#Srpski crkva

[putovanja-i-osecanja]

Srpski Notr Dam

Na nešto manje od petnaest kilometara od Knjaževca, na obali Trgoviškog Timoka, smešteno je selo Donja Kamenica.Na prvi pogled, selo nalik desetinama drugih staroplaninskih sela: uzani most koji vodi preko mirne reke i prašnjavi put koji se nastavlja dalje ka centru sela – Bairu. Ipak, Donja Kamenica ni kom slučaju nije obično selo.Seoskim trgom dominira neobična građevina – misteriozna Bogorodičina crkva za koju se pretpostavlja da je nastala krajem XIII ili početkom XIV veka. Ne smete propustiti priliku da uživate u njenoj lepoti. Teško je reći kada je lepša – u proleće, kada procveta predivni vrt ili u jesen kada priroda oboji sve u boje ruja. Lepa je i zimi, kada će vas neodoljivo podsetiti na prizore sa starih razglednica. . . .

serbia #serbiaphoto #srbija #instaserbia #serbianature #obidjisrbiju #srbijauslikama #instagramsrbija #mojasrbija #serbiatravel #serbiatourism #myserbia #vidisrbiju #seeserbia #turistickaorganizacijasrbije #upoznajsrbiju #lepotesrbije #beautyserbia #discoverserbia #turizamsrbija #istrazisrbiju #exploreserbia #visitserbia #posetisrbiju #dozivisrbiju #knjazevac #donjakamenica

[dailyrun]

Šokantno otkriće: Kristina Spremo je rasturila brak Jarića i Lime!

Kako saznaju srpski mediji razlog razvoda Adrijane Lime i Marka Jarića je aktuelna učesnica "Parova" Kristina Spremo.

Košarkaš je navodno varao manekenku sa Kristinom i ona je direktno kriva za razlaz dvoje supružnika.

Kristina i Marko su se sreli u jednoj diskoteci u kojoj ih je zajednički prijatelj upoznao a varnice među njima planule su već na prvi pogled.

Spremo je zavela Jarića svojim prljavim plesom u krilu.

Kako se tada nagađalo, Kristina i Marko su se sreli u jednoj diskoteci u kojoj ih je zajednički prijatelj upoznao, a varnice među njima planule su već na prvi pogled.

A po čemu je njegova tadašnja supruga Adriana Lima bila poznata - po izjavi da je u brak ušla nevina i da je htela da bude časna sestra.

driana Lima se zaručila za srpskog NBA igrača Marka Jarića, u junu 2008. godine. Par se venčao na Dan zaljubljenih naredne godine. U maju 2009. je objavljeno kako je Lima zatražila srpsko državljanstvo, ali joj ono nikada nije odobreno. Par je objavio da se rastaju nakon pet godina braka. Razvod je okončan u martu 2016. godine. Lima je katolkinja koja ide na misu svake nedelje.

U aprilu 2006. godine, u intevjuu za magazin GQ je izjavila kako je devica, te da će tako i ostati sve do braka. Takođe je izjavila da smatra da je abortus zločin, te da se slaže sa svime što crkva propoveda.

Poznato je i da Lima donosi Bibliju u bekstejdž, te se moli pre nego što izađe na pistu. Pre nego što je postala manekenka, želela je da bude časna sestra. Veoma je spiritualna, veruje u energiju, prirodu i duhove.

[zoranphoto]

‘PRVI NAPAD NA SRBE, SRBIJA NEĆE SJEDITI SKRŠTENIH RUKU!’ Jezive scene u Beogradu, Vučić doslovno urla: Traži da oporba hvali njegove poteze

Večeras se u 19 sati u Beogradu ispred Doma Narodne Skupštine održava skup Srpske napredne strane ‘Srbija nade’ na kojem će se obratiti i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Od ranog jutra autobusi su stizali u Beograd iz svih dijelova zemlje, a Vučić tvrdi da današnji skup nije miting SNS-a kao ni kontramiting, jer je jedini koji se održava na današnji dan. Srpska napredna stranka u četvrtak je pozvala sve ljude dobre volje da dođu na „najveći skup u povijesti Srbije“. https://www.youtube.com/watch?v=RXgu_QMsmDg   20:00 Govori Aleksandar Vučić     “Naravno da ste i danas pokazali nevjerojatnu ustrajnost, da stojite na kiši sve ove sate, na pljusku, Imam samo da vam kažem. Kad smo ujedinjeni i zajedno, tad nam nitko ne može ništa. Govorili su mnogi prijatelji moji večeras, koji predstavljaju Srbiju i srpski narod. Najvažnije mi se čini da samo snažna i jedinstvena Srbija može izaći iz problema. Danas imamo rat u Ukrajini, mnogo pritisaka na naš narod i Republici Srpskoj. Opet se vraćam na našu djecu. Mi smo poslije jezivih tragedija, znajući da moramo da radimo, da delamo, donijeli najviše prikupili smo više od 50 tisuća cijepi i minskih eksplozivnih sredstava. Uveli smo policajce u škole. Gotovo svuda. Mnogo psihologa. To je naš posao, posao države. Došao sam i zbog drugih stvari. Pozivam te političare, o kojima ja mislim sve najgore. Na razgovore. Na dijalog. Kažu da kritiziraju pa imate realityje. Pa eto, ukinuli smo ih. Ali neće oni na ovim televizijama. Zato što im je bilo sve vrijeme jedno na umu: Da mene sruše, da sruše vladu Srbije. Poručujem im da ih pozivam na razgovor. Ali prelaznih vlada neće biti, dok sam živ, birat će se na izborima, narodnom voljom”, vikao je Vučić s govornice.

‘Ja sam vaš sendvičar i bot’

“Mi sami donosimo svoje odluke, kome ćemo ili nećemo donositi sankcije. Tako se ponaša ozbiljna država, a mi smo država. Mi smo Srbija. Vidjeli smo ovih dana i napade na Srpsku Crkvu. Ne smije se rušiti crkva, tome moramo stati na kraj”, rekao je i nastavio: “Pred nama je težak period. Oko Kosova i Metohije najteži. Nemamo kud. Pritisli su nas lažima sa svih strana. Borit ću se za svaku sekundu mira da traje. Ali vam kažem, prvi napad na Srbe na Sjeveru Kosova, Srbija neće sjediti skrštenih ruku!”, rekao je. Znam da ste se smrzli, da sam vam dojadio. 11 godina sam služio vjerno i odano i svojoj državi i svojoj narodu. Možda čak i vjernije nego neki mogu zamisliti. 11 godina sam i na čelu SNS-a, najveće stranke divnih ljudi. Danas govorim zadnji put kao predsjednik SNS-a, dolaze sada neki drugi divni ljudi. Ja sam vaš i sendvičar i bot jer vi ste narod. Uvijek ću biti uz narod. Oni kažu da vas je netko natjerao da dođete ovdje, vas koji ovdje stojite na kiši. Sram ih bilo”, rekao je. Dodao je da će od subote Srpska napredna stranka imati nekog drugog na čelu, a on će biti samo “predsjednik svih građana”, a ne predsjednik političke stranke. “Zahvaljujem se i svim vama Srbima koji ste stigli iz Republike Srpske, iz Crne Gore, iz Sjeverne Makedonije, iz Hrvatske. Mi smo jedan narod. Period najteže borbe je pred nama. Borite se”, nastavio je srpski predsjednik. “Najvažnije pitanje nakon 3. i 4. svibnja je pitanje jedne majke od ubijenih djevojčica: Čemu smo učili djecu, čemu smo ih učili danas i čemu sutra? Mržnji ili zajedništvu, istim pravima za sve ili većim pravima za neke?”, nabrajao je Vučić. “Hoće li naša djeca sutra znati reći dobar dan, hvala, molim, izvolite. Ili će misliti da se nema što pričati, da su oni drugi neprijatelji. Hoće li se vrebati na ulici ili će znati osmjehnuti se i javiti. To su pitanja o kojima rijetko govorimo. Ja sam večeras želio govoriti na drugačiji način”, rekao je. “Kao da su namjerno čekali da značajan broj muškaraca dođe u Beograd, da bi napali općinske zgrade na sjeveru Kosova”, rekao je Vučić. 19: 40 Ivica Dačić govorio o Miloševiću “Prije 30 godina sigurno nisam vjerovao da ću ikada govoriti na skupu protiv nasilja, nasilja Srba nad Srbima“, rekao je na početku Ivica Dačić, lider SPS-a. “Znate li kako svijet gleda na narod koji proda svog vođu? To ne damo! Ne damo predsjednika. Taj predsjednik kojeg smo prodali, on je rekao što će se dogoditi ako do toga dođe…” 19:00 Glumac spominje građanski rat Glumac Lazar Ristovski rekao je da ovaj miting pokazuje da postoji Srbija van Beograda. On je upozorio da ako se ova konfrontacija u društvu nastavi daljim zaoštravanje odnosa i mržnjom prijeti opasnost od građanskog rata. Kako je rekao, dva su načina da se ova situacija riješi, a oba podrazumijevaju katarzu. “Jedna je zajednička katarza kroz zajednički zagrljaj u kojem bismo prolili suze radosnice, a u to malo vjerujem. A drugi način je da se desi katarza u kojoj pada krv na ulicama, gori Skupština i u kojoj se gine. U tom slučaju Srbija se vraća 100 godina unazad”, upozorio je Ristovski.   18:50 Očekuju se govori Govornici na skupu će biti predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, vođa SPS-a i šef diplomacije Ivica Dačić, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik i šef mađarske diplomacije Peter Sijarto. 18:40 Dok su na skupu, boje se da im Albanci ne upadnu u domove Žena koja se predstavila kao Mirjana iz Gnjilana na skup je, kaže, putovala 12 sati. Ona se boji da njeno mjesto ne bi napali Albanci dok su svi odrasli na skupu u Beogradu. “Dolje se jako teško živi, ali vjerujte da mi teže pada što sam danas došla ovdje. Izgubila sam cijeli jučerašnji dan, zatim danas, pa sutra i vidjet ću djecu tek prekosutra. Skoro četiri dana ću biti odsutna od kuće. Gnjilane je prazno, svi radni ljudi su došli u Beograd, dolje su ostali samo stari i nemoćni s djecom. Ne dao Bog da krenu Albanci, tko će im pomoći? Pojedoh se od brige cijelo jutro”, kaže Mirjana. Ona kaže da već 20-ak godina radi u državnoj firmi i da je znala da će morati na skup. “Ovo je tiho silovanje. Silovanje. Drugačije se ne može nazvati. Ostavili smo djecu dolje da bismo došli ovdje. Pokvario nam se autobus ispred Leskovca, mislite da je netko došao da nas pita kako smo? Tretiraju nas kao stoku, samo im je bitno ‘da smo sve na broju’. Kao ovce. Ima li nade za bolji život? Možemo li da se nadamo? Nemamo ništa protiv predsjednika, da se razumijemo. Ali ova prisila da dođemo ovdje je silovanje”, govori Mirjana za Novu.rs 18:20 Snajperisti na krovovima, helikopteri u zraku Na krovovima zgrada oko Skupštine Srbije raspoređen je veliki broj policajca i snajperista. Osim toga, područje Palače Srbija nadlijeće helikopter. Politički analitičar Cvijetin Milivojević rekao je da mu miting SNS-a i Aleksandra Vučića liči na kontramiting Slobodana Miloševića iz 1996. godine. „Oni koji su došli u Beograd imaju samo jednu jedinu rečenicu na pitanje o tome zašto su na mitingu, to je da daju podršku predsjedniku. A, za šta mu daju podršku?”, rekao je Milivojević. 18:00 Postavljaju se transparenti SNS iz različitih delova Beograda, svi u isto vrijeme. 17:40 Neki se vesele, neki strahuju za posao Ministar financija Siniša Mali poziva sve da izađu na ulice. “Svi smo zajedno došli, atmosfera je sjajna, pozitivna, došli smo da podržimo predsednika. Želimo da pokažemo kako smo solidarni jer je tako Srbija nepobediva”, rekao je.   Međutim, nije svima tako bajno. Mirjanu, samohranu majku četvero djece s Kosova, natjerali su da dođe na kontramiting. “Ne smijem izgubiti posao. I ovi što mašu sa zastavicama su istog mišljenja kao i ja”, rekla je . 17:00 Ne smiju davati izjave novinarima Preko 2200 autobusa dovozi ljude u Beograd. Većina njih nije željelo dati izjave za medije rekavši kako su ih upozorili da ne smiju davati izjave, već su za to zaduženi njihovi glasnogovornici, što bi značilo da je svaka grupa, možda autobus, imala čovjeka koji je bio zadužena za sve, pa i za davanje izjava. 16.04 Aktivisti poderali štandove  Šef odborničke grupe Srpske napredne stranke (SNS) u Skupštini grada Beograda Aleksandar Mirković izjavio je da su mladi aktivisti i gradski odbornici te stranke napadnuti danas tokom priprema za skup „Srbija nade“. “U sumanutom napadu prepunom pretnji (predsedniku Srbije i SNS) Aleksandru Vučiću, najprizemnijih uvreda, pocijepana su i četiri štanda. Posebno zabrinjava što je lice koje je sve ovo učinilo ponavljalo prijetnje koje smo do sada i čuli,kako ‘nećemo još dugo’, kao i da će “osveta biti surova“, naveo je Mirković u priopćenju. 14:45 Izmjene u prometu Od 13 sati do kraja dana trolejbusi i tramvaji neće prometovati Beogradom, dok će veliki broj autobusnih linija promijeniti trasu zbog održavanja najavljenog skupa “Srbija nade”, objavljeno je iz beogradskog ureda za promet. 14:30 Deseci autobusa iz Leskovca Deseci autobusa, kombija i privatnih vozila krenulo je nešto prije 11 sati iz Leskovca na miting SNS-a u Beogradu. Članovi i simpatizeri stranke okupljaju se od ranog jutra u glavnom gradu Srbije. Vežite se. Počinje ludilo. pic.twitter.com/cambuic4AN — Aleksandar Jerkovic (@jerkovic_sasa) May 26, 2023   14:00 Građani iz Niša stigli u majicama s likom Vučića, znakovima Pinka i Happy TV Kamera N1 Srbija zabilježila je događaje u Nišu, gdje su se ljudi okupljali ispred željezničke postaje i nosili natpise: Uvijek uz Vučića, ali i zanimljive simbole na odjeći. Naime, nekolicina njih je na bijelim majicama kraj Vučićevog lika, nosila i logo televizija Pink i Happy. Zanimljivo, neki od zahtjeva građana koji su ranije prosvjedovali ulicama Beograda je bio ukidanje nacionalne frekvencije televizijama Pink i Happy, kao i ukidanje reality programa na tim televizijama. Ljudima se dijele i sendviči iz vrećica s likom Vučića Dnevno.hr     Read the full article

[mentalnahigijena]

Dimitrije Najdanović – tvorac zloglasne kovanice ‘Svetosavlje’ koja je središte velikosrpstva! „Tvorac kovanice svetosavlje je pravoslavni sveštenik i ljotićevac, otac Dimitrije Najdanović (1897-1986).“ (Vladimir Veljković, Svetosavska politička konfuzija)… Bit ove nacionalne ideologije, duboko ucijepljene u svijest Srbije do danas,  je sintagma: jedan narod, jedna religija u jednoj državi, etnički očišćenoj od svih onih koji nijesu Srbi. ‘Svetosavlje’ je ideologija koja je od svojih početaka 1930-ih prožimala konzervativne političke i društvene sfere srpskog nacionalizma s duhovnom konotacijom, odnosno dominnantnom i malignom ulogom tkzv. Srpske pravoslavne Crkve tačnije crkve države Srbije. Ona je nastala na duhovnim konceptima Svetosavlja koji su počeli prožimati srbijansko društvo krajem 19. vjeka nakon državne samostalnosti Srbije. Njeni najznačajniji ideolozi su pravoslavni episkop Nikolaj Velimirović i srbijanski profašistički političar Dimitrije Ljotić. Moderno viđenje svetosavlja, kao neospornog izvorišta srpskog ekskluzivizma i velikodržavlja, najotvorenije je 1935. izrazio žički episkop (biskup) i ljotićevski ideolog epiksop Nikolaj Velimirović u brošuri „Nacionalizam Svetoga Save“ (ovaj episkop je kanonizran od crkve Srbije). Ključna je episkopova  teza, naime, bila daje »nacionalizam srpski…najstariji u Evropi«, odnosno da je “Adolf Hitler u osmišljavanju njemačkog nacionalsocijalizma preuzeo 700 godina stare ideje toga srpskog „svetitelja,genija i heroja“…. Dimitrije Najdanović je bio jedan od najvećih teologa crkve Srbije između dva svjetska rata kada je utemeljio i tri časopisa: Svetosavlje, Put i Hrišćanske misli. Nakon rata bježi iz Jugoslavije, gdje se u Linzu našao u kampu zajedno s ruskim izbjeglicama iz Srbije i Vojvodine. Odlazi u Englesku, a zatim u SAD i Kanadu. Umro je u SAD-u 1986. godine u dubokoj starosti, a bio je pravoslavni sveštenik i u SAD-u i Kanadi. Kada je došao u Montreal dao je izgraditi crkvu Srbije koja je posvećena u septembru  1964. godine. Izraz svetosavlje prvenstveno se odnosi na pokret unutar crkve Srbije "Srpske Pravoslavne Crkve (SPC)" koji se pojavio sredinom 19. vjekaa, a naziv je dobio po utemeljitelju "SPC-a" Sv. Savi. Javlja se istodobno sa željom za samostalnom Srbijom, što ona i postaje nakon Berlinskog kongresa 1878. godine. Svetosavlje je prvotno porodična ideja, te ovaj pokret nema tendenciju ekumenske saradnje. Istodobno kada svetosavlje, pojavljuje se i Ćirilo-metodijanski pokret na čijem je čelu bio prvi vrhbosanski nadbiskup dr. Josip Stadler, a koji je nastojao zbližiti pravoslavce i katolike. Između dva svjetska rata Svetosavlje poprima značaj političko-kulturološko-duhovnog obriz koji u svojoj biti ima izraziti šovinisitčki i velikosrpski karakter. Svetosavski nacionalizam – što je to? U današnje vrijeme prisutno je svođenje svetosavlja na nacionalno-političku ideologiju, spoj srpskog nacionalizma i klerikalizma, što se još naziva i svetosavski nacionalizam. Ova ideologija je nastala 1930-ih godina u Kraljevini Jugoslaviji. Naziv je dao Dimitrije Najdanović, a najznačajniji ideolog bio je pravoslavni episkop Nikolaj Velimirović koji je propagirao odbacivanje „svih stranih običaja i površnih zapadnih tradicija“, uključujući demokratiju, jednakost, individualizam, vjersku snošljivost i druge vrijednosti modernizma. Bit ove nacionalne ideologije je sintagma: jedan narod, jedna religija u jednoj državi koja okuplja sve Srbe. Svetosavski nacionalizam se u duhovno-politčkom smislu poziva na svetog Savu, prvog srbijasnkog arhiepiskopa iz 13. vjeka, i sina srpskog vladara Stefana Nemanje koji je rođen kao rimokatolik, te je bio kršten u Katoličkoj crkvi. Preteča Srpske pravoslavne crkve je Žičko-pećka arhiepiskopija, koja je zalaganjem Svetog Save stekla upravnu samostalnost (autonomiju)  1219. godine. Srbijanska pravoslavna crkva kao svoju preteču navodi i u, autokefalnu pravoslavnu crkvu sa sjedištem u Peći (Pećka patrijaršija), koja je postojala u periodu između 1346.-1463. i 1557.-1766. godine, dakle puno kasnije od vremena kada je živio Sava Nemanjić. Savremena Srpska pravoslavna crkva je uspostavljena 1920. godine stvaranjem Jugoslavije, što se dobrano krilo i krije od javnosti,  ujedinjenjem mjesnih pravoslavnih crkava. Prije toga su postajale Beogradska mitropolija, Karlovačka patrijaršija i Cetinjska mitropolija (koja je u stvarnosti središte Crnogorske pravoslavne crkve kojoj SPC negira antokefalnost), dalmatinske i dabrobosanske (pod jurisdikcijom Carigrada). Nadležnost nad pravoslavnim vjernicima Makedonije je stečena isplatom Carigradskoj patrijaršiji, te zabranom Bugarske pravoslavne crkve na tom teritoriju. Tkzv. Srpska pravoslavna crkva – nositeljica ideje militantnog svetosavlja U beogradskoj se politici proteklih vjekova mnogo toga mijenjalo, mahom u krvavim unutar srpskim obračunima i prevratima, ali velikosrpstvo kao temeljno nacionalno opredjeljenje nitko nije ozbiljnije dovodio u sumnju. Razlog je tome u činjenici da je glavno uporište te ekspanzionističke ideologije u tkzv., Srpskoj pravoslavnoj crkvi, zasigurno najvećem autoritetu srpskog naroda. Pravu prirodu Srpske pravoslavne crkve, nositeljice ideje svetosavlja,  u političkim zbivanjima u hrvatskim zemljama, a i šire, prvi je od hrvatskih intelektualaca shvatio i opisao utemeljitelj hrvatske geopolitike dr. Ivo Pilar (1874.-1933.). On je o SPC-u zapisao: „Srpska pravoslavna nacionalna crkva provedbeno je sredstvo; ona je više jedna socijalno- politička borbena i osvajačka organizacija nego vjerska zajednica, a o njezinoj se moći dugo nije stvorilo zadovoljavajuću predodžbu.“ O osvajačkom karakteru SPC-a Pilar je dodao: „Pravoslavna crkva proširuje svoju vjeru tako da pravoslavna država najprije osvoji tuđe zemlje i da onda u osvojenim zemljama širi svoju vjeru uz pomoć čitave snage osvajačke države. Budući da je u svakoj vjeri usađen nagon da se proširi, jer ne širiti se, znači isto što i uzmicati, to je vjerski moment koji djeluje u pravoslavnoj državi kao stalan poticaj za ekspanzivnu politiku. Zato vidimo da su pravoslavne države stalno nemirne i da teže za proširivanjem.“ Polazeći od teze da je upravo on jedini autentični tumač narodne svijesti i savjesti, srpska je crkvena hijerarhija bezrezervno prihvaćala sve režime: jednako i Nedićev kolaboracionizam tokom Drugoga svjetskoga rata, ali i komunistički ateizam poslije njega, samo ako je to u danim okolnostima bilo sukladno velikosrpskim ciljevima ili, barem, „očuvanju srpske biološke mase“. Svetosavlje je u stvarnosti rigidna i ekskluzivna ideja velikosrpstva Problem s pravoslavljem nastaje kad se ono svodi na svetosavlje, rigidnu i uskogrudnu, profanu ideologiju svesrpstva, nastalu sintezom militantnog nacinalističkog pansrpstva i srbijanske verzije pravoslavlja. Svetosavski ideolozi poistovjećuju ciljeve Srpske pravoslavne Crkve s ciljevima srpske države. Svetosavlje je tako druga riječ za srpski imperijalizam. U praksi svetosavlje znači širenje granica srpske države na sva područja gdje se nalaze “srpski grobovi”. U izvornom hršćanstvu Bog je središte Radosne vijesti. U središtu svetosavlja stoji srpstvo kao religija, jer tko pogine za srpstvo, bez obzira na odnos prema vjeri, proglašava se mučenikom pravoslavne crkve. Sama riječ religija (lat. religio: vjera) potječe od latinske riječi religare: povezivati s transcendentnim ili okupljati oko transcendetnoga. Pojam transcendentan označava ono što postoji nezavisno o našoj spoznajnoj svijesti natprirodno, nadosjetno, nadiskustveno ili jednom riječju – Bog. Bez ove duhovne dimenzije vjera se pretvara u nešto magijsko, prizemno, ovozemaljsko s lažnim porukama poput širenja političkih ideologija o „nebeskom narodu“, što svetosavlje i jest. Svetosavlje – religijski nacionalizam Religijski nacionalizam unutar pravoslavne Crkve označava se teološkim terminom filetizam (od grčke riječi φυλή – file = rod, pleme). Filetizam je na sinodi pravoslavlja u Carigrdu 1872. osuđen kao hereza s obrazloženjem da se sudbinu hršćanske vjere ne smije miješati sa sudbinom bilo kojega posebnoga naroda ili rase. Činjenica je pak da se filetizam u svetosavlju i u 21. vjeku nesmetano prakticira. To potvrđuje diskretno srpski episkop Maksim, episkop srpske vjerničke zajednice u Americi, kad kaže: „Ukoliko duhovni vid ne ide s onu stranu fenomenološkog [fetišiziranje nacionanoga], tada se ne razlikujemo od publicista, ne unosimo nadu na buduće, ne pozivamo eshatološku slobodu koja prevodi na drugu obalu“. (Politika, 07.07.2014). Srpsko svetosavlje slično vidi i njemački istoričar Ekkehard Kraft: „Renesansa nacionalizma u Jugoslaviji pomogla je Srpskoj pravoslavnoj Crkvi k novom političkom značenju, koja se za vrijeme Tita držala čuvaricom nacionalnih interesa srpstva. Koliko je ona jako obilježena nacionalističkim idejama, pokazalo je njezino ponašanje tokom oružanih sukoba devedesetih godina. Na tom temeljnom stajalištu i fiksiranju na vlastitu naciju ništa se bitno nije promijenilo do danas. Ona i dalje njeguje srpski mit žrtve i jedna je od onih snaga koje žestoko odbijaju samokritičko sučeljavanje s nedavnom prošlošću“. (NZZ, 15. 6. 2006, str. 9.) Primjer: Okupirani  Vukovar kao cilj svetosavlja Vukovar spada pod jurisdikciju  Srpske pravoslavne crkve, Eparhije osječkopoljske i baranjske sa sjedištem u Dalju gdje je i saborna crkva. Nakon okupacije Vukovara u grad su uvedeni isključivo ćirilićni natpisi, te je postavljen veliki spomenik Draži Mihailoviću, a cijelo ozračje u gradu bilo je ekskluzivno svetosavko: jedan narod, jedno pismo, jedna vjera – srpska. Za druge ideje i druge narode u Vukovaru nije bilo života. Postojali su i prijedlozi da se sjedište eparhije preseli iz Dalja u Vukovar, „sveti grad srpstva“. Taj prijedlog je obnovljen 2013. godine. Pravoslavni Srbi su, u tipično svetosavskom stilu, „vukovarsku žrtvu“, premda je nad Hrvatima počinjen genocid, proglasili svojom pobjedom, a okupaciju Vukovara obilježavali su kao oslobođenje Vukovara. I danas se to čini u Srbiji i dijelu javnosti, a Vukovar se smatra “srpskim gradom i vekovnim ciljem Srba”. Na okupiranim područjima, gdje je počinjen genocid, pokušava se utemeljiti nova srpska pravoslavna eparhija, te na temeljima starog baroknog hrvatskog razrušenog grada Vukovara obnavlja i gradi novi srpski, svetosavski grad Vukovar. Tako „vukovarska žrtva“ postaje religijsko-nacionalno sjećanje „žrtve srpskog naroda“ utemeljeno na ideologiji svetosavlja, s ciljem ostvarenja velikosrpskog sna Velike, odnosno Nebeske Srbije, što je bit i osnovni cilj svetosavlja. Svetosavlje kao ideologija je duboko, čak i podsvjesno, implementirano u sve dijelove srbijanskog društva, te kao takvo predstavlja potencijalni detonator za ekspanzionističke ciljeve velikosrba. *O političkoj i moralnoj kaljuži Svetosavlja uvjerljivo i argumentirano govore knjige: Ljubica Štefan: „Srpska pravoslavna crkva i fašizam“ Mile Bogović: “Srpsko pravoslavlje i svetosavlje u Hrvatskoj u prošlosti i sadašnjosti”.

[balkanin]

Crna Gora nije daleko od ambisa građanskog rata. ‘Padne‘ li ona, zna se tko bi bio sljedeći

Crna Gora nije daleko od ambisa građanskog rata. ‘Padne‘ li ona, zna se tko bi bio sljedeći

Vlado Vurušić Je li mučno i nimalo sveto ustoličenje novoga crnogorsko-primorskog mitropolita Joanikija Mićovića u dimu suzavca i snazi pendreka na Cetinju, bastionu crnogorstva, početak završne faze realizacije Vučićeva (i kremaljskog?) projekta “srpskog sveta” te posljednja bitka za opstanak nečega što se zove crnogorska država i nacija? Crna Gora već dugo hoda po rubu pameti, nad ambisom koji…

[senatme]

Sa Cetinja poručeno: Druge domovine do Crne Gore nemamo i nećemo dozvoliti njenu klerikalizaciju, fašizaciju, asimiliaciju

#Cetinje poručilo: Druge domovine do Crne Gore nemamo i nećemo dozvoliti njenu klerikalizaciju, fašizaciju, asimiliaciju u "srpski (polu)svet"!

Cetinje, 22 08 2021 – Sa Cetinja poručeno: Druge domovine do Crne Gore nemamo i nećemo dozvoliti njenu klerikalizaciju, fašizaciju, asimiliaciju Sa Cetinja poručeno: Druge domovine do Crne Gore nemamo i nećemo dozvoliti njenu klerikalizaciju, fašizaciju, asimiliaciju i upatanje u tzv. “srpski svet” Na Cetinju se danas kod spomenika Lovćenska vila, prema nezvaničnim podacima policije okupilo oko…

[cgvijesti]

Evo kako je Porfirije razumio Konstraktinu pjesmu

Evo kako je Porfirije razumio Konstraktinu pjesmu

Patrijarh srpski Porfirije ocijenio je, komentarišući stih “I šta ćemo sad” iz pobjedničke pesme Ane Đurić Konstrakte (“In Corpore Sano”) koja će Srbiju predstavljati na Evroviziji, da Crkva – koja nije ni staromodna ni moderna već savremena – “daje mogućnost svakome ko traga za smislom svoga postojanja u istoriji i vječnosti” za “odgovore na najdublja suštinska pitanja”. „Ovih dana u jednoj…

[prijedor24]

NARODNI ZBOR I „VEČE OJKAČE“ U MOŠTANICI

Sinoć je, uoči praznika Preobraženja Gospodnjeg, kod manastira Moštanica održan tradicionalni narodni zbor, koji je okupio više hiljada ljudi. Narodni zbor posjetio je i srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik, koji je iz Moštanice poručio da ovakvim skupovima oko svetinja srpski narod pokazuje posvećanost vjeri i Srpskoj pravoslavnoj crkvi. – Crkva je jedan od najznačajnijih elemenata našeg…

[urbanidesnicar]

Pinjurom u oko

Nije li čudno da skoro niti jedna Vlada u svijetu, nije uvela obvezno cijepljenje za svoje zastupnike? Što se čeka, ako je cjepivo sigurno i učinkovito? I zašto je represivni aparat skoro uvijek na strani vladajućih? Mlate, prijete i hapse narod, kao da se radi o najgorim kriminalcima. A ti ljudi samo žele slobodu. Neće na dobro...

Ovcama ovo ne smeta, jer uživaju slušati zapovijedi. Svoga mišljenja nemaju i vazda je partija mislila za njih. Teško je danas ostati svoj, ali drugoga izbora nemamo. Gledaj, čitaj, istražuj i misli svojom glavom. I ni pedlja ne popuštaj. Za one koji ovo čitaju, uopće nisam zabrinut. Ljudi smo, nismo komunjare. 

SVI ĆEMO UMRIJETI!  NEMA NAM SPASA! KATAKLIZMA! Ovako sluganski mediji "umiruju" narod u vezi gripe, kojoj od milja dadoše ime po Meksičkoj pivi. Corona. Zašto se slijedeća varijanta ne bi zvala Žuja? A ova "Delta" uopće nije novi oblik virusa. Radi se o zarazi koju šire cijepljeni. Pretjerujem? Svi podaci su dostupni, samo se treba malo potruditi. Normalno da ćemo svi umrijeti. Iz izvora bliskih pouzdanim izvorima, upravo saznajem da nitko ne živi vječno. Samo mi je Manolić sumnjiv...

Mediji su u službi ZLA. To znamo. Sjetimo se četničke propagandne mašinerije prije rata. Koja i te kako snosi dobar dio odgovornosti za agresiju. Je li itko odgovarao pred sudom? Uozbilji se sinko i ne postavljaj glupa pitanja. Primjer? Kad Zaviša iz Bajine Bašte odgleda vesti, vas se nasekira i skoči mu "pritisak". Obuće čukundedinu uniformu sa Solunskog fronta, mazne bocu šljive i ide da brani srpstvo. Kod Ustaša su dobili po vagini, ali su zato jamili pola BiH. Dakle 1:1. U tijeku su produžeci i borba za preostali "srpski svet".

Virus je do sada u Hrvatskoj ubio dva i po čovjeka, jednog štakora i krdo golubova. Ali soroščad ne posustaje. Očekivano. Hoće li barem oni odgovarati? Ovisi tko će pobijediti. ZATO TREBA PAMTITI. Imena svih onih, koji su na bilo koji način opravdavali ovaj MEDICINSKI GENOCID. Došlo je doba kad se točno vidi tko je čovjek, a tko shupack. Poslije rata smo se kvalitetno zajebali i dosta nam je njih prošlo ispod radara. Ovaj put ne će. Sigurno.

"Ta patetika oko slobode nakon toliko preminulih i troškova koje smo imali, meni djeluje neozbiljno”, kaže ON. Koji preminuli i koji troškovi, potrebiti druže? Pokaži nam javno spisak ljudi koji su umrli ISKLJUČIVO od korone. I ne računaj staračke domove. Tebi je sloboda "patetika" jer si ROB. Ne smiješ se ni popišati kako treba, bez dozvole EU kolega. Ti si duboko nesretno biće, samo što to još nisi skonto. A mi odustati nećemo. NIKADA. A tu već imate problem. Nerješivi problem.

Nad učiteljicom Bernardom Jug se provodi kriminalistička istraga. Zašto? Usudila se javno iznijeti neoborive i ISTINITE činjenice. A to je u Plenkijevom kalifatu kazneno djelo. Prenosim dio objave sa FB, pa procijenite sami što je tu sporno? "Ako kao pripadnik če*nika silujete žene, i dalje možete biti policajac ili načelnik policije i ceriti se u lice tim ženama svakodnevno u Vukovaru. Ali neprijateljski mediji i hrvatske feminjarske fu&e, nikada neće pokrenuti nikakav medijski linč na vas. Nikada. Jer zlo se ne smije mrziti. Mrze samo dobro. To su oni. Prepoznajete ih ovih dana. Napadaju sve nas koji branimo ljudska prava i osnovne slobode." Moj duboki naklon i puna potpora gđi. Bernardi. Da nas je više ovakvih, gdje bi nam kraj bio?

Za ljubitelje novopečenog domoljuba zvanog RAZUMNI, hladan tuš. Malog Zokija je poslalo u UN. Da i guzica vidi puta. Tamo je kao pravi poslušni globalista drobio o "klimatskim promjenama", multikulturalizmu i ostalim pizdarijama. Očito je da MAHNITI ima jednu priču za domaće sobarice, a sasvim drugu za strane gospodare. Zašto? Jer su ga oni i doveli na položaj.

Postoje i obratni primjeri. Dr. Gordan Lauc me pozitivno iznenadio, jer u zadnjih nekoliko mjeseci istinu zbori. A još je uvijek savjetnik Vlade? Momak je talentiran i možda bude nešto od njega? Pitanje je dana, kada će ga proglasiti ludim i maknuti iz medija. A kako to izgleda, najbolje znaju: Dr. Sladoljev, Dr. Jurinčić, Prof. Pavelić i mnogi drugi, koji su unatoč svemu ostali svoji i nisu prekršili Hipokratovu prisegu. Od srca im hvala.

Kada bi slušali eminentne, korumpirane "znanstvenike", svatko bi od nas nosio ronilačko odijelo i bocu sa kisikom. A cjepivo bi nam svako jutro davala blagajnica u Konzumu, dok kupujemo kruh i mlijeko. Tek bi se doma mogli malo opustiti. Staviti astronautsku kacigu na glavu i izvaliti se na kauč. Gledanje HTV bi bilo obvezno, a izvješće stožera bi se repriziralo svako pola sata. Za one koji nisu iz prve shvatili. Djeca bi u školi pjevala: "Od kolijevke pa do groba, najljepše je novo-normalno doba." Vjekovima me muči jedno pitanje, na koje nikako ne mogu naći odgovor. Znam da ima savjesnih građana, koji i u privatnosti doma svoga nose maske. Kako ti parovi upražnjavaju oralni seks? Pitam za netjaka od susjede, sa babine strane.

U slobodno vrijeme se bavim psihijatrijom. Čisto volonterski. Pa sam nakon jednominutnog razmišljanja, zaključio slijedeće. Naša dijagnoza uopće nije komplicirana. Majka svih problema je to, što smo previše fini. I prema vanjskim i unutarnjim neprijateljima. Taj tradicionalni Hrvatski običaj, treba pod hitno zaboraviti. "TKO TEBE KAMENOM, TI NJEGA ZOLJOM". A ne kruvom. Djeca u Africi gladuju, a mi bi se gađali pecivom? Ne ide to tako, kume moj. SAMO STARI ZAVJET HRVATA SPAŠAVA. 

Čika Jova Jovanović - Zmaj (zvani Dragon), je davno napisao: "Gdje god nađeš dobro mjesto, tu drvo posadi". U Vastaškoj obradi, ovo zvuči malo drugačije: "Gdje god četnika vidiš, 2 metra ispod zemlje ga posadi". A za jugo-nostalgičare je potreban profinjen pristup. Jer se radi o osjetljivim i emotivnim spodobama. Nježno ih ubosti pinjurom u oko i potočati u živo vapno. Da lakše stanu u ekspres lonac.

Nakon helikopterskog desanta na Cetinje, četnici se okreću Kosovu. Navodno je netko oduzeo nevinost Kosovki devojci? Pa se vascela četnička vukojebina digla na noge. Bojim se da će ga lagano podudlati, jer su Albanci izuzetno hrabar i ponosan narod. Nas se to ne smatra. Jer nam Vladu odavno sastavljaju, vojvoda Pupimir i ZZ TOP ekipa iz SPC. Rješenje? Žilet ili britva pod grlo. Mislim na brijanje...

Što god čujete iz službenih izvora, zaboravite. Jer lažu ko' srbi. Glede "sigurnih i efikasnih" cjepiva, stanje je slijedeće. U bolnicama liječe CIJEPLJENE osobe Ivermektinom i monoklonskim antitijelima. DA IM SPASE ŽIVOT! Jer je više ljudi umrlo od cjepiva, nego od kung-fu gripe. Necijepljeni se NAMJERNO spajaju na respiratore, kako bi ispalo da samo oni umiru. A to istine vidilo nije.

Je li stvarno u tijeku depopulacija? Teško je to reći, jer je potrebno najmanje 2-3 godine da bi spoznali sve nuspojave. Čitajući strane medije, vidim da je skoro svugdje manjak radne snage. Fali: radnika, medicinskog osoblja, vozača kamiona... Kao da su milijuni ljudi, jednostavno nestali iz sustava? Čudno...

Olinjali četalj Bora Čorba još nije odapeo, a odavno ima "podstanara" na plućima. Samo polako. Tko čeka - dočeka. Pala mi je na pamet njegova stara (ukradena) pjesma:"Na zapadu ništa novo". Danas taj zapad više ne postoji. Ne egzistira. Nema ga. Krepo. Prihvaćanjem globalizma kao državne religije, uspjeli su sve živo sjebat. Taj scenarij polako ide prema nama.

Kada se god naš narod nalazio u krizi, Crkva mu je bila glavno utočište. Nažalost, više nije tako. Osim rijetkih izuzetaka, većina svećenstva je stala na stranu vladajućih i zatvorila nam vrata. Pred nosom. Pa danas lutamo, kao stado bez pastira. Od 1. listopada svi oni koji žele posjetiti (zidovima ograđeni) Vatikan, moraju imati covid putovnice. Dok u isto vrijeme crkvena buržoazija, zagovara politiku otvorenih granica. Koje licemjerje, žalosna im majka. 

Vrh ove GLOBALISTIČKE SEKTE, danas ne predstavlja nikoga. Naroda su se odrekli, a sotonjare u Boga ne vjeruju. "Tko se boji Gospoda, sretan je na svršetku i blagoslovljen u dan svoje smrti", rekao je autor Biblije koji je želio ostati anoniman. 

Idiotluci koje nam nameću u ime "jednakosti", nemaju granica. Nedavno je na takmičenju u borilačkim vještinama (MMA), trans - krkan prebio djevojku i osvojio titulu. Mala je cijeli život marljivo trenirala da bi uspjela, ali jednostavno nije imala šanse. Dragi Bog je stvorio muškarca i ženu. Koji se s RAZLOGOM razlikuju. Kada kažemo "nježniji spol", to nije puka fraza nego istina. Muškarci imaju veću mišićnu masu i jednostavno su jači. Ako ovo nije diskriminacija, onda stvarno ne znam što je? Borci za ženska prava mudro šute. Za to su i plaćeni...

Ženski sport neće imati nikakvog smisla, ako se ovo ludilo odmah ne zaustavi. Jer će pobjednik unaprijed biti poznat. Primjer? Svi smo kao djeca igrali "školice". I skakutali na jednoj nozi. Zamisli sad, da se u igru uključi i ćopavi bravar? Protiv profesionalca takvog kalibra, nemaš što tražiti. Kod komšija je poznatiji kao "Hromi Daba".

Prošli put smo konstatirali da se ledenjaci ne tope, tako da konačno mogu skinuti gumene čizme. Koje nosim već par godina. Gumeni čamac mi stoji u podrumu i ne ću ga još ispuhavati. Zajebi to kume. "Koga vrabac ugrize i krokodila se boji". Tzv. "borci za okoliš", su veće zlo od komunjara. Pogotovo oni, koje sebe domoljubima zovu. Sva ta zelena ideologija, može stati u jednu riječ. SOCIJALIZAM. A to je prva faza prelaska u komunizam. 

Ima li razlike između ova dva sustava? Ima. Koje su? Nemam pojma. Ali bitno je znati kuda to sve vodi i koji im je krajnji cilj. Upravo zato, sve BIVŠE zapadne sile a posebice SAD, više ne treba smatrati partnerima, nego OKUPATORIMA. Ali se isto tako ne treba nuditi ni Kinezu, ni Rusu. HRVATI SU SAMI, i tu činjenicu treba prihvatiti.

"Hrvatice i Hrvati i svi državljani Republike Hrvatske, danas žive najbolje, najstabilnije, najsigurnije i s najvećim stupnjem suverenosti u svojoj tisućljetnoj povijesti." Nije u pitanju nikakav vic. Ovo je dio teksta jednoga Plenkijevog trbuhozborca, sa "uglednog" portala stranke desnog centra.

Kada bih ja ovakvo nešto napisao, momentalno bi počinio suicid. Smrtonosnom kombinacijom: andola, vitamina C i kamilice.

"ZA DOMOVINU SPREMNI"

[travelistablog]

PETROVAC NA MORU - DISKRETNI ŠARM BUDVANSKE RIVIJERE

Petrovac na moru je drugi po veličini i popularnosti grad Budvanske rivijere, poznat po svojim plažama sa mekim sitnim šljunkom i lekovitom klimom. Mesto je posle Prvog svetskog rata dobilo naziv po kralju Petru I Karađorđeviću. Grad se nalazi na samoj obali pored malih živopisnih uvala. Čitav Petrovac deluje kao amfiteatar koji okružuju mini-hoteli, vile i vikendice, koje su izgrađene na brdu sa borovima i maslinama.

Petrovac je posebno lep u večernjim satima, kada su  uključena dekoratvna svetla i kada je osvetljena cela riva, tako da čitav gradić odiše izuzetno prijatnom i romantičnom atmosferom po kojoj je ovaj deo jadranske obale čuven.

                                      Znamenitosti grada i okoline

Glavna atrakcija je tvrđava Kastelo iz 16. veka koja se nalazi na kraju grada, na živopisnim slojevitim stenama, koje su stvorene od peščara. Na njoj se leti organizuju razne kulturne ali i zabavne manifestacije kao što su izložbe, predstave, koncerti i dj nastupi. Sa gornje terase se pruža predivan pogled na Petrovac. Odmah pored, nalazi se luka iz koje možete isploviti na kraća ili duža krstarenja obalom. Iznad tvrđave je spomenik, koji podignut u čast vojncima koji su poginuli tokom Drugog svetskog rata.

Samo na 1 km od obale nalaze se dva kamena ostrva – Sveta neđelja i Katič. Priroda ih je namestila na istoj liniji, tako da ako gledate iz centra Petrovca, ne možete videti oba ostrva jer jedan zatvara pogled na drugi. Na ostrvu se nalazi istoimena crkva Svetog Vaskrsenja, koju je, prema legendi, sagradio mornar, koji se nekim čudom spasio na ostrvskom kamenjaru posle brodoloma.  Zvuk zvona sa ove crkve čuje čak i na plažama Petrovca.

U blizini, u selu Buljarica, nalazi se manastir Gradište. Moguće je doći do nega taksijem, kolima ili peške (potrebno oko sat vremena). Manastir je osnovan za vreme vladavine dinastije Nemanjića. Uprkos činjenici da je manastir veoma mali, on je poznat po svojim freskama. Veoma značajan podatak je da je ovde bio je napisan prvi srpski bukvar, koji je 1597. godine bio izdat u Veneciji. Ovaj bukvar su napisali monasi Stefan iz Paštrovića  i Sava dečanski monah takođe iz Paštrovića. Manastir je dobio ovo ime zbog činjenice da su u drevnim vremenima na ovom mestu bili stambeni objekti, koji su nazvani "građevine" pa je zbog toga kasnije i nastalo ime Gradište. Mnogi turisti i posetioci, uprkos maloj veličini manastira, uvek biranim rečima govore o njemu.

Manastirski kompleks se sastoji od tri hrama, konaka i groblja. Glavni hram je posvećen Svetom Nikoli (iz XV veka) koji je poznat po uklesanom ikonostasu, na istom platou nalazi se i hram Svetog Save (sagrađen u XIX veku na ruševinama istoimene crkve) i on dominira čitavim kompleksom. U blizini groblja nalazi se najmanja manastirska crkva Uspenja Presvete Bogorodice. Na jednoj od ikonografija prikazan je svetac sa glavom magarca, koji je prema nekim tumačenjima - Sveti Hristofor - koji je bio izuzetno lep, ali je molio Boga da bude ružan.

Manastir Gradište se nalazi na vrhu uzvišenja i nudi prekrasan pogled na more.

                                                  Plaže Petrovca

U gradskom delu Petrovca su samo dve plaže, čija je ukupna dužina 600 metara. Na kraju šetališta se nalazi brdo a iza njega najlepše plaže - plaža Lučice i Buljarica.

Plaža Lučice je živopisna, ulazak u vodu je lak, a ima i svoj stenoviti deo. Pre ulaska na plažu postoji parking, a uz naknadu, možete svojim autom doći do obale i parkirati  tamo.

Odmah treba napomenuti da je plaža Lučice jako lepa ali često se dešava da na njoj bude gužva. U tom slučaju možete prošetati i do plaže Buljarica. Ova plaža je prilično duga. U blizini postoji i opremljeno mesto za kampovanje.

Severno od Petrovca, kroz borovu šumu i prolaz kroz tunele u stenama (ne zaboravite poneti lampu ili telefon), naći ćete četvrtu - divlju plažu Perazića Do, koja je idealna za one koje vole veću privatnost.

[balkantimes]

Trijumf srebreničkog genocida i zazivanje novog

Gdje su Srbi, tu su i srpske zemlje, pa makar bile natopljene krvlju Bošnjaka pobijenih u genocidu.

Dragan Bursać

Ovako su stanovnici Srebrenice „počašćeni“ prije neko veče od strane pročetničkih provokatora koji su slavili, pazite sad, slavu opštine Srebrenica ispred crkve. Dakle, pod okriljem Srpske pravoslavne crkve, vrši se organizovano zastrašivanje Bošnjaka, obilježava se početak predizborne kampanje i što je najvažnije iskazuje se triumfalizam prema genocidu.

Budimo do kraja jasni, svi oni koji misle da je kraj geneze o genocidu njegovo negiranje i poricanje, grdno se varaju!

Naprotiv, afirmacija i prizivanje nekog novog, budućeg genocida predstavljaju zaokruženu genzu i samog genocida i genocidnih akcija ponaosob. I to, koliko god to strašno i umobolno zvučalo jeste baš tako. I nije onda ništa čudno, da je četničko arlaukanje bilo baš na mjestu na kome je počinjen genocid, dakle u Srebrenici u kojoj je ubijeno preko osam hiljada ljudi.

Ideološko objašnjenje

Taj trijumfalizam genocida, na prvu ruku, možda se čini nevjerovatan i čudnovato zastrašujući, ali ima svoje, prije svega, pravno i ideološko objašnjenje:

Prvo i osnovno, Zakon o zabrani negiranja zločina i genocida u Bosni i Hercegovini ne postoji. Doslovno, ljudi koji se sprdaju sa genocidom i ubijenim na mjestu genocida i koji zazivaju novi genocid, mogu biti jedino kažnjeni za remećenje javnog reda i mira. Ako se i to desi, a neće.

Drugo, Srpska prvoslavna crkva, od izbora u Crnoj Gori pretvorila se u neku vrstu svetosavske klerikalne partije. Postala je glavni kooridnator svih velikosrpskih ideoloških nepočinstava na terenu diljem Zapadnog Balkana. Kroz nju i pored nje glavinjaju kojekavi notorni neofašisti, dobijaju na značaju, nekoj vrsti reklame, ali i zaštiti.

Pa tako, u najmanju ruku, nije slučajno da se četičko zapijevanje čulo iz porte crkve u Srebernici, a ne recimo ispred centrale neke od srpskih partija u tom gradu. Jer srebernička pravoslavna crkva predstavlja u ovom momentu univerzalnu centralu lokalnih srpskih nacionalista.

I ne samo to, postoji veliki broj Srba srebreničkih koji se duboko ljudski ne slažu sa četičanjem po gradu u kom je počinjen genocid, ali ako se to četničanje organizuje na crkvenoj adresi, e pa onda dobija i na značaju i na težini, a bogme i na obavezi za srpski puk. I ta obaveza, na žalost, postaje politička smjernica.

Srpska Srebrenica kao stvarnost afirmacije genocida

Bivši gradonačelnik Srebrenice Ćamil Duraković kazao je za N1 kako je pjevanje nacionalističkih pjesama ispred Srpske pravoslavne crkve u Srebrenici vraćanje unazad u smislu suživota i prosperiteta ove lokalne zajednice. Ovaj čin nazvao je sramotnim za Srpsku pravoslavnu ckrvu.

„Ohrabrujuće je da je to manjina ljudi koji vjerovatno to rade uz političku podršku i podršku pravoslavne crkve jer se to nije odvijalo na vašaru već ispred crkve. To šalje lošu poruku za bilo kakav suživot, saradnju i prosperitet. Narod Srebrenice nije u velikoj mjeri oduševljen njihovim orgijanjem.“

Zapravo bivši gradonačlenik Duraković je pogriješio samo u jednoj stvari-ovakvo orgijanje šalje tačnu i preciznu poruku svakom srpskom nacionalisti.

A poruka je jasna: Gdje su Srbi, tu su i srpske zemlje, pa makar bile natopljene krvlju Bošnjaka pobijenih u genocidu. Tim prije, takve „zemlje“ su najsrpskije, jer su na njima žrtveno pobijeni „Turci“ kako onomad prije srebreničkog klanja Bošnjake nazva ratni zločinac Ratko Mladić.

Ova zazivanje mrtvih mudžahedina u Drini, zapravo predstvalja jednu vrstu legalne identifikacije i transgenracijskog prenošenja nacionalističkog narativa na svoje potomsto. Precinje, proces je to zastrašujući, u potpunosti suprotan od denacifikacije-predstavlja novu nacifikaciju cijelog jednog naroda.

Nema ovdje govora o negiranju genocida, ne! Napisao sam to mnogo prije: Na snazi je ultranacionalistička krvava mantra-genocid nije bio, dabogda se dva puta ponovio. U toj mantri srpski politčki krugovi, iz neke kurtoazije ponavljaju, prje svega svijetu, da nije bilo genocida, ili da je bio tek „strašni zločin“ u slučaju Ane Brnabić, dok sa druge strane ti isti političari, naravno uz blagoslov SPC-a, namiguju svom glasačkom tijelu koje (sad za sad) samo kroz morbidne pjesme namaštava nove genocide.

Besramlje po zakonu

Za to vrijeme policija radi ,šta? Policija doslovno radi svoj posao, ne radeći ništa, kakva joj je i politička i operativna direktiva sa centralom u Banjaluci. I čik da se usudi nešto prebaciti crkvenim ocima?!

Pravni sistem, velim, sliježe impotentno ramenima, jer nema šta da radi u „zakonskim okvirima“, a narod Srebernice-svi oni povratnici koji su izgubili nekog svog u genocidu, šute, čekaju narednu noć i bezizalzno gledaju u zlo na vratima svojim.

Damir efendija Peštalić iz Srebernice uz poruku kako na to niko u državi ne reagira, kaže za Aljazeeru ovo:

„Zamislite, OSCE je odmah ispod crkve, nikad nisu reagirali, ni međunarodna zajednica. Imamo i vlast koja nikad nije reagovala, niko ne reaguje. Čovjek se pita da li je normalno da živim sa troje djece i ženom 100 metara od crkve, da se pita kako je majkama koje traže kosti svoje djece ili onima koje su ih ukopale ovdje?“

Kako objasniti efendiji Peštaliću da je doslovno ostavljen na milost i nemilost lokalnih huligana i da pomoć za sebe i svoju obitelj, kako sada stvari stoje, može pronaći samo u molitvama velikom Bogu. Što se tiče zemlje i zemaljskih stvari, ne treba biti puno pametan, ovo je tek uvod u četnička orgijanja nad mrtvim, pobijenim u genocidu i njihovim preživjelim rođacima, koji imaju tu (ne)sreću da žive u Srebrenici. Treba li ponoviti, svako naredno orgijanje će biti nekažnjeno.

Hoćemo li kao ljudi, kao jedinke, kao ličnosti osuditi ovo zlo koje se dešava u gradu-mučeniku i stradalniku? Do nas je. Ono što se vidi i što se zna i što nije do nas-mediji u entitetu Republika Srpska, glasno šute o ovom, najnovijem sramnom činu, ovo se po njima nije desilo i ako jeste onda je stvar koju treba, naravno anonimno, pozdraviti (sic!).

Osuda od strane entiteta Republika Srpska? Potraga i kažnjavanje počinilaca? To ne postoji, to se neće desiti i to vam najbolje govori na kakvim temeljima je nastao i egzistira manji BiH entitet.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor

[momokaranzanimljivaekonomij-blog]

SVEČANO OTVORENO BOŽIĆNO SEOCE KOD HRAMA SVETOG SAVE

Beograd, 5.1.2018. -  Na platou ispred Hrama Svetog Save sinoć je svečano otvorena manifestacija „Božićno seoce". Nakon podele paketića mališanima iz porodica sa više dece i porodica korisnika crkvene kuhinje, manifestaciju su otvorili patrijarh srpski Irinej i izaslanik predsednika Republike Srbije Nikola Selaković. Patrijarh Irinej je naglasio da je ova manifestacija jedinstvena jer daje mogućnost da se pripremimo duhovno i moralno za Božić i da ga dostojno proslavimo. On je naglasio da se posebno raduje deci, a da crkva darivanjem pokazuje koliko ih voli. "Deca će nastaviti našu bogatu i slavnu istoriju, ali i veliku hrišćansku i svetosavsku kulturu. Ona će naslediti preveliko duhovno nasleđe koje su nam naši preci ostavili i nastaviti u duhu te tradicije", rekao je patrijarh.   Nikola Selaković je rekao da je ova manifestacija na radost svih Beograđana i svih ljudi dobre volje. On je precizirao da će posetioci narednih 25 dana moći da uživaju u nizu koncerata i predstava, ali i u tradicionalnim proizvodima starih zanata."Ovo je jedna od divnih novih stvari kojom je naš glavni grad oplemenjen. Umiven, osvežen, grad koji se ubrzano modernizuje i koji posećuje sve više stranih turista, ali i grad u kojem se ljudi koji u njemu žive osećaju prijatnije i lagodnije i u kojem mogu i da proslave divne praznike i da se ponose svim onim što Beograd ima”, naveo je Selaković. Nakon svečanog otvaranja prisutni su mogli da uživaju u nastupu dečjeg hora i koncertima Slobodana Trkulje i etno grupe „Trag”. Manifestacija traje do 28. januara, a u saradnji sa Hramom Svetog Save i pod pokroviteljstvom Grada Beograda i Gradske opštine Vračar, organizatori su „Color Media Communications" i „Ninamedia".

foto: beograd.rs

[crnagorakraljevina]

Znate što je ovo? Da novine, ali kakve " novine"? Izvor ( nepresušni ) istorije Duklje, Zete sve do Petrovića! Dakle " novine " što su izlazile u Zadru prvo pod imenom "Srpski list" a kad je dobio zabranu preimenovan je u "Srpski glas" što je bio organ " Srpske narodne stranke" - Urednika političara osnivača stranke "Sava Bjelanović" čija politička ideja vodilja bi "srpstvo triju vjera, a ne samo pravoslavne" da bi kasnije prihvatio " jugoslovenstvo "! Ovo bi izvor " istorije " Glasu Crnogorca " što je objavljivao tu je i preštampavanje u knjige što je činjeo izvjesni štampar iz Budve Mladen S Crnogorčević! Novine političke stranke iz Zadra napisa Našu istoriju! Naravno, za sve navedeno u ovom tekstu danas je lako potvrditi pa povjerite! U narednoj objavi ko je bio štampar političkih novina izvora Naše istorije Špiro Artal !

Štampar ovih političkih novina nepresušni izvor Naše istorije bi Špiro Artal iz Zadra. Na osnovu ovakve političke istorije danas izgradi se temelj fikcije za koju se kače svi " oni " što negiraju narod državu Crnogorsku! Zabrinjava u svemu ovome, kako ovo niko od " istoričara " drugova komunista nije pronašao ako smo mi tako brzo pronašli!? Zar je bio cilj lažirati istoriju? Što se uostalom htjelo da se bukvalno sve zatre? Još i danas " istoričari " potvrđuju da je Dukljansko kraljevsko goblje crkva sv. Sergija i Bakha na Bojani a tamo na pločama što bijahu nekad sasvim drugo piše! Ovo sve kriminalno lažiranje bi napokon trebalo pokrenuti istoričare da najzad naprave tačnu istoriju Našeg Naroda, Države! Podaci o štamparu preuzeti na ovom linku ! Naredna objava o političkom listu !http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=53369

[zasvepare]

Ima čitavih nedelju dana otkako sam, na Zemunskom buvljaku, zastao pored ove sveščice, uzeo s nogu da je prelistam, od prodavca čuo da košta “trista”, ponudio stotku, dobio zadnju ponudu “dvesta”, ostavio je, nastavio dalje, na prvom ćošku levo kupio Mocartov Rekvijem za sto dinara, i iz stopa se vratio ka “rukopisnom odeljenju” i pružio prodavcu dvestotku. Na svu sreću. 

U bifeu Zaga u Prvomajskoj shvatio sam da je reč o dnevniku iz Drugog svetskog rata. Ali kako je bio vrlo nečitljiv, trebalo mi je dva dana da (uglavnom) rastumačim prvih pet strana. Bez obzira što me je to stravično demoralisalo, jer sam što pre hteo da iskamčim priču za Sve pare, morao sam da se potčinim ritmu teksta. 

Dva dana mi je trebalo da saznam da je otpočet u Požezi. Postepeno sam dolazio i do podataka u vezi sa autorom: ispostavilo se da je sveštenik i da je služio u Rogatici. Godine 1941, zajedno sa većinom srpskih sveštenika iz okolnih mesta, odveden je u logor u Sisku, a potom proteran u Srbiju, gde se u avgustu nastanio u Požezi. U ovoj svesci najpre beleži rekapitulaciju minulih meseci. “Kad je nastao rat, u Rogatici sam spalio raniji dnevnik. Prema zabilješkama i sjećanju, u Srbiji sam nanovo otpočeo da ga vodim.” 

Protin dnevnik je u stvari “letopis”. Osim toga što popisuje najvažnije događaje iz Rogatice i Bosne kojima je sam, kao važna ličnost u parohiji, prisustvovao, autor pedantno beleži i zločine koje su počinile ustaše, četnici i partizani, u Rogatici, Požegi i drugim mestima, naročito nad civilima i sveštenicima. U njegove neposredne uvide ne može se sumnjati: većini žrtava držao je opelo. Sveštena lica su bili najbolji svedoci masovnih pokolja. 

I tek sam juče, šestog dana, uspeo da utvrdim autorovo ime, i to na osnovu slučajno iskopanog prijemnog lista u logor u Sisku. U “dopisu ureda za useljavanje i izseljavanje iz Rogatice” kotarski predstojnik Čamo, čiji je potpis nečitak, piše: “Čast mi je dostaviti prepis Otpremnice uhapšenih lica, koji su upućeni u logor u Sisak 14. srpnja 1941. na upotrebu.” Sledi spisak proteranih svešteničkih porodica, ukupno 26 lica. 

Drugi po redu na spisku, pod brojem sedamnaest, bio je i autor letopisa: Savo Ristić, tada 49-godišnjak.

Neposredno pre hapšenja, otac Ristić nabraja zločine protiv pravoslavnih sveštenih lica počinjene u celoj Nezavisnoj državi Hrvatskoj (između ostalog: “Prota Br. Dobrosavljević iz Zemuna, u Slunju, morao je da iskopa raku svome sinu pošto je usmrćen da nad njim izvrši opijelo. Za vrijeme opijela i njega su pogubili. U logoru u Gospiću potkivali su popove”). Kraj je juna 1941. i rogatička varoš se sprema za odlazak Nemaca. 

U Rogatici je bilo snošljivo stanje dok su se tu Nijemci zadržavali. Po odlasku njihovu iz Rogatice, za srpski narod nastadoše crni dani. Još za vrijeme Nijemaca u Rogatici je ustanovljena opštinska sudska i kotarska vlast. (Za kotarskog pretstojnika postavljen je učitelj Čamo.) No, sa žandarmerijom, vrhovnu vlast vršila je njemačka komanda mjesta. Njihov tumač bio je fr. Bodonji. Nijemci nijesu činili nikakvo nasilje. Tu dužnost po odlasku njihovu preuzeli su Ustaše. (Oni su slični “šuckorima”, koje je naš narod upamtio 1914. g.) Narod se bio obikao s Nijemcima, i seljaci su kod njih tražili zaštite proti komšija muslimana koji su počeli sjeći njihove zabrane i smetali ih u obrađivanju zemlje. Nijemci su za svoga vremena uveli policijski čas, oduzeli radio aparate i pokupili oružje i vojničke stvari na kućama i odvezli sav ratni plijen koji se u Rogatici zatekao. 

Prethodno je kroz Rogaticu prošla jugoslovenska vojska nakon kapitulacije; oružje koje su Nemci zaplenili uglavnom su ostavili vojnici. Na početku otac Ristić navodi: “Poslije je to oružje korišćeno protiv Srba.” Puno ime kotarskog predstojnika je Husein Čamo. 

20-VI-41 Nijemci su se povukli iz Rogatice. Stekao sam uvjerenje, prema izjavama pretsjednika Galiba Čapljića i bilježnika Brankovića, muslimani su željeli odlazak Nijemaca, da ostanu sami i uživaju u svome “vaktu”. U oči odlaska Nijemaca priređen je pred opštinom oprost. Pored ostalih govornika, govorio je rogat. imam Hadžihasanović (agitator među Ciganima da ne slave sv. Đorđa i Iliju i ne pohađaju crkvu i traže našu molitvu. Te Cigane naselio je Ragib Čapljić s toga, da ih može upotrebiti protiv Srba). Vele, da je govorio temperamentno i zajedljivo prema nama. A taj isti imam za vrijeme Jugoslavije o državnim praznicima jedva bi pročitao napisan govor. 

Prema tekstu Adnana Jahića o zbivanjima u Rogatici i njenoj okolini (Historijska misao 3/2017), Galib Čapljić je bio načelnik opštine Rogatica, a Ragib, njegov brat, tuzlanski veliki župan, koji je, kao i većina muslimana, prišao ustašama. 

Još za vrijeme Nijemaca ustanovljen je u Rogatici ustaški logor sa logornikom Jamakovićem. Advokat Stipančić (pop bez mantije) piše u ustaškom “Novom listu sar.” da i u Rogatici treba da nastane čišćenje. Ustaše čine u početku premetačine. Pri jednoj premetačini, u gluvo doba noći, Ustaša Lasa pocijepao je ikonu sv. Nikole u kući Kose ud. Simlić; opljačkali su samohranu Janju ud. Kojić i Milku Kojić. Jedan ustaša, sa strane, izdrečio se pred crkv. domom na me, jer mu se učinilo da nisam učtivo odgovorio šta se nalazi u domu. Upozorio me da je on vlast, da mi može suditi i upitao me da nemam oružja. Ja mu smjelo odgovorim da ga samo lud može imati. U Rogaticu dođe hrv. vojska u jugosl. uniformi i šajkačama po njemački. 

Prema Jahiću, koji navodi Rasima Hurema, “advokat Josip Stipančić,  koji je ubrzo po proglašenju NDH bio idejni nosilac i tvorac ustaške vlasti u rogatičkom kraju, doselio se u Rogaticu još 1935. godine, vjerovatno ne bez razloga političke prirode". Na drugom mestu Jahić ga navodi kao “više jezuitu nego advokata”. Sarajevski novi list bio je okupatorsko glasilo pod kontrolom NDH. Otac Ristić često navodi antisrpske proklamacije iz ovog lista. 

Odmah su sa ustašama i žandarima počeli po selima da kupe oružje. Ustaše su stavljale na muke narod da izda oružje. Tako su na Dubu uperili mladiću Milanu Planinčiću pušku u usta da prokaže oružje. Poslije bezuspješnog traganja, potjeraju pred sobom svo muškinje. Put ih je vodio kroz muslimansko selo. No sve živo u tom selu izašlo je pred tu žalosnu povorku i tražili da se njihove komšije Planinčići oslobode i da za njih oni primaju odgovornost. Pred tom navalom ustaše ustuknu i otpuste Planinčiće. Kamo puste sreće, da su ovakav stav zauzeli svi muslimani, kao ovi iz sela Duba! Zbog zuluma po selima, muškinje je navelo izvan kuća i po danu se vraćalo kućama na rad. Mnogi su se domaćini tužili na zulume i govorili im da će zulumćare smicati i oturati se u šumu. Seljaci iz Zakoma pričali su mi o družini Aćima Babića oko Han Pijeska koja i mitraljeze ima. Vele, da su se toj družini ponudili i muslimani iz velike opštine Žepa. No, zbog ukorijenjenih obzira i netrpeljivosti prema muslimanima, odbijena je ta ponuda. 

Aćim Babić je bio vođa spontanog četničkog odreda, koji se, prema Jahiću, u julu 1941. odmetnuo u šumu. Zajedno sa partizanima, u septembru 1941. napali su ustaške vlasti u Rogatici i rasterali ih na čitava dva sata iz grada. 

Počeše gonjenja i u Rogatici. Hrv. vojnici sa ustašama zađoše po kućama da kupe oružje. Svugdje su ga tražili, po posteljama, ormanima, špajsu, šupama. Tih dana pozatvaraše: Radovana Cvijetića, Milana Pešikana, Janka Đurđevca, Al. Kojića i dr. Mnoge su otjerali u Sarajevo ili u logor u Koprivnicu (... Slobodana Jankovića, čiji je otac Aleksa učinio nac. grijeh, što je pred slom, kao žandarm, ubio druga žandarma muslimana i dr.). Da spriječe odmetanje u šumu, vlasti su počele hvatati Srbe i trpati u zatvore. Tako su jednoga dana ustaše potjerale jednu grupu viđenih domaćina, u kojoj se nalazio i brat Milice ud. Bajčetić. Kad su naišli pored njezine kuće, ona poviče na brata da digne glavu, i da slobodno i vedra čela, a ne kao lopov, ide sa svojom braćom izgrdivši gonioce i njihove gospodare i izrazivši nadu na bolja vremena. 

Na zatvaranja mi se požalio i oprezni i valjani domaćin Cvijan Jovičić. Veli: “Vole da nas hrane nego da se od nas brane”. To je bilo na Petrovdan 1941, na groblju u selu Živaljeviću, na sahrani sina Dušana Jankovića. 

To je bio zadnji obred koga sam u parohiji obavio. 

Provode se mučni i tegobni dani. Čuju se utješni i tužni glasovi.

   22/VI 1941 zaratiše Njemačka i Sovj. Rusija. U Rusiji se podiže nac. duh. Crkva blagosilja oružje i moli se Bogu za pobjedu. Dolaze vijesti o progonjenju i protjerivanju Srba iz Like. Učiteljica Jelena Jerinić bila je upućena u planove silnika. Nekoliko puta mi je nagovjestila o raseljavanju Srba. Ja to nisam mogao da shvatim. Smatrao sam da smo mi Srbi u svome i na svome i da se ni po međunarodnom pravu to ne može provesti. (...) No, sila Boga ne moli. I zbilja, izađe u hrv. novinama zakon o iseljavanju i ustanovi se Ministarstvo ponove. U tim novinama preseljene Srbe nazivaju “povratnicima” (Hrvati su nama još za vrijeme Austrije govorili: “Vi niste Srbi, Srbi su u Srbiji”.) Govori se o ugovoru između Njemačke i Hrvatske, po kome se ima iseliti u Srbiju 250.000 Srba (i Slovenaca) a toliko Hrvata iz Srbije u Hrvatsku. I kot. pretstojnik potraži od mene popis svih sveštenika u namjesništvu sa podacima o porodičnom i imovnom njihovom stanju. I još nisam vjerovao nego sam mislio da to traže za uređenje svešteničkog materijalnog stanja. 

Otac Ristić ovde aludira na “zakonsku odredbu Ante Pavelića od 24. juna 1941. o formiranju državnog ravnateljstva za ponovu” koja je tog dana objavljena u Narodnim novinama (akt je u elektronskoj formi dostupan na sajtu Znaci). Time je stavljeno na snagu iseljavanje Srba iz cele NDH i zaplena njihove imovine. Jahić navodi da su u početku Srbe u Bosni hteli da zamene preseljenim Slovencima. Ravnateljstvu za ponovu morao se dostaviti detaljan spisak imovine, koja automatski postaje državna svojina.  “Sva zaplijenjena imovina vlasništvo je Nezavisne Države Hrvatske, te se za pokušaj krađe, izvršenu krađu, za pokušanu pljačku ili izvršenu pljačku, putem pokretnog prijekog suda, izriče smrtna kazna. Na uobičajeni način treba stanovništvu staviti do znanja, da nitko ne smije kupovati ili primati darove, ili preuzimati na navodno čuvanje bilo što od Srba i Židova, jer se i to smatra prekršajem. Ako je netko do danas od 1. III. 1941. primio u to ime bilo što od Srba i Židova, imade to prijaviti pismenim podneskom kotarskoj oblasti, kako bi time izbjegao zakonskim posljedicama.”  

No na Petrov-dan, 12-VII-41. postade sve jasno. 

Toga dana vratio sam se predvečer sa groblja u Živaljevićima. Izvršio sam opijelo D. Jankoviću. Zadržavao se po prostranom i ugodnom stanu. Odmarao se, pred večeru uzeo rakije. Za večeru smo imali lijepe teletine. I ništa ne sluteći, blagovali smo. Odjedanput zazvoni zvono. Ču se po avliji bat vojničkih cipela. Dragojla priđe prozoru da vidi ko zvoni. Siđem da otvorim. Dva žandarma uđoše u stan moj i o. Drage, i narediše da se za 20 minuta spremimo i s njima pođemo. To isto saopštiše i čeljadima o. Drage. Ustaše opkolile stan. Dva opštinska kmeta sa žandarima ušli u stan. Oni su imali dužnost da popišu stvari kućne. Ja sam se razgnjevio i žandarmima najavio da ću rađe poginuti na svom kućnom pragu, nego da me ni kriva ni dužna gone iz moje kuće. Žandarmi ponavljaju da oni vrše naređenje. Dragojla i Božana spremaju se i mene mole za to. No, ja sam nepomirljiv. U uvjerenju, da sam radio na slozi pravoslavnih i muslimana, i lijepo i taktično se odnosio prema muslimanima, zbog čega su me ovi hvalili, a naši mi zamjerali i misleći, da bi se moglo dogoditi i nama kao sa Planinčićima na Dubu, sa verande pozovem u pomoć muslimane. No, mjesto odgovora poče se gasiti svjetlost po musl. kućama a ustaše oko kuće komentarisati. Žand. narednik naredi drugu da napuni, ovaj dreknu na me, pretraži i ščepa za ruku i potjera nas. Klečeći sam se oprostio s kućom, i niz stepenice siđe tužni sprovod. U predsoblju nas plačući dočeka popadija o. Drage sa sitnom djecom, te nas sve istjeraše iz kuće i strpaše u fijakere. 

Kasnije se saznalo, da su to izveli muslimani građani, učitelji (Hamšić, Begić) sa ust. vlastima. Niko se ne nađe, da nam javi, da nas pripremi ranije na to. 

Doćeraju nas u žand. kasarnu. Poliježemo po mokrom podu nas troje. Savka i Radenka zadesile se tada u Sarajevu. 

Oko 1/2 noći dotjeraju među nas protu Tanu Kosorića. 

13. VII - 41 Tokom noći, izjutra, dotjeraše sveštenike D. Veselinovića, M. Jevđevića, V. Mijatovića i J. Bogdanovića sa ženama i djecom. Tokom našega bavljenja u kasarni pohađali su nas znanci i poznanici. 14-VII-41 posjetio nas je i Ragib Čapljić. No, svi su oni dvolični. Javiše nam da ćemo danas otputovati iz Rogatice za Sisak. Pred polazak učitelji (Begić...) pregledaše stvari, oduzeše novine i dozvoliše, da od hrane možemo ponijeti do 50 kgr. a od novca po 500 d. na čeljade. Hamšić je zadržao ul. knjižice na 18-20,000 d. od prod. akcije. A Hrvati su i cvijeće prenosili iz Srbije! Svi smo bili hrabri. Pred polazak se ispuni kasarnski krug parohijanima našim. Pozdravi nas R. Čapljić. Ja održim oproštajni govor i pozovem svoje sapatnike da se Bogu pomolimo. Na veliko iznenađenje ustaša i žandarma zaori se krugom “Царь Небесный”. Poslije toga nastade dirljiv oproštaj sa našim narodom.    

Dragojla i Božana, ćerke oca Ristića, navedene su u spisku osoba poslatih u logor u Sisku (Božana je navedena kao usvojena). Radenka se takođe navodi kao član porodice, “učenica, odsutna, u Sarajevu”. Na spisku su i svi sveštenici koje spominje otac: Josif Bogdanović, Dušan Veselinović, Drago Janković, Miloš Jevđević i Veljko Mijatović. “Tana Kosorić” koga navodi najpre bio je rogatički paroh Atanasije Kosorić. 

Nail Begić je bio “član vodstva ureda za iseljavanje” u Rogatici, i zajedno sa Huseinom Hamšićem, spominje ga i Adnan Jahić, među viđenijim Rogatičanima koji su simpatisali ustaše. 

U zarobljeništvu je otac Ristić proveo mesec dana. Potom je proteran u Srbiju, gde je preko Aranđelovca otputovao za Požegu. Tamo je svedočio brojnim zločinima i pokoljima koje potanko navodi, najčešće posle opela (iz tog dela ću jedan odlomak preneti u narednom nastavku). U martu 1945. njegova ćerka Dragojla navodi se na spisku članica sreskog odbora JNOF-a. 

Savo Ristić polazi za Bosnu u julu 1945. “O. Janko saopšti mi, da se svi sveštenici moraju povratiti na parohije gdje su se zatekli prije 6-IV-1941. Odbio da idem u Rogaticu.” Letopis se nastavlja sve do jula 1949. 

[mentalnahigijena]

VJERSKI RASKOL KOJI JE POKAZAO STARO LICE SPC-APorfirije optužio Ukrajinu da radi 'državni teror i progoni pravoslavlje', jasno je na čijoj je strani...Osim brutalne ruske agresije na Ukrajinu, u toj zemlji u jeku je još jedan sukob. Naime, u toku je istjerivanje dijela pravoslavne crkve iz gradskog prostora jer se, kako navode ukrajinske vlasti, nijesu odvojili od ruske pravoslavne crkve.Kako je, blizu ulaza u Kijevski špiljski manastir, kompleks pravoslavnog pećinskog manastira iz 11. vjeka u srcu grada, policija je zaustavljala svaki automobil radi kratke kontrole. Srijeda je bio krajnji rok za 1000 stanovnika manastira da napuste svoje prebivalište usred pojačane političke zabrinutosti da su neki od njih bili preblizu stajalištima Moskve i da su "ruski petokolonaši". Policija je pregledavala vozila koja su odlazila kako bi se uvjerila da nijedno nije natovareno s više od 800 ikona, križeva i drugih neprocjenjivih artefakata pohranjenih unutar vjerskog kompleksa.Prvoslav ponovno na strani Moskve i PutinaOko svega sada se oglasila i crkva Srbije. Oni su pak, u svojem saopštenju, optužili ukrajinske vlasti da vrše pritisak, nasilje i progon nad Ukrajinskom pravoslavnom crkvom, koja je pod jurisdikcijom Ruske pravoslavne crkve. tkz., SPC-a, također je dodala optužbu da Ukrajina progoni pravoslavlje."Srpska pravoslavna crkva s dubokom zabrinutošću, tugom i bratskom ljubavlju gleda na stradanje svetaca u Ukrajini, na pritiske, nasilje i progone koje sadašnja ukrajinska vlast radi protiv kanonske Crkve, a time i protiv većine vlastitih građana, s obzirom na to da je riječ o najvećoj vjerskoj zajednici u zemlji.Progoni su kulminirali posljednjih dana nasilnim oduzimanjem hramova u korist pseudocrkvene raskolničke strukture koja ima status svojevrsne državne crkve i neformalne inkvizicije", piše u saopšteju tkz, SPC-a koje potpisuje srpski patrijarh iako netočno navodi da je riječ o "najvećoj vjerskoj zajednici u zemlji".Međutim, Prvoslav nije stao tu, već je  u ime tkz., SPC  najavljen i nadolazeći vrhunac terora nad pravoslavnim vjernicima u Ukrajini, iako za takvo nešto nema nikakvih dokaza. Štoviše, SPC šokantno navodi da je to "vjerno ponavljanje sovjetskog progona Crkve". "Protjerivanje 250 monaha i stotina profesora i studenata teologije iz Kijevo-pečerske lavre, drevnog duhovnog izvora i središta Svete Rusije, krstionice istočnoslavenskog hršćanstva i pravoslavlja u modernoj Ukrajini, Rusiji i Bjelorusiji. U pitanju su užasavajući teror i najgrublje kršenje osnovnih prava Crkve i vjerskih sloboda.Ponašanje ukrajinskog državnog vrha svjedoči da je njegov stvarni, vjerojatno i krajnji cilj brisanje povijesnog sjećanja i svih tragova izvornog pravoslavlja u Ukrajini kako bi se izbrisao kod i povijesni identitet koji je Crkva mukotrpno gradila i čuvala vjekovima, od svetog kneza Vladimira do danas", stoji u saopštenju SPC-a.Podsjetimo, ukrajinska crkva se 2018. podijelila na dvije frakcije s gotovo istim imenom. Usprkos protivljenju Kremlja, Pravoslavna crkva Ukrajine (OCU) dobila je crkvenu nezavisnost od Carigradskog patrijarhata 2019. Kao znak političkog rascjepa koji raspiruje svađu, crkve pod okriljem OCU-a ponudile su podršku prosvjednicima s Majdana iz 2014., koji su srušili Viktora Janukoviča, moskovskog satrapa u Ukrajini. Time je ostala Ukrajinska pravoslavna crkva (UPC), koja je još uvijek bila lojalna Moskvi.Protjerivanja iz Lavre tehnički dolaze u sklopu raskida 10 godina starog ugovora o besplatnom korištenju vjerskih objekata i druge imovine u državnom vlasništvu koji je manastir potpisao 2013. Tome je priveden kraj nakon što je posebna vladina komisija otkrila brojna kršenja uslova najamnine od strane svetih stanara. U stvarnosti, cijeli incident ima izrazito politički predznak zbog bijesa u Ukrajini što su pojedini pripadnici klera iz Ukrajinske pravoslavne crkve surađivali s ruskim osvajačima.*Ovdje treba još napomenuti da crkva Srbije i crkva Rusije ne poštuju odluke Majke svih pravoslavnih crkava Vaseljenske patrijaršije! Kako je počelo još malo pa će od ove dvije crkve(?) ispasti da je od njih i počelo hrićanstvo pa oni sebi dozvoljavaju pod plastom vjere da oni sude? Oni uzimajući bespravno bizantsku oznaku 4 ocila kao njihovu potvrđuje kakav ustvari naum oni imaju a što je krajnje lucidno, bolesno!

[balkanin]

Crnogorski mitropolit Mihailo: Srpski ‘trolist’ kriv za razbijanje Jugoslavije i ratove

Crnogorski mitropolit Mihailo: Srpski ‘trolist’ kriv za razbijanje Jugoslavije i ratove

Armin Aljović Zločin nema uporište ni u jednoj velikoj religiji, i one koji rade takve stvari ne možemo smatrati ljudima, rekao je mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve Mihailo (CPC), nakon što je u nedjelju komemorirao žrtvama genocida u Srebrenici. Prvi je čelnik jedne pravoslavne crkve koji je, 2005. godine, došao u memorijalni kompleks u Potočarima kod Srebrenice pokloniti se ubijenim…