gljivnignom - Tumblr blog

[gljivnignom]

¹⁴ ⁰⁷ ²⁰²³

•muške sise i to•

Ja znam da kada bih ga ugrizao za sisu,

to bi zacijelilo moje najdublje rane.

U tom trenu bih saznao

da li ruže pod drugim imenom mirišu isto.

Onog trena kada bi moje usne dotakle vrh njegove bradavice,

saznao bih zašto sam živ.

I Bog bi postao moj prorok

i prenosio njegovo ime svim svojim kreacijama.

Ne postoji to biće koje ne bih žrtvovao,

niti zlodjelo koje ne bih počinio,

samo da ga jednom mogu

- ugristi za sisu.

[gljivnignom]

¹² ¹² ²⁰²³

°| a reminder to myself |°

the gentleness is still here.

I can still dip the tips

of my fingers into it

- like into honey -

and smear it all over the world.

the gentleness is still here,

I just hid it so well

-in an attempt to protect myself from the world -

even I forgot it was ever there.

____

[gljivnignom]

²⁸ ⁰⁹ ²⁰²³

--[prvi ° anđeo]--

Niti jedno od nas ne zna,

kako se točno našlo ovdje.

Ali svejedno, eto nas

- tu smo.

Stojim nad tvojim tijelom,

polako ga pritišćući ka zemlji,

sa sjekirom u ruci.

Kosa ti je znojem slijepljena

na predivno lice,

a krila raširena u zraku.

Novi dan se već rodio

i prve tople zrake

me nježno dodiruju.

Nikada Mjesecu neću reći

o grijesima

koje me je Sunce

gledalo kako vršim.

I dok stoji iznad nas,

tiho se molim,

da niti ono

ne progovori,

u zoru

ili sumrak.

Mjesec,

i njena ljubav,

su sve što imam.

Nakon što bude gotovo,

nekoliko pera će lebdjeti zrakom.

Vrisak će odjekivati

u mojim ušima,

dugo nakon što se

tvoja krila prestanu trzati.

Možda mu nikada

ne uspijem pobjeći.

To se dogodi -

kada ubiješ anđela

i čuješ zadnji poziv

rajskog grla.

Očima tražiš moje oči

i u užasu gledaš svoje tijelo,

kako se bori

za nešto

što ne zna

da ne može

više imati.

Na tlu koje je dotakla tvoja krv,

bijeli ljiljani su iznikli

- i već procvali.

Jednom davno,

njihov miris bi otvorio Nebesa

i dozvao bijes vašeg Oca,

uz grmljavinu i munje.

Danas taj miris ne doziva ništa.

Možda Boga

jednostavno

nije briga.

A možda je okrenuo glavu na drugu stranu,

previše osramoćen

grijesima koje je sam počinio,

da bi meni sudio

što oduzimam život

nečeg tako čistog.

Krv iz tvoje glave

će mi se slijevati po prstima,

kada ju podignem

i poljubim ti još tople usne

- tri puta.

Iako je tvoj vrat dotakla sjekira,

jedan dio mene umire.

Mislim

da je nemoguće oduzeti život

i ostati potpun.

Ali to je cijena

koju voljno plaćam,

jer znam sve zločine

koje su tvoje ruke počinile,

od početka vremena,

u Njegovo ime.

Kada ti otkinem krila

sa beživotnog tijela,

zvuk kostiju koje pucaju

će odjeknuti svemirom.

Taj zvuk će biti upozorenje

svim anđelima

koje je Otac stvorio.

Jer ti si tek prvi,

od svih koji će pasti.

Možda

već sad bježe,

u najdalje kutove

mraka i svjetla.

Možda,

kao što si i ti,

šapuću molitvu

Bogu kojem je došao

dan presude.

Ali ja znam budućnost,

Morana mi ju je pokazala

u svojim očima

- niti jedan anđeo

neće zadržati

svoja krila ili glavu;

a zadnji će pasti Otac.

.

[gljivnignom]

¹⁸ ⁰¹ ²⁰²⁴

_\self forgiveness/_

I reached out into tomorrow,

eyes tearing up,

and begged myself -

"please,

when you think of me,

be gentle.

I did the best I could."

The answer I got -

my own voice,

coming from yesterday -

echoing the same.

_