramo ostati ponosni i uspravni, jer će doći trenutak kada ćemo vječno ležati. A treba voditi računa i o zdravlju, pogotovo mentalnom.

"Bolje je biti bogat i zdrav, jer kad si siromašan džaba ti je što si bolestan", rekla je mater od Jasmina Stavrosa. Ili je to ipak bio Grunf? 

"ZA DOMOVINU SPREMNI"

[enaradak13]

Nije Beč samo Stephansplatz,nije Berlin samo Potsdamer Platz,nije London samo Tower Bridge,nije Paris samo Eifelov Toranj,nije Amsterdam samo Muzej Ane Frank,nije Rim samo Koloseum,nije Prag samo Čarlsov most,nije Sarajevo samo Baščaršija.O čemu pričam? Putovanje ne znači samo “provrtiti” se po glavnom centru grada,uslikati se pored najpoznatijih atrakcija i objaviti sliku npr “Osvojili Beč/Beč je naš/Još jedan prelijepi grad/Savršenstvo od grada itd”. Putovanja su prelijepa,možete naučiti i saznati milion tajni koje taj grad skriva,samo ako ga pravilno upoznajete.Nijedan grad nije savršen, ali u tom trenutku ta novina u našim očima nam prikazuje sliku lažnog savršenstva. Jeste li ijednom sjeli u U Bahn,S bahn, tramvaj itd u 7 ujutro u tom gradu? Jeste li ikada jedva pokušavali da uđete u to prevozno sredstvo jer je puno ljudi koji idu na posao i djece koja trebaju u školu.Jeste li bili sa tim ljudima? Jeste li ikada ušli u supermarket u poslijepodnevnim satima da vidite koliko ljudi trči da kupi nešto “za kuće” i da odu odmarati? Jeste li ikada stali ispred mape grada i otišli na stanicu kojoj ni ime ne možete pročitati, a da ne govorim o udaljenosti između centra grada i nje? Jeste li se ikada izgubili spontano u nekim uličicama za koje čovjek ne bi ni rekao da pripadaju tom gradu? Ako se niste pronašli ni u jednom od navedenih primjera, onda vi taj grad niste ni upoznali, ni doživjeli, ni osjetili. Doći u neki grad ne znači samo stati ispred glavne atrakcije,uslikati se, snimiti par videa za prijatelje i rodbinu i postaviti na društvenu mrežu. Taj grad ne nudi samo privjeske,razglednice,dukseve i ostale suvenire za pokazati. Najspontanije i najuobičajnije stvari upravo pokazuju sliku tog grada. A sada pitanje za Vas... Koliko ste onda gradova zapravo posjetili?🏛

[balkantimes]

Imam Homeini, r. a., – veliki obnovitelj vjere i čovjekove zbilje

Imama Homeinija, r. a., s pravom možemo smatrati obnoviteljem vjere i same zbilje čovjekove u novijoj historiji. Časnom Poslaniku, s. a. v. s., pripisuju se ove riječi: „U svakome stoljeću Bog Uzvišeni pošalje čovjeka da obnovi (oživi) vjeru Njegovu.“ Ovdje ne želim ulaziti u raspravu o vjerodostojnosti ove predaje.

 Mohammad Ali Barzanooni 

Ovu kratku priliku na ovom nadasve vrijednom skupu iskoristit ću da ukažem na jednu po meni značajnu stvar koja se tiče upravo rečene uloge obnovitelja. No, prije toga, bilo bi prikladno, bar ovlaš, osvrnuti se na životopis rahmetli Imama Homeinija:

Ruhullah Musavi Homeini (Ruhullah al Mousawi al Khomeyni) rođen je 20. džumadul-ahira 1320. h. g. (što odgovara 21. septembru 1902. godine po Miladu) u Khomeynu, gradu u centralnoj iranskoj provinciji (Markazi), u učenoj, ulemanskoj, muhadžirskoj i mudžahidskoj porodici, koja korijene vuče od hazreti Fatime Zehre, mile kćeri Poslanika Božijeg. Imao je samo pet godina kada je njegov otac ajatollah Sejjid Mustafa Musavi preselio kao šehid od ruke tagutske vlasti i njezinih egzekutora. Djetinjstvo i ranu mladost Ruhullah je proveo pod skrbništvom časne mu majke Hadžere, nadasve pobožne žene iz čuvene ulemanske porodice. Njezin je djed bio glasoviti alim ajatollah Hansari, a u brizi o djeci pomagala je i Ruhullahova tetka po ocu, Sahiba hanuma. Međutim, u petnaestoj godini života ovaj je mladić ostao uskraćen i za blagodat majčine i tetkine ljubavi. I one su prerano napustile ovaj svijet. Put ovog mladića osobite darovitosti i već prepoznatljive pobožnosti i moralne izglačanosti nastavlja se kroz veliki tradicionalni sveučilišni islamski centar u Komu (središtu iranske i ne samo iranske vjerske učenosti), uz velike učitelje i profesore poput Mirza Muhamed Adib Tehranija, ajatollaha Sejjid Muhameda Takija Hansarija, ajatollaha Sejjid Ali Jasrebija Kašanija i ajatollah al-uzme Hadži šejha Adbulkerima Haerija Jazdija. Sa nešto više od dvadeset godina Ruhullah Homeini doseže visoki stupanj idžtihada i sam počinje odgajati brojne učenike i studente držeći kolokvije i predavanja iz islamske filozofije i irfana, fikha, usula, tefsira i ahlaka. U tom periodu nastaje i niz njegovih pisanih djela koja će kasnije donekle pasti u sjenu njegova političkog i liderskog angažmana. Na scenu društvene i političke događajnosti Imam Homeini stupa 1961. godine svojim, kasnije će se ustanoviti, historijskim vjersko-političkim govorom i dizanjem glasa protiv nepravedene, tlačiteljske i služničke vlasti. Njegov glas dopire do svjesne i budne iranske uleme, ali i širokih narodnih masa odveć nezadovoljnih stanjem u državi i društvu. Otpor i borba pod izravnim ili posrednim vođstvom Imama Homeinija trajat će punih sedamnaest godina da bi nakon brojnih hapšenja, ubojstava, protjerivanja, zatvaranja i mučenja – a nerijetko je i lično bio žrtva nekih od tih metoda gušenja narodnog otpora – Imam uspio, zahvaljujući općoj podršci iranskog naroda, do pobjede dovesti pokret Islamske revolucije i 1978. godine uspostaviti sasvim novi model državnog poretka – Islamske republike kao ovaploćenja ideje o demokratiji utemeljenoj u vjerskim načelima. Kao vjerski i politički lider stao je na čelo novonastalog državnog poretka i vodio iransku državu narednih deset godina kroz brojne scile i haribde punih deset godina da bi u subotu 3. juna 1989. godine u 22 sata i 30 minuta napustio ovaj i vinuo se u svijet nevidljivog kraljevstva Božijeg ostavivši iza sebe neprocjenjiv zalog i baštinu istinskog mislioca, pobožnjaka, dubokoumnog filozofa i srčanog arifa, pjesnika i duhovnog učitelja, društvenog reformatora i političkog vođe. Svijetli put Imama Homeinija na ovome svijetu nastavio je njegov dostojni nasljednik ajatollah Hamenei, a kontinuitet Imamovog djela jamče i brojni njegovi učenici kao i njegova pisana djela. Ovaj put je i dalje otvoren.

Vratimo se sada na promišljanje o obnoviteljstvu i obnoviteljima vjere, ljudske misli i čovjeka uopće:

Osvrnemo li se na povijest čovječanstva koja bilježi brojne uspone i padove ljudske civilizacije, uvidjet ćemo da su osebujnom scenom čovjekove društvenosti prodefilirale dvije vrste obnovitelja:

a. Obnovitelji koji su povijest čovječanstva promišljali kao historiju civilizacije odnosno historiju čovjekova egzoterijskog, vidljivog, materijalnog života na ovome svijetu, a to je, kako reče šehid Sejjid Murteza Avini, „...historija čovjekova ovladavanja prirodom radi razmetničkog okorištenja njenim resursima“. Takvi su obnovitelji uložili veliki napor na putu ozbiljenja čovjekova materijalnog blagostanja i lagodnog života na ovome svijetu, postigavši na tome putu manje ili više uspjeha. Čovjekovo ovladavanje prirodom i okorištenje njezinim blagodatima radi lakšeg i ugodnijeg života na ovome svijetu, zacijelo i jest nužnost ljudskoga bitisanja, nužnost koju i bog uzvišeni u svojoj Časnoj knjizi Kur'anu izričito spominje i naglašava. Mnoge velikane povijesti mišljenja možemo svrstati upravo u ovu kategoriju. Oni su svojim vrijednim pregnućem doprinijeli razvoju ljudske civilizacije promatrajući povijest i čovjeka u njoj kroz prizmu historijske evolucije sredstava za rad i proizvodnju, pišući tako ustvari historiju vladara i „gospodara povijesti“.

b. U drugu skupinu spadaju oni obnovitelji koji obnovu ljudske povijesti misle kao ezoterijsku historiju ili historiu spiritualis. Oni ustvari promišljaju samu zbilju čovjeka i njegova djelovanja na ovom svijetu, i to gledom na njegov zbiljski položaj u svekolikome univerzumu kao sukusu vidljivog i nevidljivog. Njihovo ih pregnuće određuje kao baštinike i nositelje onoga s čime su čovjeku dolazili veliki Vijesnici Božiji. Ova skupina obnovitelja ljudske civilizacije, pored pažnje i zamišljenosti nad čovjekovim egzoterijskim životom i njegovom povijesti kao historijom civilizacije, posebnu pažnju posvećuje pitanju same zbilje čovjeka i njegove ezoterijske, duhovne historije ili historia spiritualis. Oni su, opet prizivamo riječi šehida Avinija, „...graditelji kuće u kojoj stanuje sama zbilja ljudskoga bića kao takvog“. Nažalost, u današnjoj pisanoj, zvaničnoj historiji, u ovom materijaliziranom i profaniziranom svijetu našega danas, ovi su veliki obnovitelji ljudske povijesti skoro u potpunosti zanemareni. Trebalo bi čini se iznova pisati historiju i pokazati današnjem i sutrašnjem čovjeku šta mu se to uistinu juče događalo i kroz šta je sve prošao.

Imam Homeini se posvetio obnovi vjere i čovjeka u vremenu u kojem vjera bijaše poput mjeseca u svojoj posljednjoj fazi kada tek znamo da postoji ali ga ne vidimo ni jutrom ni večeri, a zbilja čovjekova i istinska čovječnost bijahu pale u zaborav. Neke kvalifikacije poput Ničeove (Friedrich Nietzsche) i Altizerove (Thomas Jonathan Jackson Altizer)  „Bog je mrtav“, Buberove (Martin Buber) „zalazeći Bog“, Ranerove „napušteni Bog“ ili Kasperove „Bog bez smisla“ nagnale su velikoga čovjeka Allame Ikbala Lahorija da govori o „propasti duhovne interepretacije“, a Luka Ferija (Luc Ferry) da progovori o „krizi smisla“ i ustvrdi kako je najznačajnije pitanje moderniteta ustvari pitanje kraja teološko-političke ere čime dolazimo i do kraja teološko-etičkog i teološko-kulturološkog razdoblja. On s pravom tvrdi kako smisao čovjekova života na Zemlji ne može biti sveden na trošenje, obogaćivanje i mijenjanje automobila svakih šest mjeseci. Nesumnjivo je da su materijalna bogatstva u modernom dobu donijela čovjeku određeni komoditet i lagodnost, ali zašto su mu zauzvrat morala uzeti mir? Zašto, kako tvrde neki autori, čovjek danas živi u stanju uznemirenosti i rastrojenosti vis a vis smisla, sudbine i smrti? Otuda i šehid ajatollah Morteza Motahhari govori o krizi duhovnosti kao najvećoj krizi savremenog doba.

Postavlja se pitanje zašto uopće religija, vjera i duhovnost bivaju zapostavljeni i odbačeni u životu čovjeka. Kao mogući odgovor nameću se dva osnovna razloga ili uzroka:

1. Ponekad čovjekov nemar prema vlastitim izvornim i univerzalnim potrebama uzrokuje privremeno napuštanje religije i duhovnosti. No kako te potrebe nikada ne nestaju, jer su utkane u samu iskonsku narav čovjeka, duhovnost ponovo oživljava. Ne mogu, naime, svi ljudi uvijek biti nemarni prema svojim temeljnim i univerzalnim duhovnim potrebama koje su dio njihova bića.

2. Nekad, opet, u stalnome sučeljavanju čovjekovih prizemnih i uzvišenih nagona i poriva, ovi potonji bivaju privremeno poraženi, a duhovnost i religija kao ljudska potreba te vrste privremeno potisnuta iz čovjekova života.

U svakom slučaju, čovjekova okrenutost religiji i duhovnosti je trajna i vječna, a čovjekovo zapostavljanje religije i duhovnosti privremeno i ograničeno. Duhovne kategorije utkane su u potku i osnovu ljudskoga bića i života, smještene duboko u intimu one čiste iskonske čovjekove naravi. Njegova okrenutost duhovnome i jeste ono što ga razlikuje od životinje.

Dakle, Imam Homeini pojavljuje se u jednom takvom vremenu i govori o zbilji čovjeka, njegovim istinskim, iskonskim potrebama, govori o Božijoj, nebeskoj religiji. On se ne obraća samo muslimanima, već svakome čovjeku koji bijaše zaboravio na Boga, ali i sebe samoga, zadovoljivši se materijalnim aspektom svoga ovosvjetskog života. Imam Homeini je govorio o potrebi čovjekovog buđenja, o potrebi buđenja čovjeka koji je zanemariv Boga izgubio smisao i proživljava tek iskustvo biološkog života na razini vegetativnog, ili u nekim aspektima  animalnoga, zanemarujući zbilju i suštinu vlastitoga bića, ljudskog savršenstva i visokog položaja namjesništva Božijeg.

Njegov glas: „Ustaj, probudi se, čovječe!“ je ustvari svojevrsno ponavljanje i podsjećanje na poziv kojega su čovjeku upućivali Vijesnici Božiji; to je glas koji još odzvanja u ušima savremnog svijeta i čovjeka, pozivajući ga „dobrom / lijepom / čistom životu“ (hayyat al tayyiba). Zar ne čujemo taj glas?

Obnoviteljska uloga Imama Homeinija prepoznatljiva je po nekim karakteristikama, kao što su: „oslanjanje na Boga Uzvišenog“, „univerzalno i sveobuhvatno razumijevanje islama“, „usredsređenost na savršenstvo islama i provodivost njegovih naučavanja i propisa“, „usredsređenost na socijalna i ekonomska pitanja pored usredsređenosti na duhovnost“, „svijest o domovini uz razmišljanje na globalnoj razini“, „nužnost oslobođenja čovjeka iz okova destruktivne i devijantne kulture“, „epistemološki / spoznajni povratak Kur'anu“, „potreba za organiziranjem i ustrojstvom“, „nastojanje na uspostavi političkog sistema i revitalizaciji islamske civilizacije“.  Ove su karakteristike, a o njima bi se dalo dosta toga kazati, već pokazale svoju učinkovitost. Pokreti buđenja čovjeka u današnjem svijetu inspirisani su upravo tim idejama.

Nadam se da će ta buđenja polučiti strateške promjene u historiji civilizacije posebice u onoj čovjekovoj historia spiritualis, te da će svijetla baklja islama kao istinske predanosti Bogu sijati sve jače i da će ponosni bajrak predanosti Bogu, islamu i Kur'anu biti uzdignut na najviše vrhove svijeta.

Izvor

[solnero]

Voljela sam...volim.

Činilo se kao da ga poznajem cijeli svoj život. Kao da smo vezani nekom neraskidivom vrpcom. Smijala bih se kad bi mi neko rekao kako ličimo. Na neki neobjašnjiv način, kao da smo godine života proveli zajedno, pa smo poprimili neke zajednične osobine, pokrete, gestove i facijalne ekspresije. Nikad nisam znala reći šta najviše volim kod njega. Da li su to oči, tamne, duboke, smirene i jednostavno...lijepe. Teško mi je opisati ih, ali znam da su činile da mi bude lijepo. Neka čudna toplina obuzela bi me cijelu kada me gledao njima. Ispričale su te oči priča više nego mnoga usta. Priča različite tematike. Pričale su o njemu. Tih, uvijek na margini u odnosu na druge, bilo na poslu ili kod kuće.Kazale su mu oči i kako je on mnogo više od onog što je predstavljao, od onog što je život od njega napravio. Nekima je život majka, nekima maćeha. Čini mi se da je njemu bila maćeha. Uvijek sam u njemu vidjela nešto drugo. Sigurna sam da je to biće zaslužilo više od posla konobara u restoranu. Skrivene su u njemu vrijednosti koje je, čini se, ostavio nekad davno u djetinjstvu okrenuvši se surovosti života. Vidjela sam u njemu mnogo neodsanjanih snova, samo nisam mogla da razaznam šta je sanjao. Možda da jednog dana bude poznati glumac, pisac, fudbaler? Da bude doktor i spašava živote? Prokleto me zanimalo sve o njemu. Zanimalo me koje sve priče kriju njegove oči, ovako sam mogla samo da pretpostavljam. A krile su mnogo. U to sam sigurna. Voljela sam i njegov osmijeh. Znao je imati i onaj lažni, mehanički, onakav kakav svi ponekad ponesemo. Ali znala sam prepoznati. Znala sam prepoznati kad se smije, onako, iz duše. Smijao se tiho i svojim osmijehom znao je i mene nasmijati. U svakoj situaciji. Čudna je to konekcija bila. Čudna zavisnost. Njegov osmijeh crtao je moj. Kao po šablonu. Najslabija sam bila na onaj osmijeh kad se postidi. U takvim trenucima znala sam da mi se obraća pravi on. Ne on kao čovjek koji radi svoj posao, nego on kao osoba. Sa onim osmijehom koji je sebično nosio sa sobom kroz život, od djetinjstva. Isto tako sebično ga čuvao i pokazivao vrlo rijetko. Zato mi je taj osmijeh bio posebno drag, a taj on najdraži. Nije bio definicija zgodnog momka. Izlazio je iz tog kalupa ''savršenstva'' i ljepote koje nam svijet nameće. Takva ljepota meni je bila odvratna, jer kud god bih se okrenula vidjela bih gomilu momaka. Gomila, a svaki isti. Voljela sam drugačije. A on je to bio. Izdvojen iz kalupa savremenog doba, svojim manirima i ponašanjem više je podsjećao na neka davna vremena kad su muškarci bili baš to-muškarci. U današnjem vremenu, velika je sreća upoznati nekog ko je poseban. Drugačiji. Ista priča je i sa ženama. Nažalost. Voljela sam njegovu posebnost. Njegove obrve bile su ono što me činilo ljubomornom. Nepočupane, a tako savršene. Zanimalo me i u kojoj životnoj situaciji je zadobio dva ožiljka koja je imao na licu. I da li je igra sudbine bila to da imamo zvrk na istom mjestu na glavi. Voljela sam i njegov glas. Način na koji je govorio. Smireno, odmjereno. Eufonija moga postojanja. Voljela sam i način na koji je uticao na mene. Smijala sam se više, iskreno, kako sam se smijala kad sam bila dijete. Trudila sam se biti bolja. Htjela sam da upozna najbolju verziju mene, pa sam tako postala bolja kćerka, prijateljica, poznanica, sugrađanka. Bila sam bolja ja. Voljela sam tu verziju sebe. Svi su voljeli tu verziju mene. Uvijek spremna da kažem prave riječi, da nasmijem i pomognem. Tad sam bila sretna i zadovoljna samom sobom. Sitnice su me činile sretnom. Trudila sam se i druge činiti sretnima onoliko koliko sam mogla. Lijepom riječju ako ništa. Trudila sam se u svemu vidjeti ono najljepše. Voljela sam ptice, cvijeće, nebo, noć, zore, proljeće. Voljela sam život. Voljela sebe. Ponajviše sam, čini se, voljela njega.

[disao-bih-kroz-tvoje-dodire]

Mjesecima si mi lutala po mislima, stvarajući sliku nasmijanog savršenstva. Oblačio sam te u boje i skidao te u drhtaj. Udisao sam te kao potrebu, a tjerao od sebe kao kletvu. Grlio sam ideju o tebi, pokušavajući pojmiti da u stvarnosti možda nisi tako nestvarna. Držao sam te kao blizinu, a puštao te kao otrov. Ludost je letjela oko mene i jedini način da je se oslobodim bio je da mi postaneš dio stvarnosti. I da me, kao takva.. "Razočaraj me, molim te." - izgovarao sam tu večer čekajući stvarni zvuk tvojih koraka. Ne onaj koji sam mjesecima zamišljao. Ali ti si zaplesala sa mojim riječima, grleći sve moje pretpostavke kao da si od njih krojena. Toliko sam trebao razočarenje u tebe, da bih te mogao pustiti. A samo si nosila onaj balon prepun ljubavi, puštajući me unutra, da izgradimo svijet za dvoje. "Ne budi toliko nestvarna." - molio sam. Morala si biti pogrešna, prazna i obična, jer nisam znao gdje da te u životu smjestim. Nije za tebe u meni bilo mjesta. U svijetu je toliko puta čovjek trebao ljubav, a doživio razočarenje. A ja? Ja sam te večeri slušao zvukove tvog smijeha, mirisao tvoju kožu, drhtao pod tvojim poljupcima. Što činiti kada trebaš razočarenje, a doživiš ljubav?

[animalfacts2-blog]

O prirodi

Priroda nam se pokazuje poput lavljeg repa, no ja ne sumnjam da je tu i lav premda nam se on, zbog svoje veličine, ne može cijeli odjednom pokazati. Mi ga možemo vidjeti samo iz perspektive buhe koja sjedi na njemu.

Albert Einstein

Priroda nam skriva svoje tajne jer je veličanstvena, a ne jer je varalica.

Albert Einstein

Čuda se ne događaju u suprotnosti sa prirodom, već u suprotnosti s onim što smo navikli smatrati prirodom.

Sv. Augustin

Čovječe, priroda bez tebe može. A ti bez nje?

Čovjek pripada prirodi, a ne priroda čovjeku.

Prirodu nismo naslijedili od naših predaka, nego smo je posudili od naših unuka.

Više je savršenstva u kaplji vode, nego u bilo kojem stroju kojeg je čovjek napravio.

Albert Einstein

Priroda je jedina knjiga koja na svim listovima nudi mnogo sadržaja.

Goethe

Nema stvari koja bi bila tako vrijedna poučavanja kao priroda.

Nikola Tesla

Postoji izvrstan učitelj, ako ga razumijemo: to je priroda.

Kleist

Liječnik liječi, priroda ozdravljuje.

latinska

Priroda je u najmanjim stvarima najveličanstvenija.

latinska

Zagledaj se duboko, duboko u prirodu, i tada ćeš sve bolje razumjeti.

Albert Einstein

S vremena na vrijeme dobro promotri nešto što nije načinila ljudska ruka: planinu, zvijezdu, vijuganje potoka. Tako ćeš pronaći mudrost i strpljenje te, iznad svega, jamstvo da na ovom svijetu nisi sâm.

Sydney Lorett

[ispovid]

Mjesecima si mi lutala po mislima, stvarajući sliku nasmijanog savršenstva. Oblačio sam te u boje i skidao te u drhtaj. Udisao sam te kao potrebu, a tjerao od sebe kao kletvu. Grlio sam ideju o tebi, pokušavajući pojmiti da u stvarnosti možda nisi tako nestvarna. Držao sam te kao blizinu, a puštao te kao otrov. Ludost je letjela oko mene i jedini način da je se oslobodim bio je da mi postaneš dio stvarnosti. I da me, kao takva.. "Razočaraj me, molim te." - izgovarao sam tu večer čekajući stvarni zvuk tvojih koraka. Ne onaj koji sam mjesecima zamišljao.

Ali ti si zaplesala sa mojim riječima, grleći sve moje pretpostavke kao da si od njih krojena. Toliko sam trebao razočarenje u tebe, da bih te mogao pustiti. A samo si nosila onaj balon prepun ljubavi, puštajući me unutra, da izgradimo svijet za dvoje. "Ne budi toliko nestvarna." - molio sam.

Morala si biti pogrešna, prazna i obična, jer nisam znao gdje da te u životu smjestim. Nije za tebe u meni bilo mjesta. U svijetu je toliko puta čovjek trebao ljubav, a doživio razočarenje. A ja? Ja sam te večeri slušao zvukove tvog smijeha, mirisao tvoju kožu, drhtao pod tvojim poljupcima. Što činiti kada trebaš razočarenje, a doživiš ljubav?

[masalbajka]

Predanost drugome, uzrokuje smrt mržnje, "Ja-ega". Predanost radu, uzrokuje oslobođenost od nerada, "Ja-ega". Rad je samo posvećena pažnja, dakle Božanska Ljubav, nečemu što nismo mi sami. Znati i biti osviješten o tome, nosi odgovornost reakcije. Samo potpuna pažnja rađa potpunu odgovornost. Potpuna pažnja, Božanska Ljubav, je sijanje Sunca. Osvjetljavanje i grijanje. Kao što to Sunce čini, bez ostatka, potpuno predano svom bivanju. Tako odgovornost Božanskog Bića, veća je, potrebnija i raste što je Biće "osvještenije". Osvješteno je onoliko koliko ljubi Božanskom Ljubavi. Tada je moguće da je čovjek a u biti Božansko Biće, brže od vjetra, toplije od Sunca. Tada je moguće sve. U potpunoj predanosti i pažnji, čovjek više nije čovjek nego Božansko Biće. Tijelo ima i izgleda kao čovjek. Ali iznutra je protočan, nema ništa. Praznina je, što kroz njega dođe i prođe. Sve želje su odmah i sad ispunjene. Božansko Biće je savršenstvo. Jedini vid savršenstva koji čovjek može biti kad se odrekne svoje uloge "čovjeka". Tada je slobodan biti. Bude Božanska Ljubav.

M.L. - Masal

[urbanidesnicar]

Stanje je zajebaTo, a bit' će još gore

Nedostatak tri bitna pojma, je bio dovoljan da ZLO zavlada svijetom. Mislim na LOGIKU, VJERU i ISTINU. Kada bi svijet funkcionirao na ovim osnovama, život bi bio puno ljepši. Dobri ljudi bi bili na vrhu, a loši u ustanovama tipa Lepoglave. Ili bi iz drugog kuta (odozdo), gledali kako trava raste. Evo sam i ja počeo sa utopijskim idejama. Možda za koju godinu otkrijem sve čari komunizma, postanem vegan i počnem sjedeći pišat. Nikad se ne zna što ti život nosi. Osim ako ne primiš cjepivo za kinesku gripu. Onda si popušio. I to na duge staze. Sa coronom i "uglednim" znanstvenicima su nam se popeli na vrh glave, tako da nema smisla više trošiti riječi. Samo bi postavio jedno pitanje. Zašto mediji uporno ignoriraju našeg poznatog imunologa Dr. Srećka Sladoljeva? Odgovor znam, ali se pravim naivan. "Kao dete kome je ćale obeća šećerlamu, a nema ni banke u džepu."

Amerika? Jako podijeljeno društvo, koje neodoljivo podsjeća na nas. Omjer Domoljuba i komunjara je otprilike 60:40%.(kod nas je 70:30). Uzalud brojčana prednost, kad je 9 od 10 medija pod njihovom kontrolom. Svaki dan se toliko toga događa, da bez opširne analize ne možeš ništa objasniti. Pošto ne želim daviti ljude, neću ni pokušavati. Samo ću probati u najkraćim crtama objasniti, što se trenutno događa. Vrhovni sud je odbio žalbu Texsasa i još 19 država u vezi regularnosti izbora. Ipak treba imati kičmu za donijeti odluku koja bi promijenila Ameriku. Nažalost, svih 9 sudaca su se pokazali kao beskičmenjaci, ukljujuči i 6 "konzervativaca". Šteta. Bila je ovo zadnja prigoda da se kriza riješi mirnim putem...    

Dakle, sve smo bliže vojnoj opciji i proglašenju vanrednog stanja. Trump za to ima jake argumente, jer mu je kao Predsjedniku osnovna zadaća provoditi i braniti ono što je zapisano u Ustavu. A samim miješanjem stranih stranih faktora u izbore, on je prekršen. Normalno da će ovo biti samo privremena mjera. Dovoljna za hapšenje i procesuiranje svih onih, koji su godinama radili protiv interesa SAD.

Činjenica prva. Direktor "Službe nacionalne sigurnosti", gosp. John Radcliffe, (18.12.2020) podnosi Predsjedniku izvješće o regularnosti izbora. Sa aspekta uplitanja stranih sila u iste. Ako dokaže da su izbori kompromitirani od strane Kine, Irana...., proglašenje vanrednog stanja je puka formalnost. A onda vojni sudovi preuzimaju svu ingerenciju. Nema više peticija, žalbi, odbijenica..... Zajebi to kume. Sve se rješava po kratkom postupku. Inače, Radcliffe je jedan od rijetkih, koji je od početka mandata bio i ostao vjeran Predsjedniku Trumpu.

Ova opcija je po meni daleko najbolja, jer bi se jednom za sva vremena isušila "močvara" i demontirala "duboka država". Normalno da će biti krvi, ali to nije ništa u poređenju sa pobjedom komunjara i totalnom destrukcijom Amerike. Ono što je Obama uradio u svojih 8 godina (a prije njega Bush i Clinton), ne može se ispraviti preko noći. Navodno su sve specijalne postrojbe odane Predsjedniku, tako da CIA i FBI (koje su na strani globalista), nemaju nikakvih izgleda. "Antifa" i BLM? Padaju dok si rekao Šeks. Imena vođa, organizatora i financijera ovih terorističkih organizacija, su odavno poznata krugovima bliskim Trumpu. Postoji još jedna teorija, o kojoj se za sada šuti. Jer to je zadnja opcija. Odcjepljenje nekih država i raspad SAD, kakve smo do sada poznavali.

Činjenica druga. ISTINA je da su specijalne jedinice Američke vojske zaplijenile jedan od servera CIA u Njemačkoj. Radi se o softveru Dominion, uz čiju je pomoć Trumpu ukradeno stotine tisuća glasova. Pošto je CIA dio duboke države, nije sve išlo glatko. Došlo je do obračuna, u kome je bilo 5 žrtava. Po službenom izvješću, 4 vojnika i jedan pripadnik CIA-e su poginuli u Afganistanu. Nije u pitanju teorija zavjere, jer su ovu informaciju potvrdili: General Fllynn, odvjetnici Sidney Powell i Rudi Giuliani, i još par vjerodostojnih izvora. Server je sad u "našim" rukama, i vjerujem da su na njemu neoborivi dokazi o sprezi KP Kine i Demokrata u ovom pokušaju DRŽAVNOG UDARA.

Ako slučajno (a ne vidim razlog zašto bi?) i ovo propadne, slijedeći bitan datum je 5.1.2021. Tada sve države podnose izvješća o izbornim rezultatima. Uglavnom, do 20.1.2021, ima još dovoljno vremena da se neke stvari promjene iz temelja. Jer situacija se mijenja iz sata u sat. A ĆAĆINA će riječ biti zadnja! U to uopće ne sumnjam. Za sada toliko. 

Kako od fijaska napraviti uspjeh? "Fake news" i za to imaju spreman odgovor. Osim što nas lažu, bombastičnim naslovima zbunjuju naivčine. Kojih nažalost nije malo. Primjer? U Velikoj Britaniji se cijepilo samo 30-ak % pučanstva. A naslov ide ovako: "Deseci tisuća u tri dana primili Pfizerovo cjepivo. Cijepit će se gotovo trećina Britanca!" U prijevodu, 70% ljudi NE ŽELI primiti cjepivo. Ali to treba zataškati. Poznato je da ljudi ne čitaju sve, nego uglavnom površno pregledaju naslove. Tako da će im u podsvijesti samo ostati podatak o broju cijepljenih. Bez obzira na sve, mora im se priznati jedna stvar. LAŽ i MANIPULIRANJE su doveli do savršenstva. I upravo na tome polju mi gubimo bitku. Velika šteta...

Nemaju svi pozitivno mišljenje o prvom Hrvatskom Predsjedniku. I to je u redu. Sve dok svoje mišljenje, na silu ne nameću drugima. Za mene je bio i ostao JEDAN I JEDINI. Poštujem sve, ali svoje ne dam. A nemam ni volje, ni želje o ovome raspravljati. Uglavnom, Hrvatska je bila prva država u svijetu, koja je 1997. podigla optužnice protiv Soroševog "Otvorenog društva". “Soroš i njegovi saveznici su proširili svoje krakove kroz naše cjelokupno društvo. Oni su uključili u svoju mrežu ljude svih godina i klasa, pokušavajući ih osvojiti putem financijske pomoći, Njihov je cilj kontrolirati sve sfere života, kreirajući državu unutar države.” - govorio je Dr. Tuđman. A smežurani sotona je to i javno potvrdio: “Moja je zaklada pomogla u uspostavljanju demokracije, promjenom režima u Slovačkoj 1998. i Hrvatskoj 1999. godine. Mobilizirali smo civilno društvo, da se riješi Vladimira Mečiara i Franje Tuđmana.”

"Čovek blentovina", zvani Predrag Matić veli: "Zar sam ja, kad masturbiram, ratni zločinac?" Koji je ovo komad budale, žalosni mu roditelji i mater? Kad već ne možeš naći ženu (jer si ružan ko' 2 lopova), kupi u "sex shopu" lutku na napuhavanje. I za svaki slučaj joj stavi crni povez preko očiju. Jer ako te vidi, ispuhat će od muke...            

Još jedan biser, ovaj put u režiji orjunaške GUBE. U nedostatku sponzora, KK Split je na dresove vratio ime "Jugoplastika"!? S obzirom da redovni posjetitelj "kuće cveća" Dino Rađa ima veliki utjecaj u klubu, ovaj idiotluk uopće ne čudi. Jedino boli poznata Hrvatska šutnja, ali na nju smo već navikli... Ovo još jednom potvrđuje činjenicu, da smo mala zemlja s velikim debilima. Hrvate smatram nadprosječno inteligentnim narodom, ali je većina kmera na granici imbecilnosti. A to nam i te kako kvari prosjek. Svi ovi "filantropi i dobrotvori" koji bi vladali svijetom, imaju istu dijagnozu: NARCISODNI SOCIOPATI. Žive u svome svijetu, gdje su sve njihove nastrane ideje i mane, prihvatljive i normalne. Jer su oni tako odlučili. Vjeruju da su superiorni u odnosu na nas, pošto nemaju ni savjesti, ni suosjećanja. Nas smatraju običnim idiotima i poslušnicima, i očekuju da ćemo svaku njihovu zapovijed izvršiti bez pogovora.

Pravi izraz za skupinu ovakvih monstruma je teško naći. SOTONISTIČKA SEKTA mi se nekako čini najprikladnijim. Smatraju da su oni ti, koji moraju kontrolirati APSOLUTNO SVE. Zastrašivanjem ili korupcijom, svejedno je. Toliko su bolesno arogantni i samouvjereni, da im uopće ne pada na pamet, da će im netko pružiti otpor. A upravo tu najviše griješe. Jer ničija nije do zore gorila. I to će im biti kraj. Da se radi o filmu, nazvao bi ih vampirima kojima će na kraju, glavni glumac zabosti glogov kolac pravo u srce. Ako ga uopće imaju...

Znam da će za svoje grijehe ispaštati na onome svijetu. Ali nije to - to. U samoj ljudskoj prirodi je potreba da osobno svjedoči pravdi. Pa makar i na kratko. Kad bi samo na tren vidio ova ljudska čudovišta, u prugastoj pidžami i sa kuglom oko noge, puno bi mi značilo. Ali tko zna kakve Gospodin ima planove za njih? Ponovit ću još jednom onu staru: "Čovjek snuje, a Bog odlučuje".

Aj, sinko ostavi se filozofiranja (govorim sam sebi). Nema tu kruva. Samo istina, logika i činjenice. Sve ostalo je sviranje Austrijskom premijeru.

I za kraj, ne zaboravimo jednu stvar. Ne borimo se protiv nikakve vojske, niti strane sile. Nasuprot nas stoji šačica perverznih megalomana, koji pate od kompleksa više vrijednosti. Rješenje? Satrat, lišit' života i zakopat. I onda dat' Rađi da tu posadi 88 ruža za ćopavog.

A ni radikalnija rješenja nisu za bacit'. Njemačka je za vrijeme 2 sv. rata, bila najveći izvoznik sapuna na svijetu. Samo kažem...

Netko pametan je jednom rekao: "Kako prepoznati komunjaru? Čita sabrana djela Marksa i Engelsa. A kako prepoznati anti-komunjaru? Razumije sve što je napisano...”

"ZA DOMOVINU SPREMNI"

[urbanidesnicar]

Braćo i sestre CRNOKOŠULJAŠI

Braćo i sestre CRNOKOŠULJAŠI, ljubitelji janjetine i Thompsona. DokleN ćemo se ovako ponašati? Dok se mi pravimo fini i kulturni i pazimo da koga ne uvrijedimo, ONI "dejstvuju". I provociraju. Veliki hrvatski pisac i Domoljub - Mile Budak, je davno rekao: "Kad mi netko danas spomene kulturu, ruka mi sama sklizne k samokriesu." Svima onima koji se osjećaju Hrvatima, odavno je jasno da treba preći s riječi na djela. Jer ovo više stvarno nema smisla. Ali kako pokrenuti prosječnog Hrvata? Vrlo delikantno pitanje, nad kojim bi se zamislili i znanstvenici, psiholozi, sociolozi i psihijatri.

Kome, čemu i zašto? Tri jednostavna pitanja. Odnose se na pisanje i komentiranje. Kažu da nikada ne treba odustati od potrage za istinom. Slažem se. Ali na ona tri pitanja, još uvijek nemam logičan odgovor. Kome? Onima što su pravilno informirani i misle svojom glavom, ne treba ništa objašnjavati. A ovi drugi su izgubljeni u vremenu i prostoru. Čemu? I tu sam u dilemi. Nekad mi se čini, da uopće nije bitno jesi li se satro' od pisanja, ili si skupljao sličice "životinjskog carstva"? Zašto? Da bi ljudi bili informirani. Ali što ako netko NE ŽELI znati istinu, ili jednostavno nije spreman za nju? Puno je lakše živjeti u svome imaginarnom svijetu, nego doći do spoznaje da si bio u krivu. Osnovna razlika između Domoljuba i ljevičara, je u intelektu. Normalan i pametan čovjek, nikada ne će prihvatiti komunizam. Ne samo zbog svjetonazora, nego zato što taj sustav nema nikakvog smisla. A to je mali milijun puta dokazano i u praksi. Uspješna i slobodna komunistička država, nikada nije postojala. Niti će. To je fakt i nepobitna činjenica. Kako onda kmeri opravdavaju svoju zaostalost? Poznatom taktikom, koju su srbi doveli do savršenstva: "Napad je najbolja obrana." Oni su svi fini, kulturni, pametni i načitani, dok smo svi mi ostali jednostavno zaostali. Normalno da za to nemaju nikakvo uporište, ali koga još danas zanima istina?

Pa tako podkapacitirani jugočetnik Željko Jovanović, kaže: "Pozdrav svim nepismenim ustašofilima, ma gdje bili!" Idiotska izjava, na koju nema smisla trošiti vrijeme. Neki dan sam imao čast, da crveni "filozofi" i mene analiziraju. Pošalje mi jedna gospođa par tweet-ova, gdje dva debila (Mirko i Slavko), pričaju o mome "liku i djelu". Pa kažu: Mirko - "Takvi desničari su i Hitlera veličali..." Slavko - "On je i Ustaša. Prijavio sam ga da veliča Pavelića i NDH." Na kraju balade, drug Mirko mudro zaključuje: "Neka si ga prijavio. Takvi su sramota i kočnica prema nekoj normalnijoj budućnosti." Ne pada mi na pamet komentirati ovakve idiotluke ili komunicirati s dilajlama. Blokiraš ih i ideš dalje. Jer ovo nije bilo namijenjeno samo meni, nego svima koji ne misle kao oni. A takvih je hvala Bogu, još uvijek puno više.

Kad smo se dotakli slavne prošlosti, vrijedi citirati i našeg Poglavnika: "Unatrag nekoliko godina, došli su ljudi koji tvrde da hrvatski narod nije sposoban sobom upravljati. Neprijateljske novine propovijedaju, da su hrvati bedasti i da trebaju tutora. Da smo maleni i presiromašni, da bi mogli sami sebe uzdržavati. A je li to baš tako? Kad mala Švicarska može biti slobodna zašto ne bi bila i Hrvatska, koja je od nje veća i prirodno bogatija?" Ove riječi su i te kako aktualne, jer se i danas nalazimo u sličnoj situaciji. Nažalost, Poglavnika više nema, a od NDH nam je ostalo samo H. Niti smo nezavisni, niti imamo funkcionalnu državu.

Anemični bravar kaže da je Hrvatska ZA očuvanje SZO (Sotonističke Zločinačke Organizacije). U čije ime ovaj govori? U moje sigurno nije. "Ja mogu što hoću", legendarna je izjava blijedolikog Staljina. A nju možemo formulirati i ovako: "Država, to sam JA." Bojim se da se globalistički poslušnik malo zajebo'. Jer unatoč propagandi, istina polako izlazi na vidjelo. Razumni su toga svjesni, ali "ovce" i dalje vjeruju. Sve dok im realnost ne opizdi kvalitetnu šamarčinu.

Svaka osoba sa kvocijentom inteligencije većim od broja cipela, zna da su tzv."klimatske promjene" čista izmišljotina. U pitanju je samo jedna od točaka globalističkog plana. Konkretni primjeri?  

1. Još 60-ih godina prošlog stoljeća su prognozirali da će svjetske zalihe sirove nafte i plina, nestati za 10-ak godina. 2. Desetljeće nakon toga, su nam rekli da za par godina nastupa "ledeno doba".  3. Potkraj prošlog stoljeća su tvrdili da će se ozonska rupa proširiti i da će život na zemlji biti nemoguć. 4. Prije 20-ak godina su najavili pravu katastrofu, jer su se u roku od 10-ak godina ledenjaci trebali otopiti. Čekala nas je APOKALIPSA, jer se razina mora trebala podići za nekoliko metara i izazvati ogromne poplave. Tu ni Noa sa svojom arkom, ne bi imao nikakve šanse..

Ništa se od navedenog nije dogodilo, jer je sve bila LAŽ. Ali.... Ovo je elitama poslužilo kao izgovor za mijenjanje bitnih zakona, koji su još uvijek na snazi. Normalno da bi bilo poželjno koristiti prirodnu energiju (sunce, vjetar...), ali dug je put od ideje do realizacije. Da bi se zadovoljile svjetske energetske potrebe, treba puno više od utopijskih socijalističkih ideja. 

Znam čovjeka koji je napravio kuću na moru. Zahvaljujući mediteranskoj klimi, jedna strana je skoro uvijek osunčana. I tako moj pajdo instalira solarne ploče na krov, ne bi li uštedio na struji. Postavio je 6 ploča, i njima pokrio jednu stranu krova. Ne znam točno snagu u kW, ali nije ni bitno. Poanta je u tome, da ljeti uštedi oko 50 kuna mjesečno, a zimi samo 30-ak. Pošto sama kupovina i postavljanje nisu baš jeftini, ova investicija će mu se isplatiti za kojih stotinjak godina. Toliko o obnovljivoj energiji...

Trump je održao jedan od najvažnijih govora, otkada je postao Predsjednik. Tema je bila izborna krađa. Na brzinu pregledam naslove na domaćim "uglednim" portalima, da vidim što će banda slagati? Kad ono NIGDJE NIŠTA! Samo je jedan medij objavio tu vijest, a ostali niti riječi. U isto vrijeme gologuza Jelena Karleuša, pozira sa većine naslovnica. Zajebala je čak i Đikića, što nije ni malo lako. I onda se čudimo zašto su nam ljudi neinformirani? "Opšta bruka i javašluk", rekle bi đenosajd komšije.

Kada bi pitali obične ljude što se dogodilo na izborima u SAD, odgovor bi bio slijedeći: "Biden je pobijedio a Trump kuka da su ga pokrali." Ili tako nešto. "Trump je izgubio i ne može se pomiriti sa porazom", rekle bi komunjare. "Izbori nisu bili regularni i rezultat treba poništiti.", rekli bi patrioti. POTPUNO POGREŠNO!

U najkraćim crtama, dogodilo se slijedeće. U SAD je izveden klasičan DRŽAVNI UDAR! Kina i Iran su (uz pomoć domaćih izdajnika i obavještajnih službi sa 3 slova), pokušale svrgnuti legalno izabranog Predsjednika Donalda J. Trumpa. Postoji toliko informacija i dokaza, da će ovo ostati zabilježeno kao jedan od najvažnijih događaja u Američkoj povijesti. A sve je izglednija opcija po kojoj će krivce procesuirati VOJNI, a ne civilni sudovi. Ćaća je 2018. godine potpisao izuzetno važan akt. U kome stoji da u slučaju stranog utjecaja na izborne rezultate, može proglasiti vanredno stanje. To bi u ovakvoj situaciji, bilo izvrsno rješenje. Jer bi onda "antife" i BLM mogli svirati muškom organu za reprodukciju, sa svojim "mirnim" prosvjedima.

Pobjeđuje li uvijek pravda? Ne. Tko piše povijest? Pobjednici. Može li se ta povijest revidirati? Jako teško. Uzmimo za primjer Bleiburg. Gdje unatoč neoborivim činjenicama, još uvijek prevladava "njihova" istina. Zato je izuzetno važno prezentirati prave podatke, u pravo vrijeme i na pravome mjestu. A informacije su u najmanju ruku, kontradiktorne. Jedan dan imaš osjećaj da su ti sve lađe potonule, a sutra si pun optimizma. Sve što se plasira u javnost, čini samo mali dio onoga što se stvarno događa. Sasvim logično i razumljivo.

Od izbora je prošlo više od mjesec dana. Još uvijek provodim najmanje 4-5 sati dnevno, čitajući i gledajući neovisne Američke medije. I opet mi se čini, da pojma nemam što se stvarno događa (iza kulisa). Tko god tvrdi suprotno (poput samoproglašenih analitičara), LAŽE! Jedna mi stvar daje nadu i optimizam, i iskreno se nadam da ne griješim. Ovo mi liči na partiju šaha, gdje je ĆAĆA uvijek 2-3 poteza ispred njih. Upravo zato treba biti strpljiv (što nije lako), i nadati se povoljnom ishodu. A on će se i te kako odraziti i na Hrvatsku. U to nema sumnje. Dakle, ne treba se živcirati oko nebitnih i trivijalnih svari sa naše političke scene. Jer se radi o predstavi za narod. Čak i u slučaju najgoreg mogućeg scenarija, ne treba se predavati. Jer za RADIKALNA rješenja, nikada nije kasno.

Postoji i druga, tamna strana medalje, koja neodoljivo podsjeća na zbivanja u RH. Što vrijeme više odmiče, sve više republikanaca okreće leđa Trumpu. I oni imaju svoje "vjerodostojne". Nedavno naletim na jedan demoNkratski forum. Bože sačuvaj! Majke mi su gori od naših kmera. Dakle, nismo jedini i nismo najgori, ali ne treba se tješiti tuđom nevoljom. Što će od ovoga svega na kraju ispasti, ne znam. Ali sam siguran da svijet više nikada neće biti isti. Previše je tu mržnje, da bi se postiglo bilo kakvo zajedničko rješenje. 

Kruno Papak kaže da je naručeno 5.6 milijuna doza cjepiva!? Jasno je ko' dan, da nas planiraju na silu cijepiti. Ali im to neće poći za rukom. Nema teorije. Logično je da će prvo probati finim metodama, da bi izbjegli masovni građanski neposluh. Čak će se i lijevo krilo partije (stožer) cijepiti pred kamerama. Skupa sa našmrkanim i anemičnim. Odlično. Ali postoji mali problem. Ljudi im ne vjeruju, i sumnjaju da postoji drastična razlika između "njihovog" i pučkog cjepiva. NEMOGUĆE je proizvesti sigurno cjepivo, za samo 10-ak mjeseci. Potrebne su GODINE da bi se ispitali svi detalji. Posebice nuspojave, o kojima nam nitko ni riječ nije rekao. Zato dame i gospodo soroševci: "Prvo cijepite mater svoju!"

Agenda 21 i plan depopulacije pučanstva, više nisu nikakva tajna. Zato ljudi s pravom sumnjaju u sastojke "čudotvornog cjepiva". Još jedna "sitnica" bode oči. Nas je oko 4 milijuna, a oni su naručili 40% ekstra doza. Znači li to da planiraju sterilizirati i našu braću u Herceg Bosni? Sve je moguće. Zanima me što o ovome misli "zlatni ljiljan" i "srebrni shupak" Sejdo Komšić? Ipak se radi o "legalno izabranom" predstavniku BiH 'Rvata.

Omladinac Božo Petrov (lider orjunaške skupine ĆUPRIJA), traži elektroničko skupljanje referendumskih potpisa. Sinko dragi, ti si psihijatar a ja sam pacijent. A ispada obratno. Uozbilji se malo momčino. Toplo preporučam "ugledni" Dominion, koji se u Americi pokazao kao pun pogodak. Pogotovo za ljevičare, poput "Družbe Bože Kvržice". Netko će reči da su Metkovski skojevci, u stvari domoljubi. Po čemu? NIKADA ne smijemo zaboraviti, tko je srušio Vladu Tomislava Karamarka, i doveo Plenkovića na vlast. I u čijoj su stranci bile dokazane jugoslavenčine poput: JNA oficira Podrepića, titinog štovatelja Petrine, "delije" iz Vrgorca, Moša Pijade - Kovačića...

Često sami sebe PREcjenjujemo, i mislimo da neke osnovne stvari ne treba dodatno pojašnjavati. Griješimo. Ajmo sad izać' vanka i napraviti anketu. Na pitanje: "Što je to globalizam?", najmanje trećina anketiranih bi odgovorila protupitanjem: "Jede li se to?"  Nije u pitanju glupost, nego neinformiranost i posljedica dugotrajnog ispiranja mozga. Ni u Americi pola populacije nema pojma o izbornoj prevari. Zato što prate CNN i ostalo ljevičarsko smeće. Kako onda definirati ovo zlo kome danas svjedočimo? Pojam: "SOTONISTIČKI BOLJŠEVIZAM", mi je nekako najbliži istini.  

"Sav slobodni svijet se treba vratiti svojim nacionalnim korijenima, i biti ponosan na njih. Jer budućnost ne pripada globalistima, nego Domoljubima." - Donald J. Trump

"ZA DOMOVINU SPREMNI"

[urbanidesnicar]

Znamo li koji su naši?

Možda sam opičen? Nije možda, nego sigurno. Ali nisam toliko glup. A upravo nas ova vlast smatra totalnim idiotima. Neki dan partijski mediji objave još jednu u nizu "vjerodostojnih" anketa. Ovaj put su nadmašili sami sebe. KPJ (formerly known as HDZ) zajedno sa kmerima i ostalim jugonostalgičnim strankama, osvaja 75.8% glasova?! Centra i desnice nema ni na mapi.  

Nevjerojatno je što smo im dozvolili. Da nam se otvoreno smiju u lice, dok nas lažu. Krađu glasova i potpisa, nema smisla ni komentirati. Jer učili su od najboljih. Od četnika. Koji su umijeće laganja doveli do savršenstva.

Izbori za EP su od 23-26.svibnja (taman za bravarov rođendan) ali je kampanja odavno počela. Već se napadaju sve Domoljubne opcije. Osnovni cilj im je da nas zavade, pa bi neke stvari trebali imati na umu. Živimo u TOTALITARNOM sustavu gdje se volja naroda ignorira. RH upravljaju strani gospodari - preko KPJ (jude, kmeri, jugočetnici). Drže i 90% medija, koji konstantno LAŽU.  

Pokušaj diskreditacije gosp. Zekanovića i Hasanbegovića im je ovaj put propao, jer je ipak bio previše proziran. Ali ima još vremena, jer ovo je tek početak. Što je slijedeće? General Glasnović je bio u partizanima i osobno srušio most na Neretvi, a Ferdinanda nije ubio G.Princip nego Karamarko?       

Na nama je da mislimo svojom glavom i provjerimo svaku (dez) informaciju. Pametniji smo od njih ali nismo organizirani. Vrijeme je da konačno i to promijenimo. MORAMO OSTATI SLOŽNI! I to treba non-stop ponavljati. Ako treba i 3 puta dnevno po 8 sati.

Žalosti činjenica da je nekima ego još uvijek važniji od Hrvatske sloge. Pa tako imamo platformu "Desno", koju predvodi Ante Đapić. Nemam ništa protiv čovjeka ali mi se čini da je ta koalicija u startu osuđena na neuspjeh. Zašto? Jer Pravaše mogu spasiti samo novi, mladi i pametni ljudi. A ne političari pri zalasku karijere. Ima takvih kadrova ali ne mogu doći do izražaja, upravo zbog gore navedinih razloga. Šteta.  

Kad je Ruža prije par godina osnovala "Konzervativce" i rekla da Pravaštvo nema perspektive, mnogi su joj zamjerili (uključujući i moju malenkost). Gledano iz današnje perspektive, izgleda da je žena bila u pravu? Primjetim da već izvjesno vrijeme, nema izvrsnih tekstova jednog od mojih omiljenih novinara. Pomislim da mu se nije što desilo, pa ga priupitam za razlog. Čovjek mi kaže: "Nemam volje sudjelovati u ovom bratoubilačkom ratu. Pravo ću ti reći da više nisam siguran koji su naši, pa da ne pravim veću štetu povukoh se." Treba stati i zamisliti se, jer u ovome ima dosta istine. "Nakon Domovinskoga rata mislili smo da će biti dovoljno deset godina da se očistimo od komunizma, od njegove nasilne ideologije, od ateizma. No čini mi se da će nam, kao Izraelcima u pustinji, biti potrebno četrdeset godina, zapravo dok jedan naraštaj ne izumre." Tako je govorio Tomislav Ivančić (svećenik, teolog i filozof, kanonik, sveučilišni profesor). Nažalost u tijeku je odgajanje novih generacija jugokretenoida, pa mi se čini da će nam trebati puno, puno više.  

Ali što drugo očekivati, kad obrazovanje (daleko najvažnije ministarstvo) daš u ruke onima koji mrze ovu zemlju? Divljakuša nije tu da unaprijedi obrazovni sustav, nego da ga uništi.  

Oglasio se i drug Bandić (partizan, Ustaša, vjernik, ateist, ljevičar, desničar.... ). Pa tako naš Miki kaže, da se skupa sa braćom četnicima trebamo okrenuti budućnosti po uzoru na Teslu. U prijevodu: Mir,mir - nitko nije kriv. Zaboravimo na agresiju, poginule i ranjene. Na ratnu oštetu, ispriku i pravdu. Jer mi smo Hrvati. Narod koji šuti i trpi. Narod koga jebe tko stigne. Uzeli su nam sve dok mi pasivno promatramo. Možda nismo ni zaslužili bolje? Jer i nečinjenje je grijeh.... Kaže savjetnica Hrga, kako je Predsjednica zabrinuta zbog migracija usljed "klimatskih promjena"? O kakvim promjenama pričamo? Gdje su dokazi? Obična globalistička propaganda. Kao i pederluk, transrodnost, politička korektnost i ostale pizdarije. Jedino nam se ostalo uzdati u gosp. Trumpa i njegov drugi mandat. Ako ništa, bar bi kupili još četiri godine nade. Nedavno sam na Twitteru stavio slike kanditata za Predsjedničke izbore: 1.Kolinda 2.Zorangutan 3.plinska boca.

Boca je uvjerljivo pobijedila. "ZA DOMOVINU SPREMNI"

[masalbajka]

Za savršenstvo je potrebna vježba. Svatko tko je u nečemu savršen, vrhunski, tko je neku pojavu, doveo do savršenstva, doveo ju je kroz praksu. Za biti savršen čovjek, treba svaki dan vježbati, bivanje. Za bivanje apsolutnog Božanskog Bića, sa svojim poslanjem, treba svakodnevno biti Božansko Biće, izvršavati svoje poslanje. Vježbom do savršenstva, jer sve ono što svakodnevno radimo, na kraju bude savršeno, bitno je samo, što to radimo. U tome što radimo, jesmo majstori, iluzije ili Istine, pitanje je sad. Zato je svaki trenutak SAD, prijelomni trenutak od životne važnosti, u kojem odlučujemo, određujemo što ćemo, kroz život i na "kraju" života biti, i jesmo li. Trenutak SAD je onaj, u kojem odlučujemo hoćemo li uopće, uistinu živjeti. Za da - bivaj, za ne – ne, ništa. Svatko u svakom "slučaju", uvijek i svugdje sam za Sebe odlučuje, što će, kako će i hoće li živjeti, i nitko nikada nikoga, uistinu, nije uspio spriječiti u odluci. Odluka nije djelovanje, odluka je unutarnji poriv, dijalog, kojeg svatko Sebi postavlja, to je konačni sud Sebi, da ćemo i u zatvoru biti slobodni, i u siromaštvu bogati. Odluka nije inat, činiti bez obzira, na cijenu i okolnosti, odluka je biti svoj, jer jedino u toj odluci, isto smo, ono što jesmo, bez obzira na sve okolnosti. Svatko je, dakle, u potpunosti apsolutno slobodan. Stvar je u ODLUCI. Tko odluči, i u praksi je slobodan, bez obzira na cijenu, bez obzira na okolnosti.

M.L. - Masal