#sutnja

[lifeinbooks]

I prešute ljudi. Nečije rečenice, loše izjavljene ljubavi, vječita opravdanja za kašnjenja i odgovor na najkraće pitanje: Kako si? A meni, u najkraćim pitanjima, najtuži odgovori stali. Kad su usne šutile, duša je vrištala. Kad su ruke grlile, srce je odmaralo. Kad su noge hodale, nadanja su stala.

[malaprinceza]

Pavel - Otkako te nema (Official video)

Nedostaju mi nasa jutra spora budjenja uz ptice tvoja koza, tvoja sutnja tvoja njeznost, tvoje lice nedostajes mi ti

[gospodjica-x]

[sarah152]

[hopelovefaith16]

Sve bi bilo drugacije. Samo da sam to izgovorila naglas.

[bojesvemira]

Ako ikada pozelis da me zavolis trebas da znas

Sve me boli nedeljom treba mi sutnja

Od svega strepim na svaki 21 u mjesecu

tada me ne grli...

[zodijak]

neki su rekli da je kurva

iako bi ponekad njena sutnja bila od zlata satkana

sumnjam da je ikad za sebe rekla da je svetica

jezik bi joj ponekad bio opor i nije ga stedila

porezani od istog bi je kudili

njoj bih da ostavim dušu na čuvanje

vještičija posla ili samo izgovor

da sam previse slab za nacin na koji joj kovrce padaju preko ramena

[ivaolicity]

A sutnja o nama se opet nekad prisunja,

Uz mirise nemoguceg moguceg...

I.V

[lifeinbooks]

[helter--skelterrr]

Imas mozda neke savjete za suocavanje/prevladavanje socijalne ankcioznosti?

Zlato. Razmisljam o ovome danima. 

Sama sam se nekoc borila s anksioznoscu (odrasla u stresnom okruzenju, tijelo mi je naviklo funkcionirat na visokim dozama tenzija te je samo nastavilo nakon sta su vanjski podrazaji nestali). Ovo shvacam osobno. Presla sam dug put od sustinski jako sramezljive cure koja se bojala ljudima pogledat u oci, a kamoli vodit razgovor pa mogu izdvojit par stvari(koje vjerojatno vec znas);

Knjige. S razlogom mi je Tolstoj # 1 autor. Njegovim socioloskim pristupom literaturi sam dobila uvid u drustvene interakcije koje sam kasnije prepoznala u dnevnom zivotu. To mi je pomoglo shvatit srz ljudskih odnosa. Citaj sta ti se sviđa, ali citaj puno - tim putem gradis karakter i samopuzdanje novim znanjem, ideali i stavovi dobijaju na sadrzaju. Plus puno je lakse se potuc s nekim ko ti blati najdrazeg lika/autora sta je mislim ODLICAN pocetak za prevladavanje social anxiety. Plus ej, odlicne teme za razgovor.

Nauci se smijat samoj sebi. Nauci se smijat svemu. Isforsiraj se dok ti ne preraste u naviku. Ne uzimaj nista toliko ozbiljno, ni zivot ni sebe. Ako se slucajno nađes posramljena, sjeti se one od J. Austen; I dearly love a laugh. I hope I never ridicule what is wise or good. Follies and nonsense, whims and inconsistencies do divert me and I laugh at them whenever I can. Zapravo siti se mene. Jucer sam imala prezgodnog klijenta koji me toliko smea da sam mu na izlasku rekla BAO (nisam se mogla odlucit između bok i cao), ladno sam ispricala to svima. Shvatis da je lipsi osjecaj otvoreno nasmijavat ljude svojim sramotama, nego se vrtit ponoci u krevetu i mislit se zasto si toliki idiot. 

Imas neki role model u seriji/knjizi/slavnom kultu? Iskopiraj boga u njemu. Igraj se malo. Mene je kao teen budalu fascinirala Blair Waldorf - neustrasiva i bezobrazna. Svakako su moju sramezljivost ljudi tumacili kao bahatost. Nekad je lakse kad glumis da si neko drugi, nakon nekog vremena svjesno preuzmes osobine koje ti se sviđaju te ih modeliras po svom ukusu. Meni se ovo malo izmaklo kontroli jer sam kasnije razvila god complex ali sta ces - mala cijena za platit.

Vjezbaj ispred ogledala. Isceniraj događaje, neke sta ce se desit, neke sta ukljucuju tebe, bic i Tom Hardya. Tu sam naviku pokupila na dramskoj,jako je helpful. Kao neki salabahter, tipa kad se nađes s likom sta ti se sviđa a umires od straha da pricas s njim. Tim putem izbjegnes paralizu(znas sve odgovore unaprid hehe), kad ne mozes mislit od nervoze sta da kazes, pa nastane duga sutnja zapravo sad kad se sitim moram rec svaka cast momcima sta su vodili monologe sa mnom, ne znam odakle im strpljenje i sta su to oni tocno vidili u meni god bless.

Nisam za ovo, ali moram nadodat. Prijatelji. Nađi ljude koji te prihvacaju onakva kakva jesi. Koji te nece tlacit, koji donose najbolje u tebi. Ljudi uz koje neces morat mislit sta i kako da kazes. Ako ih nemas, imat ces ih. Kad ih budes imala, shvatit ces da ih nikad nisi ni trebala. 

Perfekcionizam je smrt. Savrseni ljudi ne postoje, samo ljudi koji se znaju bolje prezentirati od drugih. Ako imas poriv udovoljit drugima, ubij boga u njemu. Stavi sebe prvu. Neka drugi ljudi udovolje tebi. Neka oni malo impresioniraju tebe. Hype yourself up!!!

Zadnji i najtezi savjet, prisili se da se stavljas u situacije koje znas da te cine anksioznom. Ajde na onu zabavu, prikljuci se onom razgovoru, da reci to naglas sta si mislila da kazes. S vremenom ce osjecaj izgubit na tezini. Uz ustrajnost, sve se moze pobijedit. 

You can do it baby!

[emotivnainvalidnost-blog]

“Netko me ne moze smiriti zagrljajem, a od nekoga je dovoljan samo pogled.“

[devojkaodmagije]

Ponekad je vucja sutnja, veci znak nego rezanje. Ponekad se desi da ukrotis neukrotivo. Ako se odvazis i zagledas u oci. Ako ne priznas strah, a pokoris mu se. Ponekad se i vuk pokori tebi. I bude tvoj.

-A.

[drazen-katic]

#koalicijaDomovina 2020 zavrsava "Hrvatska sutnja" i zapocinje novo "Hrvatsko prollece"! Drugi sastanak koalicije Domovina odrzat ce se u Zagrebu 18.07.2019 od 18.3O do 20.00 sati. Prijave na email: pswag@gmx.net Vise o koaliciji pod: www.drazenkatic.blogspot.de https://www.instagram.com/p/Bzn24bUoJef/?igshid=13lkmnyfkba5z

[yxngmxstxr]

“ Dani su sve vise odmicali. Jako sporo. Bez nje. Stalno se pitam gdje je, sta radi ? Da li je vec nasla nekog drugog ili pati u neprospavanim nocima kao ja ? Boli sama pomisao na nju. Sto god da ugledam, cujem ili osjetim, podsjeti me na nju. Tisina je gora nego ikad, a to je bas zato sto je ona uzivala u njoj, sa mnom. Nije mnogo pricala, a mnogo je to govorilo. Samo bi se prepustila momentu sutnje sa mnom. Fali ta sutnja. Fali mi sve u vezi sa njom. Slatkasta nota njenog parfema koja me je pratila vjetrom svake noci do kuce, poslije no sto nju dopratim do njene. Fali mi njena kosa u kojoj su se nakratko gubili moji prsti. Fali mi momenat kada prekine poljubac, nasmije se i opet me nastavi ljubiti. Kada me odgurne od sebe, pa me uhvati za ruku i ne pusta. Volio bih imati taj osjecaj jos jedanput, pa makar to bilo posljednji put. Prolazi vrijeme, a ja nikad gori. Prikrivam osjecaje, gasim iste tugom. Zbog cega ? Bojim se da ce me sresti tuznog. Da nece biti sretna jer sam ja pao. I da se desi to, bio bih sretan sto je vidim, a u isto vrijeme tuzan jer nije moja, vise. Mozda u svojim ocima ja nju jos uvijek smatram svojom, ali ona to ne zna, ili ne zeli da prizna sebi. Strah je povrede, odbacivanja, a ja nisam osoba koja bi odbacila nesto za sto vrijedi sjaja u mojim ocima. Svjesno zelim da zaboravim sve lose trenutke sa njom. Nesto se protivi tome. Da li je to moja masta, uticaj necega veceg, ili je samo ona, nikada necu saznati, a vjecno ce me jesti iznutra. Gledajuci, prema svemu, fali mi ona. Mozda nekada i shvati ko je volio najvise, ko je zelio da je primjeti, ko je plakao zbog svake sitnice vezane za nju, koga nije niko zanimao. Samo ona, jedna, jedina. A njoj su uvijek druge osobe bile bitnije od mene. Mozda nekad i shvati, mada ljudi cesto vrlo kasno shvate neke stvari, pocnu da ih cijene tek onda kada ih izgube, pa se kaju. Pokusavaju da vrate tu osobu, ali bezuspjesno. Tada je vec kasno za to, a za njih dvoje, prekasno. Kao da vrijeme ne prolazi, kao da moje suze nisu bile prisutne, kao da nisam vise onaj koji sam prije bio. A nisam bio. Nista na meni nije bilo isto, a i ona je to osjetila. Nije rekla nista. Samo bi se okrenula i otisla. Onako kako mi je vec ranije pokazala, bez okretanja, emocija i rijeci. A tako najvise boli. Ako nekada cudom joj pocnem nedostajati, necu biti tu. Ne jer ja ne zelim da budem pored nje, nego jer njoj nije mnogo znacilo da li cu tu biti ili ne. Volio bih da samo zamislimo sta bi bilo da smo rekli mnoge rijeci koje smo precutali jedno drugom. Koliko bi samo sve bilo drugacije. Ali je sve to suvisno. Najbolje je da zaboravi. Ako krene nazad da zastane. Da obrise svaki kontakt, da ne prica nikome o nama. Da zaboravi, nastavi dalje. Vrijeme ce proci, a onu staru izreku da vrijeme lijeci rane, ostavite za sebe. Tuzno je kada slusas druge ljude kako pricaju o lijepim stvarima koje im se desavaju sa voljenim osoba, a ti sutis. Nemas sta da kazes jer ti se nemaju s kim takve stvari desiti. Lijepo bi bilo kada bih i ja podijelio svoju pricu sa njima, ali ona sadrzi samo tugu, suze i bol. Vrijeme prolazi, a bol nikad jaca. Zivot nije samo proljece. Zbog cega postoje cetiri godisnja doba ? Zbog cega postoje jesen i zima ? Postoje jer tako vise cijenimo proljece i cekamo ga da dodje. Zasto radimo ovo sebi ? Osjetimo srecu na trenutak pa pomislimo koliko li ce ovo da traje. Isplati li se, pita glava. Srce kaze ne, ali to tako prija.. Jer poslije svega, tu si opet ti. Samo ti. Zajedno sa mnom, protiv svijeta. ”

[misternikola]

Ponekad je vucja sutnja, veci znak nego rezanje. Ponekad se desi da ukrotis neukrotivo. Ako se odvazis i zagledas u oci. Ako ne priznas strah, a pokoris mu se. Ponekad se i vuk pokori tebi. I bude tvoj.

-A.

[zodijak]

Uspavanka

hajde da se svadjamo da mi kazes da sam dijete da sam bezobrazan da te ne zasluzujem hajde istresi se na meni udari me pljuni me reci mi sve najogavnije ali nemoj da sutimo sutnja me ubija pogledom mi kazes da me mrzis nisam gluh za taj jezik kako da te cujem opet hocu da cujem bilo sta makar najruznije stvari fali mi tvoj glas odzvanja mi u glavi glumim da je sve super smijem se na javi moji snovi, ledeni znoj podsjete me svaku noc da nisam vise tvoj da sam bio samo broj biro sam sam tako ali cut cu te opet ili necu cuti nista sad cu ti sve ovo rec licno laku noc.