#ruksak

[ceresfromnationstates]

Remastered version of the protagonists of ONE, Liam and Bryce as non-sticks (original was not posted).

Same designs and little headcanons, only differences are redesigned shoes/boots on both characters and a bracelet on Bryce's right arm.

Ruksakov - Ruksak/Руксак, Serbian for Rucksack

Flaskevold - Flaske, Norwegian for Bottle/Flask

[80s-reject]

smijem da pitam sta znaci tvoj username 😢

jednom davnih dana sam ti ja bila art kurva

ono, kanken ruksak, sve u zutoj boji, kratko osisana kovrdzava tamno plava kosa, slusala iskljucivo indie pop i queen

i da budem iskrena...

jednom sam vidila musical.ly kad sam bila mala gdje kaze da cure sa kovrdzavom kosom kad prebacimo na side part izgledaju kao 80s reject

pa sve u svemu, prepotentna sam i imam walkman

[kgso]

Preteška đačka torba ili ruksak

Đačka torba ili ruksak neminovno ostavljaju posledice na zdravlje dece i adolescenata ukoliko su preteški. To je odavno poznato, ali je do danas malo toga učinjeno po tom pitanju. Stručnjaci ističu da torba, čija težina premašuje 10 odsto težine đaka, predstavlja opasnost po njegovo zdravlje. Torbe su, međutim, obično duplo teže nego što bi trebalo. Preteška đačka torba Ovih dana je upravo…

[spectatorzg]

U ribara mokre gaće...

Noće je bila na zalasku. Ruksak na leđima, vezana marama na glavi, lagana košulja, koračam prema brodu. Uzeo sam malu štrucu mirišljavog i toplog kruha kod snenog pekara. Tišina. Iza ugla pojavi se Jere, tip s kojim se baš vrlo rijetko pozdravljam. Di ćeš, pita. Šutim. Idem u pičku materinu majmune jedan, govorim u sebi. Kad se ide u ribe, ne pita se Di ćeš. To je pegula. Nesrića. Zastajem nakon…

[kurung-kuring-aing]

PANIMGGAL QOLBU/HATE

- Upami parantos leungit karagu-raguan, saterasna leungit SIFAT WUJUD DIRI, - parantos leungit Rasa Jasmani, nya saharita tiasa ningal Dzat-Sifat Alloh ku Kersaning Alloh. - Ari satungtung masih keneh ningali sifat-sifat ka Dunya sareng Rasa Jasmani mah, henteu acan tiasa nguninga Dzat – Sifat Alloh, - numutkeun dalilna oge :  “ WA ‘ANNALLOHA MAHALUNA’N TASYHADU MAAHU SIWAHU “, Hartosna : Mustahil urang bisa ningali Alloh bareng jeung Wujud sejen.

- Hakekat na : Upami sifat-sifat anu anyar parantos NAFI (Leungit) - waktu eta ISBAT-na (Hadirna) anu QODIM nyaeta Dzat – Sifat Maha Suci. - Dalilna : KULLU SYAEIN KHALIKUN I’LLA WAJHAHU, - Hartosna : Sagala hal ngalaman ruksak, kajaba Dzat Alloh anu BAQO (Langgeung).

- Tah kitu Paningal Qolbu/Hate teh.

- NUR

- Dina Al-Qur’an Surat An-Nur ayat 35, dijelas keun :

- “ALLAAHU NUURUSSAMAAWAATI WAL’ARDHI

- MATSALU NUURIHII KAMISYKAATIN FIIHAA MISHBAAHUN

- ‘ALMISHBAAHU FIIZU JAAJATIN. A’ZZUJAAJATU KA’ANNAHAA

- KAWKABUN DURRIYUN YYUUQADU MIN SYAJARATIN

- MMUBAARAKATIN ZAYTUUNATIN’LLAASYARQIYYATIN

- WALAA GHARBIYYATIN YYAKAADU ZAYTUHAA YUDHII’U WALAW

- LAM TAMSHASHU NAARUN. NUURUN ALAA NUURIN.

- YAHDILLAAHU LI NUURIHII MAN YYASYAA’U.

- WA YADHRIBU ‘LLAAHU ‘AMTSAALA LINNAASI

- WA LLAAHU BIKULLI SYAI’IN ALIMUN //.

Q.S (24) AN-NUR : 35

- Hartosna :

- Alloh masihan NUR (Cahaya) ka Langit sareng Bumi. - Cahaya Alloh teh ibarat dina hiji LIANG anu teu tembus. - Dijerona aya Lampu gede, aya sajeroeun kaca. - lir Bintang anu Cahaya na kawas mutiara. - Anu di hurungkeun na teh ku minyak tina tangkal anu ageung berkahna nyaeta Tangkal Zaitun. - Minyak na oge parantos Caang sanajan henteu disengeut. - Anu jadina teh henteu di Beulah wetan, teu di Beulah kulon. - Cahaya anu manglapis-lapis NURUN ALA NURIN. - Alloh ngabingbing kana Cahaya-Na ka saha bae anu Dikeresakeun. - Alloh ngajantenkeun conto-conto pikeun manusa, sarta Alloh Maha Uninga kana saniskara.

- Oge salah sawios Hadist Nabi anu diriwayatkeun ku Ibnu Mas’ud r.a, : - Nabi ngadawuh : DI SISI ALLOH MARANEH EUWEUH BEURANG EUWEUH PEUTING, SEDENGKEUN CAHAYA NUR LANGIT, NUR BUMI nyaeta - Nur Cahaya Dzat – Sifat Alloh.

- Salajeungna dina Shahikul Muslim, anu diriwayatkeun ku Abi Zarrin, Mantena nyaurkeun : - KURING NAROS KA ROSULULLOH NGAWALERNA KIEU : KURING NINGALI “ NUR ‘.

- Aya deui anu diriwayatkeun ku Abi Said :

ANA’BI SAIDIN QOOLA, QOLA RASULULLOHI TTAQU FIRASATAL MU’MININ FAINNAHU YUNDURU BI NURILLAHI TA’ALA.

- Hartosna :

Pikasieun Firasat urang Mu’min, sabab sabenerna maraneh na ningali ku pitulung NUR CAHAYA ALLOH.

- Tina Kitab Qusyairiah :

AL-KANNANI YAQULU : AL-FIRASATU MUKASYAFATU AL-YAQINI WA MU’AAYANATUL GHAIBI WA HUWA MIN MAQOMATIL IMAN.

Hartosna :

Al-Kannani sasauran : Firasat, nyaeta Mukasyafatul Yaqin (Nyaeta kabukana tirai/dingding kulantaran kayakinan na). - Jeung Mu’ayatul Ghaib (nyatana hal-hal nu Ghaib). - Jeung hal eta nyaeta sabagian tina tingkat Ka-Iman an.

[sportirekreacija]

Vodootporni muški ruksak od najlona za sve avanture: Idealno za planinarenje i kampovanje! - SPORTSKE TORBE

[steper1]

Maratonsko iskustvo

Pročitao sam puno priča o prvom istrčanom maratonu, evo zadnju pred 5 minuta i skoro sve su odlične, inspirirajuće, oda ljudskom duhu, upornosti. Pojedine su epovi kao da stvaraju kult ličnosti, ali svi imamo ovakav ili onakav ego. Kakav god tko bio kao čovjek, tko istrči maraton za mene ima, a mislim i za sve druge, potpuni respekt kao trkača i to je to. Moja maratonska priča je barem meni mnogo zanimljivija u vrijeme prije utrke, mnogo prije. Na jesen 2020g., već sam pauzirao godinu dana od trčanja. Neću u detalje zašto. Ubili me hemeroidi, al onako da nemoš sjedit života mi. I tako kad je prošlo to peckanje, zaletio se jedan dan do štenare na pivo. Sjede Janko i Žana. I tako nakon 2-3 pive padne ideja na stol da slijedecu subotu (a bilo petak navečer) vodim školicu jer nema trenerice. Nema problema!

Budim se u subotu i shvatim da nisam trčao godinu dana, a vodim grupu. Sad me pecka duša. Obukao sam majicu jedine istrčane utrke do tad, zagrebačkog halfa (di sam dobio spomenute hemeroide), čisto da izgledam ko stari trkač. Na nasipu me dočekala entuzijastična grupa trkača i trkačica. Spremno sam uvukao trbuh, predstavio se i rekao kako ce i oni za mjesec dana moći istrčati mali krug (nisam time aludirao na sebe jer ja to definitivno nisam mogao). Javi se potom jedan ženski glas - "nama su rekli da za 2 mjeseca". Ok ima prpošnih u grupi. Završio trening, mislim da smo imali 3-4 kilometra. Ja ne znam kako je njima bilo, al znam da je meni bilo najgore. I ajde sav sretan uspio sam, dovukao sam ih do klupica, nisam se ozlijedio, nisam povratio po nikome. Kad čujem opet isti ženski glas, s dalmatinskim naglaskom -"bilo je brže nego je pisalo". Odgovorim crvenkast u licu: "nitko se drugi nije žalio". Ta cura bila je Dubravka i odlučio sam posvetit joj više trenerske pažnje u nastavku teksta i života. (cura u crnoj majici)

Slika nastala na tom prvom treningu. Primjetno je moje dobro kondicijsko stanje.

Nastavio sam trčati koliko sam mogao, uslijedilo je još dosta halfova i negdje 2 godine kasnije došao mi je maraton u fokus. I kako je došao, tako su me strefile raznorazne stvari radi kojih nisam dugo mogao imati kontinuitet u treninzima i često sam solo trčao. Bolesti, ozljede, naleti auta. I tako došla zimska baza 2023/2024 prva koju sam uspio odraditi. Mislim da nije bilo treninga u kojem nisam mislio na maraton i tako sam si počeo dodavati kilometre i van zadanog treninga. Tek na jesen sam se pridružio klubu i počeo ozbiljnije trčati i falio mi je taj kontinuitet, ali reko ima vremena, mogu tek na jesen na maraton. Negdje u 2.mjesecu došao mail o Bratislavi. Prilika za maraton. Odluka je pala kao za ona 3 kilometra nakon pive. Nas par je imalo ideju da odemo autom, pa par dana điramo po gradu i to na žalost nismo napravili, jer grad je fantastičan i definitivno se vraćam u njega. A zamišljao sam ga kao spoj Rumunjske i Svazilanda. Ali ekskurzija busom, nas 60-tak u busu na kat, hrane na kat i šta možeš više poželit. Dubravka i ja imali smo od stvari 1 ruksak i 2 torbe. Al znate one torbe koje su više kao ogromne vreće kojima su ljudi nekad na selu nosili bale sijena i koječega. E, u malom ruksaku bila je sva naš odjeća, a tim 50 kilnim vrećama - hrana! I satrali smo sve do Bratislave. Još uvijek imam 5 kila više nego prije tog puta, i to nakon maratona. Isti dan Dubravka je trčala cenera i bome ga je istrčala. Došla je na cilj sva izubijana jer je pala i potrgala se. Jer je razgledala grad i trčala istovremeno pa nije vidila most. Ona je rekla rupu u zemlji al vidio sam sliku. Došlo jutro, prognoza 27 stupnjeva taj dan, što je baš "sjajno" kad se spremaš za takvu utrku oko nule čitavo vrijeme. Nalijevam tekućinu čitavo jutro, jer alkohol od sinoć sigurno neće pomoć. Odlazimo iz hotela, kad nakon 200 metara pitam ja Dubravku "šta ti neće bit hladno, ipak je sad tek 16 stupnjeva". Ona izašla u kratkim rukavima. Ma nije inače nešto zimogrozna, samo kad je vani ta temperatura, a idemo spavat, ona voli obuć flis pi��amu, neku lijepu jaknu, vunene čarape, najdeblji poplon koji čuvam za dane kad polarna struja udari u ove krajeve, zadihta prozore, spusti rolete da ne bi ladnog zraka cirkuliralo, pa se onako zamotana zarola u taj poplon ko palačinka. Kad mi kaže "laku noć" čujem to onako u daljini zagušeno kao da govori iz utrobe zemlje. Zato vidjevši je u kratkim rukavima, uhvatila me nevjerica. I otrči ona po jaknu u hotel. Vratila se nakon tek 20 minuta pa više nisam stigao maknut iz sebe te litre tekućine, nego sam trčao bućkajući se prvu polovicu utrke. A bio mi bed pišat uz stazu jer nisam nikog vidio da to radi. Tek jednog starijeg kasnije kako piša po mostu. I kad sam došao bliže, skužim - Janko! 20 kilometara sam mislio na Dubravku, jaknu i Toj toj. I doslovno samo 2 bila na 20-om kilometru. U prvi uletila neka cura taman prije mene, i kako je ušla tako je isti tren istrčala van. Reko sestro, ne znam šta si našla unutra, al da je i medvjed, it's ok. Bilo je baš fora kod cilja skrenuti za još jedan krug i odjednom se smanji gužva za 80%. To, osjećam se kao da su svi iza mene!

Tu je vrućina počela radit svoje. Srećom organizacija je bila odlična i spremno sam ulijetao u sve vatrogasne šmrkove koje su bile duž staze. Davali su nam i ful namočene spužve koje sam izlijevao di sam stigao po sebi, samo da si malo spustim temperaturu. Staza je bila predivna, totalno uživanje razgledanja i trčanja. Uživanje je prestalo na 30-om kilometru. Do 35-og sam se držao svog tempa i nisam stajao do tada, ali negdje u to vrijeme sam se prestao znojit i lupila me dehidracija, a noge počele vikat. Od tada bio je red hodanja, red trčanja, samo da se dovučem do cilja. Na 37-om me prestigao moj pacer kojeg sam s tugom ispratio pogledom. Istovremeno, to je bila moja najveća istrčana dužina (36 km na treninzima). Zadnjih 5 km zanemaruješ bol i guraš naprijed i znaš da si uskoro gotov, a ostaje sjećanje za čitav život. Toliko sam često na treninzima zamišljao ulazak u maratonski cilj. Moj je bio malkice drugačiji od zamišljanog. Naime, posljednjih 300 metara je bila uzbrdica, a ja sam tu dao gas, jer neće me valjda vidjet draga kako se vučem do cilja, nego ulazim ko gazela. Posljedica toga je bila da mi je krenulo na riganje, pa kad se Dubravka pred mojim ciljem ubila od mahanja i vikanja, ja sam ju zelen jedva pogledao, prošao kroz cilj, naslonio se na ogradu i pustio dušu i koješta još. Ima i službena slika toga al neću vas mučit. Došao sebi nakon par trenutaka i gledam di su ove s medaljama. Di je moja medalja? Eno ih stoje 100 metara dalje. Krenuo je prema jednoj, ona diže ruke u kojima je moja medalja. Misli si ona, eto sad ce on za par sekundi do mene. Držala ona jadna te ruke u zraku dobrih 2 minute dok sam se ja dovukao do nje.

Dojmovi su neopisivi i vrijedilo je svega, ali nikad više. 6 dana kasnije, registrirao sam se za Atenski maraton. :) 2 tjedna kasnije, bit cu oženjen za ovu što se žalila na početku teksta. Na kraju ispada da sam se ipak morao dokazat da mogu trčat kolko sam rekao na prvom treningu da bi mi se obećala. Pouka ovog teksta je, samo popijte pivu s Jankom i odite doma.

[ladiscribus]

Alto Paraiso de Goias - U raju s vanzemaljcima

Malo mjesto Alto Paraiso de Goias, dobra polazna točka za razgledavanje Nacionalnoga parka Chapada dos veadeiros. Ima glavnu ulicu koja je turistički opremljena, a sve ostale ulice su klasične brazilske ulice sa sklepanim i polusklepanim kućama, zavisno od financijskog stanja vlasnika. Našao sam smještaj na 7 min pješke od autobusnog kolodvora. Kako konstantno imam probleme oko smještaja tj. oko dogovora za check in s vlasnicima apartmana, njihovog kombiniranja i mijenjanja apartmana u zadnji čas, ovaj put me sreća pomazila. Sami smještaj i nije tako loš, neka uvučena kuća pored crkve s velikim vrtom u kojem možete naći tipičnu floru ove regije. Pomislio sam, ovo je sasvim ok. Crkva ko crkva.. Na navečer kad je pao mrak, u crkvi su se počeli okupljati ljudi, a s njima je počela vika, galama, nekakvi oblici pjevanja koje se često pretvaraju u neartikulirane zvukove, nešto otprilike kao da gledam film "Egzorcizam".. Malo sam zavirio preko prozora izazvan znatiželjom, misleći da možda stvarno nekog oslobađaju demona. Crkva se zove Pentekostna crkva "Bog je ljubav".. Nikad čuo za takve crkve pa sam išao proguglati o čemu se tu zapravo radi. Uglavnom to je kršćanski pokret unutar protestantskih crkava koji je nastao početkom 20. stoljeća pri Metodističkoj crkvi.  Bogoslužje karakterizira gorljiva molitva, glasnija glazba (slavljenje), a ponekad i spontani ples. U svakom slučaju prestrašno kako se ti ljudi glasaju, obično u večernjim satima.. Sva sreća imam svoj mali JBL zvučnik pa sam si pustio neku svoju muziku na maksimalnom volumenu, da bar donekle ne slušam to psihodelično urlanje.

Samo mjesto je pitomo i mirno. Vjerovatno je takva mirna atmosfera ovog zabačenog mjesta u saveznoj državi Goias, privuklo raznorazne hipije i ostale ništarije da se nastane ovdje, da ustvari životare u nekakvim zajednicama živjeći bez modernih pomagala kao npr. mobitel. Rade uglavnom suvenire rukotvorine koje pokušavaju uvaliti turistima. Ja sam i dalje u manjini nebrazilskih turista.. Odmah sat vremena nakon dolaska u Alto Paraiso de Goias,  došetao sam do turističkog centra da se informiram o rutama koje mogu ovdje koristiti i tako sam odmah naletio na Olega, Rusa, koji se već par godina udomaćio ovdje i radi kao turistički vodič tj. pokušava to raditi. Odmah je promovirao svoje usluge da on to odradi, jer naravno takve zahtjevne ture se nikako ne mogu odraditi bez njega. Nakon nekog vremena shvatio sam da baljezga i pokušava zaraditi koju pinku, što je i u redu, samo malo su mi bile preskupe njegove usluge pa sam odlučio da odmah drugi dan sam odradim prvu turu. Ta prva tura bila je najmanje zahtjevna i najbliža.

Nakon buđenja i doručka, stavio sam mali priručni ruksak na leđa i krenuo do Cachoeira das Loquinhas. Ruta s nizom predivnih malih vodopada koji ispred sebe stvaraju male prirodne bazene u kojima se možete kupati. Voda je kristalno transparentna dok se na površini vode ocrtava zelena šuma. Izgleda stvarno kao u raju, kao što kaže i sami naziv mjesta u kojem sam smješten; Alto Paraiso. To je ono što sam tražio, to je bio razlog mog dolaska ovdje s drugog kraja Brazila. Okupao sam se kod tri vodopada.. Nisam se baš previše zadržavao kod svakog vodopada jer sam ih htio obići sve, plašivši se kiše, jer u tom slučaju, svi turisti moraju krenuti prema izlazu. Razlog tome je opasnost od velikih nanosa vode koji se pojavljuju iznenađujuće brzo i i u velikom obujmu.

Cachoeira das Loquinhas

Zapravo najviše čega sam se plašio su ulične đukele koje tumaraju po ulicama i nekako uvijek se okome na mene. Doduše slabo sam i susretao pješake po cestama koje vode do ulaza u atrakcije. Tako da bez štapa i kamena u ruci, nikada nisam kretao na put.

Treći dan otišao sam do jednog vodopada Cachoeira Dois Córregos koje se nalazi na nekih 5 km od mene. Do njega me vodila zemljana cesta i nije baš bilo ugodno hodati po njoj, pogotovo kada prođu auti s 80 km/h i zapraše sve iza sebe. Ali isplatilo se.. Divan vodopad ispod kojeg se može kupati i to besplatno što je najbitnije. Tako da mi je pasalo nešto laganini nakon što sam noć prije malo zafeštao u lokalnoj birtiji.. Uglavnom tamo nije bilo nikoga, tu i tamo netko se na brzinu probrčkao u rijeci. Jedni od posjetitelja bio je neki mladi par, jedan iz hipi zajednica. On je ličio na bijelog Amerikanca, a ona na Budistu iz Indije. Ono što me frapiralo bio je trenutak kada je skinula haljinu, a noge prirodne, runjave s dugim crnim dlačurinama od kojih su se komotno mogle raditi pletenice. Nakon kratkog kupanja sjeli su na visoki kamen i meditirali..

Cachoeira Dois Corregos

Povratak je bio predvečer.. Nešto najljepše je vidjeti are kako lete, obično u paru, a ponekad ih ima i više u jatu. To je tako magičan trenutak.. Sunce koje polako zalazi iza palminih grana i lomi se po krovovima kuća. A one, te divne šarene velike masivne ptice, s njihovim specifičnim bučnim glasanjem su kraljice ovog prostora. Ove su plavo žute, kao i boje Brazila. Kada zakrešte, zvuk se lomi i odzvanja cijelim ovim mističnim malim mjestom. Inače ove are ne govore ljudskim jezikom kao u filmovima, to jest ne mogu ponavljati neke riječi i fraze, ali zato taj jedinstveni ušiparajući specifičan zvuk je božanstven, krik slobode. Stvarno ih je divno vidjeti kako ovako slobodno lete u prirodi.

Are

Četvrti dan je  bila avantura svih avantura, jedna od avantura mog života. Odlučio sam poći na jednu zahtjevnu stazu koja vodi do mjesta Sertão Zen , gdje se nalaze lijepi vodopadi. Iako je vodič Oleg ponudio svoj usluge, poprilično skupe, a i on bi možda htio neku lakšu turu, jer ga malo noga muči, a nije ni on dugo bio na taj stazi pa me pokušao nagovoriti na neku drugu lakšu turu. No zbog skupoće njegovih usluga i velikih izgleda da se ne pojavi uopće na polasku, a ponajviše iskreno zbog izazova koji je tinjao u meni, ipak sam krenuo sam, nadajući se da će biti nekog na putu. Malo sam kasnije krenuo od planiranog vremena, jer sam čekao da se moja crijeva ustabile, a tada je već bilo 10:30. Znao sam da ću tamo imati malo vremena kada dođem do cilja, ali bilo je ili sad ili nikad. Guglajući po forumu, pronašao sam da postoje dva puta do Sertão Zen. Odlučio sam se za novu rutu. Aplikacija Maps.me mi je pokazivala točnije od Google Maps, i ta nova ruta je ujedno i dosta kraća. Prvih 3.5 km bila je cesta, pola asfalta, pola utabane zemlje, a onda se ukazala tabla koja pokazuje upravo moju planiranu rutu. Zbunilo me što mi je aplikacija pokazivala da moram krenuti još dalje cestom, a ukazani put bio je ograđen žičanim vratima s natpisom "zabranjen prolaz - privatan posjed". 1000 pitanja u meni, zašto je taj put zagrađen, možda se urušila staza zbog kiša, možda je pretvorena u privatni posjed kao zatvorena cesta ispred mene. Puno upitnika iznad glave. No s lijeve strane info tabla s natpisom put za Sertão Zen davala je nadu da sam na pravom putu. No taj put bio je zatvoren žičanom ogradom. Znatiželja i ustrajnost da danas dođem do cilja, pokopala su sva moja kolebanja te sam izvadio žicu iz stupa, prešao na stazu puta te vratio stup sa žicom nazad.  Vrlo brzo krenuo je strmi put sa sitnim i većim kamenjem. Ono što me dodatno ohrabrilo je da se put na mojoj aplikaciji složio sa stazom na kojoj sam se nalazio.  Popevši se na vrh brda pružio se divan pogled prema mjestu Alto Paraiso i okolinu prekrivenu zelenilom. Tu je i planinarski znak da sam na pravom putu.. Vrsta vegetacije oko mene zove se cerrado. To nije gusta tropska šuma, već su više visoravni s niskom vegetacijom bez hlada. Sve djeluje dosta suho, s puno kaktusa i nepreglednim poljima. Srećom nebo je bilo s laganom naoblakom, sasvim dovoljno da jačina sunca ne udara direktno u glavu, ali i da ne pada kiša. Nakon samo par minuta hoda, iako sam budno pratio put kojim koračam, u zadnji čas sam odskočio od zmije koja se sunčala na kamenu. Vrlo je slične boje kao i sami kamen i zemlja te sam doslovno u zadnjoj stotinki sekunde izmaknuo da ne stanem na nju. Pogledao sam je s dovoljne razdaljine te mi se nikako nije činila dobroćudna, no koja se zmija čini takvom?!..Kasnije sam tražio po internetu i sve mi liči na zmiju Corre-campo kako je ovdje zovu ili na latinskom Phylodryas nattereri, koja zaista i jeste otrovnica. Pomislio sam da me nekim slučajem ugrizla, ne znam tko i kada bi me ovdje pronašao. Vjerojatno bi već tad bio u poluraspadnutom stanju, a i to je upitno jer je neki orao cijelo vrijeme kružio iznad mene. Ne znam koje su mu bile namjere, ali znam da bi me mogao rastrgnuti na komade. Moje oči bile su dalje širom otvorene i koncentracija povećana za najmanje 3 stupnja..

Magična priroda oko mene, oku dostupna zbog niske vegetacije, tjerala me dalje prema cilju.

Staza je vodila lagano prema dolje, a tu su se pojavili novi problemi. Voda se slijevala i stvarala vodom natopljene male bazene, kao malu močvaru. Pokušavao sam gaziti okolo vode po terenu koji bio prekriven viskom travom, s time da nisam imao pojma u što gazim. I naravno moja planinarska oprema sastojala se od tenisica za trčanje koja je  propuštala i najmanju kap vode, stopalica i kratkih hlača. Pogodno za ugrize zmija, kukaca, krvavih ogrebotina od oštrih biljaka. Nakon što sam sve to prošao, počeo se polako čuti žubor rječice, što bi značilo da sam jako blizu cilja . Tako je i bilo.. Okupao sam se u toj j divnoj mrzloj prozirnoj vodi.. No sada su krenuli drugi problemi, a to su obadi, najpodmuklija bića na ovom svijetu.. No nekako bliže vodi ih nije bilo baš toliko. Zbog kasnog dolaska na cilj, nije bilo previše vremena za uživanje jer me slijedio povratak nazad, isti onaj put kojeg sam prošao i nisam htio riskirati da me noć zatekne negdje na putu. Na tom putu u oba smjera nisam sreo niti jedno jedino ljudsko biće. Pomislio sam da mi se što dogodi, otegnuo bih papke u bespućima Brazila kao Che Guevara, doduše on u Boliviji. No sve je dobro završilo jer me zadnjih sat i pol vodila misao da ću u centru popiti hladno pivo 660 ml omotano camizinhom (štitnikom temperature) i servirano s malom čašicom za samonatakanje. Bar u koji inače dolazim nije radio, ali je zato radio bar do njega, a amigo je taman pustio Pink Floyde.. To je točno ono što sam trebao, jer je moje tijelo bilo već napola mrtvo. Malo ćaskanja s gazdom (amigom) o poslovnom životu i uvjetima rada u Brazilu te s ostalom ekipom na terasi . Kakav divan dan i luda nezaboravna avantura.

Sertao Zen

Sljedećih dana padalo je puno kiše, a kada pada, onda stvarno pada i ne možete raditi apsolutno ništa, niti ići u planinarske pohode niti na vodopade koji se prilikom kiše zatvaraju. Tako da sam tri dana životario i pokušao iskoristiti vrijeme najbolje što sam mogao.

U prvom sljedećem danu kada nije padala kiša, krenuo sam na putu do još jednog vodopada Cachoeira Dos Cristais. Veći dio puta vodio je po asfaltiranoj cesti, a manji dio po zemljanoj cesti. Put nije bio neka pretjerana egzotika, ali kako nemam auto, malo rekreacije sigurno nije bilo nezdravo. Tamo na ulazu u kompleks, ima restoran s puno klupica vani na otvorenom. Službeni dio te rute je samo 1 km koji vodi po kamenom putu uz malu divnu rječicu. No jedan događaj me jako iznenadio. Došavši do kraja rute, pojavio se najljepši i najveći vodopad. Tu je bio samo još jedan mladi par koji sam pristojno pozdravio kako je tu i običaj. Mladi momak je ušao u razgovor sa mnom na portugalskom te se nasmijao i rekao, kako  imam sada cijeli vodopad samo za mene jer su oni sada na odlasku. Nakon toga čovjek me upita jesam li ja pješačio do ovdje. Ja mu odgovorim da jesam. Mislim si, vjerojatno me vidio po putu. Kod drugog pitanja ostao sam skamenjen. Pitao me jesam li ja Hrvat. Pogledam na sebi majicu, no ovaj put nisam imao nikakvo hrvatsko obilježje, ni šahovnicu, ni grb ni ime na njoj. Pitao sam ga kako je znao da sam Hrvat. Rekao je da je bila intuicija i da je prošle godine bio u Splitu i na Hvaru. Ja i dalje nisam mogao doći k sebi kako je znao da sam Hrvat. Pomislio sam da možda stvarno imamo neke crte lice koje su prepoznatljive i specifične za Hrvate..

Cachoeira Dos Cristais

Cachoeira de Sao Bento

Prilikom kupnje suvenira primijetio sam puno magneta s glavama vanzemaljaca. Upitavši gospođu u dućanu o čemu se tu točno radi. Objašnjava mi kako je već puno ljudi vidjelo neka ogromna svjetla i neke čudne leteće objekte. Ja sam našalio da nakon 10 piva i ja svašta vidim no ona je ozbiljno nastavila dalje razgovor i rekla da je i ona isto vidjela takvo svjetlo te da je neki mali dječak nakon što je vidio takvo jako svjetlo, poslije toga nije pola godine više govorio od straha. Nakon tih priča malo sam se uozbiljio te sam kasnije malo istraživao o tome. Postoje čak i turističke ture koje vode na mjesta navodnih ukazanja navodnih vanzemaljaca. Navode se različite teorije u vezi tih bliskih susreta treće vrste. Navodno je ispod zemlje u ovoj regiji ploča od milijun tona kvarca, što je učinilo ovu regiju lako vidljivom iz svemira. Tu se također spominje da kroz Alto Paraiso prolazi 14. paralela gdje se nalazi Zen vrt za meditaciju, a ta ista paralela prolazi kroz Machu Picchu u Peruu. No kako god bilo, ovo mistično mjesto privuklo je razne zajednice povezane s vjerom i religijom koje konzumiraju kontroverzni čaj ayahuascha. To je nekakav šamanski napitak i navodno potiče stvaranje novih moždanih stanica. Kod konzumiranja izaziva neka psihodelična stanja u kojima su se neke stare civilizacije povezivale s drevnim mudrostima i znanjima predaka.  No kako god ja nisam vidio ni jednog vanzemaljca, a pio sam dosta pive. Možda ipak je trebalo malo više..

[bojesvemira]

Vojnik sreće

Kada smo se dogovorili da se konačno vidimo nakon mjesec dana spakovala sam svoj mali ruksak obukla najdraži šorc i zahvalila Junu mjesecu idem tamo među one piramide u koje ne vjerujem da vidim tvoj osmijeh. Volim kad mi dolaziš bio to moj grad ili grad pored, nije mi mrsko da se gužvam po gradskom prevozu sat vremena da bih vidjela tvoje ruke kako se kreću kroz valove zraka kada objašnjavaš kako si vidjela kućice pokrivene lišćem. Bila sam uzbuđena kao vojnik pred zakletvom, volim te vidjeti u uniformi kako nosiš onu vojnu torbicu na leđima koja je nekako veća od tebe. Obećala sam sebi da ću da se ponašam pristojno a ne kao derište, ali uzaludno eto sada volim što se sjećam i onog hotela i kako si me nosila i kako smo se ljubile u toaletu, i kako smo hodale kroz duge pruge gdje vozovi putuju noći duge. Volim i kako sam te pratila do one male kasarne i mahala na kapiji, sad i da napišem knjigu i da mi aplaudira masa u sjećanju će mi biti tvoja burna mašta i to kako ostavljaš pušku i kako te čekam na vratima skakućući prema tebi, i tvoja crna kosa u kojoj pronalazim svoj bunker vojniče sreće spasila si me tmine u koju moja duša stigne.

[zoranphoto]

Andrej Plenković naredio HDZ-ovcima: ‘Pročešljajte svakoga’

Pročešljajte svakoga, samo da ne bude afere – ovih su dana dobili instrukcije visokopozicionirani članovi HDZ-a kako bi se izbjeglo da se na liste stavljaju ljudi s repovima. U središnjici su svjesni da im afere lokalnih hadezeovaca mogu izuzetno štetiti i da pod mikroskop treba staviti svakoga koga će lokalne organizacije, uz blagoslov Andreja Plenkovića, staviti na listu.   Prije ovog (političkog) ljeta i odmora političara koji počinje početkom kolovoza, nakon obilježavanja Oluje i Alke, u HDZ-u vlada neuobičajena relaksirajuća atmosfera. Jedina ugroza je plinska afera, ali kako je sve počelo kilavo kada je riječ o opoziciji, hadezeovci se nadaju da će tako i završiti. Stranka očekuje prave turbulencije tek najesen, kada može doći do većih potresa ako izbije još neka megaafera.

Kadrovska križaljka

“Zato ovaj put treba biti oprezan pri sastavljanju lista po principu ‘jedan kapitalac, dva mlada’. U Zagrebu će svi potencijalni kandidati morati proći kroz neku vrstu stranačke ‘sigurnosne provjere’ jer se jednostavno ne može dogoditi da na listu stavimo nekoga tko na leđima ima pun ruksak lokalnih afera”, govori nam istaknuti član stranke koji uvijek ima utjecaj “sa strane”. Slično nam je rekao i jedan od najaktivnijih hadezeovaca, čiji se glas itekako uvažava. “Mi znamo većinu ljudi na terenu, u županijskim organizacijama, pa tu ne bi trebalo biti većih problema. Problem bi mogao biti da se ‘gura’ netko tko ima putra na glavi, a jak je u svojoj sredini. Takvih smo slučajeva već imali, ali ovoga puta treba biti oprezniji.” Iako se čini da se u najvećoj hrvatskoj stranci zasad ništa ne događa kada je riječ o budućim listama, u stvarnosti je sasvim drukčija situacija. Lokalne organizacije već su u većini slučajeva pripremile listu kandidata “po zaslugama” za stranku. Posebno je živo u Slavoniji jer lokalni hadezeovci smatraju da uvijek najviše povuku, a za to nisu adekvatno nagrađeni. Živo je i u Dalmaciji, a neki stari kadrovi iz sjene, poput Božidara Kalmete, imaju snažan utjecaj. Predsjednik stranke koji je ovoga tjedna obišao Dubrovnik, Split, Šibenik i Zadar iskoristio je kratku dalmatinsku turneju i za razgovore s čelnim ljudima stranke u tim sredinama, a navodno nije izbjegnuta ni osjetljiva tema izbora i izbornih lista. Vrh HDZ-a trudi se da ništa ne procuri u javnost, pogotovo kada je riječ o imenima. “Bilo bi zaista preuranjeno sada kalkulirati tko će sve biti na listama jer okvirne su liste u glavama ljudi koji vode stranku, a isticanje bilo koga značilo bi davati mu podršku, što predsjednik ne želi. On se odlučio za taktiku da nije vrijeme za talasanje, vremena ima dovoljno i tek će se za koji mjesec imati jasnija kadrovska križaljka na koga se računa, a na koga ne. Tada će, jasno, biti i otpora, zakulisnih reakcija”, kaže utjecajni član stranke koji priznaje da mnogi lobiraju kod Plenkovića i ističu zasluge za stranku.

Okvirna platforma

“Mlađi kadrovi bit će u prvome planu, ali mora se priznati da HDZ s tim dosad nije imao sreće. I novi ministri koji su mladi ljudi pokazali su se bezličnima, nimalo hrabrima. Svi se boje da ne povuku krivi potez i žele se dodvoriti središnjici, a javnost ih zapravo ne prepoznaje. Zato postoji strah da će se na listama naći mnogi koji u političkom životu ništa ne znače i koji su tu samo zato što su vjerni vojnici stranke”, ističe naš sugovornik. Po njegovu mišljenju, nijedna lokalna sredina nije iznjedrila perspektivni kadar, ljude sa stavom, poduzetne na svim poljima. “Ipak, mnogi od tih bezličnih kadrova računaju da će se naći na listama, a vjerojatno će tako i biti. Mi nemamo mnogo izbora, vidi se to i na primjeru Zagreba, gdje je stanje u HDZ-u bezlično, bezidejno i s nikakvim šansama da dobije povjerenje Zagrepčana.” Pripremljena je i okvirna platforma kako će se ići na izbore. Nešto od toga se već počelo realizirati, a to je da premijer u svakoj prilici nabraja uspjehe, a ne spominje probleme. Najesen će se toj koncepciji još dati gas i predsjednik stranke će u svakoj prigodi govoriti o postignućima i kada je riječ o Hrvatskoj u Europi i pomacima u zemlji. Slijedi i skup koji će biti u Hrvatskoj i na kojem će se govoriti kako pomoći Ukrajini, što je za Plenkovića posebno važno. U tom smislu Hrvatska se ponudila da pomogne Ukrajini u uklanjanju mina i pripremi sudskih procesa za ratne zločine jer je procijenjeno da se tako najbolje može pokazati podrška Ukrajini a da se previše ne iziritira Putinov režim. “Premijer je svjestan da se o postignućima malo govori, čak i među hadezeovcima. Tu je duga lista od Pelješkog mosta do korištenja europskih fondova, a sada je povoljnija situacija s obnovom Banovine. Jako mu je važno da turistička sezona dobro prođe i da se može nabacivati rekordnim brojkama, ali skupoća na Jadranu je malo poremetila planove. Na forumu u Dubrovniku su se isticali europski pomaci Hrvatske, ali svima je jasno da se s time ne dobivaju izbori. Zato će naglasak biti na domaćim temama.”

Blokada sustava

Vrh HDZ-a je svjestan da ljude najviše zanimaju plaće, sigurna radna mjesta, mogućnost da se živi od poduzetništva, s čime ne stojimo briljantno. No od jeseni će se na sva zvona staviti ono što HDZ naziva poreznom reformom u nadi da će svi zaposleni iskoristiti pogodnosti. Ipak, u vrhu stranke su svjesni da je “popuštanje” liječnicima i sucima kada je riječ o plaćama otvorilo Pandorinu kutiju i da se na jesen mogu očekivati dugi redovi prosvjednika na Markovu trgu. “Svi znaju da ministri ne mogu ništa i da je konačna odluka na Plenkoviću. To se vidi i ovoga tjedna kada zaposleni u sudstvu izravno traže od Plenkovića da riješi blokadu sustava, a odustali su od toga da s Malenicom postignu dogovor. Ali to je na neki način i poruka da ‘Plenković može sve’, ono što njegovi ministri ne mogu, on može. Tako će ići i kampanja, usmjerena samo na jednog čovjeka”, govori naš sugovornik. To da se Plenković pretvara u Supermana može rezultirati i krahom. Naime, ljudi se zasite jednog čovjeka, bez obzira na to kakav je, i traže promjene. “To zna i vrh HDZ-a, ali je atmosfera opuštajuća zbog spoznaje da nema ni na vidiku nekoga tko bi mogao konkurirati premijeru. Već je istrošena priča o jalovoj oporbi, ni sam Plenković više na tome ne gradi koncepciju, sada je važnije uvjeriti one koji ne pripadaju ni jednom političkom bloku da smo mi najbolji, da izvršavamo obećano kao sada s neradnim nedjeljama. Tu je veliki bazen potencijalnih birača koji bi se u nedostatku drugih mogli odlučiti za HDZ.” Zato u HDZ-u vlada oprez najviše zbog mogućeg otkrivanja novih afera. Nitko pouzdano ne zna hoće li USKOK i ostale institucije iz tog sektora najesen zaigrati predizbornu igru i izvlačiti iz ladica predmete koji su dosad čamili u njima. Mnogo toga ovisi o procjenama kako stranke stoje i kakve su im šanse na izborima, ali dodatna su opasnost europski istražitelji.

Neugodna iznenađenja

“Ako oni pokrenu više predmeta u koje su umočeni hadezeovci, neće biti dobro. Na njih, naravno, nitko nema utjecaj, bliže se i europski izbori pa neugodna iznenađenja nisu neočekivana”, tvrde dvojica utjecajnih hadezeovca. Dobra je strana da se proračun dobro puni, da ima novca za gašenje vatre kod nezadovoljnika koji znaju da su izbori prilika da riješe svoje probleme. “A novac, ovako ili onako, uvijek određuje izbore”, kategoričan je stari i iskusni član HDZ-a, svjestan da će presudno biti uvjeriti građane da “dobro žive”, koliko god to neuvjerljivo zvučalo. Dnevno.hr Read the full article

[setelahhujanadapelangi]

Wanita Tidak Paham Agama,Masih Bisa Di Ajarkan Untuknya Faham Agama

Tapi...

Lelaki Yang TIDAK PAHAM AGAMA Maka Akan RUKSAK Seluruh Kurikulum Keluarganya!

[nyrrmdha]

Prasangka _

Faktanya tak tentu relavan, timbulnya baik sangka sulit.

Memang egois yang timbul, isrof yang ditanam, sungguh ruksak ini sangka.

Asumsinya, prasangka yang melekat mengikat sulit berbaik sangka._

Seringnya memandang sekilas, mendengar tidak jelas, mengenalinya malas.

_very wrong thing :v

Kenapa?

Tidak cukup menilai dan mengetahui hanya dengan pandangan dan mendengar ( gosib ), misal nya.

Essence nya si...

Terjunlahlah diri, mendarat secara hati-hati.

Perlu mengenali, agar penilaian benar-benar fakta dari diri. Tidak dapat menilai secara kecil, melainkan perlu kedetailan.

Jika terus berprasangka akan merusak diri.

Berbaik sangka lah agar mengubah prasangka.

_Huznudzon _

[spectatorzg]

Kupujmo narodne obveznice

U srijedu je dan. Sutra uvečer, višeslojno odjeven, jakna za jedrenje koja ne propušta ni dašak vjetra, ni kapljicu kiše, s kapuljačom, vunena kapa kurtonka, vunene rukavice kupljene kod Cigana pred Namom na Trgu. Ruksak s bocom vode, nekoliko sendviča, tabla čokolade, dvije tri kutije cigareta, powerbank težak kilu, tablet napunjen do vrha, fold laptop. Naočale, upaljači, bunt ključeva, dva…

[kurung-kuring-aing]

IHROM – MI’RAJ – MUNAJAT – TUBADIL

- eta kumaha hartosna sareng dimana pernahna ?

- Eta 4 istilah teh ari hartos sareng pernahna :

- Ari SAREAT mah, di Mekah, ku anu bade MUNGGAH HAJI.

- Ari Hakekat na , eta nuju SHOLAT SAJATI, Kieu katerangan nana :

1. IHROM teh, Mimiti, peta-peta tekad seja indit, lamun Manuk mah rek ngapung.

2. MI’RAJ teh, Eta parantos jung ngapung ngalayang, ninggalkeun Alam Dunya lat poho ka Alam Dohir.

3. MUNAJAT teh, Parantos munggah ka Alam Bathin bade dugi kanu dijugjug.

4. TUBADIL teh, Parantos anjog kanu diseja, Sapaninggal Kawula Kalawan Gusti. - Parantos ngancik di Kalanggeungan dina Baetulloh Suci. - Baetulloh anu sajati, nu lain di kulon, di kidul, di wetan, di kaler sareng teu keuna ku ruksak, nyaeta KIBLAT NYAWA anu sampurna.

- naon tea Sifat na Baetulloh anu sajati teh ?

- Eta teh, Dzat-Na Maha Suci, - ari Sifat-Na teh Caang Padang narawangan atawa Johar Awal tea ! - Tah eta Kiblat Maot wajib ku urang disungsi ari hoyong PULIH KAJATI PULANG KA ASAL mah (Wa Inna Illaihi Roji’un).

- naha eta teh aya pakuat-pakait na sareng Tazalli ?

- kade ulah lieur ku basa atawa istilah eta teh sami anu di sebat : 1. TAZALLI 2. SHOLAT KHUSUS 3. SHOLAT DAIM 4. SHOLAT SAJATI malah seueur deui eta teh Sholat dina TAREKAT mangrupi tingkatan tina Sholat Sareat.

- Ari SOLAT SAREAT mah Pertingkahna teh ngagambarkeun Lafadz Alloh ( ﺍﷲ )

- Ari SHOLAT TAREKAT mah ngagamber keun Lagadz Muhammad ( ﻤﺤـﻤﺪ ) sareng nyusul Hurup Tasjid na.

[sportirekreacija]

Mickey jednoramenski ruksak sa USB priključkom za udobnost i stil! - SPORTSKE TORBE

[megastricivan]

PUT U SARAJEVO

��eljeznički kolodvor u Vinkovcima. Gužva. Stajemo u red i kupujemo karte za Sarajevo. Imamo koncert na Akademiji ili kako se već zvala ta rupa. Mi smo obično po rupama i svirali. Zato sam znao sebe i ostale iz benda uspoređivati sa pacovima. Šalu na stranu. Pacovi su vrlo inteligentni i imaju visok nagon za preživljavanjem. Nosio sam kufer s gitarom, i mali ruksak u kojem je bio sendvič i nekakav…