#sudbina

[nrosei]

Jedino što nam je zajedničko je da nismo jedno za drugo.

[lifeinbooks]

kako da ne povjeruješ u sudbinu kada postoje ljudi za koje se čini da su stvoreni da budu naši?

[razdragana]

Sudbina čoveka ili lista

U suštini je ista

Najpre je slabašni pupoljak

Zatim je jedar i zelen

Na jesen požuti, oslabi, otpadne

Ne ostane nikakav trag

Kao da nikad nije ga ni bilo

Foto: istockphoto

[tianalavica]

Što ti je suđeno - doći će, što nije - proći će

[naravno-da-je-sve-uredu]

[badthing72]

Nisam unutar vremena,

niti sam potpuno izvan njega.

U neprekidnom toku jednog ogromnog trenutka sam,

svaki oblik kao da je usklađen sa bojom čudnog sna,

čak ni pero koje leti na vjetru nije toliko lagano kao ja.

Moja glava je beskrajni mlin koji melje tišinu.

Osjećam svijet ukorjenjen u meni,

plivam usred tame.

§M

[rinnah7]

I evo nas opet

Nakon četiri godine,

Sudbino moja! 💜🦋

[pleatonitum]

Srce kao izvor života: Božanska perspektiva

Srce, prema Svetom pismu, nije samo središte naših osjećaja, već i temelj iz kojeg proizlazi cijeli naš život – naše misli, motivi, riječi i djela. Izreke 4,23 izričito nas upozoravaju: „Čuvaj srce svoje svom pomnjom, jer iz njega izlazi ishod života.“ Ovo nije puki savjet, već zapovijed koja nosi težinu vječne istine. Stanje našeg srca ne samo da određuje kvalitetu naše zemaljske egzistencije,…

[diekopf]

Đir u ruci sudbine

Samoćom i ne preteranom lakoćom  Budim se bez igdje ikoga Prvu kavu srknem kao pregladnjeli Židov Iz drugog svjetskog rata Kojem su napokon bacili malo kruva svagdanjeg Tada i nutarnja zloba iz prijašnjeg života mog Sjedne spram mene i htjela bi prozborit koju. I tako…  Nisam bila dobra.  Zlobo, ti i ja više nismo jedno.  Moraš me prestati ovako posjećivati,  Ljudi će početi da…

[galakticka-princeza]

Nepisana sudbina - 01 (on Wattpad) 

https://www.wattpad.com/1381094745-nepisana-sudbina-01?utm_source=web&utm_medium=tumblr&utm_content=share_reading&wp_uname=xoxoaugust&wp_originator=AcGenou3hn0M05x%2Fv2TAdflQ3dNzKTHzr%2Bn60%2BduYZlQ843nl2uZDkJ%2B%2F70rE8uzTFmySYP45bwE6GYJUAZYLYKB%2FgyJBN74k63YCLwOHVXjNgw5l59FT9LFAnNN2uPo 

“ Priča o ljubavi, prijateljstvu, obitelji, životu, slomljenom srcu i najviše sebi. Mlada Zagrepčanka Tea ima sve što može poželjeti; prijatelje, obitelj, ljubav samo sreću ne. Kada ljeto provede daleko od svojih prijatelja, Tea upoznaje mladog Davida koji joj uz malo truda pruža drugačiji pogled na život i što je u životu važno. Inspirirano stvarnim događajem. "

[arinewman7]

Anna Sudbina

[lifeinbooks]

Čovjek sam sebe opaža kao glavnog lika, što je normalno, ali zaboravljamo da nismo i drugima centralna ličnost. Zaboravljamo da u konačnici sami upravljamo svojom sudbinom i drugima postajemo bitni tek toliko koliko im se potrudimo biti bitni.

[theflyingfruitbowl]

ANNA SUDBINA

In Sudbina’s paintings pieces of frayed reality are artfully combined with areas of pure gestural abstraction, forming her dynamic visual language. This contrast explores the relationship between actuality and human perception, a physical space and a memory of it. Layer by layer, she builds tactile planes interrupted by calligraphic lines of ink. Through a mastery of surface and composition,…

[noor-of-my-eyes]

🤍

Sudbina ne razdvaja ljude.

Ljudi se sami razdvajaju.

[razdragana]

Šta je vaš pojas za spasavanje kad život vas vuče na dno

Šta vas podiže kad vam sudbina oko nogu betonske blokove veže

Koje misli ponavljate kad skočite u nepoznato, a padobran se ne otvara

Šta je vaš vetar u jedra kad otkažu vesla

Šta vas gura napred, kad beznađe uzme maha

Šta vas pokreće da ne čekate veće zlo na mestu nesreće

- Nada, u mom slučaju da sve proćiće.

[tijanatasmaric11]

Prsten slučajnosti

Kupila si prsten potpuno spontano, bez nekog posebnog razloga. Ugledala si ga u izlogu dok si šetala gradom – tanak srebrni obruč sa diskretnim svetlucavim kamenom. Delovao je kao da te zove. “Zašto da ne?” pomislila si. Nekad trebaš sebi pokloniti nešto lepo, bez povoda.

Nosila si ga gotovo svakodnevno, uživajući u njegovoj jednostavnoj eleganciji. Bio je to mali znak pažnje prema sebi, podsećanje da je važno voleti se, čak i kad nema nikoga ko će to da ti pokaže. Nisi ni slutila da će taj naizgled beznačajan prsten postati simbol nečeg mnogo većeg.

Nekoliko nedelja kasnije, dok ste sedeli zajedno u kafiću, počeo je da priča o planovima koje ti do tada nije spominjao. Njegov ton bio je uzbuđen, a u očima se video sjaj nade. Spomenuo je kako je pronašao savršen prsten za “jednu posebnu osobu”. Srce ti je na trenutak stalo – nisi znala o kome priča.

“Pokazao bih ti, ali hoću da ostane iznenađenje,” rekao je, osmehujući se. Ali sudbina se umešala – dok je preturao po torbi, kutijica je na trenutak ispala na sto. Prepoznala si ga odmah. Bio je isti kao tvoj. Identican.

Gledala si u svoj prst, pa u kutijicu pred njim. Svet je na trenutak stao. “Kupila sam isti ovakav pre nekoliko nedelja,” rekla si tiho, pokušavajući da sakriješ zbunjenost. Njegov izraz lica promenio se u trenu – od iznenađenja do nečega što nisi mogla odmah da pročitaš.

“Za koga je prsten?” upitala si, iako si već znala odgovor.

Zaćutao je. Pogled mu je skrenuo u stranu, kao da traži izlaz iz situacije u kojoj nije želeo da se nađe. “Za nju,” rekao je na kraju, ne izgovarajući ime. Srce ti je već dalo odgovor pre nego što su njegove reči stigle do tebe.

Tog dana si skinula svoj prsten. Odložila si ga u malu kutiju, tamo gde više nisi mogla da ga vidiš. Nije ti više bio lep, nije ti više bio tvoj. Ipak, nisi ga bacila. Čuvao je deo priče – priče o slučajnosti, o osećanjima koja nikada nisu bila uzvraćena, i o lekciji koju si naučila.

Jer prsten je bio samo simbol. Ljubav ne dolazi iz nakita ili velikih gesta – dolazi iz istine. A ti si znala da zaslužuješ više od slučajnosti.