#val dali

[peculiarpeace]

For your "Lunella, give me your hand with a strong squeeze, (Because I want to be your friend.)" Fic

I bet Lunella will absolutely adore Val!

100%.

Val doesn't get much screen time so far, so let me describe some info on her to you.

Val or Valerie Dali

Age: 6 (And three quarters.)

Favorite Color And Food: Blue (Eduardo's hoodie shade specifically) and iced tea. (Eduardo will joke later in the fic that the only crime she'd commit is a heist to raid a warehouse of Arizona.)

Personality: Kind, and outspoken with people she trusts. She's been begging for a never gonna happen kitten since four.

Hobbie: Watching Horror movies Eduardo isn't supposed to show her.

Fun Fact: She's scary smart, like, almost the level Lunella was at her age.

I'm so excited for you to learn more about her!

[scar1ett-eyes]

About me!

(More after the cut!)

Hello!(´▽`*)

My name is Jules, I go by any pronouns, and I am Pansexual.

I love to write, just sometimes lack the creativity to come up with a decent plot. I would like to start accepting requests if I get at all big on here!

I've written about yuri satosugu demon/angel au for school. A dorlene siren au for the Mauraders fandom, co-written with my irl friend Veda! (@hugs4prongs) And tons of WIPS that I may or may not post on my Ao3! (Juleszybear)

I am a multishipper, honestly the only things I don't ship is incest and minor/adult ships!

I'm trying to get into art! I might post some of my art on here, I'm super open to constructive criticism. I really want to get better, and will take any tips you give me.<3

Main Fandoms/Intrests; Hunter x Hunter, Jujutsu Kaisen, Chainsaw Man, School Bus Graveyard, Demon Slayer, Project Sekai, Blue Eye Samurai, Attack on Titan (I will edit this list as I watch/complete shows)

Smaller Fandoms/Intrests; Umbrella Academy, Arcane The Hunger Games, Yandere Simulator, Life is Strange, Migi&Dali, Danganronpa, Love Death Robots, Avatar: The Last Airbender, Spy X Family.

Random facts!

Feel free to stop reading(／。＼)

♡My favorite colors are dark red, dark blue, and dark purple. Mainly red though.

♡ I'm bigggg on music, just like every teen loll.

My favorite bands/artists are Artic Monkeys, Tyler the Creator, Tv girl, System of a Down, Eminem, Crystal Castles, Pastel Ghost, Lil Peep, Mac DeMarco, My Chemical Romance, Deftones, Nirvana, Pierce the Veil, Evanescence, Falling in Reverse, Bôa, Insane Clown Posse, Queen and just the genre of Vocaloid?

I swear I actually listen to their music

(ノдヽ)

Some of my favorite songs atm are Love Ka? by HiiragiKirai, Imma Kill U by Insane Clown Posse, Twilight by Bôa, The Adults are Talking by The Strokes, Moonlight on the River by Mac DeMarco, Brand New Dance by Eminem, Crying Lighting by Arctic Monkeys, and Messages from the Stars by The Rah Band.

♡ I lovelovelove! nature and just about everything it has to offer!^^ Except for insects. I plan to visit anywhere and everywhere when I'm old enough.

♡ I play fortnite, minecraft, project sekai, and crk a ton, and am trying to get into other games like val, ow, cod, ect.

I'm more of a realistic game type of person, whereas some people like more indie games.

Some of my favorites are Life is Strange and Detroit Become Human.

I do like indie games aswell.

♡ My favorite drinks are applejuice, watermelon arizona, rootbeer, and white milk (゜゜;)

♡ I probably wont make the first move, but I would love to make friends/muturals on here!

That's all, Goodbye!(⌒∇⌒)ノ"

[yawnzloverz]

.⋆｡⋆☂˚｡⋆｡˚｡⋆..⋆｡⋆☂˚｡⋆｡˚｡⋆..⋆｡⋆☂˚｡⋆｡˚.⋆｡⋆☂˚｡⋆

After the storm

And when the clock strikes twelve, will we be back to being strangers who never speak to each other?

⋆Pairing: Choi Yeonjun x fem!reader

⋆Genre: strangers to lovers, fluff, angst,

*Warnings: Cursing and cussing here and there. Mention of hookups and slight sexual innuendo.

⟶ Summary- With the failure of your past relationship, you try to move on with closure and no regrets; which you fail miserably. You don't need help, but a shoulder to lean and cry on. But what if that shoulder belongs to a total stranger? or so you thought...

a/n: Hiii so yeah this is my very first au so i'm a bit nervous but it feels great! I'm still recovering and things haven't been good recently but I thought maybe writing could help. Btw, if you have any feedback or suggestions, feel free to send an ask or dm! It will be very much appreciated :))) Thank you! -val! 🧸

⋆ Chapter I - Ligaw (sa'yo)

╰┈➤

Alas-dos ng madaling araw, walang katao-tao sa daan. Ngunit heto ako, bangag na nangangapa ng daan pauwi. Hindi ko naman intensiyon na magpakalasing ng sobra, pilit ko lang kasing inaalis ang bigat na nararamdaman ko ngayon. Alam mo yung, yung feeling na ginano'n ka lang? Binigay ko ang lahat, saan ba ako nagkulang? Naudlot ang aking pag-iisip nang biglang may malakas na busina ng sasakyan.

"Iha! Ano bang ginagawa mo't nasa gitna ka pa ng kalsada?!"

Kalsada....KALSADA?! Nataranta ako at napatakbo sa may sidewalk at napayakap ako sa poste.

Teka, nasa'n ba ako?

Buti kamo at ang poste na yakap ko ay road sign pala. Pinunasan ko ang mata ko na malabo dahil sa patuloy na pag-iyak bago tumingala binasa ang nakasulat sa karatula.

"P..Pa...PASAY?!" SH*TA! PAANO AKO NAPADPAD SA PASAY? SIRAULO KA Y/N! Ilang oras ang biyahe mula dito hanggang Quezon City,tapos iilan nalang din ang mga taxi na dumadaan, wala din ata akong pera para tumawag ng Grab.

Ang tanga mo, Y/n.

Naupo nalang ako sa lapag habang naghihintay ng milagrong dadating at mag-uuwi sa'kin sa QC. May iilang taxi na dumadaan, pero lahat ay may sakay. Sinubukan ko pumara, pero walang humihinto. Itinaas ko pa'rin ang aking braso, umaasa na magkakaroon ng himala.

AYUN! MAY SASAKYAN! DUMADAHAN-DAHAN SIYA, PAHINTO NA SIYA! THANK YOU LORD!

Pasakay na ako sa sasakyan ng biglang ibinaba ng driver ang kaniyang bintana.

...

KUYA JAKE???

"Pasok na, tanga."

Dali-dali akong pumasak na may halong kaba at pagpapasalamat. Nadatnan ko din si Jay at si Felix, mga kaibigan ni kuya na nakasakay. Inirapan ako ni Kuya Jake habang si Sunghoon ay napatawa nalang.

Tahimik ang buong biyahe, walang nagsasalita at may kanya-kanya silang earphones na suot. Nainggit ako kaya sinubukan kong halughugin yung bag ko para hanapin yung earphones ko nang makakita ako ng nakatiklop na papel. Teka, ano 'yon? Binuklat ko ito at bumungad ang misteryosong mga numero. Nakilala ko ang sulat kamay ko. Pero ano 'to? Phone number? Nino? Kinuha ko ang cellphone ko para tawagan ang nakasulat na numero pero nag-shutdown ito sa sobrang lowbat. Hihiramin ko sana cellphone ni Kuya Jake kaso baka lalong mabad-trip pag kinausap ko. Kinalabit ko si Jay at sumenyas na manghihiram ako ng cellphone. Pinahiram niya ang cellphone niya nang labag sa kanyang kalooban. Pauli-ulit kong dinial ang numero pero puro "The number you dialed is now unattended" lang ang naririnig ko. Kaninong numero kaya 'to?

"Hoy" Nabigla ako sa lakas ng boses ni Kuya. Tinignan ko siya sa rearview mirror, kanina pa pala nila ako pinapanood mag-breakdown sa likod kasi hindi ko ma-dial yung numero.

"Sino ba 'yang tinatawagan mo at kanina ka pa?" Tanong ni Jay habang sumisilip-silip sa phone niya.

"Baka yung kahook-up niya kanina." Singit ni Jay.

"ULOL HIND-"

Halos masubsob na ako sa biglang pag-preno ng sasakyan. Pag ako talaga nabawasan ng ngipin dahil sa mga hindot na 'to.

"HOOKUP?! KAYA PALA NASA HARAPAN KA NG HOTEL KANINA! PIPINGUTIN KITANG BATA KA!" Pilit na pinapakalma ni Jay si Kuya Jake na namumula na sa galit.

"HOY, NEVER AKO NAKIPAG HOOKUP, NEVER DIN AKO MAKIKIPAG-ANO SA TAONG HINDI KO KILALA"

"EH KANINO YANG NUMBER NA YAN?"

Napatigil ako sa pagsasalita.

"H-hindi ko alam..." bulong ko

"SUSMARYOSEP KANG BATA KA 'PAG IKAW TALAGA NABUNTIS-"

"Tama na, Jake," singit ni Jay.

Sa gitna ng sigawan nila, nararamdman ko talaga na tila ba'y kusang pumipikit na ang mata ko sa sobrang antok at pagod. Hinayaan ko nalang si Kuya Jake na magsalita habang nagsisimula na akong makatulog. Bahala kayo jan, basta salamat sa pag-sundo.

.⋆｡⋆☂˚｡⋆｡˚｡⋆..⋆｡⋆☂˚｡⋆｡˚｡⋆..⋆｡⋆☂˚｡⋆｡˚.⋆｡.⋆｡⋆☂˚｡⋆｡˚｡⋆..⋆｡⋆☂˚｡⋆｡

IHHH YAN NALANG MUNAAAA 😭 Tambak pa gawain ko mga dai, baka hindi ko agad ma upload yung full chapter 😔😔😔pero yaa if you guys have any suggestions/criticisms please lmk! Thank you and have a good day! -🧸

[mamagrizknamo]

Kvapniosios raugo tešlos bandelės

Man rodos, aš pati tuoj patikėsiu, kad apart raugo picų, duonų, pyragų, keksiukų ir sausainių, nieko daugiau ir negaminu. Bet kol nepatikėjau (nes tikrai nepatikėjau), dalinuosi dar viena savaitgaline nuodėme.

,,Kai šaldytuve aptinku pieno ir mielių, minkau mielinę tešlą. Bet minkau ne todėl, kad šį vakarą neturėčiau ką veikti ir jau tikrai ne todėl, kad dievinu bandeles ar pūpsinčius mielinius pyragus - įtariu, labiausiai man patinka stebėti šilumos iššauktą tešlos budimą, tylų jos burbuliavimą ir lėtą augimą, kuris, sklidinai pripildęs indo turinį, galų gale, lyg koks galantiškas, bet nelabai tvirtai ant kojų stovintis seniokas grakščiai, lyg skrybėlę, nukelia indo dangtį ir visu savo kūnu taikosi išvirsti ant stalo. Nepykstu ir, atsiliepdama į mielinės tešlos pastangas augti ir tobulėti, pritariamai palinksiu galva, atidarau vasaros pabaigoje virtų ir "Kalėdų džemu" pavadintų slyvų stiklainiuką - sekmadienio vakaras bus didelis, saldžiai sotus ir, be abejo, šiltas'' - taip kažkada pasakojau apie mielinę tešlą. Lygiai taip pat porinčiau ir šiandien, tik kad mieles apleidau ir dabar, norėdama rankas į šiltą masę sudėti, minkau jau kitokią, t. y., laukinėmis mielėmis keliamą tešlą. Nežinau kaip ten su sveikumu, bet įdomumo atsiranda kokį šimtą kartų daugiau - raugu, kuris atsiranda tikrai ne per dieną, reikia nuolat rūpintis, kad paskui jis, perėmęs mudviejų patirtį, savo ruožtu rūpintųsi jam patikėta duonos ar bandelių tešla. Ir jis, jei buvo labai mylėtas, tikrai pasirūpina - iškelia, papurena ir džiaugsmu visus apdalina.

Minkštutė ir porėta ryto tešla (nuotrauka apačioje)

Iškočiojam, pabarstom, supjaustom ir susukam. Visa kita - jau tik laukimas

Tešlai reikės:

-100 g aktyvaus raugo;

-1 v. š. cukraus;

-3 v. š. aliejaus;

-125 g kambario temperatūros pieno;

-žiupsnio druskos;

-210 g kvietinių miltų.

Įdarui:

-30 g tirpinto sviesto;

-80 g cukraus;

-žiupsnio kardamono;

-1-2 a. š. cinamono.

Gaminimas:

1.Kaip visada, darbą pradėti nuo raugo - kvietinį maitinu 2 kartus per savaitę, o jei ruošiuosi ką kepti, maitinimų skaičius padidėja iki 4 ar 5 kartų. Bet nėra viskas taip baisu - tereikia susiplanuoti laiką. O laiką planuoju taip - raugą pamaitinu ryte, vakare jam duodu dar maisto, o kitą rytą - ir dar kartą palepinu. Jei raugą palieku nakčiai, maisto duodu daugiau ir maitinu pvz., tokiu santykiu - 1/3/3. Jei namuose vėsu, užtenka 1-ai daliai raugo imti 2 dalis miltų ir tiek pat vandens. Naktiniam maitinimui pilu šaltą vandenį, o rytiniam, kai reikia greitesnio rezultato, imu vasarošiltį vandenį.

2.Į dubenį pilti pieną, aliejų, dėti raugą, cukrų ir išmaišyti. Suberti miltus ir paminkyti, kol masė taps vientisa. Dubenį uždengti ir palikti valandai. Po valandos berti druską, lengvai paminkyti, dubenį vėl uždengti ir palikti pusvalandžiui.

Užminkyti tešlą (rankomis minkau apie 10 minučių).

3.Tešlą perkelti į dubenį (nes minkymas vyksta ne dubenyje, o ant darbastalio), uždengti maistine plėvele. Kas pusvalandį atlikti 2 tempimus-lankstymus.

Pridengtą tešlą 2-3 val. arba tol, kol ji padidėja dvigubai, palaikyti kambario temperatūroje. Dubenį su pakilusia tešla perkelti į šaldytuvą ir palikti pernąkt, 8-14 val.

4.Ryte tešlą išimti, leisti jai keik apšilti (1-2 val.) ir iškočioti 20x40 cm. dydžio lakštą. Beje, kočiojant nenaudoju miltų - darbinį paviršių, jei reikia, lengvai patepu aliejumi.

5.Lakštą aptepti šiltu (ne karštu!) lydytu sviestu, apiberti cukrumi ir prieskoniais.

Ilgąją kraštinę supjaustyti 5 cm. pločio juostelėmis ir kiekvieną susukti į ritinuką. Tuos 8 ritinukus, tarp jų paliekant tarpelius, sudėlioti kepimo formoje (aš dar įtiesiu kepimo popieriaus lakštą) taip, kad matytųsi susukimai. Kad būsimos bandelės nedžiūtų, apdengti jas maistine plėvele ir palikti kilti - priklausomai nuo patalpos temperatūros, tai užtrunka apie 2 valandas (bet laiko gali prireikti kiek mažiau arba daugiau).

Kepti 180*C orkaitėje 20-25 minutes.

Iškepusias bandeles galima pridengti drėgnu rankšluostuku - plutelė bus minkštesnė. Jei tik norisi, atvėsusių bandelių paviršių aplieti cukraus pudros ir citrinos sulčių glajumi, bet aš nesiterlioju - sukibusias bandeles perkeliu į lėkštę, o ant viršaus šaukšteliu sudedu kepimo metu atsiradusią karamelę.

[ajgirls3]

Check out this listing I just added to my Poshmark closet: Rails Button-Up Tie Front Striped Shirt Size Small.

[missionarmenia23v2]

Cesta zpátky byl výjimečná tim, že jsme letěly v noci. Respektive v 5.15 z jerevanského letiště, což znamenalo vyrážet ve 3 ráno. Shodly jsme se na tom, že nepůjdeme spát (po tom pivu s Olegem), ale že nakoupíme drobnosti a budem vzhůru, než budeme muset vyrazit. Já jsem vlastně ještě mezi kimchi hummusem stihla zajet koupit knihy, sehnala jsem čtvrtou a pátou Dunu dohromady za 5,5 eura a Val jsem koupila Fight Club v ruštině (ano, bylo pro mě těžký najít v ruštině něco, co vim, co je, ale zábavný to bylo taky).

Tohle je důsledek toho, že jsme se rozloučily s Olegem a zamířily si to na hotel jinou cestou než on. Jinym vnitroblokem. A tady jsme narazily na garáž plnou hudby a mladých lidí, a protože jsme potřebovaly (logicky) po pivu čůrat, daly jsme si tu drink a strávily tu asi dvě písničky. Pak se to rozpustilo.

Drink byl něco jako skinny bitch, akorát s příchutí granátovýho jablka - výborný. Odsud jsme pokračovaly do našeho oblíbenýho obyčejnýho obchodu, kterej jede nonstop.

[bharbertlove-blog]

Check out this listing I just added to my Poshmark closet: Rails Val Dali Stripe Tie Front Button Top Size: Large.

[sonhosdeescritor]

                 Icaro ali com seu sorvete de morango presente de Onofre o padrasto que sua tia mãe arranjara há duas semanas.   - E ai vai jogar?   - Agora não.   - Por quê?   - Tô de boa, sorvete.   - Sei, depois vai ter de ir protime do gordo.   - Deus me livre, ruim demais, paia.  Risos.   O garoto desce da mureta e segue com Jordão seu amigo de rua e escola.   - Vou começar a trabalhar.   - Onde?   - Lá na oficina do Jair.   - Aquele velho do ferro velho?   - Ele mesmo, sabe, o sobrinho dele tá com a Tiana.   - Nossa, tua prima já esta de namoro?   - Ué, ela disse que vai fazer geral.   - A vó do Luis não quer ela por lá.   - Tô sabendo, e ai como foi com a sua mãe?   - Sobre a briga, nada, de boa.   - Nem contou, sacana.  Risos.   - Ficou louco, se ela sabe, nem estava aqui.   - Tá ficando esperto muleke.   Ja na beira do terreno agora rodeado por duas construções municipais, o PSF e uma creche, lá encontram mais vinte garotos, times formados e começam a rolar a bola.    Orlando olha para Laércio ali a terminar o conserto de uma bike e olha no balcão, laura, sua neta de 16 anos esta perdida em amores pelo seu mais antigo funcionário.  - Laércio.  - Sim, seu Orlando.  - Pegue aqui este dinheiro.  - Para quê?  - Não precisa mais ficar aqui.  - Mais seu Orlando, o que eu fiz?  - Não é o que fez.  - E então?  - Olha, essa garota, minha neta, ela esta ficando perdidinha por você.  - Eu respeito o senhor, ela, o trabalho aqui.  - Sei mais até quando, logo o desejo bate.  - Seu Orlando.  - Vai, eu já liguei pro Rúbio, ele vai te dar um trampo por lá.  - Se o sr decidiu assim, tudo bem.  O homem pega a grana e sai cabisbaixo dali.  - Onde o Laércio vai, vô?  - Ele foi almoçar.  - Mais ainda são dez horas.  - E daí, eu quis que ele fosse.  - Nossa vô, o sr últimamente esta ficando um saco.  - Tô e vou ficar mais.  Laura olha o rapaz desaparecer ali na rua, trabalha há dois anos para seu avô, só nos últimos dois meses ele tem olhado para ele com os olhos do bem querer.    Matilde termina de colocar a mesa para o filho dos patrões, Arthur como sempre faltara a aula da faculdade, só neste mês é a terceira falta.  - O que foi dessa vez garoto?  - Dor de cabeça, é um saco ser eu.  - Faço idéia.  - Sei, cadê meus pais?  - Trabalhando, afinal lá no escritório não pode faltar, nem ter dor de cabeça, se tiver, tem de resolver por lá mesmo.  - Cadê a Isolda?  - Esta preparando o almoço, mais acho que foi lá para cima ajudar a Val no seu quarto.  - A Val veio?  - Garoto pare de brincar, viu o que seus pais me disseram, tenho carta branca para te entregar viu.  - Ah, Matilde, sei que me ama, olha eu gosto da Val, como amigos.  - Sei, assim como sei onde terminam essas amizades.  - Onde?  - Férias para você, rua para ela.  Matilde olha firme para ele e sai dali, Arthur engole as pressas e corre de volta ao quarto.   - Oi Val.   - Oi seu Arthur.   - Me chama de Arthur, só Arthur tá.   - tá.   - E ai, gostou do presente?   - A pulseira, sim, muito linda.   - Quando vi lá na banca perto da facul pensei, é certa para a Val.   - Obrigado.   - e ai?   - Ai o quê?   - Quando vai poder ir comigo para aquele cinema?   Seu Arthur, vou ser sincera, preciso demais deste serviço, quero começar minha faculdade no próximo semestre.   - Sério, posso te ajudar.   - Me ajuda muito deixando as coisas assim como estão.   - Como assim?   - Sou a empregada da casa, novata, preciso do dinheiro e gosto muito do trabalho aqui, seus pais são pessoas boas.   - Bons patrões.   - Pelo jeito já deve ter ouvido isso de outras.   - Tudo bem, não vou mais te importunar.   - Não se trata de importunar, só quero manter as coisas assim, respeito a família.

                160423....................

[peculiarpeace]

Lunella, give me your hand with a strong squeeze, (Because I want to be your friend.)

Lunella, to Val: Hi there, I'm Lunella!

Val, internally: Don't call her Auntie Lu, don't call her Auntie Lu, don't call her Auntie Lu!

Aw, that's really adorable! Val can be a bit impulsive sometimes, (Six year olds tend to be,) so I can totally see her dealing with accidentally calling Lunella a nickname. You guys all already saw her continue to call Eduardo "Uncle Eddie."

That's a habit she developed from Eduardo's sister and her mother, Sofia Dali. Sofia used to call Eduardo Eddie in order to tease him, and Val picked up the habit since it was easier to say for a toddler.

Val is still a kid, and she slips up. But she knows Eduardo will always protect her. At least, she still knows that now.

[crnaradionica]

Jure Kaštelan

(Zakučac kraj Omiša, 18. prosinca 1919. – Zagreb, 24. veljače 1990.), hrvatski pjesnik i književnik.

https://www.hrlektire.com/wp-content/uploads/2018/09/kastelan.pdf

SUSRETI

Mrtvi žive u nama. Rastu. Rastu. Mladi i raspjevani moji drugovi. Mrtvi žive u nama.

I često u barakama, na radilištu, u zori i usred dana

dolaze jedan po jedan. Prolaze.

I bez pozdrava, bez stiska, utonuli u život, idemo jedni uz druge.

Mrtvi i živi. Jedni uz druge.

*

Lovro, Lovro ... Ko na nasipu zove?

Zarjatko, zoro rumena. Ko pjeva? Ko govori?

— Lovro, druže mladosti moje. Slobodno, bez žandara, sve klikće i raste, sve živi i voli.

Ti koji znaš muk mraka, metak i grob bezimeni, zidove tamnica, kundak, okove i bunu,

gledaj kako se voli slobodno, bez granica, gledaj tu mladost, svoj san nepokoreni.

Gledaj Dalmaciju, ognjenu zjenicu, ti koji znaš sve njene rane.

Druže moj, reci i meni

kako se pjesmom te oči brane.

Sve što dišem, što gledam, svuda vas vidim, mladići, moje krilate zore.

Znam što volite i kad odlaze lađe i kad golubovi

noću

slete

nad potkrovlje.

Znam vaš san, sastanke ilegalne,

ljubav što u jedno srce ne može da stane. Pamtim vaš pogled, radosno do viđenja kad metak u sne, to proljeće, grane.

Ivice, pjesmo u tmini Jasenovca, rastvori dlanove da vjetar ponese te ptice raskriljene.

Gledaj, iznad Bosne

travnjaci zaplovili...

Dođi. Proljeće je. Proljeće je, mili.

Snivaš li još na rubu Zelengore zasut mećavama

u noćnom proboju?

Pogledaj, Branko, knjigu rastvorenu okom u oko

čitaj ljubav svoju.

Ne vreba više noć zasjeda na Mosoru u zoru ranu. Ljubo, mladosti raskliktana, previt će život tvoju ranu.

O moji mili po srcu, po knjizi, po istoj suzi što je tajno pala,

znam mračnu noć, oštricu noža

koja vas je klala.

Znam zoru, košulju krvavu, posljednju pjesmu koju ste pjevali. Znam suzu majke i pogled

i pogled kad ste umirali.

Znam Dalmaciju i bijedu i kolibe i šapat u mraku i val proboja. Znam čelik, tu mladost, ta krila izrasla pod srcem Skoja.

.....

Jure Kaštelan

PJESME 0 MOJOJ ZEMLJI

Lijepa je ova zemlja. Meni najdraža.

Nigdje toliko algi kao u uvali moga djetinjstva.

Livade i konji nesedlani. Koliko rijeka i slapova.

Dođi, prijatelju.

Mi smo na Balkanu. U Jugoslaviji.

Podijelit ćemo hljeb i radost i tugu ako si tužan.

Mi znamo kako rana peče i kako boli nož.

Ima i jablanova do neba i sunca za sve slikare i kupače

i bistrih voda brzica. Vidjet ćeš sam.

Vidjet ćeš zemlju svu na dlanu. Takvu kakova jest.

I zgarišta gdje su bila. Sve ćemo ti reći.

Tamo kod novogradnje: još juče vješala

gdje smo sa Titom ustali prkoseći.

Znaš gdje je Balkan, Jugoslavija — na Balkanu.

Zemlja socijalizma. Možeš i vodom i zrakom.

Dođi i vidi. Istina je naša krvlju zapisana.

Gledaj i mjeri kuda ti se svidi.

Lijepa je ova zemlja. Meni najdraža.

U njoj smo, daleki druže, i za te umirali.

Lijepa je ova zemlja. Socijalizam na Balkanu.

U njoj smo krv i snove i za te, druže, dali.

Devet zora niz devet tvojih voda,

niz vode plove same krvarine.

Koliko robija, skela i vozara

u mrkom mraku crne carevine.

Devet zora niz devet tvojih gora,

ognjem ti gore sela i gradovi,

glava na koplju, trupovi na kocu,

a iznad trupla polumjesec plovi.

Devet po devet koliko je noža,

koliko gladi, koliko harača.

O koliko si puta, zemljo,

pogledala smrti u lice licem ispod mača.

Devet po devet koliko rijeka krvi,

sve sami lelek, jauk i vješala.

Od tuge je i zora na uranku

nad tvojom rakom mrakom pomrčala.

Devet zora niz devet tvojih voda,

niz devet gora i devet planina,

a deseta je radost raskriljena,

kao proljeće, moja domovina.

Lijepa si, zemljo moja,

i skladna ko vodarica s krčagom na glavi.

Bijela stada i lađe na pučini

i zuj pčelinjaka i ulje maslinika.

Volim tvoje svijetle pjesme i

tužne u kojima me majka zibala,

svjetlost tvoju — ovo proljeće što je moralo doći,

proljeće tvoje i naše u žitnom njihanju njiva.

Lijepa si, zemljo moja, kao sloboda,

kao oči tvojih junaka što i preko smrti gledaju.

Koliko mrtvih pod tvojim rosnim travama.

I kad ih vjetar češlja — oni pjevaju,

i u grlu tvojih rijeka — oni pjevaju,

i u pjesmi tvojoj — oni pjevaju,

i u prkosu tvome — oni prkose,

i u životu tvome — oni žive,

i u istini tvojoj — oni su istina!

Volim te, jer si otrla suze bijedi i svoju ljepotu čovjeku dala.

Otvorila si škole i parkove s plavim i modrim cvijećem i odmarališta.

I međaše rušiš i ružu zalijevaš na prozorima iz kojih je zjapila bijeda.

I kad se dime dimnjaci tvojih tvornica — brane tvoju istinu.

I kad rudari u utrobu zemlje silaze — brane tvoju istinu.

I kad strojevi štampaju »Manifest« i »Oktobarsku« — brane tvoju istinu

I kad te gledam buduću — ja pjevam tvoju istinu.

Pjevam tebe, ali još više snagu koja te rodila.

Bila si u okovima — tko ti je lance skinuo?

U mraku — tko te je na put izveo?

Tko ti je vratio vid i osmijeh neuništivi?

Bila si na vješalima — tko je uz tebe stao?

Vjeran u smrti i u gladi, vjeran u jami i pred zidom.

vjeran na riječi i na djelu,

vjeran na nišanu, vjeran u životu!

Krilatoj — tko ti je snagu dao?

Pobjedom — tko te obasjao?

Tko ti je ime na sve vijeke i za sve narode osvjetlao?

Rasti sretna pod suncem, rasti u jaslama dječjim.

Rasti i cvjetaj, zemljo radnih ljudi.

I neka mir nad tvojim poljima vlada,

mir tvojim lađama na pučini

i tvom danu što se vedar budi.

Rasti sretna da svi narodi vide sa strana svih

sa juga i sjevera kako se rađa i kako se voli,

kako se brani zemlja proletera.

I neka mir nad tvojim ljudima vlada,

mir tvome rudaru i tvome rataru,

mir graditelju i tvome čuvaru,

mir tvojoj sreći u vodi i u zraku,

u pjesmi strojeva i u sjaju žita.

Rasti i cvjetaj pod zvijezdom slobode

pod rukom Partije i pod srcem Tita.

(1948)

...

VOLIO BIH DA ME VOLIŠ

Volio bih da me voliš

da budem cvijet u tvojoj kosi.

Ako si noć, ja ću bit zora

i blijesak svjetlosti u rosi.

Volio bih da me voliš

i da svi dani budu pjesma.

Ako si izvor i ja ću biti

u živoj stijeni bistra česma.

...

Pjesmu je uglazbio Ljubo Kuntarić, a otpjevala Lola Novaković

https://youtu.be/g2Rru4ZsNiI

[portlandlac]

Lietuvos valstybingumo atkūrimo 105-osios metinės

Maloniai pranešame, kad Lietuvos Respublikos Nepriklausomybės minėjimas, skirtas vasario 16 d. ir kovo 11 d. įvykiams atminti, Minėjimas įvyks š.m. kovo mėn. 11 d. (šeštadienį) 5 val p.p. Latvių salėje (5500 SW Dosch Rd., Portland, OR 97239).

Minėjimo PROGRAMA:

-Atidarymas -LIETUVOS IR JAV HIMNŲ GIEDOJIMU -Svečių sveikinimo žodžiai -Prezentacija- Vilius Žalpys

Linksmosios dalies programa: Bus pakelbta vėliau! Turėsime svečių!

Suneštinės vaišės

Prašome, atsineškite pagrindinį patiekalą ir desertą. Kugelis, Kava, arbata ir nealkoholiniai gėrimai bus pateikti. Jei pageidaujate, atsineškite savo vyną, alų ar/ir pan.

Aukos  bendruomenei:

Mūsų bendruomenės gyvybingumas paremtas Jūsų aktyviu dalyvavimu bei dosniomis aukomis!

Šventės metu rinksime JAV Lietuvių bendruomenės metinį solidarumo įnašą bei aukas Portlando ir JAV bendruomenėms. Šie įnašai padeda išlaikyti Portlando apylinkės, kuri apima Oregono ir Pietvakarių Vašingtono lietuvius, veiklą ir taipogi prisideda prie JAV Lietuvių bendruomenės skatinimo. Surinktos lėšos suteikia galimybę organizuoti renginius, nuomotis patalpas bei padengti išlaidas susijusias su bendruomenės veikla. Tad esame labai dėkingi už Jūsų dosnumą!

Jei šventėje nedalyvausite, savo įnašus galite siųsti per PayPal http://paypal@portlandlithuanians.com arba paštu mūsų bendruomenės iždininkei Redai Naujokienei.

SOLIDARUMO METINIS ĮNAŠAS $25 / žmogui (18+)

Jei turite klausimų ar pasiūlymų, prašome kreipkitės info@portlandlithuanians.com arba tel: (360) 904-4032.

JAV Lietuvių Bendruomenės Portlando apylinkės valdyba

Norime paprašyti, kas galite, atvykti penktadienį kovo 10d, 6:30pm padėti papuošti salę. Dėkojame iš anksto. 

105t Anniversary of the Restorarion of Lithuanian Statehood

Please, mark your calendars for the Lithuanian Independence Day Celebration, which will take place on Saturday, March 11th at 5 PM at the Latvian Hall (5500 SW Dosch Rd., Portland, OR 97239).

PROGRAM :

-Opening with singing of the National Anthems of Lithuania and USA -Greetings from speakers - Vilius Žalpys presentation

- Entertaining program will be anounced later.

Community Potluck:

Please, bring a main dish and dessert. Kugelis, Coffee, tea and non-alcoholic beverages will be provided. Feel free to BYO wine and beer, if desired.

Donations:

The existence of our community relies on your active participation and your generous donations!

During the celebration we will be collecting annual Lithuanian-American Community (LAC, Inc.) solidarity dues. Your contributions help keep the LAC Portland chapter (which covers Oregon and Northwest Washington Lithuanians) alive and also help support the LAC, Inc. The funds enable us to organize events and gatherings, rent space and cover any other community related expenses. We truly appreciate your generosity!

If you are unable to attend the event please consider sending your donation via PayPal http://paypal@portlandlithuanians.com or by mail to the community treasurer Reda Naujokiene.

SOLIDARITY DUES $25 / adult (18+)

If you have any questions please feel free to contact us at info@portlandlithuanians.com or (360) 904-4032

LAC Portland Chapter Board

Mūsu rėmėjai: Lietuvių Fondas ir JAV LB Kultūros taryba.

[bloodstarved]

🏷️ for dali ; 0 c

🏷️Do they give their partners cute nicknames?

this might come as a surprise, but he actually does like to give his partners nicknames. usually it’s just a shortening of their name or otherwise something personal that’s only between him and his partner. he really likes having things that are only his and his partner’s and nobody else’s, and the nicknames def play into that.

[ajgirls3]

Check out this listing I just added to my Poshmark closet: Rails Button-Up Tie Front Striped Shirt Size Small.

[missionarmenia23v2]

Místního času kolem půlnoci, pražského o tři hodiny méně znamenalo, že máme hlad a že bychom zvládly ještě někam jít (zatímco jsme se snažily nemyslet na ranní vstávání o tři hodiny dřív, než jsme zvyklé). Hledaly jsme něco, co bylo dostatečně blízko, z čehož vzešly dvě otevřené možnosti do 5 minut chůze. V první z nich se tak hlasitě zpívalo (Val říkala, že ten song zná) (sobota večer, pochopitelné), že jsme po otevření dveře dveře hned zase uzavřely a namířily si to do druhé možnosti.

V Shame nás překvapilo, že se kouřilo, ale ještě víc nás překvapilo, že nám barmanka nabídla dvě Araratky. Daly jsme si pivo a hranolky, mezitím se nám ozval Oleg, že je na narozeninové & rozlučkové párty bývalého českého velvyslance, pak že party končí a dorazil za námi ještě na dvě malá piva.

Val musela občas uhýbat tágům, obsluha pak už moc nefungovala, ale kuchyň otevřenou ještě v půl jedný ráno jsme ocenily. Kromě nás tam byla parta kamarádů, kteří spolu beze slov seděli u vedlejšího stolu a scrollovali instagram nebo dva kluci s rodičema, co hráli hry na mobilu, páč neměli co dělat.