ohhhhh cilus 🥹🥹🥹🥹 look at himmmmmmm he looks so playful aahhh
i am on my way to steal your cat, space /lh /j
please come back whenever with cat photos, and anyone else reading this feel free to send me photos of your pets. idc what they are! cats, lizards, horses, anything :)
balkan swears not being on that poll is so disappointing. you really cant top jebem ti cilu familiju u pičku tri kolina unatrag or u tri pizde strinine or sastavit ću te sa zemljom pičko jedna or jebem ti malog miša or jebem ti sve po spisku or jebem ti mater or idi u kurac. Anglophones could never
"Fuck this English bullshit, American dumbbfucks, I give up, do whatever the fuck you want you code nightmare, porco dio ti scanno la cugina, cacucciulu ammusciatu, sticchiu ntumatu di to ma. Double space this shit up, I don't care, I'm not gonna manually fix it in eternity, just fottiti tu e lu mulu c'a sutta lu culu, birduni funnutu cantunaru"
Me after I sit down, computer turned off: "WAIT, I CAN COPY PAST THE HTML BACK ON WORD AND JUST SUBSTITUTE ALL </p> with </br> and <p> with nothing using the find function. It will be super fast and easy! Nvm WE ARE SO BACK! THANKS li diji ntu cilu e sutta la terra, spirdi di'i murti quantu guadagnu!"
Me having to turn the puter back on to actually do it: >:(
Uf jbt otkad nisan nista pisala. Sad je 27.09.2023., 00:30. Nmg virovat da san ja ovo napravila kad mi je bilo 21, a prije 2 tjedna san napunila 25. Kad je prije vrime proslo. Nekad se sitin ovoga, al san lina nesto napisat. Svasta se izdogadalo otkad san zadnji put bila ode. Bila san na drugom acc, al ovaj san se trudila zaobic. Neke stvari su ostale iste, npr i dalje zivin s cacom u Zg. Doduse, mislin da san se prominila u odnosu na nas odnos. Neke stvari mi idu na zivce. Npr kako se ne brine o svom zdravlju i kako doslovno hoarda stvari i stan izgleda grozno. Nekad me to baci u depresiju do te mjere da samo sidin na kaucu bisna i ne zelin se ni pomaknit jer ako pogledan oko sebe vidit cu u cemu zivin. Mislin da niko normalan ne bi moga provest ode nekoliko minuta, kamoli godine. Bila san u k*rcu cilu zimu proslu tako da san zapustila sve. Nismo oprali sude od nove godine. Zelim, al gadi mi se, a znan da on nece. Pribojavan se da ce brat zelit doc ode jer ne zelin da vidi ovo. Sram me iskreno. Nmg nikog dovest. Tako da san pocela razmisljat o tome da odselin. Svatila san da mi je dosta za cace i da san nesvjesno pokusavala nadomistit vrime koje nismo proveli dok san odrastala. Svatila san da ne postoji amount of time koji ce nadoknadit koliko san se napusteno i nevoljeno osjecala dok san odrastala. Sad je tu, al nekad ko da nije. Zapitan se znan li ko je stvarno on. Jesan li sebe uvjerila da je bolji nego sta je samo zato sta ne zeli pricat o teskin stvarima i jer san neke stvari zaboravila. Ne mislin oprostila, nego doslovno zaboravila jer se ne mogu sitit skoro niceg iz djetinjstva. Sitin se mame i njihovog odnosa i samo buden koji k je istina. Nikad necu cut njenu stranu price, samo ono sta drugi kazu da je njena strana. Gade mi se i oni. Npr danas san saznala da postoji sansa, istina jako mala, al i dalje sansa da radin za poznatu televizijsku postaju u struci u kojoj zelim i kad san mu rekla 'zamisli da stvarno dobijen taj posa, a tek zavrsavan tecaj' on je reka "nemoj sanjat". Razmisljan o tom cili dan. *nemoj sanjat* . To je sve sta je ima rec nakon sta je cuo da cu mozda imat sansu za radit moj dream job, jedino cemu bi se actually veselila i zelila radit. Takav je sa svime, sta god da kazem da zelim bolje i vece za sebe, njegov odgovor je nemoj sanjat. Ako vec on nema nikakve faking ambicije u zivotu i odusta je od svega, ne mora i meni rusit zelju za necim boljim od ovog. Jer ako je ovo najbolje sta mogu u zivotu, fak all that shit, I'm done. Naravno da san skrenila s teme.
Ugl skuzila san da stvarno overshaream svaku mogucu glupost i misao i polako prestajem to radit. Skuzila sam da dosta puta i prekinem odnos s ljudima kad overshaream jer se bojim da imaju uvid u to ko sam ja zapravo i lakse mi je samo nestat. Prestala sam se javljat ljudima koji se meni ne javljaju, fak them. E da, proslo lito san provela na psihijatriji 2 miseca. Steta sta onda nisan nista pisala ode, bilo bi zanimljivo imat neki uvid u to godinu poslje jer mislin da san actually imala mental breakdown. Msm tila san se roknit. Da se razumimo i dalje zelin. Samo sta u zadnje vrime nije potreba da nesto poduzmem vec zelja da se dogodi samo od sebe. Stalno razmisljam o tome kako bi volila da me nema. S druge stranw, mislin da san trenutno manicna jer iman neki osjecaj u sebi da cu eksplodirat svaki sekund od energije koju ne izbacujem i osjecam se dosl ekstaticno i cesce izlazim i cak iman volje za ustat iz kreveta. Traje vec nekoliko miseci, al znan sebe i znan da ce mi se samo prikrast odjednom. Samo odjednom ce sve past ne u vodu, nego na dno oceana i onda cu opet bit sjebana i necu tit izac iz sobe. Ne jeden bas puno, danas san pojela 5 medaljona i to je to. Pila san dosta vode pa valjda zato nisan gladna. Skinila san se s tableta prosle godine jer san ih pila 14 dnevno i osjecala se ko da me zatupljuju l. Znan da nije bilo pametno skinit se s njih, al iskreno nije me bilo apsolutno briga. Doduse pocela san imat jace i cesce napadaje panike i osjecan se gore nego prije po tom pitanju, jednom kad me uvati ne pusta me satima.
Problem je posta kad san opet imala jedan za rodendan kad san bila spremna kms, al san nazvala brata i smirila se. Ne znan sta bi bez njega. Al problem je bija u tome sta me nije bas bilo puno briga za ikoga u tom momentu. Samo san tila da sve prestane. Jer iako san trenutno bolje nego dobro i samo sta ne skakucen okolo, znan da to nije trajno nego da su mi dani odbrojani. Isla san na razne pretrage i nadala se da ce mi otkrit nesto neizljecivo. I was so faking ready for that. Vec san smisljala sta cu kome rec. Stvarno nekad daydreamam o tome kako umirem i razmisljam o raznim nacinima i mogucnostima. Nekad zelim da je bezbolno, a nekad zelin da osjetin svaki sekund tog momenta jer bi mozda onda pozelila da nije kraj. Mozda. Pokusavan razmisljat o tome koliko se jos dobrih stvari nije dogodilo, al ipak mi je lakse skuzit koliko se jos losih nije. Stvarno mislin da nisan jaka osoba, samo san dovoljno kukavica da nesto poduzmem u vezi toga. Brat mi je reka da mi nikad ne bi oprostio da se ubijem. Nisan znala kako mu rec da to vise ne bi bio moj problem jer me ne bi bilo. Al nisan mu tila dodatno slomit srce. Nije on jadan kriv sta mi nema pomoci. Mislin da san jedna od onih ljudi koji ce prozivit neki los protracen zivot prizeljkivajuci smrt u svakom trenu jer bi bila jedino olaksanje i da niko na ovom svitu to nece prominit. Svatila san da san ja sebi najveci neprijatelj jer ne virujen nikom da me voli. Da sutra svi skoce s mosta za mene, ja bi sebe uvjerila da su skocili da se spase od mene i to bi mi bilo sasvim razumljivo. Mislin, ja ne zelin bit u blizini sebe, a ja san ja. Zapitan se zasto bas ja i znan da se u ovom momentu vjerojatno pola milijarde jli vise upravo pita isto. Eto i za njih se pitam, zasto bas mi. Zasto nismo mogli imat neki dosadan normalan zivot u kojem bi pronalazili sricu u malim stvarima.
Iako ne zelin dicu i vjv se nikad necu udat, nekad zamisljan kako bi lipo bilo imat posa koji nije naporan i stresan i placa nije prevelika, al si mogu priustit sve sta trebam i zelim, nikad nisan patila na luksuz, mislin na neku prozracnu kucu i farmu sa zivotinjama okruzena zelenim livadama i suncokretima i tratincicama i ljubičicama, s muzem koji je visi od mene i normalno graden, nikakvi trbusnjaci i ta gym bro sranja, smede mekane kose kroz koju mogu proc prstima i smedih ociju i najlipseg osmijeha koji me samo random zagrli i poljubi jer me zeli blizu jer sam mu draga i stvarno me voli svim srcem takvu kakva jesam i zbog koga bi svatila da sam dobra i dovoljna i da nisam teret i da ne moze spavat dok nisam u krevetu kraj njega i ko gleda serije i filmove sa mnom i od koga ucim nesto novo i iako smo razliciti taman se poklapamo jer su nam one bitne stvari iste, jer imamo iste zivotne vrijednosti i zeli rijesit nesuglasice sa mnom i ne izbjegava probleme i razgovor i da imamo 4 djece, sina i kcer blizance pa sina i kcer i da ih odgajamo ko dobre i pravedne ljude koji vole sebe i koji nam mogu doc u svakom trenu i koji nam viruju i koji nas zovu i kad odrastu i dolaze kad god mogu jer smo bili dobri roditelji i znaju da mogu bit sta god zele i zamisle jer im nikad nismo govorili da nesto ne mogu i da ne smiju sanjat velike snove i da kad imamo 90 godina i cili sritan zivot iza sebe nasa dica i unuci side s nama i placu za nama kad umremo skupa jer smo ostavili trag na njima i pokazali im kakvi ljudi su tribali bit i kakve ljude su odgajali jer su imali svu ljubav i povjerenje od nas da nasi dobri ljudi stvore takve ljude. Onda svatim da se to nikad nece dogodit jer na kraju dana ja ne zelim dicu jer ne zelim prinit svoje traume na njih i jer ne zelim da izgube roditelja il da ja izgubim njih. Znam da svi govore da ne mozes zivit zivot u strahu i ne smis propustas nove i dobre stvari, al iako je ovo tuzniji, mislim da je bolji put. Cak ne mislim da je laksi jer svjesno biram ne imat stvari u zivotu koje bi me mozda usrecile jer ne bi mogla podnit da sam ja uzrok necije nesrece. Mogu podnit da sam uzrok svoje. Dogadalo se jos puno stvari, al mislim da je dosta za veceras.