#voditelji

[zanimljivaekonomija]

Humanitarni festival Miris boja - malo, ali važno svetlo u mraku

U Beogradu će 4. juna od 12 do 18 sati na terenima KK Partizan na Kalemegdanu biti održan Humanitarni festival „Miris boja“, na kome će učestvovati muzičari, slikari, pisci, glumci i druge poznate ličnosti, zajedno sa slepom i slabovidom decom. Ulaznice za događaj već se mogu kupiti na ticket.rs, a na dan Festivala, karte se mogu kupiti na licu mesta. Za decu uzrasta do 15 godina, uz pratnju jednog roditelja/staratelja, ulazak će biti besplatan.

Program Festivala usmeren je na porodice i osmišljen kao dan za druženje, zabavu i kreativnost, a sredstva prikupljena tokom organizacije i realizacije ovog događaja biće usmerena na pomoć slepoj i slabovidoj deci iz socijalno ugruženih zajednica.

Humanitarni festival „Miris boja“ nastavak je istoimene kampanje tokom koje je, na prvom donatorskom događaju 2022. godine, prikupljeno oko milion dinara za slepu i slabovidu decu iz socijalno ugroženih porodica Škole za decu oštećenog vida „Veljko Ramadanović“ iz Zemuna. Osnovni program festivala odvijaće se na pozornici na kojoj će nastupiti bend ove škole i poznati muzičar Dejan Cukić. Program će voditi novinar Zoran Baranac, a autorka Vesna Dedić potpisivaće i prodavati svoje knjige i deo prihoda nameniti humanitarnoj svrsi Festivala.

Na glavnoj bini, posetioci će imati priliku da odgledaju nagrađivanu, nadasve kreativnu i zabavnu, inkluzivnu predstavu „Kapetan Džon Piplfoks“ po tekstu Dušana Radovića, u izvođenju pozorišta iz Trstenika.

Kao i na prethodnom događaju, na Humanitarnom festivalu „Miris boja“ biće organizovana slikarska radionica, koju će voditi Suhain Bakain, slikar iz Jordana. Bakain je u poslednjih nekoliko godina realizovao niz slikarskih radionica za slepu i slabovidu decu širom sveta i u Srbiji, zasnovanih na inovativnoj i humanoj metodi dodavanja mirisa u slikarske boje. Bakainovi i radovi dece učesnika slikarske radionice moći će da se kupe tokom Festivala. U rad slikarske radionice uključiće se i glumica Katarina Žutić, koja će deci pričati o slikarstvu i ljubavi prema slikanju koja ju je dovela do četvrte izložbe slika, iako je po zanimanju glumica.

U slikarsku radionicu, kao i u druge sadržaje na festivalu moći će da se uključe sva deca i probaju da zatvorenih očiju slikaju mirisnim bojama.

U Vulkančić Čitalačkom klubu odlomke iz knjiga i enciklopedija deci će, između ostalih, čitati pisci Ivan Tokin i Ranko Trifković i novinarka Rada Đurić. U Eurolab kutku Šta sve mogu kada porastem deci će se predstaviti uspešni ljudi raznih profesija: lekar, glumac, kapetan bojnog broda... i tako pokazati da kada je želja jaka, sve je ostvarivo. Među njima će biti i poznati glumac Mima Karadžić i voditelj Voja Nedeljković. Festivalsku atmosferu upotpuniće ponuda raznih poslastica i osvežavajućih pića, od čije će prodaje deo sredstava, kao i od kupovine slika i karata, biti usmeren u humanitarnu svrhu Festivala.

Nosilac Humanitarnog festivala „Miris boja“ je Udruženje roditelja prevremeno rođene dece Srbije „Mali Div“, a Festival su podržali mnogobrojni pokrovitelji, prijatelji i partneri. Humantirana kampanja „Miris boja“ inspirisana je idejom Miroslava Radakovića, autora zbirke priča „Miris boja“, koja je dobila naslov po priči inspirisanoj slikarskim radionicama Suhela Bakaina za slepu i slabovidu decu.

Svi zainteresovani koji žele da podrže humanitarni projekat „Miris boja“ i doniraju sredstva mogu to uraditi kupovinom karata na ticket.rs i na licu mesta, ili se obratiti Udruženju „Mali Div“.

[umetnica69]

Dobro Jutro

Dobro jutro, ljubavi.

Dobro jutro je poruka, dobro jutro je kafa s pogledom na tvoje usne, dobro jutro je poljubac u vrat. Dobro jutro je doručak u dvoje. Dobro jutro je lep dan, dobro jutro je sreća.

Dobro jutro je kad izvučeš optimizam iz sebe i zaboraviš na sve probleme,dobro jutro je biti; živ, zdrav i nasmejan. Dobro jutro rećiću glasno, neka me čuje sela nacija, kao i moja čaršija.

Dobro jutro neka bude prva reč što prozboriću i tebe crna hroniko na kolena s osmehom pokoriću. Dobro jutro i tebi uzburkana reko.

Dobro jutro, kišo.

Dobro jutro, živote.

Dobro jutro, sunce. Dobro jutro i tebi princezo, što mi nisi ranije u tople tlanove pala. Dobro jutro, dobro je zar ne?.

Dobro jutro istino teška, nisi ni ti (bez)grešna. Dobro jutro čitaoci dobro jutro novinari, dobro jutro voditelji, dobro jutro Srbijo dobro jutro, dobro jutro, dobro jutro..

ps: tvoja. tt

[propalitet]

@ voditelji

[pikslasrce]

ovi voditelji su tako dosadni 💀

[izradawebshopa]

Profesionalni web dizajn

Profesionalni web dizajn ključan je za uspjeh na internetu. To posebno vrijedi za tvrtke. Iako postoji mnogo softverskih programa, vodiča i web-mjesta "uradi sam" dostupnih diljem interneta, ništa se ne može usporediti s profesionalnim web dizajnom, iz toliko različitih razloga. Ovdje ćemo vam pokazati četiri glavne prednosti profesionalnog web dizajna i zašto niti jedna tvrtka ne bi trebala riskirati ništa osim profesionalizma.

Četiri glavne prednosti za profesinalni web dizajn

Prvi dojmovi SE računaju Sigurno se sjećate da vam je majka rekla, prvi dojam je sve što imate u životu. To još uvijek vrijedi u životu i na internetu. Vaša web stranica je vaš pristup svijetu kupaca i pristup vaših kupaca vama. Dokazana je činjenica da nemate više od šest sekundi, točnije šest (6) sekundi, da privučete pozornost potencijalnog kupca. Ako vaše web mjesto nije profesionalno dizajnirano u privlačnoj prirodi s jednostavnom navigacijom, svježim sadržajem i uvjerljivošću, izgubit ćete ih gotovo trenutno. Veća prodaja = veći profit Još je jedna dokazana činjenica da će pravi dizajn povećati vašu prodaju. Ako ste novi u dizajnu web-mjesta i ne uključite temeljne aspekte u svoje web-mjesto, postoji velika vjerojatnost da će vaša prodaja i dobit zbog toga patiti. Uz profesionalni web dizajn, dizajneri, voditelji projekata i bilo koja osoba koja radi s tvrtkom znaju što je potrebno za izradu profitabilne web stranice, koja će povećati prodaju, a na kraju i vašu zaradu. Istaknuti proizvod Bez obzira nudite li 1 proizvod ili 5000 proizvoda, profesionalni web dizajner znat će što je potrebno za isticanje pravih proizvoda. Imaju dobru predodžbu o vašoj ciljanoj publici, o tome što traže i kako pravilno istaknuti proizvode za povećanje prodaje. Isto vrijedi i za usluge. Potrebno je pokazati najbolje od onoga što imate u ponudi kako biste posjetitelje pretvorili u kupce koji plaćaju. Jedinstveno Možda je jedna od najboljih stvari kod profesionalnog web dizajna činjenica da će vaša web stranica biti vaša i samo vaša. Neće postojati još jedna web stranica na internetu koja izgleda kao vaša. Kada koristite predloške pronađene na internetu ili WYSIWYG (What You See Is What You Get) uređivače, postoji dobra šansa da stotine drugih webmastera, baš poput vas, imaju isti predložak. Potencijalni kupci žele vidjeti nešto novo, svježe i jedinstveno. Definitivno ne žele uvijek iznova vidjeti istu web stranicu.

Evo vam četiri glavne prednosti profesionalnog web dizajna. Ima još mnogo prednosti, ali gornja četiri su glavni razlozi zašto biste trebali odabrati tvrtku za profesionalni dizajn. https://youtu.be/MJkNNd9ZsdE Read the full article

[remenar]

Masovna edukacija bez love

Razvoj soft skillova djelatnika nikada neće biti prioritet u edukacijskom budžetu, barem u tehničkim sektorima, direkcijama ili odjelima. A još nisam sreo organizaciju koja nema financijska ograničenja za edukacije. I ne mislim to u lošem pogledu, normalno je da postoje ograničenja i prioriteti. Pogotovo ako je veći broj djelatnika zaposlen u organizaciji. Jedan od efikasnih načina razvoja soft skillova je čitanjem. Knjiga. Ne stručne literature ili članaka, već osobno-razvoje literature. Za moj profesionalni, ali i privatni, razvoj najveće pomake sam ostvario primjenom naučenog iz knjiga. Knjiga raznih tematika: od self-help, team management, leadership, business development, dizajn pa sve do AI. Da se ne ponavljam, pisao sam o tome u članku Sažeci knjiga. Zašto se trudim to prenijeti na djelatnike svoje direkcije? Duboko sam uvjeren da svi mogu iz knjiga naučiti nešto korisno za svoj osobni razvoj što će im olakšati i poboljšati rad, ali i život općenito. Mali pomak - samo jedna smjernica iz jedne knjige - može dugoročno puno promijeniti.

Book club - fail prvi

Prvi pokušaj da uvedem čitanje u moju direkciju nije prošao uspješno. Organizirao sam book club. Odaziv je bio slab do nikakav. Isprobao sam svašta da održim book club: mijenjati termine, slao sam upitnike, poklanjao sam knjige. Bezuspješno. Naposljetku je umro. Flat-line. Sad mogu navoditi razloge poput udaljenog rada ili COVID-a, ali to nisu stvarni razlozi tog neuspjeha. Glavni razlog je da vrlo mali broj ljudi čita. Neka istraživanja kažu da manje od 50 posto građana Hrvatske pročita barem jednu knjigu godišnje. Jednu. Knjigu. Godišnje. Navodno, uzrok je iznimno visoka konzumacija informacija iz raznih izvora - do čak 100.000 riječi dnevno. Dobar dio bi i čitao ali nisu spremni odvojiti vrijeme za čitanje. Iako, realno, čitanje ne zahtijeva puno vremena u danu, razumijem da je ponekad i to vrijeme teško odvojiti. Dodatno, knjige ponekad sadrže i dosta "fillera" da dosegnu 200+ stranica. To je činjenica.

EPP - pokušaj drugi

Nedavno sam krenuo s drugim eksperimentom. Čitanje ne-čitanjem. Fran me usmjerio na tu mogućnost. Kako čitati ne-čitanjem? Razne su mogućnosti. Audio knjige su jedna mogućnost. Druga je čitanje sažetaka knjiga koje je moguće vrlo lako pronaći na Internetu, pa čak i na mom blogu :). Treća opcija je gledanje video materijala. Video materijali su lakši za "upijanje" i interesantniji su od čitanja PDF dokumenta sažetka. Kombiniraju video materijal i zvuk što je puno efektnije od samog čitanja. Dodatno, sažetci su vrlo kratki, do 10 minuta što ne predstavlja oduzimanje puno vremena. Izvrstan kanal je Productivity Game. Fenomenalno animiran video materijal uparen s ugodnom naracijom. Dodatno, za svaki sažetak ponuđena je opcija preuzimanja one-page PDF dokumenta sažetka knjige.

Koncept je sljedeći. Da samo pošaljem link na video materijal, ne bi se puno toga dogodilo. Umjesto toga, organizirao sam Teams poziv na kojem podijelim ekran i zvuk i zajednički čitamo ne-čitanjem tj. pogledamo sažetak knjige. Frekvencija događanja ne smije biti pre česta - za sada je svaka dva tjedna. Petkom. Petak je uobičajeno dan kada je najmanja opterećenost sastancima i sličnim aktivnostima. Call traje 15 minuta. I zakazan je repetitivno u budućnost, svaki drugi petak. Svi su pozvani na taj call. Da ne ostane samo na gledanju, iako je i to već puno, voditelji odjela imaju malu domaću zadaću. Nakon svakog videa napisati kako će poruke iz knjige primijeniti u svom svakodnevnom radu. Svi djelatnici direkcije su pozvani doprinijeti ako žele, ali njima to nije obavezno. Svaki termin ove edukacije ima svoju stranicu na našem internom dokumentacijskom sustavu gdje se može pronaći poveznica na video materijal, PDF dokument sažetka te opis primjene u našem svakodnevnom radu. To zovem EPP - Edukativni Program Petkom. Poželite mi sreću da će ovaj pokušaj uspjeti. Pišite u komentare da li vam ima smisla ovaj oblik edukacije te da li vi i kako provodite soft-skill edukacije za svoje djelatnike. "We now accept the fact that learning is a lifelong process of keeping abreast of change. And the most pressing task is to teach people how to learn" - Peter Drucker Read the full article

[zoranphoto]

Najveća raketa na svijetu uzletjela i onda - eksplodirala. Pogledajte Muskovu reakciju

SpaceX je danas odradio još jedan test najmoćnije rakete na svijetu. Letjelica Starship s pogonom Super Heavy uspješno je poletjela, no nije se uspjela odvojiti od pogona te je potom eksplodirala     Testni let SpaceX-ove letjelice Starship je, kažu iz SpaceX-a, uspio - makar je raketa eksplodirala. Povijesni trenutak leta je, podsjetimo, bio odgođen u ponedjeljak zbog manje anomalije prilikom punjenja prvog stupnja rakete gorivom. Danas, 20. travnja, stvari su bile drukčije i raketa se nakon kratke odgode uspješno odvojila od tla. Vremenski prozor za lansiranje bio je službeno otvoren u 15:28, a cijela se stvar prenosila preko YouTubea uživo. Plan leta je, podsjetimo, bio isti kao na početku: Starship mora poletjeti iz svemirske luke Starbase u Teksasu prema istoku, nakon toga odbaciti prvi stupanj nad Atlantikom, pa nakon toga otići prema orbiti te se sat i pol kasnije vratiti na Zemlju. Potom bi trebao kontrolirano sletjeti na udaljeno područje Tihog oceana kod Havaja. Ono što im je uspjelo je uzdignuti raketu s pogonom s tla, podići je do visine oko deset kilometara nakon čega se prvi stupanj nije uspio odvojiti od drugog, nakon čega je letjelica eksplodirala. https://www.youtube.com/watch?v=-1wcilQ58hI Niti jedan dio testne rakete nije bio pripremljen za ponovno korištenje, što znači da je cilj cijele misije bio provjeriti mogućnosti tehnologije da odradi planirane zadatke. Nakon što bi isprobali i potvrdili sustav, prvi stupanj (Super Heavy) će se tijekom svakog leta moći vraćati na polazište gdje će ga prihvatiti robotske ruke lansirnog tornja. Glavni dio rakete slijetat će vertikalno.

SPACEX STARSHIP TESTNI LET 20. 4.IZVOR: DRUŠTVENE MREŽE / AUTOR: SPACEX 'Makar ovo možda izgleda kao neuspjeh, dobili smo puno podataka koji će osigurati da sljedeći let bude bolji i bliži cilju' rekli su voditelji SpaceX-ovog programa. Kad će to točno biti, doduše, u ovom trenu vjerojatno zna samo vodstvo SpaceX-a. Koliko god voditelji bili entuzijastični, Elon Musk nije izgledao presretno.

IZRAZ NA LICU GOVORI SVE.IZVOR: SCREENSHOT / AUTOR: SPACEX Tportal.hr Read the full article

[bagudinahoe]

ovi voditelji su užas, ne mogu ih slušati, gdje je ekipa iz dobro jutro Hrvatska

[technicallychiefpeanut]

Svetovni voditelji imajo 2 tedna časa, da se dogovorijo o načrtu za reševanje narave

Svetovni voditelji imajo 2 tedna časa, da se dogovorijo o načrtu za reševanje narave

Na COP15 v Montrealu bodo udeleženci poskušali doseči dogovor o zaščiti živali in ekosistemov. Ne bo lahko. Začel se je eden najpomembnejših dogodkov za življenje na Zemlji po COP27. Ta in naslednji teden se bodo delegati iz več kot 190 držav zbrali v Montrealu v Kanadi na konferenci, imenovani COP15 ali Konferenca ZN o biotski raznovrstnosti, da bi oblikovali načrt za zaustavitev propadanja…

[peterjancic]

Igor E. Bergant krši zakon, a ker propagira vlado, je vse tiho

Kršitev zakona: TV voditelj sodeluje v kampanji za vladni zakon. Posnetek je za voditelja Berganta dvojno neroden. Povsem jasno namreč vsebuje tudi oglasno vsebino za prodajalca hitre prehrane

Zakon o medijih v 99. členu novinarjem in televizijskim voditeljem prepoveduje nastopanje v oglaševanju in določa, da to velja tudi za novinarje in voditelje poročil radijskih programov RTV Slovenija. Pred referendumom o RTV Slovenija smo priča nenavadnim posnetkom, za katere se zdi, da so jasna oblika oglaševanj in v katerih nastopajo znani televizijski novinarji in voditelji. Se za levo vlado…

[zanimljivaekonomija]

Dodeljene nagrade "Turistički cvet" za najbolje u 2022. godini

Turistička organizacija Srbije po 37. put dodelila je tradicionalna priznanja “Turistički cvet” za doprinos razvoju, unapređenju i promociji turizma Srbije. Novitet je da je ove godine nagrada dodeljena u ukupno 7 kategorija, za dve više nego u prethodnih par godina. “Turistički cvet” za najbolju turističku organizaciju dobila je TOG Loznica, a nagradu je primila direktorka Snežana Perić. Beogradski maraton dobio je priznanje "Turistički cvet" za najbolju manifestaciju u 2022. godini, Najbolja turistička agencija je Tara turs iz Bajine Bašte. U kategoriji “ugostiteljski objekat za smeštaj” priznanje “Turistički cvet” među hotelima dobile su “Fruškogorske terme” Vrdnik, a među ostalim ugostiteljskim objektima za smeštaj - Lala Vineyard Glamping Resort u Sremskim Karlovcima. Pravni subjekt koji je dao najveći doprinos unapređivanja turističke ponude i promocije turizma u 2022. godini je Muzejsko-turistički kompleks Šarganska osmica. Najzapaženiji influenser/ bloger je Boris Radošević (Lutajući putnik), dok je u kategoriji “elektronski ili štampani medij, za predstavljanje Srbije kao turističke destinacije”, nagrađena tv-emisija Radio televizije Srbije “Šarenica”. “Ovo je priznanje našem radu, ali ujedno su i dodatan motiv da nastavimo da radimo dobro i siguran sam da možemo još bolje. Imamo još potencijala”, izjavio je posle preuzimanja nagrade Dejan Pejčinović, generalni direktor “Fruške terme��. Slično je poručio i direktor Beogradskog maratona Darko Habuš: "Ovo je velika nagrada za uloženi trud, ali i veliki podstrek da još snažnije nastavimo da rastemo i da se razvijamo u najbolji maraton u regionu". Dodela priznanja protekla je u dobrom raspoloženju i zbog uspešnih rezultata srpskog turizma u 2022. godini. Direktorka Turističke organizacije Srbije Marija Labović je rekla da je Evropska turistička komisija u svom poslednjem izveštaju objavila da je Srbija prva po porastu deviznog priliva od turizma i takođe prva po povećanju broja inostranih noćenja u poređenju sa 2019. godinom. Husein Memić, ministar turizma i omladine, najavio je da će za razvoj turističke infrastrukture za narednu godinu, izdvojeno je više od 800 miliona dinara. Najavio je i da će fokus u 2023. godini biti i na povratku kineskih turista, kao i na jačanju kapaciteta turističke inspekcije u cilju suzbijanja sive ekonomije. Svečanost dodele nagrada održana je u “Dream Event Centru Beograd”, a voditelji su bili Vladimir Jelić i Ivana Milenković. Dobitnici nagrada i svi prisutni uživali su i u interpretacijama sestara Gobović.

Tekst i foto: Momčilo Karan

[prijedor24]

Skandal u programu uživo: Voditelj makazama isjekao haljinu koleginici (VIDEO)

Scena iz španske emisije “Popodne, sada i ovde” obišla je svijet, a širom Španije izazvala salve bijesa. Voditelj Huan Medio u emisiji koja se emitovala uživo makazama je isjekao haljinu svoje koleginice i to tako da je publika mogla da vidi njen veš.

Na početku je djelovalo kao šala. Huan je mahao makazama, Eva se smijala, a potom je zaista počeo da sječe haljinu. Na kratko Eva je stala, svjesna…

[garrulus]

kaj ovi stranci i njihovi voditelji zakaj su tak bezobrazni?? duško would never

[kisna-curica]

undefined

Kada je na slučajno odabranoj radio stanici u tri sata ujutro u jednoj njemačkoj provinciji krenula pjesma Vide Pavlović, moj drug Kemo je parkirao golfa na proširenju i počeo da plače k’o tek rođeno dijete. Kada biste pitali bilo kojeg švabu da vam objasni taj fenomen, švabo bi vas gledao sa čuđenjem i iz čiste pristojnosti prećutao ono što u sebi misli: jebo budalu; a pitajte bilo kojeg našeg čovjeka tu istu stvar i vidjet ćete kako mu se usne stegnu u ravnu liniju i oko zavodeni. Te stvari su našim ljudima jasne na jedan jedini pogled.

Na proširenju u jednoj njemačkoj provinciji parkiran je Golf sa grbom Bosne što visi sa retrovizora, u autu pojačana Vida Pavlović i dva čovjeka nijemo sjede, gledaju u prazan mrak nepoznate noći, i plaču. Koliko se čuda te večeri moralo poklopiti pa da se u ta doba u tom tuđem kraju svijeta na tuđoj frekvenciji pojavi neki naš čovjek, neki Jugosloven što drži noćnu smjenu na radio stanici, koliko se čuda moralo poklopiti da pusti baš tu pjesmu, baš nama, baš u ta doba?

...

Kemo je siroče. Rastao je i odrastao u domu za nezbrinutu djecu na Pofalićima i tamo kao najmlađi i najmršaviji uveliko prolazio već uigrane torture od strane starijih klinaca, kada ga je našla žena u pedesetim, gospođa Hajra iz ulice Ruđera Boškovića (čistačica u istom tom domu). Hajra je imala mehko srce i praznu kuću, pa je povukla ono malo poznanstava što je u tom domu stekla i uspjela da Kemu iz torture odvede u svoj dom.

...

Hajra je za sobom imala život kakav se često viđao u našim krajevima. Udata kao djevojčica u tuđinsku kuću u jednom bosanskom selu, bez da je iko pitao išta o tome, udata sa jedva 16 godina za čovjeka koji ima dva puta toliko godina i u tim godinama nimalo muške pažljivosti, izdržala je dobre tri godine. Iz te je kuće jedne noći pobjegla bosa do željeznike stanice, i tamo izmolila konduktera da je pusti džaba do Sarajeva. U Sarajevu je Hajra imala tetku i tamo pronašla spas. Nešto kasnije je na ulicama svog novog grada srela i ljubav, blagog i umjerenog električara Edhema. Edhem bješe stariji od nje sedam godina, ali njegovo je dječačko lice nekad u pubertetu zaboravilo računati godine pa je izgledao makar pet godina mlađi od nje.

Sa Edhemom je poživjela desetak godina, u mirnoj kući, u pažnji i poštovanju ali uvijek u potajnoj boli i tišini. Hajra i Edhem nisu za deset godina uspjeli dobiti dijete, a nekad početkom jedanaeste godine braka, Edhemu su na kliničkom postavili dijagnozu koja mu daje jedva mjesec života. Nekad u to vrijeme, oko osamdeset četvrte, na tranzistoru kojeg su imali u dnevnom boravku počinjali su puštati novu pjesmu Vide Pavlović “Ostala je pjesma moja”. Malo šta je Edhema moglo umiriti i natjerati da se zamisli i odluta uz osmijeh kao ta pjesma. Hajra nije znala zašto niti je pitala. Ti si rijetki trenuci kada Edhem ne pati u agoniji bolova za nju bili blagoslov, pa je u dnevnoj sobi, u noćima dok bi Edhem spavao, vježbala i učila da pjeva Vidinu pjesmu. Puna tri mjeseca Edhemove bolesti, Hajra je vježbala i vježbala i svaki put je sama sebi zvučala kao uvreda svakom ko je ikada pokušao pjevati, ali je ipak jedne večeri u kojoj je Edhem patio više neko inače, izašla pred njega lomeći ruke, oborena pogleda i zabrinuta, duboko udahnula kao da se sprema da skoči sa litice, i zapjevala: “Ostala je pesma moja, da se pamti jedna žena, da se peva pesma njena.”

Tu večer, Edhemova je duša pošla na bolji svijet a Hajrina ostala da se bez njega pati na ovom. U svom se malom svijetu zatvorila u tišinu i molitve, vječito tužna i potištena jer Edhemu nije rodila djecu, vječito sama i u strahu od onih koji su joj tu mogućnost dok je bila djevojčica oduzeli. Mnogo je još godina prošlo, mnogo vode se slilo niz Miljacku i mnogi se klinci oturili niz Humsku u osnovnu školu, pa tako i pokoji “domac” iz doma za nezbrinutu djecu i delikvente. Među njima Kemo, među njima i ja sa svojim sitnim ramenima i brdom od ruksaka na leđima.

Hajra je Kemu usvojila kada je imao deset godina. Voditelji doma su je znali cijeli njen život, znali njenu priču i okolnosti, pa su zaključili da bi bilo uredu da joj učine tu jednu uslugu. Kemo priča kako je Hajra prvih godina uglavnom ćutala. Donosila bi mu da jede stotinu puta dnevno, svaki je put prazan tanjir mijenjala punim i svaki put spremala nešto novo i neobično. Ponekad bi nešto rekla ali nikada mnogo, sve dok je jednu večer nastavnica nije pozvala na roditeljski sastanak u školu i ispričala joj kako je Kemo na času bosanskog jezika na pismenoj vježbi na temu “Moji heroji” pisao o njoj.

Tu večer je Hajra sjedila kući i tiho plakala dok je Kemo spavao. Ujutro, kada je dječak ustao iz svoje sobe i spremao se za školu, zatekao je Hajru kako u kuhinji sprema doručak i pjevuši: “Ostala je pesma moja da se pamti jedna žena.”. Kemo je sjeo za stol, Hajra mu iznijela da jede a on rekao “hvala mama”.

Hajra je umrla prije nekoliko godina i nije stigla vidjeti kako njen Kemo diplomira na sarajevskom univerzitetu. Sa jednog od svojih posljednjih ispita se vratio kući, noseći indeks pun debelih ocjena da joj pokaže, i našao njeno beživotno tijelo u istoj onoj kuhinji u kojoj je pjevušila istu onu pjesmu svaki put kad bi im za sve godine zajedno spremala obrok.

Ubrzo nakon njene smrti i nakon fakultetske diplome, Kemo se u svojoj zatvorenosti dohvatio interneta i aplicirao na sve jedan oglas na koji je mogao, pod uslovom da je posao vani. Želio je što prije da ode iz Sarajeva i ništa da iz njega sa sobom ne nosi.

Tako je na kraju i bilo, našao posao u jednom zabačenom gradiću poznatom po zelenilu i prelijepim poljima, ponekad mi se javljao da pita kako mi je dole i zašto mu se ne pridružim, a ja mu rondao kako nema šanse da bih mogao na njemačkom tražiti hljeba i vode u tuđinskom granapu. Obećao sam ga međutim obići pa sam, kada sam našao prvi posao i sabrao prvu ušteđevinu, najavio se kod Keme i došao mu u posjetu na nekoliko dana.

Moju posljednju večer u Njemačkoj, vozali smo se njegovim novim Golfom pod debelom mjesečinom toliko jakom da su ulice bile jasne kao da je na satu pola bijelog dana. Vozali smo se, lutali, pričali priče iz djetinjstva i smijali se jedan drugom, sve do trena kada je Kemo, vrteći kotač po radio stanicama, naišao na Vidu Pavlović.

I sjedili smo tako u autu, sjedili i sjećali se mama Hajre i njenog blagog pogleda, sjećali se njene životne priče i za trajanja pjesme ni slova jednog nismo izustili. Pjesma završila, Kemo obrisavši suze nastavio da vozi, a ja poželio da ostatak života ćutim.

...

Večeras evo sjedim u Sarajevu, listam kanale beskorisne kablovske za koju ni sam ne znam zašto je plaćam, i na jednom od nevažnih kanala u nevažno doba od 22:19 gospođa Vida zapjeva “Ostala je pesma moja”.

(Vikipedija kaže da se Vida Pavlović udala kao djevojčica od jedva 15 godina i brzo tu kuću napustila pa otišla u Beograd. Tamo je pronašla ljubav sa jednim sjajnim muzičarem i sa njim provela život ali sudbina je htjela da nikada nije mogla imati djecu. Mnoge sam teorije vjerovatnoće i statistike izučavao kroz fakultet, čitao mnoge literature i slušao stručne profesore ali priča o Hajri i Vidi Pavlović jedini je neoboriv dokaz da ništa u ovom životu nije slučajno.)

Adis Ahmethodzic