#Gaćice | Explore Tumblr Posts and Blogs

zvjezdana-the-writer · 2 years

Text

Petnaesto poglavlje moje priče ,,Dreams are not enough" je ovdje:

Chapter 15.

Sutradan, poslije škole, Jan me zaustavio na kampusu, nakon što ga jučer cijeli dan nisam vidjela. Bila sam još uvijek rastresena zbog onog natpisa i nisam znala trebam li mu to spomenuti ili ostaviti za sebe. Plašila sam se njegove reakcije. Nisam željela da naudi nekome, osim ako to nije Mindy.

,,Jesi li dobro?“ Upitao je prešavši mi prstima po obrazu. ,,Izgledaš kao da imaš temperaturu.“

,,U redu sam.“

,,Nisi.“ Rekao je zabrinuto. ,,Što je bilo?“

,,Dobro sam, stvarno.“

,,Nisi dobro.“ Sada se nasmiješio. ,,Hoćeš li da se sakrijemo negdje gdje možemo biti sami?“

,,Sada bih voljela biti sama.“

,,Ali ja želim biti s tobom.“

,,Moram učiti.“

Uzeo me za ruku. ,,Idemo kod mene. Obećajem kako neću biti dosadan.“

Otvorila sam vrata i ušla u njegovu sobu, a on je ušao direktno iza mene i obgrlio me rukom oko struka. Okrenula sam se prema njemu, želeći mu se požaliti, ali on me usnama ušutkao i zaključao vrata.

Moj kaput je završio na podu, kao i njegova jakna, a nas dvoje na krevetu. Ljubio me svom snagom, kao da me godinama nije vidio. Poželjela sam njegove usne na svom vratu, njegov dah na mojim grudima, način na koji su mu ruke milovale moje tijelo.

,,Mače moje.“ Prošaptao je i očnjacima mi prešao po vratu.

Gledala sam u njegove crne oči, u njegove dugačke trepavice koje su pri trepćanju proizvodile zvuk. U njegove tamne usne koje imaju ukus tajni. Tajni zbog kojih sam ga se trebala odreći. Ali nisam. Niti ga se mogu riješiti, niti to želim.

,,Netko mi je poderao gaćice.“ Brzo sam rekla, ali izraz njegova lica nije bio nimalo smekšan kada sam to rekla. Očito je odmah pomislio na nešto perverzno.

,,Tko?“ Upitao je.

,,Ne znam tko je. Poslije tjelesnog odgoja sam se morala istuširati. Kada sam se vratila u kabinu, ugledala sam svoje poderane crne gaćice. Netko ih je škaricama poderao u obliku slova koja su govorila: prekini s njim ili ću te ubiti, kurvo.“

Zamišljeno je zurio u moje oči i hladnim prstima mi stavio pramen crne kose iza uha. ,,Jesi li vidjela nečiju dlaku?“

,,Ne. To je bilo jako dobro i precizno osmišljeno i učinjeno. Samo mi nije jasno zašto bi to netko učinio.“

,,Imam osjećaj kako bi to prije učinio neki dečko, ali bolje mi je ne razmišljati o tome.“

Nasmiješila sam se. ,,Opet si ljubomoran?“

,,Nemaš pojma koliko.“

Utisnula sam mu poljubac na usne. Hladna ruka mu je kliznula ispod moje majice, zbog čega sam se naježila. Podignuo ju je do mojih grudi i spustio ledene usne na moj trbuh. Zatvorila sam oči, no onda se začuo njegov glas.

,,Kada si se tetovirala?“ Zapanjeno je upitao.

Otvorila sam oči i napravila zbunjen pogled. ,,O čemu pričaš? Nikada se nisam tetovirala.“

,,Imaš tetovažu. Ovdje na rebrima.“

Pridignula sam se i pogledala na svoja desna rebra. Zaista sam imala tetovažu. Bio je to Dreamcatcher svijetlozelene boje.

,,U redu je, ne moraš se brinuti.“ Rekao je i zavratio svoju majicu. Ovog puta mi se oči nisu raširile zbog njegovog savršenog tijela, već zbog tetovaže na istom mjestu kao i u mene.

,,Nas dvoje smo povezani otkad imam moć nad tvojim snovima.“ Nastavio je. ,,Tetovaža ti se pojavi zbog moje blizine. Kada se odvojimo, nestane.“

Dok sam na velikom odmoru iza drveta pušila cigaretu, mobitel mi je zazvonio. Jedva sam dohvatila cigaretu koja mi je umalo ispala. Pitala sam se tko me zove.

Bio je to Dimitri.

,,Zdravo, Ewelina.“ Glas mu je bio iritantan i zavodljiv kao i prošli put.

,,Kako si?“ Dodao je kada ništa nisam odgovorila.

,,Dobro.“ Nezainteresirano sam rekla. ,,Što trebaš?“

,,Prije bih rekao da tebi nešto treba. Kao, primjerice, instrukcije iz fizike.“

,,Četrnaeste veljače mi je kontrolni.“ Rekla sam dok mi je cigareta u ruci trunula.

,,Pa to je već sljedeći tjedan.“ Veselo je rekao. ,,Kada ćemo vježbati?“

,,Kada god tebi bude odgovaralo.“

Opet se nasmijao. ,,Meni odgovara uvijek. Ali pitanje je gdje ćemo to odraditi.“

,,Kod mene nas nitko neće smetati.“

,,Dobro. Budi spremna.“

,,Čekaj. Odakle znaš gdje živim?“

,,Razrednica mi je rekla.“

Glupa Rosemarie. Što li mu je još sve o meni napričala? Nisam glupa da mu ne mogu sama objasniti gdje stanujem, iako me nimalo ne veseli što će me on sutra posjetiti, a još manje me veseli što ću dobiti jedinicu na Valentinovo ako mi Dimitri ne pomogne.

Jana cijeli dan nisam vidjela. Sunce je sjalo punom parom. Ništa nije moglo pokvariti njegov sjaj. Nijedan oblak mu nije smetao.

Voljela bih da jesen i zima traju zauvijek. Da atmosfera oko mene vječito bude tužna i nebo po nekoliko puta dnevno zaplače. Da vrane pjevuše svojim bizarnim glasovima i led pokrije sve staze. Samo na taj način bi naša ljubav zauvijek trajala. Ali, naravno, uvijek neke prepreke moraju postojati i potopiti sve moje želje i snove.

Sutradan se Dimitri sa mnom vratio kući. Mislila sam da će se Jan odnekud stvoriti i opet me optužiti kako ga varam, ali nije ga bilo.

Kada sam stisnula kvaku svojih ulaznih vrata kako bih ih otvorila, bila su zaključana. A ja nisam imala ključa kod sebe. Kvragu, gdje li je Eva otišla?

Već sam počela gubiti nadu, ali onda su se vrata otvorila. Ali nije ih otvorila Eva, već Jan. Izgledao je opušteno kao da je ovo njegova kuća.

,,Jan.“ Rekla sam ljutito. ,,Što radiš ovdje?“

,,Čekao sam na vas.“ Rekao je sa smiješkom. ,,Upravo kuham ručak. Hrana vam mora dati energiju.“

Nestao je u kući prije nego što sam stignula bilo što reći. Dimitriju je bilo neugodno, što mu se oslikavalo na faci.

Povela sam ga unutra, zatim uz stubište, ravno u svoju sobu. Sjeli smo za moj pisaći stol. Otvorila sam bilježnicu, knjigu i priručnik gdje su mi se nalazile sve formule.

Sve je išlo glatko. Ali onda je ovaj krasni trenutak morao pokvariti Jan, koji nam je usred rješavanja zadatka upao u sobu.

,,Kako napreduje?“ Upitao je sa širokim smiješkom.

,,Zasad dobro.“ Opušteno je rekao Dimitri.

,,Ewelina pamti ama baš sve.“

Podignula sam pogled prema Janu koji je uporno gledao Dimitrija. Na usnama mu je neprestano lebdio osmijeh serijske ubojice.

,,Ne pamtim baš sve tako detaljno.“ Ubacila sam se iz nekog razloga.

,,O, da, pamti.“ Obraćao se samo Dimitriju. ,,Pamti čak i neke događaje iz djetinjstva. Kao kada ju je crni mačak ujeo u šumi Epping, pa je završila u bolnici. Ali liječnici, nažalost, nikada nisu saznali što bi mogao biti uzrok tome. A gle, prije samo nekoliko mjeseci je crvena mačka srušila mljekaru. Imaš li možda neko objašnjenje, Dimitri?“

,,Jan, ušuti.“ Ljutito sam rekla.

Moj ljutiti glas ga je čak natjerao da me pogleda. Prije nego što je otišao iz sobe, rekao je: ,,Ručak je gotov.“

,,Dimitri, oprosti što je tako bezobrazan.“ Promrmljala sam. ,,Ne znam što mu je. Nisam ga nikada vidjela ovako čudnog.“

,,Nema veze.“ Odgovorio je sa smiješkom. ,,Ali, iskreno, ogladnio sam.“

Protiv svoje volje sam s Dimitrijem otišla u kuhinju gdje je Jan već servirao sirnicu. Sav beštek je bio serviran, počevši od tanjura do šoljica u koje nam je nasuo kiselo mlijeko. Također nam je stavio i maramice.

Janova sirnica se nije mogla usporediti ni s jednom koju sam dosad pojela.

,,Evo i torte.“ Veselo je rekao Jan i stavio je na stol.

,,Uh, torta izgleda ukusno, ali pun sam.“ Umorno je rekao Dimitri, te se potapšao po napuhanom trbuhu.

,,Ajoj, brate. Samo jedan komad.“ Nagovarao ga je Jan.

,,Ne mogu. Zaista sam sit.“

,,Možeš barem probati. I Ewelina će.“

Duboko je udahnuo prije nego što je rekao: ,,Dobro.“

Oboje smo dobili po jedan komad, a Jan je dodatno pravio kavu. Cijelo vrijeme sam ga htjela pitati zašto nas ovoliko hrani, ali valjda ću s vremenom saznati razlog. Očito samo gleda da budemo u njegovoj blizini, kako bi bio siguran da mi se Dimitri ne nabacuje.

,,Kakva ti je torta?“ Upitala sam Dimitrija.

,,Pa... bila je ukusna, dok nisam došao do sredine.“ Rekao je pomalo uplašeno.

Skrenula sam pogled na njega i zatim shvatila na što je mislio. Miš. Debeli miš mu je ležao usred torte, siv i krvav. Došlo mi je da povratim.

,,Jan!“ Viknula sam i doslovno skočila sa stolice.

,,Što je bilo, draga?“ Došao je do nas i bacio pogled na Dimitrijev komad. ,,Ajoj, zar je to i miš bio gladan? Trebao si ga pojesti.“

U meni je prekipjelo.

,,Izađi iz kuće. Odmah.“ Naredila sam donekle mirno. Stavila sam mu ruke na leđa i vodila ga prema ulaznim vratima.

,,Ewelina, ne razumiješ...“

,,Doviđenja, Jane.“

Gurnula sam ga iz kuće, ni ne pogledavši gdje je završio. Vratila sam se u kuhinju, kako bih se u Janovo ime ispričala Dimitriju za njegovo ponašanje, ali nije ga bilo. Kuhinja je bila prazna. Čulo se samo mlijeko kako kaplje.

Mlijeko. Dlake. Svugdje su se nalazile crne dlake. Ogromne, dugačke dlake.

,,Nebula?“ Zazvala sam, ali nije mi odgovorila. Da je bila u blizini, čulo bi se njezino predenje. I vjerojatno bi mijaukala.

,,Dimitri?“ Rekla sam, plašeći se da se uplašio Jana. ,,Hej... Jan je otišao. Neće nas više smetati. Možemo se slobodno u sobu vratiti i nastaviti vježbati. Sada smo sami.“

Pretražila sam dnevni boravak, kuhinju, svoju sobu, ali nigdje ga nije bilo. Nekako je pobjegao. Ali gdje? I zašto? Zar ga je Jan toliko izludio da više nije mogao izdržati?

Osjećala sam jezu, jer je odjedanput sve bilo tako tiho. Uputila sam se prema vratima da vidim je li Jan još tu, ali onda mi je nešto skočilo na leđa, toliko teško da sam mislila kako ću se ugušiti. Nisam mogla vrisnuti, ni pomaknuti se. Bila sam zarobljena.

Nisam mogla doći do zraka. Mogla sam samo prošaptati: ,,Ustani s mene. Ugušit ćeš me.“

Čudovište je divljački zarežalo i ogrebalo me po obrazu. To nisu bili obični nokti, već kanđže koje su sjekle kožu. Krv mi je potekla niz obraz.

Već mi se sav zrak oteo iz pluća. Zatvorila sam oči. Jedino što sam vidjela bilo je crnilo. Ne. To je bila neka mješavina između crnog i bijelog. Halucinirala sam. Mogla sam vidjeti kako crna sjena razvaljuje vrata.

Probudila sam se u svom krevetu. Nosnice mi je ispunio miris cvijeća. U jednom trenutku sam pomislila kako je ono čudovište koje me napalo bilo samo san.

,,Er sieht aus wie ein Engel, aber in der Seele ist er ein Teufel.“

Glasovi u mojoj glavi su samo recitirali nešto na njemačkom što nisam mogla razumjeti. Bila sam ošamućena. Na obrazu sam imala zalijepljen flaster. Tu me je čudovište ogrebalo.

,,Jan?“ Zazvala sam glasno. Nije me valjda ostavio samu u kući?

Njegova glava je automatski provirila kroz vrata. Zatim je polako zakoračio unutra i sjeo pored mene na krevet. Izgledao je pomalo uznemireno, ali i sretno.

,,Zar je već noć?“ Upitala sam.

,,To sada nije bitno.“

,,Što se dogodilo?“

,,Imala si rondevu s mačkom.“

Raskolačila sam oči. ,,Ono čudovište je zapravo bio mačak?“

Kimnuo je. ,,A taj mačak je zapravo bio Dimitri.“

,,Znala sam kako nešto s njim nije u redu.“ Prošaptala sam nakon nekog vremena. ,,Rosemarie je kriva za to što se dogodilo“

,,Ona nema nikakve veze s tim. Pretpostavljam kako je te cijelo vrijeme pratio, ne samo na putu kući, nego i u školi. Kroz prozor. Ispod drveta. Kada je prikupio sve bitne informacije, prišao ti je i namamio te. Ali zaboravio je kako takve poput tebe uvijek imaju svoje zaštitnike.“

Nasmiješila sam se i položila mu dlan na obraz. ,,Gdje je sada?“

,,Nije bitno.“ Pritisnuo mi je usne na čelo i neko vrijeme me samo promatrao. ,,Morat ćemo ih nekako eliminisati.“

,,Jednog si već ubio. To je taj jedini, zar ne? Ili ih ima još?“

,,Sumnjam kako je on jedini. Ima crvena mačka. I ima još jedan crni mačak koji je još opasniji.“

,,Što žele od mene?“

,,To su Luciferovi poslanici koji su te dužni ubiti i privesti u pakao, kako bi jednog dana mučila grešnike onako kako sam i ja to činio.“

Progutala sam knedlu. ,,Jesi li siguran?“

,,Apsolutno. Ali to se neće dogoditi, stoga ne razmišljaj o tome. Njihova tijela variraju od vremena do vremena. Kada ih raniš, pretvore se natrag u ljudska bića. Kada im rane zacijele, ponovno se pretvore u mačke. Začarani su. Shvaćaš li o čemu ti govorim?“

Kimnula sam, osjećajući kako ću se onesvijestiti. Zašto mi trebaju ova bizarna događanja i lude priče? Zašto se stalno trebam brinuti hoću li ostati živa ili ne? Mrzim ovaj život. Mrzim svoju sudbinu.

,,Eva je otišla u London.“ Rekao je nakon nekog vremena.

,,I prepustila je tebi kuću?“

Nasmiješio se. ,,Naredila mi je da pazim na tebe. Vratit će se tek na ljeto.“

,,Lijepo.“ Odvratila sam pogled.

,,Je li ti žao što je otišla?“

,,Žao mi je što smo sestre koje žive dva apsolutno različita života.“

,,Neće zauvijek biti tako.“ Uzeo mi je ruku i poljubio je. ,,Ti si jaka. Ti sve možeš.“

Bila sam u njegovim rukama cijelu noć. Mama i tata su kasno došli s posla i kao i obično su računali na to da spavam. Već ih gotovo pet dana nisam vidjela. Kada se ujutro probudim, oni su već otišli na posao. A navečer, kada se vrate kući, obično ili učim, ili zaspim. Oni nemaju pojma kako mi je, što proživljavam i što uopće danju radim.

Mogla sam čuti kako se vrata kupaonice u prizemlju zatvaraju i kako se koraci nastavljaju uz stubište.

,,Sakrij se.“ Panično sam prošaptala i pogurala Jana, koji je nestao u mraku.

Pravila sam se da spavam kada je tata upalio svjetlo. Polako je zatvorio vrata, te je sjeo na krevet. Prstima mi je prolazio kroz kosu.

,,I dalje si malena curica kojoj je kosa duža od tijela.“

,,Vjerojatno jesam. Ali sam ipak tvoja curica.“

,,Naravno.“ Zatim je podignuo pogled i zbunjeno upitao: ,,Kakve su ovo dekoracije?“

Podignula sam pogled. Dreamcatcheri su visjeli posvuda.

,,Izgleda kao ona čuda koja su indijanci pravili kako bi ih štitili od ružnih snova.“ Dodao je.

,,To su Dreamcatcheri.“ Rekla sam.

,,Nemoj mi samo reći da vjeruješ u te gluposti.“

,,U koje gluposti?“

,,Da te oni stvarno štite od zlih snova.“

Progutala sam knedlu. ,,Naravno da ne vjerujem. To je samo ukras. No, zašto si uopće došao ovamo?“

Odvratio je umorni pogled i uzdahnuo. ,,Ovo si izgubila u školi.“

Iz đžepa svoje jakne je izvadio moje poderane gaćice na kojima je jasno stajao natpis PREKINI S NJIM ILI ĆU TE UBITI KURVO. Kako bi me još više izazivao, uhvatio je gaćice za oba kraja i raširio ih pred mojim očima kako bih imala još bolji pogled na ta velika slova. Progutala sam još jednu knedlu.

,,Odakle ti to?“ Upitala sam.

,,Pedagogica me nazvala danas i rekla da dođem po to.“

,,Zar nije mogla nazvati mene?“

,,Očito je ovo više bilo nešto što se ticalo roditelja. Što ti kažeš na to?“

Što reći? Nisam mogla vjerovati da su izvadili moje poderane gaćice iz kantice za otpad. Koliko čovjek mora biti lud to učiniti? Sada ću sve morati priznati. Pa tako i moju vezu s Janom.

Spustila sam pogled i rukama obujmila koljena. Osjećala sam se poput curice kojoj su oteli barbiku bez ikakvog razloga.

Tata je spustio moje gaćice, te mi je stavio ruku na rame. ,,Tko je on, Ewelina?“

,,Zar ti to već nisu ispričali?“

,,Jesu. Ali želim čuti tvoju verziju istine.“

Čvrsto sam zaklopila oči i odmahnula glavom. ,,Zajedno smo već od desetog mjeseca, ako ne onda i prije. Svi to znaju.“

,,Pa zašto nam to nisi rekla, Ewelina?“

,,Zato što je profesor, a i zato što isprva nisam mislila kako će ta veza potrajati, ali iz nekog razloga je potrajala.“

,,I tko je još u njega zaljubljen, pa ti takve poruke ostavlja na unutrašnjem rublju?“

,,Ne znam. I ne zanima me to više.“

Na praksi nisam ni riječ s tatom progovorila. Pravila sam se da ga ne vidim. Nisam znala kako bih drugačije reagirala. Svi iz mog razreda su me izbjegavali.

Protiv svoje volje su me poslali u sobu 104, gdje bih nekoj djevojci trebala dati vakcinu. Ali kada sam ušla unutra, bilo je deset djevojaka, ne jedna. Imale su otprilike četrnaest ili petnaest godina, još uvijek nevine i djetinjaste, što im se ukazivalo na licu.

,,Dobar dan.“ Promrmljala sam. ,,Je li sve primate vakcinu?“

Kimnule su.

,,Onda, koja će prva?“ Upitala sam sa spremnom vakcinom u ruci.

Razmijenile su nervozne poglede. Čim su vidjele iglu, odmah su se uplašile. Jedna je izgledala kao da bi mogla skočiti kroz prozor.

,,Hajde, djevojke.“ Pokušala sam ih ohrabriti. ,,Gore je meni nego što je vama. Neće vas boljeti ako budete mirno sjedile.“

I dalje je vladala panika. Nakon gotovo deset minuta sam napokon uspjela nagovoriti jednu od njih. Nakon što je ona primila vakcinu i razglasila kako ne boli, odmah su se opustile.

Nakon prakse sam se uputila kući. Usput sam sebi naručila i dvije velike vegeterijanske pizze i ponijela ih sebi kući. Glad je preuzela kontrolu nad mnome i natjerala me da kupim dva sladoleda od jagode i čokolade. Nisam bila bez razloga gladna. Upravo sam osjetila kako su mi se gaćice navlažile od krvi. Dobila sam mjesečnicu nakon gotovo pet mjeseci. Mjesečnica mi je odsustvovala i odsustvovala, a ja protiv toga ništa nisam poduzimala. Pravila sam se da me to ne brine. A iskreno, bilo mi je baš lijepo bez nje.

Prevrnula sam očima i vratila se u trgovinu kako bih kupila uloške. Srećom sam imala crne hlače na sebi, pa mi se krv na hlačama nije mogla ni primijetiti.

Kada sam došla kući, najprije sam otvorila pizze. Bila sam nenormalno gladna. Ali onda se oglasilo zvono. Otvorila sam vrata i ugledala Jana.

,,Opet ti.“ Rekla sam sa smiješkom.

,,Želiš da odem?“

,,Ne. Uđi slobodno.“

Legli smo jedno pored drugog na fotelju. Nebula je na podu pronašla neku ljubičastu lopticu, te se neprestano s njom igrala. Htjela sam se uživjeti, ali leđa su me ubijala od boli.

,,Leđa me bole.“ Prošaptala sam.

,,Izmasirat ću te.“

Sjela sam ispred njega i pokušavala se uspraviti, kako bi me mogao masirati. Stisak mu je bio težak, ali to mi je i trebalo. Mogla sam čuti kako mi kičma puca poput balona. Zvuk je preplašio i njega i mene.

,,Možda bih te trebao češće masirati.“ Rekao je. ,,Ali bez majice. I bez grudnjaka.“

Spustila sam pogled. ,,Misliš kako bi bez grudnjaka napravilo neku razliku?“

,,Naravno. Više ću ti kožu rastegnuti ako je gola. Ovo s odjećom je baš bezveze.“

,,Bezveze jer mi ne vidiš grudi.“

Mogla sam čuti kako se nasmiješio. ,,Već sam ih vidio.“

,,Hajde. Nemoj se plašiti.“

,,Što ako ne prođe kako treba?“ Zapanjeno je upitao Jan dok sam ga vodila hodnicima bolnice. Izgledao je zaista zabrinuto.

Stala sam ispred vrata iza kojih se nalazio moj otac. Jutros mi je rekao da želi upoznati Jana. To je bio najluđi i ujedno najkraći razgovor koji smo ikada vodili.

,,Nema potrebe za time, tata. Zaista nema.“

,,Želim samo biti siguran kako je on pravi za tebe.“ Ležerno je odgovorio tata dok se spremao za posao. Bilo je tek pola sedam ujutro, a već je izgledao kao da mu je pola dana prošlo.

,,Da nije pravi, ne bih bila s njim. Uostalom on ne voli upoznavanja.“

,,Ne voli upoznavanja? Kakav je to muškarac ako ne voli upoznavanja? Mora upoznati tvoju majku i mene ako planira biti s tobom. Svejedno ti je danas praksa. Neka dođe s tobom. Samo ćemo se upoznati.“

Nestao je kroz vrata, prije nego što sam stignula osmisliti neki izgovor.

Sada stojim pred vratima sobe sa brojem 11 i ne znam trebam li ući ili pobjeći. Osjećala sam mučninu, ne samo zato što će se tata rukovati s demonom, za kojeg nikada neće saznati da je demon, a i zato što sam Jana natjerala da dođe ovamo. Bilo mu je nenormalno neugodno. Razumjela sam njegov strah. I ja sam se plašila upoznavanja.

S dubokim uzdahom sam se okrenula prema Janu koji je istovremeno podignuo pogled prema meni.

,,To je samo moj tata.“ Promrmljala sam. ,,To će trajati jednu minutu. Nakon toga možemo ići kod tebe.“

I dalje nije izgledao kao da je ubijeđen kako je ovo dobra ideja.

,,Hajde.“ Ohrabrivala sam ga tužnim glasom. ,,Moraš to učiniti. Za mene.“

Uzdahnuo je i potom kimnuo. ,,Dobro.“

Taman kada sam krenula otvoriti vrata, dotaknuo mi je ruku i rekao: ,,Čekaj. Prvo ga pitaj ima li vremena. Možda izvršava neku operaciju.“

,,Dobro.“ Rekla sam i zakoračila unutra.

No, ovo nije bila operacijska soba, već soba u kojoj se daju injekcije. Tata je stajao ispred stolića sa dezinfekcijom, odjeven u bijelu kutu, a na očima je imao naočale iz kemijskog laboratorija.

,,Zašto si sama?“ Upitao je, ne gledajući me.

,,Jan je na hodniku. Željela sam se samo uvjeriti da si tu. Može li ući?“

Odvratio je ozbiljni pogled od mene i stavio najdužu moguću iglu u injekciju. Zatim je zamahnuo njome u ruci kao da je pištolj i rekao: ,,Uvedi ga.“

Duboko sam udahnula i otvorila vrata. Isprva nije bilo nikoga. Zatim se Jan polako pojavio na vratima, i dalje prilično ukočen, ali se trudio izgledati što opuštenije.

Tata je proučavao svaki detalj na njemu. Njegov crni đžemper. Njegove crne hlače. Kada je proučio odjeću, bacio je pogled na njegovo lice, na njegovo tijelo. Bio je smrtno ozbiljan.

Obojica su šutjela, a mene je hvatala jeza. Jan je, na svu sreću, učinio prvi korak, te mu se približio dovoljno samo kako bi mu mogao pružiti ruku.

,,Zdravo. Ja sam Jan.“ Rekao je opuštenim glasom.

Tata ga je i dalje bez teksta gledao, sa sitnim, ozbiljnim očima i licem koje nije naslućivalo na bilo kakve emocije. Pitala sam se koji vrag izvodi. Zar misli kako će mu ovo provociranje pomoći u nečemu?

,,Nijemac si?“

,,Jesam.“

,,Koliko ti je godina?“

,,Dvadeset šest.“

,,Koliko godina si studirao?“

,,Pet.“

,,Gdje si studirao?“

,,U Berlinu.“

,,Otkad već radiš kao profesor?“

,,Ne znam točno.“

,,Zašto si se doselio ovamo?“

Progutala sam knedlu i bacila pogled na Jana. I dalje je bio opušten.

,,Mojoj sestri je bila obijena kuća početkom devetog mjeseca, pa sam došao ovamo kako bih se brinuo o njoj. Plaši se sama ostajati u kući, jer živi na brdu, gdje nema nikoga.“

Tata je ispustio injekciju iz ruke te mu je prišao. Još više sam se uznemirila dok sam stajala po strani, gledajući kako mu se tata približava.

,,Moraš navratiti jednom kod nas. Najbolje sutra.“

,,Sutra?“ Iznenađeno sam upitala.

,,Da, sutra. Lali će spremiti savršenu večeru. Najest ćemo se kao ljudi i ujedno ćeš upoznati i Ewelininu mamu.“

,,Ja sam zapravo vegeterijanac.“ Izvlačio se Jan.

,,Kakva slučajnost! Ni ja ne volim jesti meso. Stoga će nam Lali nešto izvrsno pripremiti, ali na vegeterijanski način.“

,,Tata, kvariš nam samo našu subotu navečer.“ Razočarano sam rekla.

,,Pa svejedno je vikend. Nemate nekih posebnih obaveza, zar ne?“

,,Nemamo, ali sutra je Valentinovo. Želimo ga provesti sami. I ti i mama biste mogli uzeti noć samo za vas dvoje.“

,,Hmm.“ Zakolutao je očima. ,,Evo jedan prijedlog. Neka Jan dođe sutra oko osam sati i neka ostane do pola deset. Zatim smijete raditi što god želite.“

,,Može.“ Rekao je Jan umjesto mene, a mene je uhvatila mučnina.

Večera s mojim roditeljima. Moj dečko večera s mojim roditeljima. Moj dečko koji je demon, koji ne jede i ne pije ništa osim moje krvi.

#priča #kratke priče #kratka priča #citati #citat #pisac #knjiga #ljubav #roman #dreams are not enough

2 notes · View notes