#Kako izliječiti sam sebe?

[zdravljeirecepti]

Kako izliječiti sam sebe?

[sinderelaa]

Autobus

večeras ću da vam ispričam jednu priču

priču o jednom ocu, koji je noćas

bar tako ja mislim

prešao najtežu granicu

od svih onih kojih će noćas preći,

bila je to njegova granica srca i razuma

gdje je možda, otišao sam u sobu

plakao minutama, satima i tjerao se da požuri

da pobjegne iz ove države, i iza sebe ostavi

svoju voljenu suprugu i dvoje umiljate djece

čiji osmijesi vjerovatno predstavljaju

melem za njegove najdublje rane

pretpostavljam da je kofere pakovao

s ogromnim bolom u srcu, toliko jak

da ga ničiji osmijeh izliječiti ne može.

autobuska stanica je bila pusta,

nije bilo nikoga sem čitave njegove porodice

a opet nekako mislim, da se on osjećao sam

bilo ih je najmanje dvadeset,

sve njemu važne osobe i

nijedna manje bitna od druge

a opet se pobogu, osjećao sam

djeca k'o djeca, trče i igraju se

vjerovatno nesvjesna da im otac

putuje preko bijelog svijeta

nadajući se da će im za par mjeseci

kući moći donijeti nešto više

od čokolade koju možda ni ne vole

i plakali su, i stari i mladi i

čak mislim da su njihove suze

bile toliko iskrene da su

čistile i pokazivale svaki put,

a njemu opet nikako nije jasno

kojim putem on ide, pogrešnim ili pravim

i htjeli su da se slikaju sa njim,

pravili su šale i smijali se, govorili im

da pretjeruju, da ne ide u rat,

a on se ipak upravo tako osjećao

slikao se sa svojom braćom,

i poprilično sam sigurna da je

u tom trenutku psovao svaku moguću

svađu koja je bila između njih,

i molio Boga da se svi putevi

na kojima su se, možda, još kao djeca razišli

ponovno ukrste, i da se ponovo nađu

u istim avanturama i dešavanjima

i da se ne osjeća sam u nepoznatom, tuđem

autobus je podosta kasnio

um mu je bio ispunjen mislima

da je to znak, ponovna šansa

da mu neko pruži ruku i kaže

ne idi

trebaš nam ovdje i ne možemo bez tebe

iako je dobro znao da će više dobra učiniti

miljama daleko, i za to krivi

našu državu i propali sistem

no autobus je stigao i presudni čas je kucnuo

i ne mogu ni zamisliti kako mu je bilo

kako mu se srce cijepalo i duša kidala

onda kada su njegova djeca shvatila da ide

kada su vrištala i plakala za ocem

pružajući svoje male ručice ka vratima autobusa

nadajući se da će njihov otac potegnuti za njima

reći da ne ide, da ostaje tačno tu gdje jest

i da će s njima proći sve,

no vrata autobusa se zatvoriše

dječija ručica biva povučena nazad vani

njegove misli bivaju povučene nazad u realnost

svijet je okrutan i mrzim ovu državu

mislio je gledajući voljene ljude

i suze kako klize niz njihova lica

kroz prozor autobusa

[urbanidesnicar]

Sam protiv sotone

"Blago onima koje politika ne interesira i kojima je sve ravno do mora". Jer na koncu se sve svodi na činjenicu, da si nemoćan i da su ti ruke vezane. A to što si dobro informiran, u ovim vremenima ne pomaže puno. Naprotiv. Živciraš se, sam u sebi pizdiš i gledaš kako nezainteresirani i ravnodušni uživaju. Upravo zbog takvih i jesmo tu gdje jesmo. Na samome dnu. Već odavno je prošlo vrijeme za zajedničku akciju ili masovni otpor. Ali kad ti pola nacije živi u neznanju i kaže da se njih to ne tiče, ostaje ti samo bubat glavom od haubu polovnog stojadina.  

Oni što su u stanju napisati realan članak s dozom optimizma, spadaju u jednu od slijedećih kategorija. Ili su genijalci, ili totalni debili? Sredina ne postoji. A nema niti jedne nijanse sive. Malo je ovih prvih. Jasno je da se nikada ne treba predavati. I to stoji. Ali moraš imati neki cilj za koga ćeš se boriti. Barem slamku spasa koja te održava na površini. E sad slijedi pitanje. Što činiti ako su ti baš sve lađe potonule? A: Izmisliti lažnu nadu B: Predati se ili C: Nešto treće. Kada bi sad napravili anketu, većina bi nas zaokružila C. Ja također. Ali kako definirati to "nešto treće"? Jako teško, gotovo nemoguće.

I prije ove lažne epidemije i povratka komunizma i policijske države, bilo je jasno da nam 2020. neće donijeti puno dobroga. Krajem prošle godine sam napisao, da me raduju samo dvije stvari. EP u nogometu i Američki izbori. Ovo prvo je otkazano, a ovo drugo se tako zakompliciralo, da je bolje i ne pokušavati ići u detalje. Jer naša duboka država je "malo dete", u poređenju s njihovom. Što se domaćih izbora tiče, tu nisam imao nikakvih iluzija. Samo me interesirao jedan jedini broj. 76. I kako ga dostići? A ni u najluđim kombinacijama, za takvo nešto nismo imali šanse. Pogodila me jedna druga stvar, za koju sam smatrao da se podrazumijeva. Reizbor Generala Glasnovića za zastupnika našeg iseljeništva. Ali služeći se Staljinističkim metodama i Sjeverno-Korejskim modelom glasovanja, i tu su nas uspjeli zajebat. Rijetko viđena KRAĐA, za koju sam mislio da nije moguća s obzirom na Generalovu popularnost među pučanstvom. Banda me nažalost demantirala. Gospođi Vidović-Krišto svaka čast. Svaka joj je riječ na mjestu i za klasu je inteligentnija od jugo-judaškog neprijatelja. Ali samo je jedan General, mada se mnogi hvale s tim činom. Bio je još jedan ali više nije među nama. DRINJANIN su ga zvali.

Sve je ovo mila majka u poređenju s onim što se događa u svijetu. Upravo statiramo u filmu: "Sve što je dobro, treba uništiti do temelja". Horror u kome umjesto preplaćenih glumaca, glavne uloge imaju naturščici. Zašto baš mi i zašto baš sad? Jebaji ga, tako nam je grah pao. Zato mi ovi lokalni problemi (zbog kojih bi se nekada živcirao), uopće više nisu bitni. Trećega dana mjeseca studenog, lomi se sudbina svijeta. TRUMP protiv SOTONE. Svi su odavno odabrali stranu i stali uz one, za koje misle da će pobijediti. Pa tako i naši guzičari. Više i ne kriju da su na strani globalista. Statistički gledano, u pravu su. Ali... Što ćemo ako kojim čudom Donald ipak pobijedi? Sjetit će se tko je stajao uz njega, kad je bilo najteže. A volio bi. Volio bi više nego bilo što....

Zato postaje pomalo dosadno pisati o svakodnevnim, običnim stvarima. Jer su totalno irelevantne. Cirkus, "vašar" i trećerazredna predstava za radne ljude i građane. Ali moraš negdje ubit' vrijeme. Pa mi je opet draže pisati istinu, nego čitati laži. Bez obzira što znam da ništa ne mogu promjeniti. Barem imam osjećaj da sam učinio nešto korisno. A u biti nisam ništa napravio. Obično mlaćenje prazne slame...

Očito je da gospodari iliti vlasnici corone, upravljaju brojkama kako im se digne neka stvar. Taman pomisliš da se situacija u određenim djelovima smirila, a oni te sutra demantiraju i poduplaju broj "zaraženih". Tu su za svaki slučaj i "slavni"(celebrities) koji screparajućim glasom opisuju svoju tešku bitku sa ovom beštijom. A ništa im nije bilo. Ne vjerujem da su im uopće platili da lažu, jer su dobili besplatan publicitet. A to se plaća suhim zlatom.  

A ovako će nas jebavat, sve dok ne bude spremno "njihovo" cjepivo. Koje navodno neće biti obvezno, ali bez potvrde da si ga primio, nećeš smjeti mrdnut iz kuće. Ako ovo nije fašizam (u punom smislu te riječi), onda ne znam što je? Čitam kako će međunarodni zračni promet ponovo profunkcionirati, na jesen IDUĆE godine. Kako oni znaju? Izuzetno pametan virus. Zajebo je čak i hodajuću enciklopediju Marasa. Mali korončići ti sve jave na vrijeme, tako da možeš planirati godišnji, svadbu, odlazak na utakmice.....

Moram se opet vratiti na rečenicu gosp. Ickea iz zadnjeg intervjua: "Oni što su izmislili virus, sad imaju punu kontrolu nad njim. Određuju gdje i kad će se pojaviti, i koliko će trajati". Kratko, jasno i točno. Od kada znam za sebe, priča se o nekoj kataklizmi, kraju svijeta..... Tu je! Upravo joj svjedočimo! Zar je netko mislio da će nas napast svemirci? Za kraj života kakvog smo poznavali, zaslužna su samo 3 slova koja tvore jednu kratku riječ. LAŽ!

Je li moguće da neki još uvijek ne vide dalje od nosa. I vjeruju svemu što im se servira? Dakako. I ne samo to, nego jedva čekaju da prime nepoznato cjepivo, protiv nepoznatog virusa (recimo da nešto postoji, ali nije ni blizu onome kako ga predstavljaju). Čak i stoka u klaonicama pruža otpor dok je vode na klanje. Trga se. Htjela bi uteć'. A ljudi, koji su navodno najinteligentnija bića na zemlji, sami stavljaju glavu na panj. Zašto to čine? Je li se stvarno toliko boje, ili možda misle da će njihova agonija završiti ako prime čudotvorni serum? Štovane dame i gospodo, nije u pitanju samo jedna doza. A ni život se neće automatski vratiti u normalu. To je scenarij iz crtanih filmova.

Cijepit će vas svake godine, sve dok ne dobiju željeni učinak. Drugo, znate li uopće što je unutra? Od čega je napravljeno cjepivo? Koje su nuspojave? I zašto im je toliko stalo da vas "izliječe" od "strašne" bolesti? Koja to nije. Jer je do sada uzela duplo manje života, od obične sezonske gripe? To su službeni podaci, koje nisam ja izmislio. Ali se NAMJERNO prešućuju. Zar vam sve to nije nimalo sumnjivo? Samo apeliram na zdrav razum i ništa više. Okanite se medija i stožera, i probajte logički razmisliti o svemu ovome. Služite se brojkama i ne podliježite njihovoj propagandi i atmosferi histerije. Ipak je u pitanju zdravlje, a s njim se nije zajebavati.

Dugo sam bio uvjeren da ovu zemlju treba resetirati, da bi konačno krenuli naprijed. Čitajući neke komentare i mišljenja, sve sam bliže opciji da treba sve potaracat. Do temelja. Za početak posadit kumpire, blitvu i mladu kapulu, dok se ne dogovorimo što ćemo dalje. A to će potrajati.....

Najteže je povjesničarima. Moraju zaboraviti sve ono što su godinama učili. Jer generacija debila koja dolazi, sa sobom nosi novu, polički korektnu povjest. Friška, vruća.., tek izašla iz pečnice. Na primjeru rušenja spomenika u SAD, smo vidjeli na što će to otprilike ličiti. Istoričarima će ipak biti malo lakše. Jer štovatelji Marxa, Engelsa, Lenjina i Staljina, ponovo dolaze na svoje. Nažalost, sin mi studira povijest. A bolje bi mu bilo da je završio za automehaničara. Neka mu je dragi Bog na pomoći...

Naša nesloga je i više nego očita. Dovoljno je baciti samo kratak pogled na društvene mreže, i sve je jasno. Ali i to je mila majka, u poređenju s pravim stanjem na terenu. Svaka platforma nudi mogućnost slanja privatnih poruka. A tu se može naći svega i svačega. Od dobronamjernih savjeta, do najprimitivnijih tračeva i stranačke propagande. Nije mi nitko pričao, nego sam vidio svojim očima. Skoro da ne prođe dan, a da ne dobijem neku sugestiju o čemu bi trebao pisati. A sve je to popraćeno navodnim "kompromitirajućim" materijalom.

Srećom, mozak mi još uvijek radi sa 10% kapaciteta, pa nisam u kategoriji Ante Tomića i ostalih debila. Ali sam sve bliže. Jer svakog dana u svakom pogledu, sve više nazadujem. Hvala svim znanim i neznanim junacima, ali sve što napišem je isključivo moje osobno mišljenje. A kao što sam već rekao, više se volim sam zajebat nego da me netko drugi napravi budalom.

Prošlost nam je krvava ali slavna, sadašnjost nikakva, a budućnost neizvjesna i vrlo zajebaTa. Dokle god pomećemo nogu jedni drugima, samo će nam biti još gore. Ovo pišem sam sebi, jer sam konačno shvatio da apele za zajedništvo i slogu, nitko ne jebe ni 2 %.

Znamo da će ruka pravde neke stići tek na onome svijetu. To nam ne bi trebala biti utjeha. Život je samo jedan, i treba učiniti sve što je u našoj moći da ispravimo nepravdu. Pa makar na kraju ostali sami. Ko' pokisli čuko na cesti.

U nedostatku bilo čega gledljivog na TV (osim nogometa), vrteći kanale naletim na Demokratsku konvenciju u SAD. Koja je to gomila idiota i patoloških lažova!? Kod njih bi i Stazić i Ostoja spadali među "umjerene". Odakle tolika mržnja prema Americi? Jer su (poput nas), dozvolili da im ljevičari u cijelosti preuzmu školstvo i obrazovanje. I sad gledaju rezultate toga, jer su prve generacije mladih kretena upravo dobile diplome. Bojim se da za par godina i nas čeka sličan scenarij. Više nije upitan samo FF u Zagrebu, nego kompletan obrazovni sustav. Ovaj trend je zahvatio većinu razvijenih zemalja, zahvaljujući financijskoj potpori raznih "filantropa i dobrotvora". Neće na dobro....

Dakle, Trump se 3.11. bori protiv: DEMONkrata, duboke države, Novog Svjetskog Poretka(NWO), 1% elite (sotonjara), izdajnika u vlastitim redovima, medija i cijelog "progresivnog" i nastranog svijeta. I zato kad kaže: "Ja sam jedini koji stoji između američkog sna i totalne anarhije", treba ga ozbiljno shvatiti. Ima li šanse za pobjedu? Nadam se, jer je tiha većina još uvijek uz njega. Ili mi se samo čini?

Brine me druga stvar. Može li on u ovakvoj situaciji ostati neovisan, i svoja predizborna obećanja ispuniti do kraja? Ili će morati napraviti neke kompromise? Odgovor ne znam i ne želim da ga znam. Upravo poput onih, o kojima sam pisao na početku teksta. Želim vjerovati u najbolju soluciju, a poslije izbora možemo diskutirati o svemu. Jer njegova pobjeda nam donosi još 4 godine nade. Kakva god da je, dobra je...Neki spominju i Putina. Kao nadu i još jednoga kome ne odgovara NWO. Možda su u pravu? Osobno, Rusa nikada nisam volio. Za mene je bio i ostao, samo jača i veća verzija četnika. Agresiju na Ukrainu još uvijek pamtim. Ali pošto se stvari mijenjaju takvom brzinom da ne možeš pohvatati sve konce, ne isključujem mogućnost da sam se zajebo? A volio bi da jesam.

Ako su vas bilo kad blokirali ili izbacili sa FB ili Twittera, to znači da ste normalni. I budite ponosni na to. Jer sve što je nama normalno, kosi se sa njihovim pravilima ponašanja. Pao mi je na pamet Branko Kockica i njegovo pitanje "deci": "Zašto ne smete, da uzmete čokoladu od nepoznatog čike? Zato što može da bude bajata ili buđava. A može čika i da vas strpa u crni kombi". Upravo takve čike (PEDOFILI) su danas dobrošle na Twitteru. Ni sam nisam vjerovao, dok nisam pročitao njihove nove (nadopunjene) "standarde zajednice".

Od sada je dozvoljeno: "pisati o seksu s malom djecom, sve dok se ne radi o tjelesnom nasilju. A nije kažnjivo ni objavljivanje slika gole djece, sve dok se to smatra umjetnošću!?" Čitam i ne vjerujem svojim očima. Od svog zla na ovoj planeti, za mene su pedofili na vrhu piramide. Svaka legalna kazna za takve zvijeri je nedovoljna. Zato, dajte roditeljima te jadne djece (žrtava): kliješta, skalpel, šrafciger, i ostavite ih par sati nasamo sa "čikom". Jedina moguća pravedna kazna.

Ovo je u principu, to njihovo "novo normalno". Ako uspiju do kraja provesti svoj sotonistički plan, stvari će biti još 10 puta gore. Sigurno. Upravo se zbog ovoga, ne mogu koncentrirati na domaću politiku i pratiti što je tko od vladajućih velikana izjavio? Svakako lažu, čim zinu.

Da mi je vlast samo na jedan dan. Prvo bi izašao iz EU. Drugo, počeo bi graditi stambene objekte. Točnije, zatvore. A na kraju bi popunio kapacitete istih, stokom sitnog zuba. Tek onda bi sjeli i razmislili, što i kako dalje?

I za kraj, da zaključimo. Peder, pedofil, trans, crni rasisti, antife.... imaju svoja prava, i "niko ne sme da ih bije!" Stavi trobojnicu sa prvim bijelim poljem, i najebat ćeš ko' žuti.

Pošteno.....

"ZA DOMOVINU SPREMNI"

[tianalavica]

”Kada je Bog radio ženu, došao je do šestog dana, radeći prekovremeno.

Prišao mu je anđeo i pitao ga:

– “Zašto trošiš tako puno vremena na nju?”

Bog odgovara:

– “Jesi li vidio što sam joj sve dao? Specifikaciju prema kojoj je oblikujem?”

“Ona mora znati prati, ali ne smije biti od plastike, treba imati više od 200 pokretnih zglobova, a svi moraju imati mogućnost za promjenu, i još mora imati krilo za najmanje četvero djece… ali, u isto vrijeme mora imati poljubac koji može izliječiti sve, od ozlijeđenog koljena, do slomljenog srca… i sve ovo treba raditi samo s dvije ruke.”

Anđeo se čudio svim tim vrlinama.

- “Samo s dvije ruke??… Nemoguće!! To je puno posla za jedan dan. Odmori se, pa je sutra dovrši.”

-”Ne želim to!” – protestirao je Bog. “Tako sam blizu do završetka ovog bića, što je mome srcu drago.”

Anđeo se približio i dotaknuo ženu.

- “Bože, kako si je napravio tako mekanu?!”

-”Da, mekana je…”,kaže Bog,”… ali, napravio sam je i snažnom! Nećeš vjerovati što sve ona može izdržati!”

- ”Može li misliti?” - upita anđeo.

Bog odgovara:

- ”Ne samo da može misliti, može surađivati i dogovarati se.”

Anđelu nešto privuče pažnju i dotakne ženino lice.

-”Bože, izgleda da ovaj model ima jednu grešku! Nisam li ti rekao da previše toga stavljaš na nju?!”

-”Nije to nikakva greška! To je suza.” - ispravi ga Bog.

-”Čemu to?” - upita anđeo.

-”Suza je njen način da izrazi tugu, ljubav, samoću, bol i njen ponos.”

Ovo je ostavilo popriličan utisak na anđela.

-”Ti si genije. Na sve si mislio. Žena je sjajno biće!”

-”To je istina! Žena ima zadivljujuću snagu. Žene podnose teškoće, nose tugu, ali znaju za sreću, ljubav i imaju svoje mišljenje. One se smiju kad žele vrištati; žene pjevaju kada žele plakati; plaču kad su sretne i smješkaju se kad su nervozne…bore se za ono u što vjeruju. One su protiv nepravde.

Ne priznaju “NE” kao odgovor, ako postoji drugi i bolji način za rješenje. Daju sve od sebe za svoju obitelj.

Žena voli bez granice!

One plaču kad im djeca dožive nešto novo i lijepo u životu, raduju se dobrobiti svojih prijatelja.

One se vesele kada čuju za neko rođenje ili vjenčanje.

Srce se njihovo slomi kad čuju za smrt drage osobe.

Tuguju za izgubljenom voljenom osobom, ali su jake i kad više nema ničega za što bi se borile.

Žene znaju da samo jedan poljubac ili samo jedan zagrljaj može izliječiti slomljeno srce!”

…”Ipak, žena ima jednu grešku: Ona zaboravi koliko vrijedi!!”

[darko-pribeg]

Bila sam na dnu života

Osobno iskustvo susreta s razumijevanjem

Znate, ovo pišem za sebe ali i za sve one koje će ova priča inspirirati i ohrabriti. Dugo mi je trebalo da sastavim sve dijelove svog života u rečenice, jer mislila sam da će mi trebati jako puno rečenica.. ali na kraju ove priče vidjeti ćete da je dovoljna ne jedna rečenica, nego samo jedna riječ.

Upoznala sam Tri principa i Darka prije nekih četiri godine. Bila sam na dnu života, i to ne prvi put ali taj put je dno bilo dublje. Bila sam bolesna, slaba, iscrpljena od posla, ljuta, tužna i sasvim izgubljena. Čula sam od nekog za Tri principa ali apsolutno nisam znala o čemu se tu radi. Slučajno sam naišla na neki promo katalog i tu našla Darkovo ime i broj, otišla sam kući i odmah ga nazvala. I tu počinje priča o iscjeljenju. 

Počeli smo razgovarati i to je trajalo oko godinu dana. Pričala sam - slušao me je, pričao je – slušala sam. I sve je postajalo jasnije, počela sam shvaćati dublji životni smisao. Od fokusiranosti na probleme slika se počela širiti, počela sam sagledavati stvari izvan okvira. Osjećala sam da se životna magla raspršava u kristalnu i jasnu sliku. Darko me nekoliko puta zamolio da mu napišem koju riječ i svoje svjedočanstvo ali nisam htjela, nisam bila spremna. Nije bilo još vrijeme. 

Taj put samospoznaje je bio istovremeno divan, oslobađajući, pun učenja i traženja ali u isto vrijeme proživljavala sam najteže trenutke sa zdravljem. Živjela sam u neizdrživoj boli, šetala sam od doktora do doktora, obavljala razne pretrage, stanje fizičkog tijela je bilo loše. Bila sam mršava i iscrpljena i prošla nekoliko operacija i došla do dijagnoze Crohnove bolesti. To je bio težak udarac, tada mi je izgledalo da gubim bitku. Ali on mi je rekao između ostalog: ma daj, pa to je samo dijagnoza, ne vjeruj tome, to nije vječno. I nisam mu odmah povjerovala jer sam puno više vjerovala dijagnozi. Ipak nešto me vuklo da nastavim dalje, znala sam duboko u sebi da je to pravi put. Ne ovaj pun boli i patnje. Izašla sam samoinicijativno iz bolnice i odlučila da ću se izliječiti. Nisam znala kako ni kome se obratiti, znala sam samo da se skroz prepuštam. Strah je ponekad bio toliko velik da bi bila potpuno paralizirana, čak sam i teško hodala jer sam dobila i reumatoidni artritis. 

U jednom trenutku strah je toliko eskalirao da se pretvorio u oslobađanje. Nestao je. Pretvorio se u nešto što bih nazvala svijetlo. Nekako me odvelo do pravih ljudi i doktora i izliječila sam se. Imala sam jasne  i intenzivne uvide i tako živopisna rješenja koja su se brzo počela realizirati. U međuvremenu sam upoznala još divnih učitelja i ljudi koji su također prenosili razumijevanje Tri principa. Život se počeo mijenjati. Moje unutarnje biće je bilo napokon TU, u miru. Nekad bi samo sjedila i plakala od čiste sreće i ljubavi. Do tada nisam znala da ljubav dolazi iz nas i od nas. Kroz mene je tekla kao rijeka. 

Plakala sam i puštala svoju prošlost. A moja prošlost mi se činila jako teška. Bila sam ovisnica, izgubila sam jako rano oca, očuh je bio alkoholičar, izgubila sam i zaručnika, bila sam silovana i još puno toga.. bila sam često beskrajno tužna jer sam mislila da me prošlost određuje. Sve do onog trenutka kad sam shvatila da prošlost ne postoji nigdje osim u mojim mislima. I budućnost također. Prošlost je groblje i budućnost je groblje. Počela sam živjeti u SADA. I mislim da svatko tko se odrekao svoje prošlosti ( i budućnosti), onaj koji živi u sadašnjem trenutku – on je slobodan. Lagan. I znate onih puno rečenica s početka priče, one se istope u samo jednoj. To je prepuštanje. Kad se naučite prepustiti svemu što život donosi, vi ste slobodni. Vi ste oslobođeni. I dok god je muzike u vama plešite sa životom, jer to je dar koji je šteta potratiti. 

U međuvremenu sam dobila još jedno dijete, vratila se slikarstvu, radim izložbe, slikam i radim svoj restauratorski posao ali onako kako ja želim, od svoje kuće u svome ateljeu, sa dvoje vesele djece koje mi se petljaju oko nogu i širim dalje razumijevanje Tri principa. Kad god stignem radim sa ljudima i prenosim im razumijevanje onako kako je i meni Darko prenio. To je postao i moj put. Svaki dan sam zahvalna na tom još jednom danu ma kakav on bio.

Ima jedna rečenica koja mi vodilja : Have a mind open to everything and attached to nothing! 

Jasmina

[writer-from-another-planet]

ŠTA JE PISAC HTIO REĆI?

Uvijek sam bila čudna osoba. Jedna od onih koji gledaju na život različitim vrstama očiju. Da, više ih je. Tako mi je palo na pamet jedno pitanje: “koliko različito ljudi mogu misliti o istoj stvari?” Kako me je to interesovalo, napravila sam jedan “eksperiment” ili “istraživanje”: kako ljudi gledaju na jednu rečenicu; koje je njihovo viđenje iste koja glasi: “neki ljudi su neizlječivi.”

OSOBA A : “Neke ljude prosto ne možeš promijeniti. Žive u tom nekom svom svijetu, prosto navučeni na nešto od čega ih ne možeš izliječiti. To je osoba koja pati za nečim , vapi i od toga ne može pobjeći. Ili mogu biti ljudi koje boli prošlost, žive u njoj. Propuste sve liješo što im pruža sadašnjost zbog ožiljka koji ih peče konstantno.” 

OSOBA B : “Kada bi mi neko rekao da su neki ljudi neizlječivi ja bih odmah pomislila na njega - posebnu osobu za mene. Dođe mi bolest, a u isto vrijeme i lijek. Ja odmah pomislim na ljubav i tu, čuvenu, bolest od ljubavi, Kada dobiješ bolest plavih očiju, bolest njegovog glasa, bolest njegovog hoda, jednostavno njega. A nema povratka, nema lijeka.”

OSOBA C : “ Često čujem rečenicu da se ljudi mogu primijeniti, međutim kada neko uprlja dušu za ozdravljenje je prekasno. Bolest nutrine čovjeka je zaista neizlječiva.  Savremeno doba je izmislilo dosta načina liječenja i ozdravljenja.  Najteže bolesti bivaju izliječene i ljudi se oporavljaju, ali je li zaista čovjek izliječen? Nije. Tek onda kada udahne prvi put vazduh i prvi put otvara oči, tada je čovjek čist. Čovjek može postati boli, ali prošlost te otrovne bolesti će ostaviti ožiljak i na toj osobi i na ostalima. Ne možemo druge izliječiti ako i sami imamo virus u glavi od kojeg ne vidimo istinu. Možemo samo liječiti sami sebe, a ostali će preživjeti. Valjda.”

OSOBA D : „Odmah pomislim da je ta osoba toliko bolesna u glavu i mnogo tvrdoglava.”

OSOBA E : „ Pa pod neizlječivi automatski pomislim da su neki ljudi takvi kakvi su i da ih ne može bukvalno ništa promijeniti, da su, hajmo reći, u nekom svom svijetu i ništa ih ne može omesti”

OSOBA F : “Ponajprije pomislim na osobu oboljeju od neke malige bolesti”

OSOBA G : “Osoba koja je neizlječiva može biti ona koja ima svoj čvrst karakter, svoj stav i čvrsto se drži njega. Zadržava svoj stav i svoja misljenja ma koliko društvo okolo njega zagovaralo drukčije i ma koliko ga demantovali. Ne mijenjanje tog stava je u nekom svijetlu ta neka bolest koja je neizlječiva”

OSOBA H : “ Kada nas osoba bliska nama povrijedi to ostavi trajan ožiljak na našem srcu. Prosto se ne briše jer živi u sjećanjima, a ona nas najviše i bole. Ta povreda ostavlja posljedice na naš život. Jednostavno više nikome ne vjerujemo. Bivamo zaroljeni u tom nekom vremenu i uvijek nas je strah te iste povrede. Ma koliko ljude gledali pozitivno, smatrali ih dobrima, ne možemo da im se prepustimo. Na neki način ne možemo da izliječimo rane prošlosti. Ožiljak nikada ne zaraste.”

Svačije viđenje je donekle i tačno. Otvara nam “nove oči” za gledanje na različite stvari.To je zapravo i poenta svega. A vi, kako vi vidite rečenicu “Neki ljudi su neizlječivi”?

*ovim putem se zahvaljujem osobama koje su mi pomogle pri ovome i bile neka vrsta podrške ♥ *

[salediscountggdb-blog]

Golden Goose Tenisice Hrvatska Kako će to pomoći Zaradite sredstva za marketing

Tamo su stvarno sve jedinice pojedinih hipoteka alata i programa koji će vjerojatno učiniti svaki potrošač ¡s travel spin. Ono što je važno voditi u misaonim procesima je da će većina njih biti pogrešno dostupna na gotovo svim razinama. Ako uključite traženje Golden Goose Superstar Tenisice Hrvatska izajnirano za otkriće bogatstva, domaće je svako veliko poglavlje tog plana pravilno korišteno. To doista ne uključuje vas izaći savršen dobiti glavni interes uglavnom ARM iznimno ste mogli kupiti veliki $ 400,000 kuće, kada su na drugi način je vjerojatno da će platiti samo 200.000 dolara kuće. Razmislite o nabavi potpuno novog doma u jesen. U prilično slučajevima kuće graditelji su uvod u odbaciti njihove robe i tih ljudi svibanj i eventualno ponuditi veliki broj ljudi veliki perks oko rujna za izgradnju proizvoda ili usluga prodao da im je potrebno unaprijed na moju godinu. Troškovi ovih vrsta domova koji se definitivno prodaju na kolapsu će se vratiti upravo u ovo proljeće. Teškoće u tijeku Zaustavlja li se u ovom trenutku Jesu li svi ikada obavili s vašom tvrtkom značajne druge vrste nadolazećeg novca na nešto što je klijent stvarno uživao ili barem trošio novac? Pa, sa sustavom Jars, svatko od vas bi mogao imati sve svoje VLAŽNJE JAR-ove po obliku, omogućavajući pojedincu da troši, puši, troši ili se tretira bez obzira na to želite li BEZ specifičnih drugih blagih procjena koje možda diktiraju za što da se igrate s. Ovaj savjet JEDNOG kontejnera će vas staviti u f-r-e-e kako biste uživali i dodatno nagradili sebe za vrlo teško izvršavanje u koje ste uložili. # # # # Primijetite da je ovo obično najvažnije za stvaranje velikog psa. Unutar vas ne možete pobijediti, što zauzvrat ljudska čista intuicija nije ništa drugo. Točno kako vam to omogućuje i definitivno je da se ovisi o vlasnicima dolara su do tada potrošnje i ubrizgati stavke u sve od sustava kako bi se stvarno svoju nagradu. Pogreška novorođenčeta # 2 | (prazna) | 1) |. | Kao |: | 4. | 1 | 1. Zanemarivanje konačno uspostavljanja važne kuće na Zemlji na kojoj pružate zadovoljstvo na bilo kojoj redovnoj baza. To znači da ljudi ne shvaćaju o kupcima, jer to ne generira poentu {to | možete | pomoći | da konačno | u | | | ostanite vidljivi. Ako ljudi nisu oprezni s određenim postojanjem, ni oni ne mogu sa vama ostati! Upotreba određene priče je da su ti guska ožiljci PC ili proizvodne funkcije - vaša sposobnost kada trebate položiti žuta jaja. Često zlatna jaja predstavljaju K ili Obradu - oni su povezani s tim jajima. Tu je inherentna ravnoteža oko P zajedno s računalom. Javnost ima za cilj izliječiti proizvodne kapacitete kroz Zlatnu gusku - kako bi se jamčilo da svakako uvijek treba Golden Goose Tenisice Hrvatska azvijati proizvodnju jednog zlatnog kokošjeg jaja. Ovo je vjerojatno jedna od fantastičnijih strategija koje neki vlasnici tvrtki vraćaju kako bi privukli njihovo poslovanje. To je zapravo radilo u vezi s ovom poslovicom - kako golemi dio globalnih internetskih klijenata ne može stalno biti veliki korisnici propusne moći, jer smanjuje prosječnu upotrebu širine pojasa oko cijelog donjeg dijela klijenta. Ja sam na plaži prilično vikend i dodatno dok smo svi sjedili na balkonu grupe, doista sam mogao otići u neku dječju zgradu novog ogromnog lomljenog kamena od kamena oko potrošne vode. U početku je bilo očito da su ga bacili sate. Nakon što su završili, plima je došla i očistila glavnu stvar kako bi se zaustavilo more. Svi ste jedva stajali i bespomoćno posjećivali izgled razočaranja na njihovim licima.

[odgojite-sretno-dijete-blog]

ULOGA OČEVA U ODGOJU DJETETA

Ovaj post pišem za sve očeve, tate, koji uistinu vole svoje vrijeme posvetiti svom djetetu. U svakodnevnom životu, u svom poslu susrećem očeve koji ne mare toliko za svoju djecu, očeve koji smatraju da je majka ta koja se treba brinuti o djeci, da je njegova uloga u obitelji ta da mora pridonositi novčano, da mora prehraniti obitelj, do onih očeva koji jedva čekaju doći kući sa posla i posvetiti se svom djetetu, zagrliti ga, poljubiti ga i reći mu koliko ga voli. Ja sam svog tatu oduvijek zvala tatice, jer je moj otac bio oličenje pravog tatice, koji je, kada bi došao sa posla, a radio je skoro po cijele dane, sjeo na pod i posvetio se igri sa mnom i sa sestrom, koji me je držao za ruku kada bih išla u doktora, koji bi svojim poljupcem uklonio svaku bol, koji mi je pravio frizure i igrao se samnom na čajanku. On je jednostavno u pravom smislu riječi tatica i dan danas. I nema mi veće sreće nego i danas sa ovoliko godina doći, zagrliti ga, sjesti mu na koljena i reći mu koliko ga volim. Danas kada imam svoje dijete i supruga, vidim da se moj suprug trudi biti tatica kakav je meni moj tata bio, iako sam svjesna, gledajući danas mlade očeve, da je to rijetkost. Nekada mi se čini, da kada se tata želi posvetiti svom djetetu, kada želi za svoje dijete nešto napraviti, da ga majka u tome ograničava i sputava. U svom poslu, slušajući priče majka o ulozi oca u životu djeteta, shvaćam da mnoge majke, nesvjesno, izguruju očeve iz djetetova životu. Ovdje naravno ne mislim na one očeve koji ne mare za svoju djecu, nego na one očeve koji su nastojali i željeli pomoći supruzi, ali su od supruge dobili odbijanje, a majke kao opravdanje iznose da će one nešto bolje odraditi, brže, da otac kad se igra sa djetetom da to više sliči na rat nego na igru... jednostavno sam slušala svakakve priče. I ovdje želim prozvati sve majke koje se u ovom pronađu, pustite svoje muževe da budu tatice u pravom smislu riječi, neka provode vrijeme sa djetetom na svoj poseban način, koliko god vam se nekada činilo da se ta njihova igra ne može uopće nazvati igrom, kada se dijete udari, neka tata bude taj koji će svojim poljupcem izliječiti bolno mjesto, nekad tata bude nekad rame za plakanje, neka tata izvede dijete sam vanka, da imaju trenutke samo za sebe, ne brinite, to je i njegovo dijete i vratiti će vam ga živog i zdravog, možda sa malo prljavijom odjećom, nekada možda i pokidanom, ali vjerujte, ti trenutci koje on provede sam sa djetetom, bit će za njega i dijete prekrasni i urezati će im se u sjećanje. Nemojte misliti da vaše dijete neće biti dobro ako vas nema tu da bi kontrolirali situaciju. Nekada se djeca i bolje zabavljaju sami sa očevima nego dok su majke tu, jer mi često, u situacijama vidimo opasnost za dijete, samo mislimo kako će dijete nastradati, dok im očevi dopuštaju da djeca uistinu uživaju u igri ne misleći na to da će se dijete ozljediti, da će se isprljati, da li dijete mora jesti. Otac igrajuči se sa svojim djetetom i sam postaje dijete. Za mene nema ljepše stvari nego kad vidim svog supruga kako se igra sa našim sinom, kako se obojica užive u uloge, kako je njegov tata njemu svemogući, pretvarajući se u svakakve junake iz crtića, kako dijete uživata dok mu tata pusti da slobodno trči bez da viče pazi past ćeš, kao što to ja radim. Majke su jednostavno takve da se ne mogu u potpunosti opustiti jer u svakoj situaciji vide neku opasnost za dijete, dok se očevi time ne zamaraju i zato pustite neka djeca uživaju sa njima u slobodnoj, nesputanoj igri, da im ne viče nonstop netko za vratom pazi ovo, pazi ono.

[balkantimes]

Predatorski kapitalizam u svojem najogoljenijem obliku

Brazilski predsjednik Bolsonaro uložio je veto na odredbe zakona koji obvezuje vladu da usred pandemije Covida-19 osigura zajednicama starosjedilaca pitku vodu, dezinfekcijska sredstva i bolničke krevete.

Tomislav Jakić

U poplavi vijesti o pandemiji, o tome kako se ona širi posvuda, dok su vlade iz različitih razloga – od političkih kalkulacija sračunatih na održavanje izbora i opstanak na vlasti pa do populističkog podilaženja javnosti – popuštale, pa čak i ukidale mjere usmjerene na sprječavanje njezina širenja, jedna je informacija prošla, kako se to voli reći, ispod radara. Nezasluženo. Jer upravo ona upućuje na ključnu opasnost s kojom je suočen današnji svijet. A to nije virus!

Citiramo: ”Brazilski predsjednik Bolsonaro uložio je veto na odredbe zakona koji obvezuje vladu da usred pandemije Covida-19 osigura zajednicama starosjedilaca pitku vodu, dezinfekcijska sredstva i bolničke krevete.”

No tek u nastavku slijedi ono što je bitno, a ujedno i doslovno monstruozno. Dolazi odgovor na pitanje zašto je brazilski predsjednik to učinio. I opet doslovni citat: ”Kancelarija brazilskog predsjednika objavila je da su odredbe zakona, što ga je odobrio Kongres, protiv javnog interesa i neustavne jer nameću troškove saveznoj vladi bez novih izvora prihoda.”

Prevedeno na jezik svakodnevice to znači sljedeće: ako nema zarade (profita), onda nema ni pomoći.

Pritom valja imati na umu da su upravo autohtone plemenske zajednice u Brazilu (inače zemlji drugoj u svijetu po broju zaraženih i umrlih od Covida-19) izrazito ranjive i da upozoravaju kako im prijeti potpuno istrebljenje ukoliko im se ne pomogne.

Da je riječ samo o Brazilu, mogli bismo to pripisati tamošnjem predsjedniku koji je uporno ignorirao opasnost pandemije, dok se i sam nije zarazio.

No nije to usamljen slučaj, u pitanju je trend. I u Sjedinjenim Državama predstavnici nekih indijanskih plemena koja (sva) i dandanas žive u rezervatima kamo su ih strpali bijeli kolonizatori, tuže se kako naprosto nisu u stanju poštivati upute zdravstvenih stručnjaka da na primjer često peru ruke jer, kako kažu, ”mi jedva da imamo dovoljno vode za piće”.

Brazilski predsjednik Bolsonaro uložio je veto na odredbe zakona koji obvezuje vladu da usred pandemije Covida-19 osigura zajednicama starosjedilaca pitku vodu, dezinfekcijska sredstva i bolničke krevete

Trumpu ne pada na pamet odrediti da se u takve rezervate dnevno upućuju cisterne s vodom za pranje, najvjerojatnije također zato što bi bila riječ o trošku ”bez novih izvora prihoda”.

Pogledajmo sada malo širi kontekst. Sva ona upozorenja što se ovih dana mogu čuti iz razvijenih kapitalističkih zemalja svode se na konstataciju da gospodarstvo ne bi moglo izdržati još jedno blokiranje poput onoga kakvo se pokazalo djelotvornim (ovisno o tome kada je uvedeno i kako je prakticirano) u prvim tjednima pandemije. Pa se umjesto toga lansira krilatica kako moramo ”plesati s virusom”, odnosno kako moramo naučiti živjeti s virusom.

Što ne znači ništa drugo nego da potrošačko društvo ne može opstati bez potrošnje pa se mirno preuzima rizik širenja pandemije (s krajnjom konzekvencom umiranja tisuća i tisuća ljudi) ako je to cijena da opstanu gospodarstva fokusirana isključivo na ostvarenje profita. Što nas vraća na zaključak s početka ovoga teksta.

Naime, da najveća opasnost za čovječanstvo nije još uvijek nedovoljno istražen virus, nego nesposobnost liberalnog kapitalizma (koji se sveo na predatorski kapitalizam u svojem najogoljenijem obliku) da se pandemiji odupre.

I to zato što su u pitanju ”troškovi bez novih izvora prihoda”. A to znači da je primarna opasnost za ljudski rod društveno-ekonomski sustav što ga vladajuće gospodarsko-političke oligarhije smatraju bogomdanim i nedodirljivim. Neupitnim i vječnim!

I da ne bi bilo zabune. Ovaj autor ne zagovara povratak na socijalizam u bilo kojem do sada poznatom obliku. Ali ostavlja otvorenom mogućnost da bi jedan drugi i drugačiji sustav koji bi nužno morao sadržavati i određene elemente socijalizma mogao biti (pa bi i bio) ono čemu treba težiti.

Hoćemo li ga zvati kapitalizmom s ljudskim likom ili socijalizmom 21. stoljeća, to nije važno. Bitan je sadržaj.

U svakom slučaju, okoštale forme u svijetu dominantnog sustava pokazale su se osnovnom zaprekom u efikasnoj borbi protiv pandemije, odnosno demonstrirale su još jednom svoju najcrnju stranu, omogućivši onima koji imaju da se liječe (i izliječe), a prepuštajući one koji nemaju – bolesti i smrti.

A da sa sustavom nešto (mnogo toga!) nije u redu pokazuju i mjere što ih neke zemlje poduzimaju kako bi spasile svoje zrakoplovne tvrtke. Uglavnom se pritom bježi od izraza ”nacionalizacija”, ali ono što se poduzima – svodi se upravo na to.

Njemačka vlada upumpava goleme svote u Lufthansu, slično radi talijanska vlada s Al Italijom, a upravo ovih dana i Izrael je odlučio nacionalizirati svoju zrakoplovnu tvrtku El Al.

Riječ je, suvišno je i spomenuti, o privatnim tvrtkama ili o onima u kojima država ima tek manji udio. Pritom se naglasak posvuda stavlja na privremenost tih mjera, jer šampioni kapitalizma niti mogu niti hoće priznati njegov osnovni nedostatak.

Neprikosnoveno i nedodirljivo privatno vlasništvo, privatizacija svega i svačega (od obrazovanja do zdravstva, pa čak i do zatvora), slobodno tržište, ničim ometani ili ograničavani zakoni ponude i potražnje, svođenje države na servis vrlo ograničenog opsega i još manjih ovlasti, kao i profit kao jedino čemu treba težiti, kao pokretač i svrha svega, pa u krajnjoj liniji i postojanja ljudi, sve to ne samo da nije dovoljno kada se treba suprotstaviti pandemiji, već se pokazuje kao ključna prepreka u efikasnom suprotstavljanju.

Jer traži troškove bez novih izvora prihoda!

Dakle, ako ne prodajemo i ne zarađujemo, ne možemo ni dati. Nikome i ništa. Pa ni lijek, ni vodu, ni dezinfekcijska sredstva.

Do kojih apsurda, do kojih nakaradnosti vodi takva ”filozofija” pokazuju dva primjera.

Na samom početku pandemije američki predsjednik Donald Trump pregovarao je s predstavnicima jedne njemačke farmaceutske tvrtke nastojeći ih nagovoriti da – kada uspiju napraviti cjepivo protiv Covida-19 – njegovoj zemlji prodaju ekskluzivno pravo na korištenje toga cjepiva. Da bi liječio sve Amerikance, pa i one Indijance koji nemaju dovoljno vode ni da nekoliko puta dnevno operu ruke? Ni govora! Zato da napravi dobar posao.

Da je Amerika uspjela kupiti ekskluzivno pravo na cjepivo, ona bi ga po svojim uvjetima mogla prodavati na svjetskom tržištu. Cjepivo za Trumpa (čitaj: kapitalizam) nije lijek, nego roba koju se profitabilno može unovčiti.

Okoštale forme dominantnog društveno–ekonomskog sustava pokazale su se osnovnom zaprekom u efikasnoj borbi protiv pandemije, odnosno demonstrirale su svoju najcrnju stranu omogućivši onima koji imaju da se liječe, a prepuštajući one koji nemaju bolesti i smrti

Pokušaj nije uspio jer se usprotivila njemačka vlada.

I drugi je primjer vezan uz Sjedinjene Države. Trump je svoju zemlju povukao iz Svjetske zdravstvene organizacije. Zato što je ona prikrivala kineske pogreške u inicijalnom suprotstavljanju pandemiji, kao što američki predsjednik uporno tvrdi? Ni slučajno!

Riječ je o tome da su sve članice Svjetske zdravstvene organizacije obvezne svako cjepivo (ili lijek) što ga razviju bez ikakve naplate staviti na raspolaganje svim ostalim članicama, a praktički cijelome svijetu. Pa onda nema ni velike zarade, ni golemog profita.

Trump vjerojatno smatra kako će Amerikancima uspjeti razviti cjepivo prije drugih, pa opet za sebe želi sačuvati ekskluzivni proizvod. Da bi ga mogao prodavati i ostvarivati profit.

U svemu tome potpuno se izgubio pojam solidarnosti. Onima koji su je pokazali (Kina, Rusija, Kuba) predbacuje se ”nepošteno ponašanje”. A na spoznaju da se sve može (i mora) mijenjati očito će se još dugo čekati.

Ima li vremena za čekanje? Nema.

Postoji li, u eri opčinjenosti tehnološkim napretkom, svijest o tome da čovječanstvo kroz cijelu povijest svoj napredak zahvaljuje ljudskom umu, sposobnosti čovjeka da razvija vizije i da ih ostvaruje? Ne postoji (više ili još?).

I zato smo suočeni s pitanjem sustava, a ne virusa.

Tko to ne shvaća danas, shvatit će sutra.

Izvor

[balkantimes]

Fra Ivo Marković: Svjedočimo predsmrtnim trzajima političkog ološa u BiH!

Učite djecu da heroji nisu oni koji idu u rat, već oni koji sve čine da do rata ne dođe! Ovo je lekcija koju, čini mi se, uvijek iznova moramo ponavljati u Bosni i Hercegovini, a takve ljude, poput Diogena iz Sinope, “tražiti svijećom” i, nadasve, isticati.

Jedan od takvih velikana nesumnjivo jeste i fra Ivo Marković, bosanski franjevac, angažirani intelektualac, profesor na Franjevačkoj teologiji, osnivač Pontanime, hora koji upotrebljava duhovnost religija i kultura za “liječenje Bosne i za povezivanje ljudi”. Uprkos velikoj osobnoj drami, ostao je dosljedan čovjekoljublju, pomirenju, istini, pravdi, vjeri da možemo bolje, da tamo “gdje je očaj donosi nadu”.

U intervjuu za Radosarajevo.ba fra Ivo kaže kako trenutno svjedočimo ” predsmrtnim trzajima političkog ološa u BiH koji je istrošio sve resurse laži”.

Fra Marković u intervjuu, također, govori o “epohalnoj važnosti aktualne pandemije”, aktuelnim aferama, o političkim blokadama u našoj zemlji, saradnji Dragana Čovića i Rusije, velikosrpskom nacionalizmu, zabludama Herceg-Bosne koje i dalje žive, ali zašto smatra štetnom politiku SDA po interese države BiH.

Oni razaraju društvo

Radiosarajevo.ba: Kako vidite Bosnu i Hercegovinu, region i svijet nakon izbijanja pandemije koronavirusa?

MARKOVIĆ: Pandemija korona virusa epohalno je prevratnički događaj koji zacrtava novu budućnost brojnih područja života, dakle opravdano se po tome prevratu može usporediti s 68-škom, pa čak i s Drugim svjetskim i našim ratom 1992-1995. Čovječanstvo se bilo opustilo, najveće ljudsko iskušenje je linija manjeg otpora, čovječanstvo je bilo postalo previše neodgovorno, sebično, nepravedno, dekadentno. I onda se događaju katastrofe koje nas opamete. Kriza Covida-19 prije svega će sve čovječanstvo malo opametiti, dozvati samosvijesti i protresti da će ljudi koliko toliko shvatiti da ne možemo živjeti kao do sada, da moramo biti solidarniji, pravedniji, odgovorniji prema svemu životu.

Očekujem da će se rezultati toga zaokreta ubrzo pokazati u pojavama gladi, neimaštine, nezaposlenosti, očekujem da mali broj ekstremno bogatih neće moći zadržati svoje bogatstvo, svako veliko bogatstvo rezultat je nepravednih odnosa, dakle nepravde, ne bi bilo dobro da ga zadrže u svojoj sebičnosti, to bi moglo izazvati društvene eksplozije. Svakako se može očekivati da će se svjetski poredak uvelike reorganizirati, da će čovječanstvo stvoriti institucije na razini svijeta koje će moći odgovoriti izazovima globalizacije. Normalno uvijek postoji prijetnja da će netko drugi zagospodariti globalizacijom umjesto liberalnog kapitalizma, možda Kina, pa da svijet opet bude izložen sebičnom diktatu umjesto balansu interesa.

Radiosarajevo.ba: Dakle, gdje je u svemu BiH?

MARKOVIĆ: U nas u ovakvoj BiH je društveni mrak. Država kao organizirano funkcionalno društvo je uništena. Zakonodavna, sudska i izvršna vlast u svojoj društvenoj dinamici morali bi stvoriti kičmu organiziranog društva, međutim stranke na vlasti razaraju organizaciju društva radi korupcije, uništile su zakonodavnu i sudsku vlast, zagospodarile su s njima i stvorile najkorumpiranije društvo u Europi.

Mi ugledamo samo ponešto što izbije na javu kao ova trenutna nabavka respiratora, no valja imati na umu da je sve tako, slobodno valja reći da politički ološ SNSD-a, SDA i HDZ-a vlada BiH, uništili su državu BiH. Država BiH je bogalj, nema je… Postoje samo te političke hijene koje grizu još dok imaju što gristi. I ne samo da su te stranke uništile državu BiH, nego su zarazile narod BiH gorom pandemijom od korona virusa, zarazile su ljude mržnjom, stavile su ljude u okruženje straha, izludile su narod u kojemu nema osoba s imenom, nego samo kolektivni torovi dehumaniziranih bolesnika.

Ne vjerujem da ovaj politički ološ išta može napraviti, oni samo mogu još više propasti. Neki izlaz vidim u buđenju ljudi, kažem katastrofe, patnja, probude ljude, BiH društvo ako se ne probudi, samo još više može tonuti, ako se pak ljude probude i pljunu u lice zavodnicima koji su ih paralizirali uzvišenim parolama laži, tada možemo očekivati pozitivni pomak. Naime države BiH praktički nema, no još ima društva BiH koje može izgraditi državu, ima i političkih snaga koje bi mogle izvesti politički zaokret. Očekujemo dakle nešto na tome smjeru.

Europska pastorčad

Radiosarajevo.ba: Ipak, gdje vidite nadu?

MARKOVIĆ: Ne smijemo zaboraviti da u ovakvoj BiH, kakva je da je, živimo u miru nakon okrutnog rata, da liječenje rana mora dugo trajati. Ljudi se bore, samoinicijativna ekonomija, ipak raste, ima nešto i investicija, a što je najvažnije odjeci političkih parola zastrašivanja slabe, ljudi sve manje vjeruju ovim populističkim manipulatorima.

Nažalost, mnogi vide bolju šansu u Europi koja uvozi ljude jer se ljudski ne preporađa pa naši ljudi odlaze biti evropska pastorčad. U BiH se dakle mirno živi, ljudi putuju, susreću se, trguju, posjećuju se, nije da nema budala, ali Bosna je mirna, nitko se ne plaši doći u BiH, puno je turista izvan pandemije. Ovo je za mene ipak vrijeme šansi kada pametni ljudi mogu nešto poduzeti, povezati se, pokrenuti neki biznis. Najogorčeniji sam na političku opoziciju koja ima šanse za mobilizaciju političkog otpora i pokrenuti ovo društvo, ali je rastaču narcisoidni lideri, umjesto zajedničkog programa, narcisi se množe i rastaču stranke.

Radiosarajevo.ba: Pažnju javnosti je privukao Vaš tekst o religiji i pandemiji. Kako vidite snalaženje, ponegdje i nesnalaženje, vjerskih zajednica u vrijeme pandemije? Možda po prvi put u povijesti ovih krajeva bogomolje su bile zatvorene, što izazvalo i različite reakcije.

MARKOVIČ: Religije proizvode odlučujuće važne proizvode za funkcioniranje društva. U slučaju pandemije to je povjerenje u stručne institucije društva koje koordiniraju borbu protiv pandemije. U ovome slučaju sve naše religije, i tradicionalne i male zajednice, odigrale su krajnje pozitivnu ulogu jer su se držale odgovarajućih uputa i poticale narod na povjerenje u stručne institucije.

Normalno da je bilo veliko iskušenje zabraniti vjerska okupljanja. Susreti u bogomoljama su najpozitivniji motori društva. U bogomolje ljudi dolaze opterećeni i ranjeni problemima koje im život nanese, a onda se u ambijentu molitve, predanosti Bogu na susretu vjernika duhom pročiste, napune novim pozitivnim energijama mira, samosvijesti, strpljivosti, entuzijazma, dobrote, i vraćaju u svijet da ga obnove s tim svetim energijama koje nose sa susreta vjernika. Dakle pandemija je zaustavila te svete motore vjere, no vjernici su onda okrenuli se životu vjere u intimi svoje osobe i obitelji, tako da je i to bilo pravo religiozno osvježenje.

Religije su najsnažniji pokretači duha kada funkcioniraju u predanosti Bogu i životu s Bogom, no u religijama se ljudi lako mogu okrenuti u fanatizam kada se ne predaju Bogu, nego umisle da ih je Bog obdario svim svojim moćima i dao im sva svoja ovlaštenja te mogu djelovati u njegovo ime. To više nije vjera, nije to više religija, nego opasna deformacija vjere i religije, to su onda doslovce vrazi – šejtani kojima ne treba Bog, nego se ponašaju kao bogovi i nanose zastrašujuća zla čovječanstvu.

Imamo ih u politici, evo ovi sada sitni diktatori koji koriste pandemiju da da zaustave slobodu govora, da od sebe naprave despote, diktatore, to radi Vučić, Dodik i slični, ponašaju se upravo kao mali bogovi i ponižavaju svoj narod. U religijama takvi fanatici često mogu bučno nastupiti i zavesti narod zavodničkim parolama. To su najčešće samozvani karizmatici, sjetite se Torabija kako je zaveo i zaglupio tisuće ljudi, a takvi niču na sve strane u svim religijama, i u religijama se nađu ljudi i vrhunski teolozi, biskupi i episkopi, imami, koji nastupaju s autoritetom lažnog boga i siju sulude ideje koje zavedu lakovjerni narod, primjerice, da se ljudi na vjerskom susretu, na obredu, u bogomolji, ne mogu zaraziti, da oni mogu sve izliječiti!? Odgovorne vjerske zajednice i društvo moraju izgraditi potrebne mehanizme da takve luđake na vrijeme raskrinkaju i zaustave, jer oni lako mogu pokrenuti stihijsku masu koju će biti teško kontrolirati.

Čović i Rusi

Radiosarajevo.ba: Javnost je iznenađena otvorenom proruskom politikom lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića. Ovih dana smo imali i zahtjeve za dolazak ruskuih snaga pod firmom pomoći, iako uopće nisu tražena sredstva OSBiH. Kako to sve komentirate?

MARKOVIĆ: Nisam političar, no kako vidim iza ovoga stoji i Rusija, taj Čović, prvi čovjek Hrvata u BiH, u duši je ostao prosrpski i proruski jugos i s njim očito Rusija zlorabi tu velikosrpsku obmanu i unosi nered u Crnu Goru i BiH praveći od RS instrument svojih sebičnih ciljeva koji zacijelo neće biti od koristi RS.

Pa i ovaj aktualni angažman ruske vojske da dezinficiraju bolnice u Banjoj Luci i Mostaru je pokušaj dubljeg instaliranja ruskog utjecaja u BiH. Nažalost, Srpska pravoslavna crkva (SPC) je politički instrument velikosrpstva i izgubila je svaku proročku ulogu u srpskom narodu. Sada bi se bosanski političari morali pokazati zrelim da se suprotstave tome ruskom remetilačkom faktoru, imaju šansu probuditi i angažirati EU, SAD, Englesku. BiH ima puno saveznika koji su joj u tome spremni pomoći

Radiosarajevo.ba: Istovremeno, politički predstavnici Srba blokiraju gotovo svaku vrstu donošenja odluka na državnom nivou. Nerijetko u tome imaju podršku Čovićevog HDZ-a BiH. Šta mislite – dokad će ovo potrajati i šta je rješenje?

MARKOVIĆ: Pa, treba malo analizirati realne ciljeve takve politike pa će se vidjeti da su to napuhani baloni. Ako blokiraju državu, blokiraju i sebe. Velikosrbi se očito slijepo drže toga programa Memoranduma 2. To zapravo nije realan program nego nerealna ideologija koja se ne može verificirati u stvarnom životu i onda samo gube. Velikosrpski program je zato gubitnički program. Ništa nisu ostvarili, izgubili su Hrvatsku, Crnu Goru, Makedoniju, Kosovo i Republika Srpska će se pokazati kao na vrbi svirala, unutra kipti Vojvodina od želje za većom samostalnošću, i Niš, i Čačak.

Despot Vučić je politička karikatura, ostavlja karikaturiste bez posla. Samo ga treba slikati i, eto, karikature. I ne samo da su napravili zastrašujuće zločine i genocid u pokušaju realizacije toga velikosrpskog projekta, nego još uvijek dave susjedne zemlje držeći da mogu nešto vratiti. Ništa neće vratiti, samo postaju najomraženiji ljudi na Balkanu, u zavadi su sa svima osim sa svojim Čovićem, sva kulturna Evropa ih drži najretardiranijom populacijom u Evropi – govorim o velikosrbima, a normalni Srbi su najveće žrtve te velikosrpske luđačke košulje. U BiH s tom velikosrpskom politikom samo treba biti strpljiv, radikalno odlučan i nepopustljiv i čekati da se sami uruše. Odcjepljenje i pripojenje Srbiji apsolutno je nemoguće, to bi ne samo za Bošnjake, nego iza Hrvatsku bio casusbelli – povod za rat, Hrvatska neće dopustiti da joj se utrostruči granica sa Srbijom.

Radiosarajevo.ba: Dodik je ovih dana, očekivano, podržao Čović u pogledu zahtjeva za dolazak Rusa u Mostar. SNSD očito i dalje ima “potentnog saveznika” u šefu HDZ-a BiH. Nije li to tragično za hrvatski narod? Kako to objašnjavate?

Milanović je mudar

MARKOVIĆ: Herceg-Bosna s tim Čovićem najveći je promašaj hrvatske politike nakon ustaštva i težak uteg na vratu europske Hrvatske, ali HDZ zbog stalne borbe za glasače popušta da politiku prema BiH Hrvatskoj diktira taj politički promašaj zvani Herceg-Bosna.

Nadam se da će Zoran Milanović biti politički mudar i formulirati efikasnu politiku Hrvatske prema BiH, a također očekujem da bi i Andrej Plenković nakon što se odupro populističkim mračnjacima iz vlastite stranke, mogao zaokrenuti politički kurs Hrvatske prema BiH.

Taj Čović je poput Dodika i Izetbegovića, sve su to sitni šićar-despoti, poltroni Vučića, Putina i Erdogana koji se održavaju na vlasti izluđivanjem svoga biračkog tijela držeći ih zarobljene u strahu i mržnji.

Kada pogledam te hercegovačke, srpske i bošnjačke nacionalističke portale, rastužim se koliko je ta populacija doslovce retardirana, nesocijalizirana, neprosvijećena, kakve primitivne pjesme pjevaju, mozak i duh su im isprani, a sve za potrebe politika kakve vode te nacionalističke stranke. Postoji kontraefekt užasno snažan i kada narod prozre te manipulacije, onda i te politike propadnu kao komunizam.

Europska unija vodi dosta naivnu politiku dobrih namjera prema ovim fenomenima poput Dodika, Čovića, Vučića, pa i Izetbegovića očekujući da će spontano splasnuti, da  će politički ojačati demokratske snage, no ti despoti već predugo traju i vrijeme je da EU malo zategne i snažnije se uključi u pomoć političkoj opoziciji u Srbiji koja nešto radi, pa opozicije ima nešto i u Republici Srpskoj. Mmeđutim politička Hercegovina ostaje tužno bez života, a mogla bi  biti još tužnija kada otkrije da je prazna, da su ljudi otišli u Evropu jer nisu mogli više izdržati taj HDZ mrak.

Šta zamjeram SDA?

Radiosarajevo.ba: Šta zamjerate bošnjačkoj politici, konkretno vladajućoj SDA?

MARKOVIĆ: U Bosni i Hercegovini najveći motor te velikosrpske politike, ne računajući neuračunljivog Čovića, je bošnjačka SDA politika. Umjesto da razvija postojeći bošnjački muslimanski identitet  u evropskom stilu – cijenim da su bošnjački muslimani barem 80 posto evropski ljudi, SDA pravi turkizaciju i arabizaciju Bosne i bošnjačkih muslimana.

Pogledajte bosanske džamije, pa u Bosni nije napravljena gotovo nijedna prava, izvorna bosanska džamija, sve su to turske i arapske, jedino u Hrvatskoj u Rijeci, sada u Ljubljani imate prave evropske džamije.

U Grazu u Austriji naši Bošnjaci muslimani prave pravu predivnu evropsku džamiju kakvu bih poželio vidjeti ovdje u Sarajevu ili bilo gdje u Bosni. Sramota da jedan svjetski uvaženi arhitekt poput Zlatka Ugljena nije dobio šansu napraviti izvornu bosansku džamiju osim one famozne u Visokom, da je više napravio crkava nego džamija iako je koliko znam iz bošnjačkog kulturnog zaleđa.

To nije samo bosanski problem, nego i evropski, muslimani mogu imati milione kvadratnih metara molitvenog prostora u Evropi, ali Evropu vrijeđa kada naprave tursku ili arapsku džamiju kao simbole turskog i arapskog imperijalizma. Pogledajte džamije u Indoneziji, to su njihove izvorne džamije, znaci indonezijske kulture, a naši SDA Bošnjaci se zaklinju u amanet despotu Erdoganu. Također aktualan je problem prodaje zemlje i izgradnja arapskih naselja u Bosni, otvaranje šerijatskih lokala, hotela, odmarališta gdje se kršćani ne osjećaju dobrodošli. Kršćani Srbi i Hrvati na Balkanu prepuni su dubinskih obrambenih mehanizama od islamizacije i puni su islamofobije, a SDA umjesto da liječi to stanje, nalijeva vodu na srpski i hrvatski nacionalizam.

Čović je najveća sramota Hrvata u BiH

Radiosarajevo.ba: Čović daje podršku Dodiku kada je u pitanju novi Zakon o Ustavnom sudu BiH i tjeranje stranih sudija iz te pravosudne institucije, ali i Dodik Čoviću kada se radi o izmjenama Izbornog zakona BiH? Gledamo li na sceni ratne paktove?

MARKOVIĆ: Čović u velikosrpskom projektu je najveća sramota Hrvata u BiH. I Čoviću je najveća podrška upravo SDA politika namećući Hrvatima Željka Komšića glasovima Bošnjaka čime je lako mobilizirati i izluditi hrvatsko biračko tijelo da mrze Bošnjake i da se priklanjaju velikosrpskom projektu. Ne mogu se načuditi Željku Komšiću da je pristao biti marioneta SDA, da je tako jeftino prokockao svoj politički subjektivitet, mislim da je s ovim ugasio DF, to je sada jasno da je DF samo ispostava SDA za posebne zadatke.

U BiH demokraciji mora se voditi računa da nacionalna i religiozna pravo moraju biti zaštićena, da se mora isključiti svaka majorizacija u donošenju odluka, da je BiH bitno multinacionalno, multi-religiozno društvo, a u SDA postoje snažne snage, desne islamističke snage, koje podmuklo grade BiH kao domovinu Bošnjaka s manjinama Srba i Hrvata, s time izravno grade samo Republiku Srpsku i zagovaraju hrvatski treći entitet. Dakle, nužno je urediti političku identitetsku zastupljenost i u tome je glavna odgovornost na SDA.

Ovako mi se čini da SDA namjerno čisto imperijalno želi držati Hrvate u ponižavajućem položaju…

Što se tiče stranih sudaca, valja imati na umu da je BiH društvo još uvijek nesposobno preuzeti sudbinu zemlje u svoje ruke, da se moramo osloniti prije svega na EU, da moramo imati strane suce i političke garante EU. Bilo bi dobro da ova luđačka Dodikova politika ojača i aktivira prisutnost EU i SAD u BiH i da malo više preuzmu svoju odgovornost, a opet u tome veliku šansu imaju BiH političari koji BiH doživljavaju kao svoju domovinu i nisu šizofreno podijeljeni u svome političkom identitetu.

Izvor