#šeher

[bored-but-cute]

[prijedor24]

Sutra otvaranje nove plaže u Šeher Banja Luci

Otvaranje nove plaže u Šeheru će biti upriličeno sutra, 25. avgusta u 14 časova. Uz podršku društveno-odgovorne kompanije „M:tel“, grad je dobio prekrasnu oazu za odmor uz rijeku Vrbas. Kada je riječ o uređenju plaže, kako kažu iz Gradske uprave, uz zadržavanje postojećeg ambijenta, prostor je obogaćen novim mobilijarom i dodatnim sadržajima. “Pored uređenja plaže uređen je i širi pojas oko…

[disao-bih-kroz-tvoje-dodire]

Uzmi je za ruku i s njom kreni Titovom, ali se dobro osluškuj dok hodaš. Pa ako osjetiš u sebi strah da nisi dostojan da je vide s tobom, zaboravi sve što je prije nje bilo, pa podigni glavu i upravi korak. Iz Titove uđi u Ferhadiju, pa stani pred džamiju Gazi Husrev-bega. I dok tako stojiš, zatvori oči, i slušaj svoju ruku u ruci njenoj. I dok dišeš miris šeher Sarajeva, pomisli koliko ih je takvih poput tebe, na ovoj zemlji poniklo i svelo. I u sebi tiho zahvali Bogu, i stegni joj ruku, i zahvali opet, i prije nego otvoriš nemirne oči, izgovori molitvu šapatom u njedra: ako nisam dostojan njene dobrote, sačuvaj je, Bože, za boljeg od mene, a ako sam dostojan, učini me boljim, i čuvaj joj ruke u rukama mojim.

[nejramadrid15]

Šeher Sarajevo 💚

[rolliinsta]

The book of travels section ine summary evliya celebi

There were also 3 saraj, where the travelers could sleep for free: Isa bey’s saraj (where today Kolobara Han is situated), Husrev bey’s (near bezistan), that is the stone Tašlihan which was devastated in 1879 and Skender pasha’s (where today Skenderija is situated). They were covered with tiles (roofing tiles made of clay, baked in molds), with rare coverings shingles (from chopped fir or oak boards), and every house had “living water”. On the gentle hills and on both sides of the river Miljacka, there were 17 000 “lovely houses” made in sequence, containing a ground floor and one floor. The city was guarded by the commander or dizdar, and inside the fortress the imam lived, as well as two mujezin, military musicians (mehteri), grain warehouses and several military houses. However, the other parts of the fortress, streets towards Mokro and Degirmenlije (the part of Vratnik through which Moščanica river and mills were situated), was in very bad condition and could be destroyed by cannon. In the north there is a hendek (moat with water inside which is situated around the defense walls), and in the south there is an ”abyss as hell, 2 minarets deep”.įrom one side, the fortress is devastated, but from that side there was no chance for Sarajevo to be damaged. In the eyes of Çelebi, Sarajevo is a beautiful small city (he counted that the area of Sarajevo is 400 steps), made of stones on the high hill which looks like a white grain of pearl. In Sarajevo, besides dizdar, there was also mufti, the representatives of sheriffs and Porte notables, archivists from provinces, alajbeg, juzbaša, Shari’ah law judge, customs commissioner, buildings supervisor, subaša from the city, etc. “On the other side, there is a big river named Bosna, and the name of the river was combined with the name of the town, so it is also called Bosna-Saraj.” Later on, Sarajevo got the name from that castle (Saray-ovasi, which means the field in front of the castle). Namely, Çelebi says that on the place Tsar’s Mosque is currently located, the grand castle (saraj) was built. They continued over Belgrade and the village Zavije, then over Valjevo and in the end they reached Srebrenica, of whose citizens Çelebi said are friendly towards foreigners.įrom that place, he continued over two inns and Glasinca towards “Šeher and city of Sarajevo”. They were followed by 3 000 soldiers, heavy loads and 700 rounds of treasure. From Oradea towards Bosnia, he started his journey accompanied by Kosa Ali-paša, who was ranked as supreme serdar of Ottomans when they went into war against the Vardars. The famous Çelebi, as he wrote down, visited Sarajevo in 1660 on his voyage from Oradea (Romania) towards Bosnia. In a period of 40 years (1631.-1670.), he went on many grand voyages throughout the Ottoman Empire, and he took part in battles and wars under the Sultans Ibrahim and Muhamed IV. Evliya Çelebi, a travel writer, or, how he named himself Evliya Muhamed Zilli, was the son of Derviš, born in Istanbul on 25 March 1611 and died in 1979.

[brkicamila]

Šetalište tamno, uzdasima zri, neke oči plave, neke riječi nježne..

Sarajevo,

ljubavi moja. 🖤

[cause-iam-under-your-spell]

Sarajevo, 01.9.2017.

[usebinosimnebo]

Uzmi je za ruku i s njom kreni Titovom, ali se dobro osluškuj dok hodaš. Pa ako osjetiš u sebi strah da nisi dostojan da je vide s tobom, zaboravi sve što je prije nje bilo, pa podigni glavu i upravi korak. Iz Titove uđi u Ferhadiju, pa stani pred džamiju Gazi Husrev-bega. I dok tako stojiš, zatvori oči, i slušaj svoju ruku u ruci njenoj. I dok dišeš miris šeher Sarajeva, pomisli koliko ih je takvih poput tebe, na ovoj zemlji poniklo i svehlo. I u sebi tiho zahvali Bogu, i stegni joj ruku, i zahvali opet, i prije nego otvoriš nemirne oči, izgovori molitvu šapatom u njedra: ako nisam dostojan njene dobrote, sačuvaj je, Bože, za boljeg od mene, a ako sam dostojan, učini me boljim, i čuvaj joj ruke u rukama mojim.

Sarajevski John Doe

[na-kraj-svijetaa]

Šeher Bosno, volim te 🧡

[petrarka-na-aparatima]

Šesto pismo

Svaka čast, pomela si mi mozak. Uspjela si da mi stvaraš brige u glavi, da promišljam o dosta nekih stvari. Možda je ipak samo obična moja zaljubljenost kao i uvijek, previše pitanja uz malo odgovora. Da mi barem nisi rekla neke stvari, sve bi izgledalo previše jednostavno, a ja bih bio sretan zbog svake riječi koju mi pružiš, pa makar bila vezano za nešto najobičnije i nebitno. Nebitno, meni je sve bitno, doduše, kada si u pitanju ti.

Znaš, imam osjećaj da sada tek počinje prava igra i bitka. Prilagođavam se, mijenjam pristup, ispitujem sve iz svakog ugla. Sve mi je, vidiš, bitno kada si u pitanju ti i ovaj dugački put koji moram preći da bih na kraju tebe osvojio kao nagradu. Dokazat ću ti, zreo sam, istrajan i pobijedit ću pod svaku cijenu. Rekao sam, jednom, u nekoj svojoj pjesmi, da se ovdje mlad ostari. Neko poput mene, kome je ulica bila veća životna škola i od školske zgrade i od vlastite kuće, to dobro zna.

Još nešto, neka si otišla malo. Već sam pisao o tome. Pustio bih ja tebe i još dalje da ideš, samo da bi te se mogao još više zaželjeti. Falio mi je malo ovaj osjećaj i iščekivanje da se opet vratiš u moj šeher, ali sam još mirniji i draže mi je kada, ovako kao sad, znam da ćeš se brzo vratiti.

A sada, lijepo spavaj draga moja, svijetla gradova su već odavno pogašena, samo gore svjetla onih čija su srca zapaljena vatrom ljubavi. Svi oni, kao i ja sada, pišu pisma i pjesme svojim voljenima. To održava njihova svjetla upaljenim.

13.05.2021

[suncicacejic]

Bike riding

Name of activity: Bike riding

Date: June - August 2020.

Approximate number of hours: Three times a week for three months, 4 hours each day

Type of activity: Action

Learning outcomes:

I have shown commitment to and perseverance in this task

I have developed the skills necessary to plan a CAS activity

I have developed new skills and improved existing ones

I have identified own strengths and weakneses and recognized areas for growth

Riding a bike was also a physical activity I've neglected for a long time because of my other obligations and often my own lazyness. But during this summer, I decided to give this activity another chance, alongside some of my friends. To be sincere, getting my old bicycle in working order again was no easy task, but I somehow managed to get it working properly after some effort. After that, I could not get anywhere without it and spent the whole summer exploring different areas outside the city with my friends. One of my favorite places was the river Suturlija. We found a rather rocky path leading to a small natural lake the river made. We went there quite often and decided to swim in the river to explore it further, since there was a tiny passage between the rocks and the lake. It is a truly beautiful and secluded part of nature. We often visited the termal waters in a part of town called Šeher and found solitary spots along the river Vrbas, which flows through the city.

Reflection

Participating in this activity was an outstanding experience for me and personally, has been the highlight of the summer. I engaged in an activity that helped me develop my physical abilities and fitness, and also provided me with the chance to explore my environment together with my friends, who have made the experience all the more enjoyable!

[bojesvemira]

Sarajevo

Ovaj put je moj grad, moje Sarajevo. Ovaj put si ti putovala do mene, sedam sati u busu. A inače mrziš sjediti na istom mjesto više od sat vremena, mrziš ljude oko tebe i buseve naročito. Ali eto prevazišla si to zbog mene, čekala sam te na kolodvoru gledajući ljude kako se rastaju, grle i osjećaju znajuči da ću taj najgori dio morati i ja doživjeti opet za sedam dana. Ali tada si se ti ukazala iz busa te zagrlila me, bilo mi je strano opet naći se u tvom zagrljaju. Ono navikneš se, pa odvikneš i sada opet. Sa tobom sam zvrckava, nemam mira jer pokrečeš to neko ludilo u meni i ako sam već luda. Ne mogu vjerovati da sam te u samo sedam dana uspjela upoznati sa ovim možemo reći velikim gradom i da sam te uspjela odvesti na sva mjesta na kojima stanuje dio mene. Hvala ti što si opet mazila cvijeće sa mnom, što nisi iskinula niti jednu biljku u ovom gradu jer znaš koliko to mrzim. Hvala ti što si mi toliko vjerovala pa smo uradile iste tetovaže govoreći kako želiš da ta prva bude za mene i da je nosiš do kraja života. Hvala ti što si me znala odvući do wca kada vidiš da me hvata panika od mnogo ljudi, pa me ljubiš i ljubiš dok ne nestane. Hvala što si me čekala da se spremim po sat vremena, što nisi gubila živce već me nakon toga i zagrlila te dodijelila kompliment. Hvala što me pustiš da te gnjavim sa jutra, ljubim ti prčasti nosić, štipam za obraze i prelazim prstima preko tvoje lude ćelave glave. Hvala što me svaku noć poljubiš i poželiš laku noć. Hvala ti što si se vozila Sarajevskom žičarom zbog mene i ako imaš strah od visina, što si šetala sa mnom kroz šume Trebevića dok pada kiša ne bježeći ni od jedne kapljice. Hvala ti jer si se penjala na Tabiju po blatnjavim baricama, pa me uhvatila za struk i poljubila tačno iznad šeher Sarajeva. Hvala ti što si imala strpljenja da hodaš sa mnom dok kupujem sve one svijeće i ukrase za sobu jer znaš da to obožavam. Hvala ti što si mi umjesto ruža i mede poklonila suncokret i pandicu i to je jedan od dokaza da me niko nikad nije poznavao više od tebe. Ti si ta koja je putovala zbog mene, ti si ta koja me besramno držala za ruku šetajući Sarajevom dok crkvena zvona i zvukovi ezana odvaznjaju gradom. Uvijek sam govorila ko nauči voljeti Sarajevo može lagano zavoljeti i mene i ti mi eto spomenu kako ti je lijepo i kako ti se ne ide nazad a meni u tom trenutku duša zasjalila a srce zatuklo. Ako me znaš, znaš i moju ljubav prema Sarajevu rođenom gradu a hvala ti i zato što mi je sada još draže, pa kad prođem zelenom alejom sjetim se tvog osmijeha i mirisa aprilskog sunca, i kada prođem čaršijom punom stranaca sjetim se tvojih čvrstih koraka i namrštenog lica govoreći mi da sam prekrasna pa me svi gledaju. A ti milo moje nemoj da se mrštiš jer me gledaju, gledali su i u Mona Lizu milijarde ljudi ali je samo jedan slikar zbilja dotakao. Pa tako i ti, samo ti možeš da dotakneš ne samo moje tijelo već i dušu da prodreš u nju i zaviriš čega ima, samo ti imaš tu dozvolu da upoznaš ono dijete i ženu u meni u isto vrijeme. A kada mi drugi put dođeš u Sarajevo, ja ću možda biti malo drugačijeg izgleda ali još uvijek tvoja, pa ću sjesti na stepenice kod Katedrale pružiti ti ruke, vrisnuti iz sveg glasa neka mi i kažu da sam luda. Pa šta? imam pravo biti sretna. Kad' je sreća Sarajevo, a cijelo Sarajevo u mojim očima, bit ćeš ti.

[grad-ljiljana-i-suada]

6. April dan grada Sarajeva

Sarajevo grade hvala ti što postojiš. Šeher Bosne ima dušu, to reče svaki stranac koji nogom kroči u Sarajevo. Za njega su razna imena izmisljena šeher Bosne, Sarajbosna (Bosanski dvor), Grad gdje se kulture spajaju, Granic istoka i zapada i tako dalje, ali opet najljepše mu stoji ime njegovo, Sarajevo. A ti papak možeš da ga mrziš. Mrziš ga zato sto je grad svih koji ga vole bez obzira na vjeru i naciju, mrziš ga jer si ga pokušao uništiti, ali svanuo je jos ljepši i sa još većom dušom. Grad kojeg su branili i Dragan i Mirko i Ramiz. Izjeda te jer ga u pjesmama opjevali i Kemal, i Mladen i Davor. Ubija te jer zvono crkve nikada ne smeta mujezinu. Ne možes da se smiris jer se Grbavica i Koševo još uvijek pune za vječiti derbi. Plašiš se jer kad na Sarajevo pomisliš sjetiš se: Davora, Tife, Bregovića, Delibašića, Merlina, Sučića, Papeta, Osima, Čole... mogao bih nabrajati do sutra. Uzmi paša Bašeskiju pa procitaj ljetopis, uvjeri se da moj grad nikad ćud ne mjenja. Onaj koji mrzi Sarajevo je papak, onaj koji u njemu nije nikada bio je levat, ko ga zavoli to je paša naš i može u našu raju. Od Ilidze do Vratnika, Rajlovca, Bistrika, Jezera, Pofalića, Čengić Vile, Dobrinje, Bjelava, Breke, Stupa, Baščaršije, Marindvora, Grbavice, Mejtaša, Koševa, Višnjika, Alipašina, Otoke, Sedrenika, Malte, Buća Potoka i tako dalje prostire se najljepši grad, a svaka ta mahala ima svoju priču. Sarajevo je bilo, jeste i bit ce. 6. April dan grada Sarajeva. N.A. -Belial-

[whereisicarus]

Sarajevo, Sarajevo šeher Bosno, volim te lijepa Azro, lijepa Azro svud po svijetu tražim te

[urbanidesnicar]

I vuk sit i Hrvati na broju

Neću pisati o Bleiburgu, jer je pametnim ljudima sve jasno. Počinjen je GENOCID nad nevinim Hrvatskim narodom, i to je neoboriva i argumentirana činjenica. Ali o APARTHEIDU koji se provodi nad Hrvatima u "regiji", mnogi ne znaju baš puno. U šeher Sarajevu su "hrabri" jugo-papani prosvjedovali zbog Svete Mise za stradale na Bleiburgu. A četnici su im srušili grad i ubili preko 10 tisuća stanovnika. Gdje je tu logika? Nema je. Radi se isključivo o jednoj stvari. MRŽNJI PREMA HRVATIMA! Sve je bilo pomno isplanirano, i odjednom nestade corona a pojaviše se petokrake i titine slike. Zašto nas mrze? Jer se srba boje i ne mogu im ništa. Već stoljećima imaju taj kompleks, i zato im se svako malo dogodi genocid. Lakše se iživljavati nad Hrvatima, jer su najmalobrojniji. A i oni su ginuli za to isto Sarajevo, i branili ga od četnika. I ovo im je HVALA? Tko su u stvari ovi shupci? Jugokrkani + četnici + mudžahedini + ljubitelji ĆOPAVOG KRVNIKA. Takozvani "antifašisti". Štovatelji jednog totalitarnog sustava, u kome su stradale stotine milijuna ljudi. A oni se time ponose? Nije džaba najviše viceva baš o Muji i Hasi. Ima tu i dosta istine .... Pa ti onda primaj izbjeglice, šalji oružje i pomaži im da uđu u EU. Još malo, pa će nam isti ovi što su prosvjedovali, doći na more i zvati nas "jaranima". Koje licemjerje!? U redu, može. Ali uz jedan uvjet. Na granici osim putovnice, obavezno pokazati potvrdu da su i "dedo i nana" bili u Antinoj vojsci. Normalno da nisu svi isti. Ima tu i dobrih i objektivnih ljudi. Ali jednostavno ne mogu doći do izražaja, od agresivne, izmanipulirane većine. Ne treba se ovome svemu previše čuditi, jer trećina građana RH ima isti potpuno isti mentalni sklop. Staljinistički. Zapadna Hercegovina je država za sebe. Ali u ostatku ove banana republike, Hrvati su odavno postali divljač za odstrijel. Niti imaju ikakva prava, niti itko o njima brine. Ovi ljudi su EUROPSKI KURDI. Prepušteni na milost i nemilost svakoj fukari. Imaju i oni svoga Plenkija. U liku i djelu Dragana Čovića, prijeratnog  jugoslavena. Nisam ga vidio u Katedrali? Niti sam čuo da je rekao i riječ, glede javnog poziva na linč Hrvata u Teheranu? Biće mu Dodo nije dao? I on zastupa interese Hrvata u BiH? Čime? Šupljom pričom i suradnjom s četnicima? 

Ista je stvar i kod nas. Da je u pitanju bio nebeski narod, već bi bila sazvana vanredna sjednica UN. Osim Generala Glasnovića, nitko se živ ne bori za njihova prava, niti ih uopće spominje. Gdje su ta druga dva predstavnika dijaspore? Legenda kaže da se zovu: Božo Ljubić i Željko Raguž. Jesu li živi? U životu ih nisam ni čuo, ni vidio. Ali to im očito ne smeta, da uredno primaju saborsku plaću. Bosanski Hrvati nemaju apsolutno nikakvu budućnost. Što je solucija? Suživot u ovakvoj BiH je NEMOGUĆ. Nadam se da je to svima jasno i da ne treba dalje elaborirati. Ostaju nam dvije opcije. Treći entitet, o kome je toliko toga napisano ali se stvari već preko 20 godina nisu pomakle sa mrtve točke. Kažu da je međunarodna zajednica protiv toga? U redu. Možda se jednoga dana okolnosti promijene, pa san postane java. Ali bojim se da ćemo prije nestati kao narod, nego što će se to dogoditi. Jer svakim danom nas je sve manje. Drugo rješenje je pomalo drastično ali i vremena su zajebana. Pozvati BiH Hrvate u Domovinu, a akademske građane iliti "migranate", vratiti u Bosnu. Svakako im je tamo i mjesto. Jer ako se "izbjeglicama" mogu osigurati stan i socijala, zašto to ne bi vrijedilo i za našu braću? Toliko je napuštenih područja i neobrađenog zemljišta u RH, da im egzistencija uopće ne bi trebala biti problem. A i puno bi se lakše uklopili od kirurga iz Afganistana. Međutim, da bi uopće mogli početi razmišljati o ovoj ideji, treba postojati koordinacija između hrvatskog vodstva u obje države. Nažalost ono danas ne postoji. Imamo samo dobre sluge, loših gospodara. Ovo će tek biti izvodivo ako jednoga dana budemo imali našu, Hrvatsku vlast. Onda bi usput mogli otvoriti koridor i za svu decu jugooficira, koje toliko nervira sve što je Hrvatsko. Osim kuna. Pa tako najpoznatija četnikuša u Hrvata (Besna Pussy) kaže: "Hvala Sarajevu što se oduprlo "savremenom veličanju fašizma". I OVO biće je nas predstavljalo u svijetu? Dobro ova država ikako postoji. Yugofile i mrzitelje RH treba zamijeniti sa Hrvatima iz Vojvodine, i time je Hrvatsko pitanje riješeno. ZA SVA VREMENA. I vuk sit i Hrvati na broju. U tu i takvu državu bi se i Dijaspora htjela vratiti. A onda bi nam samo nebo bilo granica. Fizički se ne možemo odmaknuti od "komšiluka", ali naš problem je u glavi. Mentalno smo još u jugi, jer nas tako godinama usmjeravaju kroz medije. Čovjek snuje, a Bog odlučuje. Upravo svedočimo novoj podjeli svijeta (Jalta 2), tako da ništa nije nemoguće. Zaključak? Ugledati se na državu Izrael, i isključivo braniti interese SVOGA naroda. Jesmo li iz ovoga svega išta naučili? Kako tko. Treba prestati sa praznim floskulama o lažnim "prijateljima", i nekakvom "pomirenju" u tom njihovom regionu. Danas svatko gleda svoj interes i tako se i mi moramo ponašati. Jedino sa Albancima i Makedoncima nemamo neriješenih pitanja. Ostali STOP!  Koji kurchevi odnosi sa Srbijom i zašto? Bez isplate ratne odštete, hapšenja četnika koji su sudjelovali u agresiji i javne isprike, mi s njima nemamo što pričati. Ograda, žica i granica kao između dvije Koreje. Jebo ih i Jaffa keks i Evrokrem. Isto vrijedi i za multi-kulti džihad ratnike. Koliko je njih odgovaralo za zločine nad Hrvatima? Ali umjesto da pokrenu ta pitanja, naše Jude napadaju Orbana jer ne pleše kako Brisel svira. Mađari su za razliku od nas, ponosan i pametan narod. Legendarni "stožer" kaže: "Brojevi pokazuju da smo svi zajedno napravili veliku stvar." Ćuj to? Većina ljudi je ozdravila sama od sebe, a neki nisu ni znali da su bili bolesni. Stara narodna kaže:"Ako je liječiš, GRIPA traje tjedan dana, a ako je ne liječiš, 7 dana." I drugovi su toga svjesni, ali ne smiju reći. Primjer prvi. Njemački doktor (akademik) kaže: "Gripa je ista, samo su testovi drugačiji." Primjer drugi. Britanski doktor (u društvu Borisa Johnsona) se javno ispričava: "Pogriješili smo u startu, jer smo vjerovali netočnim prognozama. Očekivali smo oko dva i pol milijuna mrtvih, samo u Engleskoj. Tako da smatram da karantena uopće nije bila potrebna." Umjesto 2.5 milijuna, umrlo je oko 35 tisuća ljudi. Što je oko 70 puta manje od predviđenog. Znači da su falili "samo" 7000%. Slučajno? Budimo bar na trenutak ozbiljni. Svjesno se baratalo brojkama od desetcima milijuna žrtava diljem svijeta, s ciljem stvaranja panike i manipuliranja masama. A što je najgore, uspjeli su. Stopa smrtnosti je i SLUŽBENO manja od 1%, ali što nam sad to vrijedi? Trebati će godine, da se svijet oporavi od ove umjetno izazvane krize. Pogotovo ekonomske. Nadam se da smo konačno zaključili i ovu temu? Barem što se razumnih ljudi tiče. Ostali neka vjeruju Dnevniku, Greti i Gatesu. Slovenci su proglasili kraj corone, mada su imali više žrtava od nas a populacija im je duplo manja. Što se kod nas čeka? Da svaki stanovnik RH prestane kihati i šmrkati? A po mogućnosti i disati. Totalni anonimci ili što bi komšije rekle: "šarlatani", su zahvaljući gripi preko noći postali poznati. Sve živo znaju i u sve se razumiju. Da je meni takva pamet, gdje bi mi kraj bio? Imam osjećaj da će ovi novokomponirani progresivci više žaliti za coronom, nego za ćopavim? Jer njihovih 5 minuta slave, polako odlazi u zaborav... Jedna izuzetno bitna rečenica je prošla gotovo nezamjećena: "Vlada je danas potvrdila na sjednici, kako će građani morati raditi nove osobne iskaznice. One će na posebnom ČIPU sadržavati biometrijske identifikatore, prikaz lica i dva otiska prstiju u digitalnim formatima." Dakle, do sada imamo 3 moguća načina praćenja. 1.Preko mobitela. 2.Preko osobne i 3.Preko cjepiva. Treba li ovo još jednom ponoviti ili su opet u pitanju "teorije zavjere"? Za to vrijeme gosp.Trump šalje jasnu poruku: "Ubrzano radimo na cijepivu, za svakoga tko se hoće cijepiti. Neki ljudi jednostavno to ne žele." Pošteno i pravedno. Hoćemo li i mi imati izbora? Hoćemo kur*c. Kad ograničiš kretanje bolesnim ljudima i staviš ih u izolaciju, to je karantena. Kad to isto uradiš zdravim ljudima, to se zove TIRANIJA. Da nas ništa ne smije iznenaditi i da uvijek može niže, odavno je poznato. I zato se ne slažem s činjenicom da smo dotakli dno. Daleko od toga. Najsvježiji primjer je izvjesna Zdravka Bušić, sestra Hrvatskog viteza i heroja Zvonke Bušića. U povijesti će zlatnim slovima ostati zapisano, koliko je taj čovjek bio velik i koju je žrtvu podnio za Hrvatsku. Da bi danas njegova rođena sestra, bila protiv svih njegovih ideala. Žena nije normalna, i to je očito. Jer mentalno zdrava osoba, ne može izgovoriti slijedeću rečenicu: “Nažalost nas je ova korona kriza zatekla. Hrvatska je doista imala fantastične rezultate!? (KOJE?) A onda u orjunaško-četničkom stilu, dodaje: "Zašto će nam sva ta obilježja (Hrvatska), kad imamo jedno novo vrijeme? Sram te bilo poltrončino. Družba Bože Kvržice iliti Ćuprija, samostalno ide na izbore. Jer ih nitko neće. Ali uopće ne sumnjam da će ova perspektivna orjunaška omladina, pomoći drugu Beri ako bude potrebno? Zato su prvenstveno i stvoreni, a ono što su napravili Karamarkovoj Vladi se ne zaboravlja tako lako. Pošto više ne moraju glumiti desnicu, očekujem povratak uglednih drugova u staro jato. Orepića, Petrine, Kovačića, Delije iz Vrgorca i svih onih koji još uvijek pozdravljaju sa SF/SN. Ima li išta pozitivno? Otkazana je parada pederluka u Zg, tako da će se bolesnici morati igrati "vlakića", u svoja četiri zida. A ni tifusari neće moći na bal vampira u Kumrovec. Osim ako se corona ne prepadne kao u Sarajevu. I to bi bilo to. A sad fino zaboravite sve ovo što sam napisao i OBAVEZNO pogledajte gostovanje genijalnog Generala Glasnovića u Bujici (18.5). Puno će vam toga biti jasnije a i dobro ćete se nasmijati. Ako vam ne bude dosta smijeha, poslušajte umobolnu izjavu MAHNITOG preCjednika o tome kako je Poglavnik "prodao" Dalmaciju!? Poslije toga uzmite kartu NDH i uporedite je sa ovom današnjom. Ima razlike. Jer: "Size does matter!" (veličina je i te kako bitna). Davno je naš Marko rekao: "E moj narode...." Dođe mi da uzmem trstiku, odem na svjetionik i pošaljem sve u 3 lijepe PM. "ZA DOMOVINU SPREMNI"

[preporodbn]

Kako je Banja Luka po drugi put ubila svoje oslobodioce

Kako je Banja Luka po drugi put ubila svoje oslobodioce

Obilježavanje Dana grada i pobjede nad fašizmom prestalo je još 1992. godine, kada je Šeher temeljito očišćen od ‘nepodobnih’.

Danas će se u Banjoj Luci formalno obilježiti “dan grada”, a ne ono što uistinu jeste – Dan oslobođenja Banje Luke od nacističkih okupatora i domaćih fašista, ustaša i četnika.

Piše : Srđan Šušnica 

Ovaj dan je nestao sa kalendara  u proljeće 1992. godine, čim je…