#Piersonus

[snakemanaustralia]

Over 40 species of Vipers discovered by the Snakeman

This is a list of Viper species discovered and named by the Snakeman Raymond Hoser. It may not be complete! Adelynhoserserpenae wellsi Hoser, 2013 Bitis (Klosevipera) kajerikbulliardi Hoser, 2013 Bitis (Klosevipera) swilae Hoser, 2013 Bitis benjaminswilei Hoser, 2022 Bitis brianwallacei Hoser, 2013 Bitis lourenceklosei Hoser, 2013 Bitis matteoae Hoser, 2013 Bitis oflahertyae Hoser, 2013 Bitis pintaudii Hoser, 2013 Bitis tomcottoni Hoser, 2013 Caudisona evatti Hoser, 2020 Causus perkinsi Hoser, 2013 Cottonus tomcottoni Hoser, 2020 Daboia (Oxyadaboia) oxyi Hoser, 2022 Daboia (Oxyadaboia) sloppi Hoser, 2022 Daboia crottyi Hoser, 2022 Dactyloperus (Maculocolotes) federicorossignolii Hoser, 2018 Dactyloperus (Wedgedigitcolotes) graemecampbelli Hoser, 2018 Macrocerastes funki Hoser, 2013 Macrocerastes hoserae Hoser, 2013 Macrocerastes wellingtoni Hoser, 2013 Matteoea dorosioi Hoser, 2020 Matteoea matteoae Hoser, 2020 Matteoea sommerichi Hoser, 2020 Montivipera europa Hoser, 2016 Montivipera snakebustersorum Hoser, 2016 Montivipera yeomansi Hoser, 2016 Piersonus bartletti Hoser, 2020 Sayersus wellingtoni Hoser, 2020 Sayersus wellsi Hoser, 2020 Smythus smythi Hoser, 2020 Smythus teesi Hoser, 2020 Uropsophus elfakhariorum Hoser, 2020 Uropsophus euanedwardsi Hoser, 2020 Uropsophus hammondi Hoser, 2020 Uropsophus oxyi Hoser, 2020 Uropsophus strimplei Hoser, 2020 Uropsophus swileorum Hoser, 2020 Uropsophus valentici Hoser, 2020Vipera britoi Hoser, 2015 Vipera hoserae Hoser, 2015 Vipera veloantoni Hoser, 2015 Vipera wellingtoni Hoser, 2015 Vipera wellsi Hoser, 2015

[reptilemanaustralia]

Yet more genus named by the Snakeman Raymond Hoser

794. Oxytyphlops Hoser, 2012 795. Oxyus Hoser, 2012 796. Pailsus Hoser, 1998 797. Pantherosaurus (Aquativaranus) Hoser, 2013 798. Papegekko Hoser, 2021 799. Papuacolotes Hoser, 2018 800. Parabrachymeles Hoser, 2015 801. Paractenophorus Hoser, 2015 802. Paraheleioporus Hoser, 2019 803. Paralitoria (Ferelitoria) Hoser, 2020 804. Paralitoria Hoser, 2020 805. Parvomentumparmacolotes Hoser, 2018 806. Paulwoolfus Hoser, 2012 807. Pelleyus Hoser, 2015 808. Pelochelys (Ferepelochelys) Hoser, 2014 809. Pelodiscus (Parapelodiscus) Hoser, 2021 810. Pelomedusa (Keillerchelys) Hoser, 2021 811. Pethiyagodaus Hoser, 2014 812. Petrogale (Ferepetrogale) Hoser, 2020 813. Petrogale (Quasipetrogale) Hoser, 2020 814. Phoxophrys (Olorenshawagama) Hoser, 2014 815. Piersonchelys Hoser, 2021 816. Piersonsaurus Hoser, 2018 817. Piersontyphlops Hoser, 2012 818. Piersonus Hoser, 2009 819. Pilgerus Hoser, 2014 820. Pillotttyphlops Hoser, 2012 821. Pillotus Hoser, 2009 822. Pitmansaurus Hoser, 2014 823. Plestiodon (Mexicoscincus) Hoser, 2015 824. Plestiodon (Mississippiscincus) Hoser, 2015 825. Plumridgeus Hoser, 2012 826. Pointednasus (Viridihaema) Hoser, 2019 827. Pointednasus Hoser, 2019 828. Porthidium (Davievipera) Hoser, 2013 829. Propemaculosacolotes Hoser, 2018 830. Proscelotes (Parascelotes) Hoser, 2015 831. Pseudochirops (Sloppossum) Hoser, 2020 832. Pseudoctenophorus (Chapmanagama) Hoser, 2015 833. Pseudoctenophorus (Turnbullagama) Hoser, 2015 834. Pseudoctenophorus Hoser, 2015 835. Pseudogekko (Robwatsoncolotes) Hoser, 2018 836. Pseudomys (Eekmys) Hoser, 2020 837. Pseudomys (Farkmys) Hoser, 2020 838. Pseudomys (Ohmys) Hoser, 2020 839. Pseudomys (Oimys) Hoser, 2020 840. Pseudomys (Ouchmys) Hoser, 2020 841. Pseudonaja Gunther, 1858 in Hoser, 2003 842. Ptyctolaemus (Mindatagama) Hoser, 2014 843. Puellula (Parapuellula) Hoser, 2021 844. Pughus Hoser, 2012 845. Pustulatarana Hoser, 2020 846. Pylegekko Hoser, 2021 847. Quasilitoria (Vultusamolitoria) Hoser, 2020 848. Quasilitoria Hoser, 2020 849. Quattuorunguiscolotes Hoser, 2018 850. Quaziscincella Hoser, 2019 851. Quazitribolonotus Hoser, 2016 29 29 852. Ranoidea (Sandgroperanura) Hoser, 2020 853. Rattlewellsus Hoser, 2012 854. Rawlingspython Hoser, 2009 855. Rayhammondus Hoser, 2012 856. Rentonsaurus Hoser, 2014 857. Rentontyphlops Hoser, 2012 858. Rentonus Hoser, 2012 859. Retroalbascincus Hoser, 2019 860. Rheindtgekko Hoser, 2021 861. Rhinocerophis (Blackleyvipera) Hoser, 2013 862. Richardsonsaurus Hoser, 2014 863. Richardwellsus Hoser, 2012 864. Robvalenticus Hoser, 2012 865. Rolyburrellus Hoser, 2012 866. Ronhoserus Hoser, 2012 867. Rosenberggekko (Melanogekko) Hoser, 2021 868. Rosenberggekko Hoser, 2021 869. Rossignolius Hoser, 2020 870. Rossnolansaurus Hoser, 2014 871. Rossnolanus Hoser, 2013 872. Rosssadliercolotes Hoser, 2018 873. Rotundaura Hoser, 2020 874. Rotundishus Hoser, 2016 875. Rubercaudatus Hoser, 2015 876. Russetocolore Hoser, 2021 877. Ryukyuvipera Hoser, 2013 878. Salmocularana Hoser, 2020 879. Saltuarius (Quazisaltuarius) Hoser, 2016 880. Saltuarius (Saltuarius) Hoser, 2016 881. Sammykukriae Hoser, 2012 882. Saproscincus (Tractuoscincus) Hoser, 2022 883. Sayersus Hoser, 2009 884. Scanlonus Hoser, 2012 885. Scelotretus (Haroldcoggercolotes) Hoser, 2018 886. Scincopus (Moroccoscincus) Hoser, 2015 887. Scottyjamesus Hoser, 2020 888. Shaneblackus Hoser, 2013 889. Shanekingus Hoser, 2013 890. Sharonhoserea Hoser, 2012 891. Shireenaranea Hoser, 2017 892. Shireengecko (Quazishireengecko) Hoser, 2016 893. Shireengecko (Shireengecko) Hoser, 2016 894. Shireengecko Hoser, 2016 895. Shireenhosergecko Hoser, 2018 896. Shireenhoserhylea (Emeraldhyla) Hoser, 2020 897. Shireenhoserhylea Hoser, 2020 898. Shireenhosersaurea Hoser, 2013 899. Shireenhoserscincus Hoser, 2019 900. Shireenhoserus Hoser, 2004 901. Siderolamprus (Conningsaurus) Hoser, 2014 902. Siderolamprus (Dannybrownsaurus) Hoser, 2014 903. Siderolamprus (Garyallensaurus) Hoser, 2014 904. Silvaemoia Hoser, 2019 905. Sinoelaphe Hoser, 2012 906. Skrijelus Hoser, 2014 907. Slatteryus Hoser, 2012 908. Slopboiga Hoser, 2013 909. Sloppchelys Hoser, 2021 30 30 910. Sloppophryne Hoser, 2020 911. Sloppopus Hoser, 2017 912. Sloppvipera Hoser, 2013 913. Sloppyscincus (Commendatscincus) Hoser, 2015 914. Sloppyscincus (Degenerescincus) Hoser, 2015 915. Sloppyscincus Hoser, 2015 916. Smythkukri Hoser, 2012 917. Smythsaurus Hoser, 2014 918. Smythserpens Hoser, 2012 919. Smythtyphlops Hoser, 2012 920. Smythus Hoser, 2009 921. Snakebustersus (Mindanaosnakebustersus) Hoser, 2014 922. Snakebustersus (Snakebustersus) Hoser, 2014 923. Snowdonsaurus Hoser, 2014 924. Snowdonus Hoser, 2014 925. Sparsuscolotes (Sinogekko) Hoser, 2018 926. Sparsuscolotes Hoser, 2018 927. Spinagekko Hoser, 2021 928. Spracklandus Hoser, 2009 929. Starkeyscincus Hoser, 2015 930. Sternotherus (Parasternotherus) Hoser, 2021 931. Stoliczkia (Parastoliczkia) Hoser, 2016 932. Summaviridis Hoser, 2020 933. Sundanatrix Hoser, 2012 934. Swilearanea Hoser, 2017 935. Swilesaurus Hoser, 2013 936. Swileserpens Hoser, 2012 937. Swiletyphlops Hoser, 2012 938. Swiletyphlops Hoser, 2012 939. Swilevipera Hoser, 2013 940. Teesgecko Hoser, 2016 941. Teesleptotyphlops Hoser, 2012 942. Telescopus (Ruivenkamporumus) Hoser, 2017 943. Terrenusgekko Hoser, 2021 944. Tetenditunguis Hoser, 2021 945. Thaigehyra Hoser, 2018 946. Tibetgekko Hoser, 2021 947. Toscanosaurus Hoser, 2014 948. Triavincula Hoser, 2021 949. Trioanotyphlops Hoser, 2012 950. Troianous Hoser, 2012 951. Tropidophis (Eseraboa) Hoser, 2013 952. Tropidophis (Robertbullboa) Hoser, 2013 953. Tropidophis (Rodwellboa) Hoser, 2013 954. Tuberculatasinus Hoser, 2021 955. Tympanocryptis (Williamconnellysaurus) Hoser, 2019 956. Typhlacontias (Efossokalahari) Hoser, 2015 957. Typhlosaurus (Marleneswilea) Hoser, 2015 958. Typhlosaurus (Namibtyphlosaurus) Hoser, 2015 959. Uperoleia (Quasiuperoleia) Hoser, 2020 960. Uromastyx merrem, 1820. (Supremeuromastyx) Hoser, 2014 961. Variabilanura (Sudesanura) Hoser, 2020 962. Variabilanura Hoser, 2020 963. Variusscincus (Macrotympanoscincus) Hoser, 2019 964. Variusscincus Hoser, 2019 965. Ventripallidusscincus Hoser, 2019 966. Vinculatigris Hoser, 2021 967. Viridovipera (Simpsonvipera) Hoser, 2013 31 31 968. Viridovipera (Yunnanvipera) Hoser, 2013 969. Wallisserpens Hoser, 2012 970. Walmsleyus Hoser, 2014 971. Wellingtonboa Hoser, 2013 972. Wellingtondella Hoser, 2020 973. Wellingtonnatrix Hoser, 2012 974. Wellingtonopus Hoser, 2017 975. Wellingtonsaurus (Hallabysaurus) Hoser, 2013 976. Wellingtonsaurus Hoser, 2013 977. Wellsandwellingtonchelys (Erythrocephalachelys) Hoser, 2018 978. Wellsandwellingtonchelys (Magdelenachelys) Hoser, 2018 979. Wellsandwellingtonchelys Hoser, 2018 980. Wellsboa (Tonysilvaboa) Hoser, 2013 981. Wellsboa (Wellsboa) Hoser, 2013 982. Wellsboa (Wittboa) Hoser, 2013 983. Wellsnatrix Hoser, 2012 984. Wellsopus Hoser, 2017 985. Wellssaurus (Lukefabasaurus) Hoser, 2013 986. Wellssaurus Hoser, 2013 987. Wellsus Hoser, 2009 988. Welterschultesgekko Hoser, 2021 989. Whittonserpens Hoser, 2012 990. Whybrowtyphlops Hoser, 2012 991. Whybrowus Hoser, 2012 992. Wilsontyphlops Hoser, 2012 993. Wittchelys Hoser, 2021 994. Woolfsaurus Hoser, 2013 995. Woolfscincus Hoser, 2018 996. Woolftyphlops Hoser, 2012 997. Woolfvipera Hoser, 2012 998. Worrellisaurus (Arborhabitatiosaurus) Hoser, 2013 999. Worrellisaurus (Parvavaranus) Hoser, 2013 1000. Wowrana (Parawowrana) Hoser, 2020 1001. Wowrana Hoser, 2020 1002. Yeomansus Hoser, 2012 1003. Yikesanura Hoser, 2020 1004. Zhiqiangzhanggekko Hoser, 2020 1005. Zilonear Hoser, 2020

[snakebusters]

A reclassification of the Rattlesnakes

Hoser, R. T. 2012. A reclassification of the Rattlesnakes; species formerly exclusively referred to the Genera Crotalus and Sistrurus and a division of the elapid genus Micrurus. Australasian Journal of herpetology 11:2-24. Published 8 April 2012. Full text at http://www.herp.net

ABSTRACT The genus Crotalus as referred to by most taxonomists up to now failed to properly distinguish relationships within the group commonly defined as “rattlesnakes”. This paper principally redefines the phylogenetic rattlesnakes at genus and subgenus levels, formally naming well-recognised species and species groups at genus level for the first time in a configuration never previously published. In contrast to all previous classifications of the rattlesnakes this paper subdivides them into 9 genera, for which names were previously available for a total of five. For the other four genera, they are formally defined, diagnosed and named for the first time. A further eight well-defined subgenera are also defined and named for the first time. The Coral Snake genus Micrurus Wagler 1824 sensu lato, consists of in excess of 70 species level taxa. Notwithstanding the conservative physical attributes of the genus as recognised, clear and obvious divisons warrant recognition at genus level. One new genus is named herein. In turn it is divided into three subgenera. Keywords: new taxa; snake; rattlesnake; taxonomy; Crotalus; Sistrurus; Micrurus; Piersonus; Cummingea; Hoserea; Matteoea; Caudisona; Aechmophrys; Uropsophus; Rattlewellsus; Edwardsus; Cottonus; Smythus; Pillotus; Sayersus; Mullinsus; Crutchfieldus; Hoserelapidea; Troianous; Binghamus.

[balkantimes]

Trump je kriv!

Kad bi to bilo tako jednostavno… Nezadovoljstvo sa demokratijom raste u cijelom svijetu a i lijeve partije snose odgovornost za to.

Piše: Sheri Berman – 03.09.2020. Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

U novembru se u SAD održavaju najvažniji izbori posljednjih generacija. Predsjedništvo Donalda Trumpa je otkrilo i pojačalo duboke probleme u američkom društvu i demokratiji. Ukoliko Trump i njegova republikanska partija pobijede nastale štete mogle bi biti nepopravljive. Ko SAD ili budućnost demokratije uzima ozbiljno mora se u osnovi pozabaviti sa pitanjem kako je u najbogatijoj i najmoćnijoj zemlji svijeta nastupio haos i propadanje. Pokušaji objašnjavanja spadaju u dvije kategorije.

Jedni objašnjavaju problematiku „odozdo na gore“ i koncentrišu se na strukturni gospodarski razvoj. Kaže se da rastuća nejednakost, smanjena socijalna mobilnost, rastući prekarijat i sve veći jaz između dinamičnih velegradova i ruralnih regiona koji slabe – sve skupa posljedice kapitalističkog razvoja posljednjih decenija – mijenjaju preferencije i prioritete građana. Ovo povlači sa sobom nezadovoljstvo sa demokratijom i rastuće prihvatanje desničarskog populizma.

Drugi naglašavaju sociokulturalni razvoj. Kroz povećano doseljavanje, mobilizaciju manjina i žena kao i jako izmijenjene pozicije mnogi građani  – posebno u unutrašnjosti zemlje naseljeni religiozni bijelci sa niskim obrazovanjem – osjećaju se kao „stranci u vlastitoj zemlji“ i odbijaju „elite“ koje navodno preziru njihove vrijednosti i tradicije, isto kao i doseljenike i manjine koji pljačkaju njihove pretpostavljene resurse i šanse. Oni zbog toga podržavaju populiste koji se bore protiv statusa quo.

Drugi pristup objašnjenju ide „odozgo na dole“ i uzima u fokus političke odluke i ponašanje moćnih političkih aktera. U američkom kontekstu radi se o tome da su (prave) elite i posebno bogati pretvorili republikansku partiju u sredstvo za zaštitu vlastitih interesa sa posljedičnom pojavom jednog duboko podijeljenog društva i izrabljivanja demokratije.

Hacker i Pierson naglašavaju, kao i drugi istraživači, da je većina američkog stanovništva sa svojim gospodarskim predstavama postavljena više u lijevi centar. Ipak republikanska partija već decenijama slijedi uporno desničarsku „plutokratski populističku“ gospodarsku agendu.

Jacob Hacker i Paul Pierson spadaju u najpoznatije zasutupnike ove druge perspektive. U njihovoj, u SAD upravo objavljenoj knjizi, Let Them Eat Tweets: How the Right Rules in an Age of Extreme Inequality oni dograđuju na svojim ranijim radovima, kao i radovima drugih istraživača, i isporučuju vjerovatno najrazorniju verziju ove argumentacije.

Hacker i Pierson naglašavaju dugu predistoriju desničarskog populizma u SAD. „Jako pomjeranje“ prethodilo je usponu Trumpa, koji je bio posljedica upornog kretanja u desno njegove partije i koje je tom usponu pomoglo. Kao i drugi poznavaoci politike SAD Hacker i Pierson ukazuju na to da republikanska partija stoji znatno više desno nego njene „sestrinske“ partije u Evropi i da je sličnija francuskom Rassemblement National nego britanskim konzervativcima (demokrati u međuvremenu čuvaju profil tipičnog lijevog centra ili čak umjerene partije.).

Gospodarske preference plutokrata, koji podstiču ovo pomjeranje, puno odudaraju od onih koje ima većina birača, pa i republikanskih: Hacker i Pierson naglašavaju, kao i drugi istraživači, da je većina američkog stanovništva sa svojim gospodarskim predstavama postavljena više u lijevi centar. Ipak republikanska partija već decenijama slijedi uporno desničarsku „plutokratski populističku“ gospodarsku agendu. Primjer za to su dvije najneomiljenije političke mjere republikanaca posljednjih godina, poreska reforma iz 2017. sa smanjenjem poreza preduzećima i stalni pokušaji da se sruši Affordable Care Act ili „Obamacare“: Obje su većinom podržane samo od partijskih donatora koji imaju godišnji prihod veći od 250 000 dolara.

Kako uspijeva republikanska partija da vodi politiku koja je toliko jasno protiv „interesa cjelokupnog američkog društva“ a da njihov otpor ne izaziva protu udar? Ili uopšteno pitano: Kako dovodi partija napredak gospodarskog sistema, koji generira velike nejednakosti, u sklad sa tim da mora dobiti glasove onih kojima iz toga nastaju najveći nedostaci? Prema Hackeru i Piersonu to je „konzervativna dilema“ koja postoji već odavno: Kako sačuvati privilegije elita kada mase mogu glasati?

Prema Hackeru i Piersonu mora se, da bi se razumijeli duboki problemi američke demokratije, u prvom redu vidjeti, kako su republikanske elite ciljano „iz postojećih predrasuda izvukle kapital da bi sebi stvorile političke prednosti“.

Za njih odgovor leži na dlanu: Da bi ostvarili neophodne glasove za izbornu pobjedu elite moraju pozornost biračkog tijela odvratiti od negativnih posljedica njihove gospodarske politike i njegovu pažnju usmjeriti na socijalne i kulturalne teme. „Republikanci“, kažu Hacker i Pierson, „brane nejednaku raspodjelu bogatstva posredstvom bjelačkog identiteta. Oni su ogoljeli demokratiju da bi sačuvali plutokratiju.“

Ova strategija obuhvata širenje strahova od doseljenika, potpirivanje mržnje protiv crnaca i druge trikove koji bijelim biračima, a posebno onima iz radničkog sloja daju osjećaj da su njihove tradicije i njihov identitet u opasnosti. „Ovo katastrofalno okretanje ka tribalizmu koji se oslanja na rasizam i stalno širenje straha otvara plutokratama njihove šanse. Republikansko biračko tijelo ostalo je vjerno svome timu iako njihov tim poreske novce dijeli bogatim, briše programe koji su u njihovu korist i ne preduzima očigledne mjere da poboljša njihov život.“

Organizacija i mobiliziranje bijelog biračkog tijela od republikanskih elita bilo je podržano od „agresivnih i u sebe zatvorenih grupiranja“ koje su specijalizovane na „širenje gnjeva“ i „politiku mržnje“ kao naprimjer National Rifle Association ili kršćanski desničari. Također i brzo rastuća „industrija gnjeva“ desno orijentisanih medija, koji se najbolje razumiju kako „pojačati osjećanje ugroženosti“ požurila im je u pomoć. I kada sve to nije bilo dovoljno za većinu republikanci su se okrenuli prljavim trikovima „od oduzimanja biračkog prava preko ekstremno partijskih pomjeranja izbornih okruga do zakona i praktika koje su otvarale brane krupnom kapitalu“.

Prema Hackeru i Piersonu da bi se dalekosežni problemi američke demokratije razumjeli mora se prvo pogledati kako su republikanske elite ciljano „iz postojećih predrasuda izvukli kapital da bi sebi stvorili političke prednosti“. Bez ovih „manipulacija od strane elita i podgrijavanja bijesa“, argumentiraju oni, ljudi u SAD bili bi otvoreniji „za umjerenija politička stanovišta i strategije“.

Zapadnoevropski populisti nisu mogli manipulisati sa izbornim okruzima, plašiti birače ili ogromnim privatnim novcem mjenjati izborne rezultate. Uprkos tomu oni su uspjeli ostvariti pristup i u nekim slučajevima čak i političku moć.

Let Them Eat Tweets daje izvanredan uvid u istoriju SAD. Međutim iz evropske perspektive objavljuju se i neke praznine. Mnogi faktori koje su predstavili Hacker i Pierson u Zapadnoj Evropi nisu ili su slabo prisutni a uprkos tomu tamo se dešava slično. Mi nemamo istu eklatantnu nejednakost, isti pad socijalne mobilnosti i tako dalje, što su u SAD posljedice plutokratske politike republikanske partije. Ipak i u Evropi se povećava ksenofobija, nativizam, desničarski populizam i nezadovoljstvo sa demokratijom. Zapadnoevropski populisti nisu mogli manipulisati sa izbornim okruzima, plašiti birače ili ogromnim privatnim novcem mijenjati izborne rezultate. Uprkos tomu oni su uspjeli ostvariti pristup i u nekim slučajevima čak i političku moć.

Pošto se u Hackerovoj i Piersonovoj analizi ne nalaze ljevičari ostaje time jedna odlučujuća dinamika neobrađena. Kao što obojica ubjedljivo predstavljaju, uspjeh republikanske partije i desničarskih populista se u osnovi zasniva na tome da se pažnja biračkog tijela prebacuje sa gospodarskih na negospodarske teme i od klasnog na etnički identitet. Ali može li se ovaj mehanizam analizirati bez da se ne uzmu u obzir partije ljevice i posebno činjenica da su one posljednjih decenija svoj (ljevičarski) gospodarski profil razvodnile i okrenule sve više negospodarskim temama i neklasnom identitetu?

Osim toga tačno je doduše da desničarska gospodarska politika republikanske partije odstupa od gospodarskih preferenci biračkog tijela koje su postavljene u lijevi centar ali istovremeno odstupaju u socijalnim i kulturelnim pitanjima preference biračkog tijela u SAD i od onih demokratske partije, kako to pokazuju ankete koje su proveli Hacker i Pierson. To isto važi za birače u Evropi koji u socijalnim i kulturelnim pitanjima stoje većinom desno od socijaldemokratskih i drugih ljevičarskih partija.

Trump i od njega prezentirani plutokratski populizam prijete da razore američku demokratiju. Međutim, da bi se problemima pred kojima stoje SAD i druge demokratske zemlje temeljito pristupilo mi trebamo umjesto izvanrednih analiza posebnih slučajeva jednu široku komparativnu studiju o raznolikim faktorima koji danas širom svijeta šire nezadovoljstvo demokratijom i podstiču populizam.

Sheri Berman je profesorica političkih nauka na Barnard koledžu univerziteta Kolumbija. Težišne tačke njenih istraživanja obuhvataju evropsku istoriju i politiku, razvoj demokratije, populizam, fašizam i istoriju ljevice.

ipg-journal.de

Izvor

[snakemanaustralia]

Over 40 species of vipers have been formally named in the pages of this journal. That is the Australasian Journal of Herpetology and 40 means about 1 in 10 of all viper species worldwide.  Here is a list of some of them. Adelynhoserserpenae wellsi Hoser, 2013 Bitis (Klosevipera) kajerikbulliardi Hoser, 2013 Bitis (Klosevipera) swilae Hoser, 2013 Bitis benjaminswilei Hoser, 2022 Bitis brianwallacei Hoser, 2013 Bitis lourenceklosei Hoser, 2013 Bitis matteoae Hoser, 2013 Bitis oflahertyae Hoser, 2013 Bitis pintaudii Hoser, 2013 Bitis tomcottoni Hoser, 2013 Caudisona evatti Hoser, 2020 Causus perkinsi Hoser, 2013 Cottonus tomcottoni Hoser, 2020 Daboia (Oxyadaboia) oxyi Hoser, 2022 Daboia (Oxyadaboia) sloppi Hoser, 2022 Daboia crottyi Hoser, 2022 Dactyloperus (Maculocolotes) federicorossignolii Hoser, 2018 Dactyloperus (Wedgedigitcolotes) graemecampbelli Hoser, 2018 Macrocerastes funki Hoser, 2013 Macrocerastes hoserae Hoser, 2013 Macrocerastes wellingtoni Hoser, 2013 Matteoea dorosioi Hoser, 2020 Matteoea matteoae Hoser, 2020 Matteoea sommerichi Hoser, 2020 Montivipera europa Hoser, 2016 Montivipera snakebustersorum Hoser, 2016 Montivipera yeomansi Hoser, 2016 Piersonus bartletti Hoser, 2020 Sayersus wellingtoni Hoser, 2020 Sayersus wellsi Hoser, 2020 Smythus smythi Hoser, 2020 Smythus teesi Hoser, 2020 Uropsophus elfakhariorum Hoser, 2020 Uropsophus euanedwardsi Hoser, 2020 Uropsophus hammondi Hoser, 2020 Uropsophus oxyi Hoser, 2020 Uropsophus strimplei Hoser, 2020 Uropsophus swileorum Hoser, 2020 Uropsophus valentici Hoser, 2020Vipera britoi Hoser, 2015 Vipera hoserae Hoser, 2015 Vipera veloantoni Hoser, 2015 Vipera wellingtoni Hoser, 2015 Vipera wellsi Hoser, 2015

[snakemanaustralia]

New species of Rattlesnakes.... Full text at: http://www.smuggled.com/issue-48-all.pdf Australasian Journal of Herpetology 48:1-64. Published 3 August 2020. New Rattlesnakes in the genera Crotalus Linne, 1758, Uropsophus Wagler, 1830, Cottonus Hoser, 2009, Matteoea Hoser, 2009, Piersonus Hoser, 2009 and Caudisona Laurenti, 1768 (Squamata: Serpentes: Viperidae: Crotalinae). LSIDURN:LSID:ZOOBANK.ORG:PUB:F44E8281-6B2F-45C4-9ED6-84AC28B099B3 RAYMOND T. HOSER LSIDurn:lsid:zoobank.org:author:F9D74EB5-CFB5-49A0-8C7C-9F993B8504AE 488 Park Road, Park Orchards, Victoria, 3134, Australia. Phone: +61 3 9812 3322 Fax: 9812 3355 E-mail: snakeman (at) snakeman.com.au Received 1 June 2020, Accepted 20 July 2020, Published 3 August 2020. ABSTRACT Ongoing studies of the iconic Rattlesnakes (Crotalinae) identified a number of reproductively isolated populations worthy of taxonomic recognition. Prior to this paper being published, they were as yet unnamed. These studies and taxa identified and formally named herein are following on from earlier papers of Hoser in 2009, 2012, 2016 and 2018, Bryson et al. (2014), Meik et al. (2018) and Carbajal Márquez et al. (2020), which besides naming new genera and subgenera, also named a total of 9 new species and 3 new subspecies. The ten new species and eight new subspecies identified as reproductively isolated and named in accordance with the International Code of Zoological Nomenclature (Ride et al. 1999) are as follows: 1/ Two north-central Mexican populations of Crotalus (Sayersus) scutulatus (Kennicott 1861) are named as new species in line with the populations identified in earlier studies including Watson et al. (2019). 2/ A population until now treated as a form of Uropsophus armstrongi Campbell, 1979 from the mountains of southern Nayarit and adjacent Jalisco, Mexico, that is geographically and morphologically divergent is formally named as a new species. Another population from Michoacán, Mexico, is formally named as a subspecies of U. armstrongi. 3/ Five Mexican populations previously assigned to either Uropsophus lepidus (Kennicott 1861) or U. lepidus klauberi (Gloyd, 1936) are formally named as new species, with both the preceding taxa also treated as separate species. A further Mexican population is formally named as a subspecies. 4/ Cottonus pricei (Van Denburgh, 1895) of Mexico is formally split three ways with a new species being named and another form resurrected from synonymy. 5/ Three subspecies in the Matteoea mitchelli (Cope, 1861) complex are formally named for the first time, two from the USA and one from Baja California Sur, Mexico. 6/ A southern population of Piersonus brunneus Harris and Simmons, 1978 from Mexico is herein identified and named as a new subspecies, P. brunneus bartletti sp. nov.. 7/ One new species and two new subspecies within Caudisona Laurenti, 1768 are formally named. Scientific recognition of relevant forms is the most important first step in ensuring the long-term conservation of these potentially vulnerable native forms as previously outlined by Hoser (2019a, 2019b). Keywords: Taxonomy; snakes; nomenclature; rattlesnake; USA; Mexico; Jalisco; Michoacán; Baja; Oaxaca; California; Crotalus; Piersonus; Sayersus; Uropsophus; Aechmorphrys; Cottonus; Caudisona; ravus; brunneus; scutulatus; lepidus; mitchelli; armstrongi; triseriatus; pyrrhus; stephensi; goldmani; klauberi; pricei; basiliscus; molossus; ehecatl; new species; wellsi; wellingtoni; oxyi; woolfi; euanedwardsi; elfakhariorum; valentici; swileorum; tomcottoni; evatti; new subspecies; strimplei; hammondi; matteoae; dorisioae; sommerichi; bartletti; teesi; smythi.