#slikari

[zanimljivaekonomija]

Humanitarni festival Miris boja - malo, ali važno svetlo u mraku

U Beogradu će 4. juna od 12 do 18 sati na terenima KK Partizan na Kalemegdanu biti održan Humanitarni festival „Miris boja“, na kome će učestvovati muzičari, slikari, pisci, glumci i druge poznate ličnosti, zajedno sa slepom i slabovidom decom. Ulaznice za događaj već se mogu kupiti na ticket.rs, a na dan Festivala, karte se mogu kupiti na licu mesta. Za decu uzrasta do 15 godina, uz pratnju jednog roditelja/staratelja, ulazak će biti besplatan.

Program Festivala usmeren je na porodice i osmišljen kao dan za druženje, zabavu i kreativnost, a sredstva prikupljena tokom organizacije i realizacije ovog događaja biće usmerena na pomoć slepoj i slabovidoj deci iz socijalno ugruženih zajednica.

Humanitarni festival „Miris boja“ nastavak je istoimene kampanje tokom koje je, na prvom donatorskom događaju 2022. godine, prikupljeno oko milion dinara za slepu i slabovidu decu iz socijalno ugroženih porodica Škole za decu oštećenog vida „Veljko Ramadanović“ iz Zemuna. Osnovni program festivala odvijaće se na pozornici na kojoj će nastupiti bend ove škole i poznati muzičar Dejan Cukić. Program će voditi novinar Zoran Baranac, a autorka Vesna Dedić potpisivaće i prodavati svoje knjige i deo prihoda nameniti humanitarnoj svrsi Festivala.

Na glavnoj bini, posetioci će imati priliku da odgledaju nagrađivanu, nadasve kreativnu i zabavnu, inkluzivnu predstavu „Kapetan Džon Piplfoks“ po tekstu Dušana Radovića, u izvođenju pozorišta iz Trstenika.

Kao i na prethodnom događaju, na Humanitarnom festivalu „Miris boja“ biće organizovana slikarska radionica, koju će voditi Suhain Bakain, slikar iz Jordana. Bakain je u poslednjih nekoliko godina realizovao niz slikarskih radionica za slepu i slabovidu decu širom sveta i u Srbiji, zasnovanih na inovativnoj i humanoj metodi dodavanja mirisa u slikarske boje. Bakainovi i radovi dece učesnika slikarske radionice moći će da se kupe tokom Festivala. U rad slikarske radionice uključiće se i glumica Katarina Žutić, koja će deci pričati o slikarstvu i ljubavi prema slikanju koja ju je dovela do četvrte izložbe slika, iako je po zanimanju glumica.

U slikarsku radionicu, kao i u druge sadržaje na festivalu moći će da se uključe sva deca i probaju da zatvorenih očiju slikaju mirisnim bojama.

U Vulkančić Čitalačkom klubu odlomke iz knjiga i enciklopedija deci će, između ostalih, čitati pisci Ivan Tokin i Ranko Trifković i novinarka Rada Đurić. U Eurolab kutku Šta sve mogu kada porastem deci će se predstaviti uspešni ljudi raznih profesija: lekar, glumac, kapetan bojnog broda... i tako pokazati da kada je želja jaka, sve je ostvarivo. Među njima će biti i poznati glumac Mima Karadžić i voditelj Voja Nedeljković. Festivalsku atmosferu upotpuniće ponuda raznih poslastica i osvežavajućih pića, od čije će prodaje deo sredstava, kao i od kupovine slika i karata, biti usmeren u humanitarnu svrhu Festivala.

Nosilac Humanitarnog festivala „Miris boja“ je Udruženje roditelja prevremeno rođene dece Srbije „Mali Div“, a Festival su podržali mnogobrojni pokrovitelji, prijatelji i partneri. Humantirana kampanja „Miris boja“ inspirisana je idejom Miroslava Radakovića, autora zbirke priča „Miris boja“, koja je dobila naslov po priči inspirisanoj slikarskim radionicama Suhela Bakaina za slepu i slabovidu decu.

Svi zainteresovani koji žele da podrže humanitarni projekat „Miris boja“ i doniraju sredstva mogu to uraditi kupovinom karata na ticket.rs i na licu mesta, ili se obratiti Udruženju „Mali Div“.

[pogledomdosrzi]

Budni snovi

Kaže Muhammed a.s.

"Allah je lijep i voli ljepotu"

Iako ovaj hadis zvuči kao da se

Isključivo odnosi na estetiku

Lica i tijela

Mene je podsjetilo na tvoju dušu

Bistru kao suzu s izvora majčinog oka

Ljudi

Čaršija

Raskošna, blistava svjetla

Kipovi, graciozniji od većine rukotvorina

Atmosfera svježa poput jutarnjeg, morskog zraka

Moja usta kažu

Subhanallah

Ali srce

Ostaje tiho

Zalazi sunce i kao da su svi slikari

Od nastanka života do danas

Oživjeli i preslikali nebo

Iza brda i planina

Kao da se svaka moguća boja

Razasula po horizontu

I ptice svojim letom

Lahkim krilima kruže i dive se

Ja šapućem subhanallah

Oduševljavam se

Ali u zaključanoj ladici moje duše

Čuči sklupčan jedan lik

Oblik duše i tijela

Što iziskuje

Najsnažnije

I najsikrenije

Subhanallah

Ploča na kojoj sjedimo je hladna

Ali ja to bar ne primjećujem

Poznato mi je to tek negdje

U pozadini mozga

Opija me tvoj pogled

Što uspijeva preslikati svaki atom tvog bića

Ne znam je li ti poznato

Ali imaš oči koje ti nisu samo ogledalo duše

Tvoje oči su ogledalo

Čitavih džennetskih bašti

Kada bih opisivala kako izgleda dijete

Što ljubi očima i miluje trepavicama

Što nurli licem njeguje tuđe brige i tuge

Što stavom raznosi svaki postojeći

Pa i moguće nadolazeći strah

Kako izgleda muškarac

Što ulijeva ljubav na svojim

Sposobnim šakama preplanulim snagom

Što daruje sreću dubinama svojih njedara

Navela bih jedino

I samo tebe za primjer

Kada bi me Svemogući pitao

Čiji dodir želim da me uspava

I na smrtnoj postelji

Ja bih zamolila za tvoj

Tako stidno

Pomalo žudno

Najviše sretno i čežnjivo

Jer zna On

Kako se u meni razdvajaju svjetovi

Kada tuđi dodir osjetim umjesto tvog

Ali On zna također

Kako u meni zarasta svaka pukotina

Dok dovim

Da osjetim

U ime Njega

Opet čar tvojih jagodica

Budim se s tobom

Zaspim s tobom

S tobom a bez tebe na jastuku

U mislima mi živiš

U duši mi cvjetaš

U srcu ljubav siješ

Sanjam da sanjaš u mom krilu

Ne želim da se probudim

Jer si na javi daleko od mog naručja

Ali se tjeram

I silim

Snovi su zabluda

A meni si moguć samo na javi

Kada On za moje snove kaže

Budi

I oni bivaju budni

[radiogornjigrad]

Slađana Bukovac: Motanje duhana kao navika siromašnih i Sandra Benčić

Ljudi motaju duhan jer su cigarete skupe, a pušači su, ovisni su o nikotinu. Slika osobe koja mota duhan u Hrvatskoj nije iznimka nego pravilo. Duhan dakle motaju, odreda, profesori, doktori znanosti, arhitekti, dizajneri, motaju ilustratori i crtači, motaju pisci i slikari, a jednako tako i spremačice. Kutija cigareta dođe 4 eura, a duhan za tjedan dana dođe po prilici 7. Ovisnost o nikotinu…

[zoranphoto]

NEPOZNATA UTOPLJENICA IZ SEINE POSLIJE SMRTI JE POSTALA SLAVNA: Odljev njezina lica postao je najljubljeniji predmet na svijetu

  Krajem 1880-ih iz rijeke Seine na pariškom šetalištu Quai du Louvre izvučeno je beživotno tijelo mlade žene. Kako na truplu nije bilo znakova nasilja, sumnjalo se na samoubojstvo.   Nikada joj nismo doznali ime. Ne znamo ništa o njezinu podrijetlu niti smo ikada otkrili kako ju je život doveo u Pariz, no procjenjuje se da je u trenutku smrti imala oko 16 godina. Djevojka je zauvijek ostala poznata kao Neznanka iz Seine (L’Inconnue de la Seine). No tek je tada započela njezina nevjerojatna priča, nadrealni post scriptum koji nitko nije mogao predvidjeti, a naposljetku je pomogao spasiti milijune života, čak i pošto je njezin bio tako tragično prekinut… Valjda. Zapravo, točan opis onoga što se dogodilo Neznanki prije i nakon kobnog utapanja ostao je predmet rasprave obavijene izlizanom maštovitom pariškom legendom. Ispričat ćemo najčešću verziju te 150 godina stare priče. Pošto je izvučena iz Seine, prevezena je u parišku mrtvačnicu i javno izložena uz tijela drugih nepoznatih mrtvaca radi identifikacije. Ta jeziva izložba bezimenih leševa bila je popularna “zabava” u svoje vrijeme. Priča se da u tadašnjem Parizu nije postojao nijedan drugi “postav” koji bi privukao više znatiželjnika. Međutim, unatoč dobroj posjećenosti, nitko nije prepoznao Neznanku, ili se barem nitko nije javio. No to ne znači da je ona prošla nezapaženo. Čak i u smrti njezin spokojni izgled privlačio je pozornost. Patolog koji je radio u toj mrtvačnici bio je toliko opčinjen njome da je naredio da se napravi gipsani odljev njezina lica.

Krasila svaku kuću

Maska je bila pun pogodak. Ubrzo potom, faksimili Neznankina lica rasprodani su po suvenirnicama diljem Pariza, a zatim i po cijeloj Francuskoj i Njemačkoj. Očaravajuća maska nepoznate mrtve djevojke, koju je filozof i pisac Albert Camus opisao kao “utopljenu Mona Lisu”, postala je omiljena kulturna ikona. S vremenom je Neznankin zamrznuti poluosmijeh našao svoje mjesto na kaminima te je visio u salonima i umjetničkim studijima diljem Europe. Ali nisu samo kipari i slikari bili očarani.     Neznanka se u jednom trenutku pretvorila u neku vrstu morbidnog “mema” za pjesnike i romanopisce s početka 20. st., koji su za tu heroinu slomljenog srca, utopljenu u nesreći, smislili bezbrojne dramatične priče. “Činjenice su bile toliko rijetke da je svaki pisac na to blistavo lice mogao projicirati sve što želi. Smrt u vodi bila je vrlo romantičan koncept. Smrt, voda i žena bile su primamljiva kombinacija”, objasnila je muzejska arhivistica Hélène Pinet za The Guardian 2007. godine. Engleski pisac i kritičar Al Alvarez (1929. – 2019.) opisao ju je kao “erotski ideal tog razdoblja, estetski predložak za cijelu generaciju njemačkih djevojaka koje su se ugledale na nju”. Pola stoljeća od prvotne eksplozije slave i fascinacije, Neznanka se ponovno transformirala u nešto drugo, i to zahvaljujući čovjeku koji je rođen desetljećima nakon njezine smrti. Zvao se Asmund Laerdal i bio je poduzetnik iz Norveške. Njegova tvrtka, osnovana ranih 1940-ih, isprva je tiskala dječje knjige i kalendare, a zatim je počela izrađivati male drvene igračke. Nakon rata Laerdal je počeo eksperimentirati s novom vrstom materijala koji je tek bio ušao u masovnu proizvodnju – plastikom. Iskoristivši njezinu mekoću i savitljivost, proizveo je jednu od svojih najpoznatijih igračaka – lutku “Anne” koja je u poslijeratnoj Norveškoj bila proglašena “igračkom godine… sa zaklopljenim očima i prirodnom kosom”. Možda jest spavala, ali Anne nije bila Neznanka. Barem ne još. Jednoga se dana Laerdalov dvogodišnji sin Tore umalo utopio. Da njegov otac nije pojurio, izvukao besvjesnog dječaka iz rijeke i izbacio mu vodu iz dušnika, stvari bi završile kobno. Ubrzo potom, skupina anesteziologa pristupila je Laerdalu i rekla mu da im treba lutka za demonstraciju novorazvijene tehnike oživljavanja masažom srca i davanjem umjetnog disanja. Dakako, postupak je to koji danas nazivamo kardiopulmonalnom reanimacijom (KPR). I tako se Laerdal upustio u projekt koji je stvorio povijest. S timom liječnika izradio je lutku u prirodnoj veličini koja bi svima mogla koristiti za vježbanje tehnike spašavanja života.

Nenadana inspiracija

Za proizvođača igračaka koji je navikao na proizvodnju minijaturnih autića i lutaka za igru napraviti realističnu i funkcionalnu lutku koja može pouzdano pokazati fizičku složenost kardiopulmonalne reanimacije bio je itekakav izazov. No pitao se kakvo bi lice trebalo da da toj golemoj lutki. Tada se prisjetio neobičnog zagonetnog poluosmijeha sive maske koju je vidio obješenu na zidu kuće svoje tazbine. Bila je to, naravno, Neznanaka iz Seine. Laerdal je svojoj novoj lutki ostavio ime Anne, ali joj je dao lice nesretne utopljenice iz Pariza. Smatrao je da je važno da model bude žena jer bi muškarci 1960-ih oklijevali prakticirati KPR na usnama muške lutke. Model je ubrzo prozvan “Resusci Anne” (Spasiteljica Anne), a u SAD-u “CPR Annie”. Otkako je postala dostupna 1960-ih, Resusci Anne nije bila jedina lutka za oživljavanje na tržištu, ali se smatra prvim i najuspješnijim “simulatorom pacijenta” u povijesti, zaslužnim za to što su stotine milijuna ljudi naučile važnu tehniku spašavanja života. Taj nevjerojatni broj, sakupljen tijekom gotovo 60 godina davanja zraka usta na usta, razlog je zašto se za Resusci Anne često kaže da ima “najljubljenije lice u povijesti”. Ironično, većina tih spašavanja bila je konačni rezultat ljudi koji su kleknuli i suočili se licem u lice s replikom nepoznate mrtve djevojke iz Pariza, koja je umrla mnogo prije nego što ju je ista ta tehnika mogla spasiti. “Utjecaj ove lutke bio je golem. To je prvo lice simulacije u zdravstvu. Uključivanje realističnih Anneinih crta lica pomoglo je povećati osjećaj stvarnosti na obuci, čineći KPR intenzivnijim i stresnijim i za medicinare i za laike, ali kao rezultat toga i nezaboravnijim, što pomaže u pamćenju tehnike. Simulacijski trening počeo je shvaćati ‘nužni realizam’ kako bi se stvorilo nezaboravno učenje koje se može prenijeti na situaciju u stvarnome svijetu. Resusci Anne pomogla nam je da to shvatimo”, objašnjava specijalist pedijatrijske intenzivne njege Marino Festa iz Dječje bolnice u Westmeadu u Sydneyu.

Brojne dvojbe

S vremenom je lutka Anne i sama postala ikona, neovisno o priči o Neznanki iz Seine. Primjerice, stih “Annie, are you OK?” iz pjesme Michaela Jacksona “Smooth Criminal” zapravo potječe iz američke obuke za oživljavanje, u kojoj polaznici vježbaju uspostavljanje verbalne komunikacije s pacijenticom koju oživljavaju. Danas, međutim, mnogi sumnjaju da su besprijekorne crte Anneina lica uopće mogle potjecati od utopljene djevojke. Skeptici smatraju da bi lice leša, posebno onog izvađenog iz rijeke, bilo izobličeno, napuhnuto ili s ožiljcima. Neki kažu da je maska koju poznajemo možda napravljena na živom modelu te da se njezino lijepo lice ispreplelo s legendom o drugoj djevojci. Pedijatrica Megan Phelps s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Sydneyu, koja je boravila u Parizu u sklopu svog istraživanja Neznanke iz Seine, kaže da je bogatstvo misterija već samo po sebi prava nagrada. No postoje i druge priče o nastanku čuvene lutke. Možda je utopljenica iz Pariza uistinu bila izvorna osnova maske, ali su crte lica namjerno oblikovane u estetski ugodniji izgled kako bi se odstranila asocijacija na utapanje i smrt. Postoji i hibrid tih dviju teorija. Neznanka je možda pozirala tvorcu kalupa dok je bila živa i tek se poslije utopila. U tom je trenutku maska postala poznata, a oko nje je nastala legenda. Vjerojatno nikada nećemo doznati istinu. Stručnjaci pretpostavljaju da su Neznankini posmrtni ostaci zakopani u neobilježeni siromaški grob. Ni policijski zapisi iz tog doba ne spominju nikakvu tajanstvenu djevojku. “Mislim da nikada nećemo doznati tko je bila ta mlada žena. Pretpostavljam da je bila umjetnikov model i da je njezin lik iskorišten za izradu maske koja se koristila za vježbanje kopiranja crteža”, zaključuje Phelps.

Spašavanje života

No dok morbidni mit pruža nedvojbeno intrigantnu i fascinantnu priču, možda više nije ni važno hoćemo li ikada riješiti misterij. Komu god pripadalo to lice u 19. stoljeću, krajnja priča o Neznanki i Resusci Anne nešto je što nadilazi bilo koju osobu – lice koje je postalo maska koja je generacijama utjelovljivala ideal ljepote. Ono je tek poslije postalo nešto još veće – doslovno lice tehnike spašavanja života koja je spriječila da milijuni ljudi umru prije svoga vremena. Kako je mrtva djevojka izvučena iz rijeke (ili ipak ne) postigla tako spektakularne podvige s one strane groba još je jedna trajna zagonetka. No tragovi su jasni. Tu, u tihoj smirenosti njezina lica, nešto neodredivo, što nas cijelo vrijeme vuče k njoj, poziva nas da je probudimo, oživimo, pokušamo spasiti. Dnevno.hr Asmund Laerdal i Resusci Anne / Foto: Wikimedia Commons Read the full article

[knjigeobradovic]

SNOVI U BOJI (samouki slikari Srbije) - SLAVOMIR VOJINOVIĆ

[kolektiv-uzice]

NAŠ NOVI PROJEKAT "POŽEŠKI LIKOVNI KRUG"

Kroz desetominutne video-zapise predstavićemo nekoliko likovnih stvaralaca Požege.

Na Medijskom konkursu opštine Požega za 2019. godinu, Udruženju „Kolektiv Užice“ prihvaćen je projekat „Požeški likovni krug“. Tako smo posle prošlogodišnjeg projekta„Požeški poetski krug“, dobili priliku da nastavimo da predstavljamo požeške kulturne delatnike – kako one koji su rođeni u Požegi a svoj kreativni potencijal iskazali u drugim sredinama, tako i one koji su život vezali za istu (zavičajnu) adresu.

Ceo članak možete pročitati na našem sajtu: https://kolektivuzice.rs/nas-novi-projekat-pozeski-likovni-krug/

(у месту Kolektiv Užice) https://www.instagram.com/p/B0OtuZpH1NX/?igshid=1hkvmhcmd5tjk

[e-kultura]

Galerija SANU ~ Izložba :Slikari-Ratnici-Svedoci

[amazingjohnnysworld]

Čak se i slikari trude da izmisle boju tvojih nasmejanih obraza kada četkicom boje nebo.

[zanimljivaekonomija]

Jošitomo Nara u Albertini modern u Beču

Japanski slikar i vajar Jošitomo Nara (rođen 1959. godine) se ubraja u najpoznatije umetnike svoje generacije. Tokom devedesetih godina 20. veka je privukao međunarodnu pažnju svojim „ljutim devojčicama“, prikazima devojčica sa žestokim pogledima, vampirskim zubima ili noževima u rukama.  

Izložba „Sve moje male reči“ (eng. „All My Little Words“) u Albertini modern u Beču je prva umetnikova muzejska prezentacija u Evropi za poslednjih deset godina. Izložba je zasnovana na njegovom grafičkom opusu koji se razvijao 40 godina, a umetnik je sam napravio kompoziciju grafika.

Njegovi likovi podsećaju na estetiku stripova ili crtanih filmova i kreću se od drskog deteta do naivnih likova ljupkog izgleda. To su jake male ličnosti koje se suprotstavljaju svetu odraslih i sopstvenom odrastanju. Oni iskreno i nevino otkrivaju svoja mišljenja i osećanja, kako to samo deca mogu. Postavka obuhvata rane eksperimentalne radove na papiru, slike, skulpture i jednu instalaciju.

Izložba je otvorena od 10. maja do 1. novembra 2023. godine.

© Yoshitomo Nara | Foto: Yoshitomo Nara

© Yoshitomo Nara | Foto: ALBERTINA, Wien

© Yoshitomo Nara | Foto: © Keizo Kioku

[jesenje-kise]

Život je kao platno. Vi ste slikari. I svaki dan vam je onakav kako su ga obojile vaše misli, emocije i djela. Nekad je tmuran, nekad sunčan. Nekad prazan, nekad pun. Nekad dosadan, nekad dinamičan. Nekad sretan, nekad nesretan. Nekad odvažan, nekad strašljiv. Baš onakav kakve ste vi. Dan vam daje sliku onoga što je već u vama. A svaki dan je prilika. Svaki "poraz" i svaki dan koji nam nije po volji je lekcija.

AT

[lletraferida7]

Danas mi je u misli došla jedna davna, lipanjska nedjelja. Nije ta nedjelja bila ništa drugačija od drugih, osim što nije prestajala padati kiša. Malo neobično za naše ljetne dane, zar ne? Bar na ovom našem malom komadiću Zemlje. Vjerojatno su kapljice kiše na prozoru baku navele na razmišljanje. Tada to još nisam shvaćala, ali sada znam da svi zalutamo u najdublja sjećanja kada čujemo zvuk kiše koja putuje kroz listove krošnje. Nakon ručka, baka je sjela uz prozor, i nije odvajala pogled od kapljica koje su lijeno klizile u svoj ponor. Dugo je šutjela, a onda me je pozvala da joj sjednem u krilo. Sretno sam potrčala, iščekujući priču koju će mi danas ispričati.

«Znaš li što su heroji?», progovorila je nakon nekoliko dugih minuta. Meni tada predugih. «Pa naravno da znam bako», rekla sam bez razmišljanja, ne shvaćajući kako uopće može pomisliti da ne znam nešto tako važno. «To su Superman, Batman…». Baka se nasmijala. «Ah, i Spiderman», brzo sam dodala, misleći da se smije jer nisam poznavala više heroja. Tada je baka po prvi puta odvojila pogled s oblakovih suza, i pogledala me je sa svoje dvije plave morske dubine. Kažu da sam nasljedila njene oči, a sada se nadam da ću od nje nasljediti i svu mudrost i zagonetnost koju u njima nosi.

«Tu sam te čekala. Ne, dušo, nisu oni nikakvi heroji. Želim da od danas dobro otvoriš oči, da dopustiš čaroliji da uđe u tvoj život. Želim da shvatiš da su stvarni heroji svuda oko tebe, ma danas ćeš već sresti nekoliko njih. Oni su posvuda, samo moraš znati dobro gledati. Imaš dva heroja svakog dana uz tebe. To su tvoji roditelji, koji te grle u najgorim snovima, koji dok spavaš tjeraju sve tvoje strahove. Njihova je super moć tvoj osmijeh. Heroji su glazbenici, koji svoje osjećaje zajendo s notama i riječima komponiraju u najljepše pjesme, kako bi nam skratili noći pune suza. Heroje možeš naći i na staroj polici u majčinoj sobi. Heroji pišu knjige, stvaraju nove svjetove, pa tako ti, svaki puta kada ti je teško i kada ne želiš misliti na svoje probleme, možeš otvoriti bilo koju prašnjavu knjigu i otputovati u neki drugi svijet. Čitaj. Uvijek čitaj puno, jer sa svakom ćeš knjigom proživjeti još jedan život. Heroji su i slikari, koji svoje osmijehe i boli prolijevaju na platno u obliku najljepših boja. Idi u muzeje, promatraj djela, nauči osjetiti ono što ti govore. Heroji su i tvoji prijatelji. Oni koji te grle kada ti najviše treba. Oni koji te vole kada najmanje zaslužuješ. Oni kojima nisu potrebne tvoje riječi da shvate da u tvojim očima već noćima pljušti kiša. Oni koji ti donose sunce.

Ne vjeruj nikada u heroje koje ti ljudi pokušavaju stvoriti. Neka tvoji heroji budu oni oko tebe. Cijeni ih. Voli ih. I čuvaj ih. Uvijek ih dobro čuvaj. A najvažnije od svega, budi i ti njihov heroj.»

[exyu-rock-lovers]

Dakle, jasno je: u Jugoslaviji, rokenrol poplava nosila je sve pred sobom, a rok je najviše u Beogradu i Zagrebu, postao srž gradske kulture. ,,Rokenrol je zaista odjekivao sa svih strana. Bilo je, recimo, potpuno normalno da Branko Marušić Čutura počne da svira na plaži i da tome ne bude kraja, jer su se ljudi non-stop okupljali, ne dozvoljavajući mu da ustane i ode. Ili, zamislite ringišpil uz koji su se čuli najnoviji svetski hitovi. Kad čovek razmišlja o tome, prosto mora da uporedi tadašnji Beograd sa sadašnjim i da se zapita šta nije u redu i kako je moguće da su stvari, suprotno svakoj logici, otišle nadole. Beograd je sada neuporedivo seljačkiji grad nego što je bio šezdesetih i to se uvek najpre vidi po muzici, jer muzika je, više nego bilo koja druga umetnost, ogledalo vremena. Na venčanja se pozivaju muzičari da sviraju, a ne pisci da čitaju knjigu ili slikari da slikaju".

Iz knjige Ivana Ivačkovića ,,Kako smo propevali"

(U pasusu citiran Aleksandar Žikić)

[putovanja-i-osecanja]

Slatko u Slatkovcu

Posle posete Đerdapu, nastavljamo dalje ka Župi. Odavno smo čuli da se nedaleko od Aleksandrovca nalazi etno seoce “Slatkovac”, mesto u kome se spaja prošlost i budućnost. Sam naziv etno domaćinsta je toliko primamljiv da vas prosto privlači da se nađe u prioritetu vaših poseta. Takav naziv i opravdava ime ovog domaćinstva jer je ovo čarobno mesto sa predivnom okolinom, čuveno po netaknutoj prirodi, svežem vazduhu i specijalitetima domaće kuhinje. Posetom Slatkovca imali smo utisak da smo zakoračili i otvorili  vremensku kapiju koja nas je vratila u neke bezbrižne i srećnije dane, dane u kojima su vrednosti naših predaka ostale netaknute. Ovde ćete upoznati onu pravu, staru Srbiju. Posebno bi istakli ljubaznost domaćina koji su nam izašli u sustert i ugostili kao svoje najmilije. Ukoliko želite da zadovoljite sva čula, zaboravite na probleme, zakoračite u neku drugu dimenziju, vratite se u davno zaboravljena vremena, upoznati ponovo sebe, moraćete posetiti ovo domaćinstno. U Slatkovcu se nalazi i bogata riznica sa više od 3000 knjiga namenjena svim gostima sela koji žele da se dodatno opuste. Ovo je mesto gde dolaze književnici, muzičari, naučnici i slikari za koje je svaki detalj iz etno-sela inspiracija. Letnja scena nad jezercetom mesto je brojnih kulturnih dešavanja. Zasladite se u zivotu i posetite Slatkovac.

Ukoliko ste zainteresovani da vas posetimo i predstavimo ljubiteljima prirode i turizma  kontaktirajte nas porukom - Putovanja i osećanja -

#serbia #serbiaphoto #srbija #instaserbia #serbianature #mojazemlja #srbijauslikama #instagramsrbija #mojasrbija #serbiatravel #serbiatourism #myserbia #vidisrbiju #seeserbia #turistickaorganizacijasrbije #upoznajsrbiju #lepotesrbije #beautyserbia #discoverserbia #turizamsrbija #istrazisrbiju #exploreserbia #serbianadventures #visitserbia #srbijaavanture #posetisrbiju #obidjisrbiju #zupa #aleksandrovac #slatkovac

[mozgoderina]

Izazov modernosti Milije Belića u Gornjem Milanovcu

U četvrtak, 8. avgusta 2019. godine, u Modernoj galeriji u biblioteci „Braća Nastasijević“, u Gornjem Milanovcu, otvorena je izložba slika i skulptura, našeg i francuskog umetnika svetske reputacije - Milije Belića. U holu Kulturnog centra prikazane su strip crteži istog autora. Imao sam veliku čast, ali i zadovoljstvo da na poziv slikara, skulptora, teoretičara umetnosti i pisca, učestvujem u književnoj večeri u Velikoj sali Kulturnog centra, na kojoj je upriličena promocija knjige “Izazov modernosti” (New Moment / Arhipelag, Beograd, 2017).

Tokom obraćanja u Modernoj galeriji, Milija je izrazio posebno zadovoljstvo što posetioci mogu da vide ne samo starija ostvarenja, već i najnovija dela dovršena ove godine. Prisutni ljubitelji, navikli da uživaju u slikama i skulpturama, ovog puta bili su u nesvakidašnjoj prilici da prate jedinstven dugogodišnji kreativni razvoj, sve do ideja koje trenutno opsedaju umetnika. Paralelno, zainteresovani u holu Kulturnog centra mogli su da se podsete autorovih likovnih početaka u umetnosti stripa. Milija se stripom bavio u gimnazijskim danima, kao sjajan crtač čiji je talenat rano primećen. Tadašnji glavni urednik "Dečjih novina", Srećko Jovanović, angažovao je perspektivnog umetnika kao pomoćnog crtača za rad na stripu o Mirku i Slavku. Autor stripa o dvojici mladih partizanskih kurira - Desimir Žižović Buin, nije mogao da zadovolji zahteve potražnje. Avanture dua koji se borio protiv stranih zavojevača, pratilo je u SFRJ preko 200.000 redovnih čitalaca. Pre nego što je započeo studije na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu, Milija je konačno dobio priliku da realizuje projekat sa sopstvenim junacima, dečakom Danom i psom Rikijem. Strip je objavljen u okviru revije "Kuriri", početkom sedamdesetih.

Nakon što je obišla oba izložbena prostora, raspoložena publika udobno se smestila u Velikoj sali Kulturnog centra. Kao finale kulturnog događaja posvećenog stvaralaštvu Milije Belića, srdačni domaćini iz biblioteke "Braća Nastasijević" organizovali su promociju knjige "Izazov modernosti".

Svaki put kada je otvorimo, Milijina knjiga izgleda drugačije, u skladu sa našim trenutnim interesovanjima, znanjima, potrebama. Bilo da se radi o istraživaču savremenih umetničkih stremljenja, ili o filozofu i istoričaru umetnosti, ili o ljubitelju umetnosti i umetnika relativno slabo upućenom u teorijske detalje procesa stvaranja – svako ko joj priđe otvorenog srca, pronaći će u njoj nešto novo i neobično i vredno. Knjiga nam nudi veliki broj istančanih uvida, pokušava da pomogne čitaocu da dođe do nekih novih i dubljih odgovora na stara pitanja i, kako to već biva na svakom autentičnom putovanju – otvara brisane prostore za drugačija pitanja, i krči puteve za drugačija promišljanja.

Milija Belić [Serbia + France] (b 1954) ~ 'Paradigme', 2006-16. Painted steel (50 cm).

  Ljubitelji klasičnih slikarskih pravaca poput Baroka, pronaći će u Milijinoj knjizi podsećanja na neponovljiva ostvarenja Rubensa i Rembranta ili Goje. Ako vas zanimaju slikari koji su revolucionarno promenili naše viđenje sveta, vodio je Milija plodan dijalog sa Matisom i Pikasom ili Polokom. Kada se radi o teorijskom zasnivanju nauke o umetnosti, tumačio je Milija zapise Mondrijana i Maljeviča ili Klea. Ali, Milijino teorijsko poznavanje i stvaralačka praksa ne zaustavljaju se srećom na slikarskim radovima, već u pokušaju da se približi kritičnoj tački kada se kreativna iskra javlja, Milija se nadovezuje i na skulpturalna pregnuća Brankusija i Arpa ili Rodena.

Kada nakon dužeg perioda, ponovo otvorimo knjigu, čitamo je kao hroniku aktuelnih galerijskih i muzejskih dešavanja u Parizu, jednoj od svetskih umetničkih prestonica. Sledeći put, knjiga nam se prikazuje kao istorija neobične i neobično plodne tajne i trajne veze između dva prijateljska grada: Beograda i Pariza. Podseća nas Milija da su ovu vezu učvršćivali brojni naši velikani poput Lubarde, Omčikusa ili Veličkovića. Saznajemo da je Nadežda Petrović učestvovala na jednoj od prvih izložbi fovista, rame uz rame sa Pikasom i Matisom! Podseća nas Belić i da je kralj Milan Obrenović bio jedan od prvih kolekcionara dela mladih impresionista i da je osobito cenio i pazario Lotrekove radove. Čitatelj ima sreću da o savremenim tendencijama ove tradicionalne kulturne povezanosti sazna iz prve ruke, od stvaraoca koji je i sam deo tih konstantnih migracija, i aktivni učesnik i urednik izložbi i salona svetskog renomea, poput čuvenog salona Nove realnosti (Le Salon Réalités Nouvelles). Čak je i likovni okvir suviše sužen da bi obuhvatio Milijina kulturna interesovanja, što dobro ilustruju tekstovi: “Tesla u Parizu” i “Godina Japana u Srbiji”.

Milijina gipka i razigrana reč kreće se na više nivoa, u pokušaju da nam ukaže na smernice globalne informatičke realnosti na početku dvadeset i prvog veka. Autor se ne ustručava da za svedoke sopstvenih zaključaka pozove i filozofe poput Hajdegera, i istoričare umetnosti poput Herberta Rida, ili savremene kompozitore poput Ksenakisa, i drevne matematičare poput Pitagore. Knjiga može da se čita i kao zbornik intervjua u kojima Milija razmenjuje kreativnu energiju sa velikanima prošlosti i sadašnjosti na putu ka boljoj budućnosti.

U svemu navedenom ne iscrpljuje se Milijina teorijska i poetska imaginacija, naprotiv. Tek na takvim, dobro promišljenim i utvrđenim temeljima, misao autora dobija adekvatan zamah neophodan za pokušaj razumevanja savremene razuđene svetske plastičke umetničke scene. Stilovi i pravci niču, granaju se i prepliću, a potom nepovratno venu, ponekad isuviše brzo da bi bili zabeleženi, kamoli detaljno obrazloženi ili dublje osmišljeni. Potrebno je mnogo znanja, entuzijazma i pre svega ljubavi, da bi se neko drznuo da u tim naizgled nepovezanim kreativnim trzajima, pokuša da pronađe zajedničku nit i barem naznaku objedinjujuće tendencije jednog uzbudljivog doba u kojem je promena jedina konstanta. Milija u ritmu pronalazi polazište i osnovu stvaranja. I knjiga ima specifičan ritam izlaganja, a publici autor prepušta da pronađe svoj ritam čitanja.

Milija Belić [Serbia + France] (b 1954) ~ 'Deconstruct', 2015.

  U kojoj god prilici da otvorite knjigu i na koji god način vam se tada prikaže, možda je najfascinantnije u svemu, što će vas dočekati sveobuhvatan optimističan ton i iskrena uverenost da, uprkos kolektivnim noćnim morama kroz koje smo prošli, zajedno polako otvaramo oči za jedan do sada nezabeležen horizont umetničkih i kulturnih mogućnosti. Autor priznaje da mu se put umetnosti dosta rano ukazao kao put smisla. Budućnost od nas zahteva veru i hrabrost, a Milija nas skromno podseća da je kreativnost najsigurniji ljudski kompas u vremenima velikih promena.

Pripovedio i grafički opremio: JovAN JoNA pAvLović → Moderator: MozGoDER vELičANsTvENi →  Fotografije: Biblioteka "Braća Nastasijević", Gornji Milanovac.

✓ svAkE NEDELJE TAčNo u 09H - oD 1. JANuARA 2017! →

✓ EkoNoMski EpiLoG: DoNiRAJTE BLoG @ pAyPAL.ME →

✓ A DNEvNicu čuvAJTE za pRoDAvNicu @ REDBuBBLE →

✓ pHoTocRowD FoToGRAF →  ✓ FAcEBook sTRANicA →  ✓ piNTEREsT TABLA →  

s MoJE TAčkE, NAGLAvAčkE → ✓ Izazov dijaloga o modernosti →  ✓ Dobrodošli u hram tihih žena! →  ✓ “Ulaznica”: kreativni izlaz iz svakodnevice → 

[covjek-casopis]

POEZIJA DEJANA ĐORĐEVIĆA

POSLE SMRTI DOĐE LJUBAV

Igramo se i zabavljamo životi nisu skupi ko te pita samo guraj u glavama spavaju snovi šareni, lepi i sveži svake večeri po jedan kad nestane, ponoviš i tako do večnosti lepota nema reprizu umreš, al' te prođe

****

MOJ GRAD

Na ulicama moga grada Probaju nova odela Glancaju cipele Fotografišu se za sutra. Sa krovova visokih zgrada Odžačari pozdravljaju prolaznike Skidaju kape i mašu zastavama Prognoziraju vreme za sutra. Pesnici, slikari i glumci Hodaju po žici Gledaju pticama u krila Ostavljaju sutra za sobom. U centralnom parku Jedan prolaznik namernik Zavija cigaretu u novinu I pali današnji datum.

***

PESMA I PESNICA

Džabe metafizike, džabe pevanja o ljubavi, strasti i prirodi. Treba stisnuti pesnicu, čvrsto, viknuti gromoglasno ceo svet da vas čuje, pa onda izvrištati pesmu i poslati je u kosmos.

DEJAN ĐORĐEVIĆ (Velika Sejanica kod Leskovca, 1970), pesnik, književni kritičar, esejist. Objavio tri zbirke pesama: Jesam i nisam i Ne/pristajanje, Budim se da bih te voleo-jedna pesma prevedena na petnaest jezika, Kraj i beskraj, elektronsko izdanje. Živi i radi u Leskovcu kao profesor književnosti.