#Možemo

[spectatorzg]

Rast nije rješenje

Slab sam s tim nekakvim novim izrazima. Loše mi sjedaju i oni koje smišljaju arhaični hrvatojezikoslovci, a Boga mi i ovi neki koji zvuče onak, fensi. Pa ih svi premeću po ustima, pričaju o njima, a ja bogec, ki telček zblenuto gledam, strah me pisnuti, da se ne shvati da sam tudum, a oni premeću li ga premeću u ustima. Gledam, učini mi se koji puta mi se da govno u ustima premeću. Pripadnik sam…

[zvoneradikalni]

Poruka za Možemo i Centar - it's 2000. all over again 🙄💪

Mogli su zajedno 2000-te Račan, Budiša, Savka i Gotovac a ne mogu danas zajedno Benčić, Puljak, Orešković i Grbin? 🤔 ARE YOU FUCKING KIDDING ME!!!??? Da pojasnim za one koji nisu vični engleskom: JEL VI TO MENE (NAS!) ZAJEBAVATE!!!??? Sedamnaest godina je prošlo od mojih poruka SDPu: Poruka za KUKAVICE iz SDP-a !!! a brzo nakon toga i HDZu: Poruka za KUKAVICE iz HDZa !!! Ništa nije bilo…

[mishkakagehishka]

A baš me zajeba iskreno

[tisisvestodruganecebit]

rekla si:

"nikako da stanemo.

stalno idemo jedno za drugim,

ne možemo jedno s drugim -

a ni jedno bez drugog."

[gospocki]

možemo vidjeti vanjštinu

a skoro sve se dogaða u nutrini

[jelenajt]

Ponekad, potrebno nam je da nas neko pogura... Da bismo se setili, kuda sve možemo poći.

[osjetimojubol]

pisao sam ti pjesme

ti ih nisi čitala

pokušao sam ti pričati

nisi imala vremena

pravio sam ti pjesme

ti ih nisi slušala

plakao sam

ali moje suze niko nije vidio

niko nije čuo moj jecaj

moj poziv za pomoć

moj poziv za pomoć je šutnja

tih dana nisam progovarao

imao sam papir i olovku

i oni su trpili ono što duša nije mogla

jastuk je kupio moje suze

koje sam proljevao noćima

svi smo mi svoji heroji

to sebi ne možemo priznati

svaki dan se borimo na polju

koplja, strijele, udarci i mačevi su svaki dan oko tebe

lokve krvi i znoja su oko nas

svaka nam čast

šta sve svaki dan gledamo

i svaki dan uspijevamo da ustanemo iz kreveta i pokušamo nešto

svako je sebi najveći heroj.

[aristotels]

možemo li dobiti punu sliku kermita jugoslovena. koliko god da ih imaš. fala unapred

naravno da može...kermunist je tu...smrt fašizmu sloboda narodu živjeli tito i jugoslavija pozdrav s jadrana... 🫶💚💚💚

[pustapoljanade]

"Drino vodo studena, pričaj šta si vidjela, kako si se mutila krvlju naših sinova."

Zaboraviti ne možemo, oprostiti nećemo zločine i genocid počinjen u Bosni i Hercegovini. Pamtimo!

[spectatorzg]

Lagani članak o teškim temama

Sve je više tema o kojima je teško pisati. Teške teme. Teške, jerbo smo mi Hrvati strastven narod. Strastveni Internet ratnici. Strasni u mržnji, strasni u ljubavi. Razum i logika izgorjeli su davno u vatri strasti. Ali dupe dalje od Interneta makli ne bi. Ponašamo se poput roditelja koji bezgranično vole svoju djecu, praštaju im sve, od sitnih nepodopština do kriminala i huliganizma. A da pri…

[zvoneradikalni]

RTL Direkt "uništa"😡😡😡

“Gradonačelnik Tomašević nije znao (želio?) reći koliko je koštala izrada aplikacije”. OK, u stvari se i slažem da pitanje cijene razvoja novog sustava iTransparentnost, danas objavljenog u gradu Zagrebu, gdje bilo tko transparentno i u dvije minute može naći SVAKU isplatu iz proračuna grada Zagreba od početka ove godine (da budem precizan – “Transparentan uvid u poslovanje JLP(R)S. Pregled…

[eylunur]

Prvi put dok sam u studiju, pišem status na facebooku-u. Dok "ide" prilog. Da, nije po propisu.....

Maločas nam se iz Gaze javio naš Tarik Ebu Azum.

Nije bio siguran da li ga uopće čujemo:

"Ako nas čujete, ako me čujete, recite svijetu da ulazimo i u potpunu komunikacijsku blokadu. Ne možemo se više čuti ni sa našim najbližim."

Dok je govorio, trajao je - i u ovim momentima traje - jedan od najtežih, najrazornijih izraelskih napada na Gazu.

Vodim vijesti dalje.

A u glavi mi, samo Tarikove riječi: " Ako nas čujete, recite svijetu...."

Adnan Rondić

[belog-grada-crna-princeza]

Ljubav je samo reč i ništa više (?)

Ima li razlike između ljubavi i potrebe? Možda je glupo što ovo pišem, ali bez tebe mogu da dišem. Mogu, ali s tobom je lepše, stvarnije, smislenije. Ljubav nije korist, a bezuslovna ljubav - to je pleonazam. Kada je drugačija, nije ljubav. Ljubav je kad te pusti u svoj svet i ti ne bi promenio ništa, jer ona ne bi bila ista... A ti želiš da je ona - ona, najviše ona što može biti. Njeno sunce dočekuješ s osmehom i plešeš u njenim olujama. Ljubav je i kad joj pružiš ruku i sprovedeš je kroz samo vama vidljivu kapiju u svetove koje nije mogla da zamisli. Na dlan joj položiš ključeve da može otići, a ona ih zaturi negde, jer joj se odavde ne odlazi. Ljubav je slobodna i luda i sigurna i mirna. Svojeglava pre svega, bez želje da joj se išta nametne; ali pravedna jer to i pruža. Ljubav nisu očekivanja, prilagođavanja, kompromisi... Ljubav je kad ti je nezamislivo da ikad namerno povrediš to biće. Kad bi poslednju kap vode u pustinji dao njemu ili njoj i nikad ne bi ostao žedan.

Ona je promena, ne da bi se uklopila u nečiji ram, već prosto uz nju nestaju svi strahovi, sumnje, izgovori, oklopi, zidovi. Spušta mač i štit i ti činiš isto; time postajete duše, bez ega i večnost, bez početka i kraja. Ostaje poverenje, ono istinsko, koje počiva na najdubljem poznavanju. Možeš da joj se prepustiš jer je ona-ona, ona se tebi prepušta jer si ti-ti. Sačinjena je od delića ali odjednom je slagalica cela, odjednom ima smisla. Srca vam kucaju svako u svom ritmu, a opet u savršenoj harmoniji; jin i jang. Ti nisi ona, ona nije ti, ali mi jesmo...

Ljubav je i prvo lice množine. I jednačina u kojoj sam ja x, a ti y, ali bez nas nema rešenja. Nismo slepi i gluvi za druge, ali oni ipak prestaju da postoje. Spoznaja da je svet (na)stao zbog nas. Vreme prestaje da bude prošlost ili budućnost, godine brojimo od našeg susreta. Sve što sam doživela, doživela sam da bih tebi ispričala; cilj tvojih pohoda je bio da ih podeliš sa mnom. Ljubav je oproštaj, a da se nismo pošteno ni naljutili. Ljutimo se radi reda, to je deo igre, gde svako dobija. Ona je u suštini: igra sa dva pobednika. I svako ko igra neke druge igre; gubi i kad dobije. Mi ne možemo izgubiti. Ljubav je kad želim da raj postoji jer na ovom svetu nema dovoljno godina za nas i priznanje da i da postoji, ne bi nadmašio ni jedan naš minut. Ljubav je kad shvatim da sve pre nje nije bilo to i kad ni jedno ime osim njenog više ne želim na svojim usnama. Kada si me poznavao prvi put kad si me ugledao i oči koje su na prvo "zdravo" već uzele za sebe sve moje tajne.

Ne, ona nije reč. Ona se ne može staviti u reči jer je ona... sve.

-Katarina

[cutimjer-znamdaznas]

🎵o draga hajmo negde nasamo

#padasemalozatalasamo

to što rade svi možemo i mii 🎵

[dijetemjeseca]

Giovanni Battista Tiepolo, Beatrix striving towards Fredrick II, 1751-1753., Imperial Hall, Residenz Würzburg, Germany

Kompozicija Apolon nosi Beatrice Barbarossi slikana je tako da stvarni štuko nalikuje na slikani u tolikoj mjeri da ih je doista teško razlikovati. Kompoziciju čine osvijetljeno plavo nebo, oblici i likovi. Posebno su impresivni konji gledani odozdo i prikazani u skraćenju, teški i mišićavi, a lebde s neviđenom lakoćom. Snažna boja i svjetlost, kao i glavno obilježje Tiepolove umjetnosti, u ovom djelu posebice dolaze do izražaja. (Zubek, Fulir, Ćus, Avmedoski; 2014., 98)

Posljednju i najrafiniraniju etapu talijanskog iluzionističkog oslikavanja svodova možemo vidjeti u djelima Giovannija Battiste Tiepola, koji je većinu života proveo u Veneciji u kojoj su njegova djela definirala stil rokokoa. Tiepolo je dvije godine boravio u Njemačkoj, a posljednje je godine svog života radio za Karla III u Španjolskoj. Tiepolo se proslavio i izvan granica domovine svojom majstorskom primjenom svjetla i boje, dražešću i lakoćom sllikanja te bujnošću invencije. Freske u Würzburgu naslikane su kad je bio na vrhuncu stvaralačke snage. Svod, koji svojom plošnošću nalikuje na slikarsko platno, često uključuje najrazličitije iluzionističke otvore i proboje, tako da ga ne doživljavamo kao prostornu prepreku. Međutim, u ovim otvorima u Tiepola ne nalazimo mnoštvo likova koje pokreću dramatični svjetlosni proplamsaji - kao što je to tako na baroknim svodovima - već modro nebo i suncem obasjane oblake, te tu i tamo poneko krilato biće koje uzlijeće prema neomeđenu prostranstvu. Čvršći grozdovi likova smješteni su jedino uz rubove stropa. (Davies, Denny, Hofrichter, Jacobs, Roberts, Simon; 2013., 778)

[salc3]

Onoga dana kada vratimo djevojkama svu onu ljubav, pažnju i posvećenost koja im na ovom svijetu pripada, tek onda možemo pričati o tome koliko smo veliki i jaki mi momci...