Şey çok güzeldi ama. Ravza'nın karşısında öyle konuşuyorduk bizim kızla. Medine ne sanşlı, taleal bedru'yu söyleyerek seni burada karşılamışlar ya Rasulallah diye. Sonra iki abla da -yabancı- yanımızda başlamasınlar mı Taleal bedru Aleyna diye söylemeye. beraber söyledik. Ama çok güzel oldu...
Recep'e girdik. Miadını dolmuş miladi takvim için küçük, hicri ahsen-i takvim üzere olan insanlık için büyük bir adım: "Ay bize ayak bastı."
"Beş gece vardır ki onlarda yapılan dualar geriye çevrilmez. Recebʼin ilk gecesi, Şabanʼın ortasında bulunan gece, Cuma gecesi, Ramazan Bayramı ve Kurban Bayramı geceleridir."
(Abdurrezzak, Musannef, IV, 317; Beyhaki, Şuabül-İman, V, 287-288)
Kapi suza joj teku
idu od nosa prema bradi
uvijek plače u tamnim čoškovima
tamo gdje niko ne zalazi
mogu se samo pratiti tragovi
od očiju do brade
godina za godinom
puštajući ih da pobjede.
I njene oči pričaju priču
ljutnje i boli
misliš da je sretna
ispod sve te odjeće
je putokaz do mjesta
ako pogledaš dublje
tu su ožiljci njene prošlosti
na desnom bedru
za koje niko ne zna.
Njen osmijeh je sada naslikan
ona je majstor prerušavanja
ali vidiš sve
samo je pogledaj u oči
Bir Medine olmak, bağrına İslam'ın tohumlarını ekmek.
Bir Medine olmak, hakkın savunucusu olmak, hakikatin koruyucusu, mücadelenin cihadın merkezi olmak.
Bir Medine olmak, fetihten sonra Vefalı Nebi'nin dönüp geldiği yurdu olmak.
🌾
Taleal- bedru aleynâ. Min seniyyâti-il vedâ.
Ay doğdu üzerimize veda tepelerinden.
Çok dinlerim Taleal-bedru ilahisini. Her dinlediğimde bu duygularla dinlerim.
Aslında her Müslümanın boynunun borcudur Peygambere Medine olmak. Şimdide Medine olmak düştü bize. Peygamber'imize dil uzatanlara, iftira atanlara, söz söyleyenlere karşı durup, hakikatin koruyucusu olma vazifesi.
Tüm tarih şahittir ki, İslam İslam olarak yaşandığı her an huzur, emniyet, güven ve saadeti temin etmiştir. Bunu inkar eden, tüm insanlık tarihini inkar etmiş olur. Vicdan sahibi her mütefekkir, her ilim adamı bunu söylemiştir.
Sözüm ona özgürlük savunuculuğunu yapan şeytan ve avanesi her zaman, hakikat önlerinde büyük bir engel teşkil ettiği için hakikati iftiralarla ayaklar altına almaya çalışmaktadırlar.
İslam yanlısı olmayan hiçbir düşünce kuruluş ve oluşuma saygı duymuyor, İslam'a yapılan saldırılara karşı elimizle, dilimizle, gönlümüzle sürekli mücadele etmeyi kendimize vazife biliyoruz. Çünkü biz Medine olmayı şeçtik. Medine olmaya söz verdik.
Allah, Rasul'üne kayıtsız şartsız itaati emrediyor. Canımızdan malımızdan daha sevimli gelmesini bekliyor. Hukukunu her hukuktan üstün tutmamızı bekliyor.
Gün geçmiyor ki yeni bir iftira ile Önderimiz, rehberimiz , canımız Peygamberimize (sav) yeni iftiralar atılmasın.
Bir kendini bilmez çıkar haddizlik eder Habibi Zîşan'a.. oysa bilmez mi ki Habibi Zîşan'dır O (sav) . Şan sahibidir, şereflidir, ekmeldir. Tüm alem bilir bunu.
Peki öyleyse Peygamber'imize iftira atan o densiz cehaletin en dibinde değil midir?Kendi karasını ve zelilliğini haykırmakta değil midir? Aklını kaçırmış iz'anını kaybetmiştir.
Gereğinin yapılmasını şiddetle arz ederiz. Ehli küffarın ve onlara hizmet edenlerin yaptıkları yanlarına kar kalmamalı.
🖋️
Eğer kul Medine olursa, Rasul'ü acaba ona nasıl bir vefa gösterir...
Zar među više od milijardu muslimana ne postoji jedan vjernik čija bi se dova uslišila da se zaustavi genocid nad našom braćom u Gazi?!
Odgovor na ovo pitanje nalazimo u predaji koja govori da su Poslaniku, alejhisselam, idolopoklonici stavili na glavu ponutricu deve dok je bio na sedždi.
Tada je došla Hazreti Fatima i skinula tu nečist sa njegovih leđa. Kada je završio sa namazom rekao je:
"Allahu, tebi prepuštam kurejšijske glavešine: Ebu Džehl ibn Hišama, Utbe ibn Rebia, Ukbe ibn Ebi Mu'it, Šejbe ibn Rebia, i Umejje ibn Halafa."
Prenosilac hadisa dalje kaže: "Tako mi Onog koji je poslao Muhammeda, alejhisselam, sa istinom, vidio sam one koje je Poslanik spomenuo, na dan Bedra, kako leže mrtvi."
Svi oni koje je Poslanik spomenuo poginuli su na Bedru, ali pitanje je: kada se odigrala bitka na Bedra? Nakon jednog dana? Dva dana? Godinu?
Bitka se desila nakon jedanaest godina od bed-dove Poslanika, za ove idolopoklonike.
Allah, Uzvišeni, odaziva se svojom mudrošću u vrijeme koje je najbolje za pojedinca i ummet, a ne onda kada bi, po našim ljudskim mjerilima i emocijama, trebalo.
Zato, u ovim blagoslovljenim danima, mnogo se molite, jer Allah pomaže svoju vjeru, na misteriozne i čudne načine, često nama neshvatljive.
Ar speciālu 1946. gada 19. oktobra PSRS lekšlietu ministrijas pavēli es tieku ieskaitīts Sarkanarmijā. Lielo kungu prāti nav izdibināmi, un Likteņa nolemtie ceļi iepriekš nav prognozējami. Vācu armijā Latviešu leģions skaitījās pie SS karaspēka, kas bija galvenais nacionālsociālistu izlases karaspēks, to sargs un acuraugs, tomēr Latviešu leģions tāda SS parodija vien bija. Tagad mēs esam ieskaitīti tikpat vai vēl ar lielāku nežēlību slavenajā NKVD - VDK karaspēkā un mēs skaitāmies pie tās iestādes, kura veic visas "naidīgo elementu" izsūtīšanas un iznīcināšanas operācijas un ir galvenais komunisma sargs un acuraugs. Atkal mēs esam tikai tāda parodija - būvbataljoni. Mūsu vienīgais uzdevums ir strādāt pēckara celtniecības darbos, un laikam "lielie vīri" uzskata to par mūsu komunistiskās pāraudzināšanas metodi.
Liekas, ka nevienā pasaules valstī kaut kas tāds nav iespējams. Mēs tiekam atvesti aizrestotos, stingri apsargātos vagonos, kuriem katrs dēlis ar koka āmuru pārbaudīts, ar šautenēm un durkļiem apbruņotu sargu pavadīts. Tad šis pretinieka gūstekņu bars uzreiz tiek ieskaitīts valsts uzticības karaspēkā. "Padomijā" laikam viss ir iespējams. Kā vēlāk noskaidrojām, tad liela daļa Sarkanarmijas lidmašīnu un raķešu konstruktoru arī tikuši ielikti lāģeros un tur tika spiesti izstrādāt savas konstrukcijas.
Pēc divu dienu atpūtas Narvā, kur mums izdeva kādus 400 gramu maizes dienā un divreiz dienā nenosakāma sastāva šķidra viruma, mēs tiekam sasēdināti kravas automobiļos un tiekam vesti austrumu virzienā. Pie Narvas kādreiz asfaltētais ceļš ir vienās dziļās, asās bedrēs. Dažu bedru dziļums ir pusmetrs. Šoferis cenšas tās apbraukt, bet tas bieži nav iespējams. Mēs tiekam vairāk nekā divas stundas drausmīgi kratīti, zvalstīti un raustīti. Kad beidzot nonākam uz grantēta ceļa, kuru laikam ir līdzinājis greiders, braukšana paliek daudz labāka un ātrums arī daudz lielāks. Kad esam nobraukuši vēl dažas stundas, mūsu baru izsēdina diezgan lielā sādžā Ļeņingradas apgabalā, kuru sauc Kotli. Tā sauc arī dzelzceļa staciju. Kara laikā šeit esot bijis lidlauks. Vēl tagad esot saglabājušās dažas būves. Sādžā ir kādi 100-150 civiliedzīvotāju - galvenokārt, pavecākas sievietes. Jaunākās esot bijušas armijā un kolhozā vairs neesot pēc tam atgriezušās. Ciemā ir saglabājušās lielas noliktavu ēkas un dažas barakas. Apkārt ciemam ir kolhoza lauki.
Man ir sajucis kalendārs. Laikam ir 1946. gada 22. oktobris. Mēs tiekam izvietoti vecajās barakās. Mums izsniedz vecas, saplīsušas vatētas segas, jo barakas netiek kurinātas. Oktobrī šeit ir diezgan vēss, bet mums ir jāguļ uz grīdas.
Jau no paša rīta mūsu bars dodas sirojumos, meklējot kaut ko ēdamu. Pēc divu nedēļu brauciena, kura laikā neizsniedza pārtiku, esam galīgi izbadējušies. Mums vēl nav izsniegti sarkanarmiešu tērpi, tāpēc izskatāmies pēc nožēlojama gūstekņu bara. Man vēl ir saglabājies uz piedurknes uzšūtais "b/n" - pirmie burti no krievu valodas kara gūstekņa nosaukuma. Mums der viss ēdamais - kāpostu lapu paliekas pēc kāpostu novākšanas, izbrāķētie kartupeļi kolhoza laukā pēc tā novākšanas, arī kāda biete, kura palikusi, jo novācot ir notrūkušas lapas. Šādi sirojumi notiek arī nākamajās dienās. Tas nepatīk kolhoza priekšniekiem, kuri sūdzas mūsu komandierim. Mēs skaitāmies bataljons, kuru komandē majors Veļikanovs. Viņš "lasa mums morāli", bet mēs sūdzamies par slikto uzturu. Majors mums apsola uzturu uzlabot, tomēr turpmākajās dienās nekas nemainās, tāpēc mūsu sirojumi turpinās.
Dažas dienas nodarbojamies ar baraku iekārtošanu. Meistarojam divstāvu lāvas gulēšanai. Pabeidzam iekārtot virtuvi un arī pirti, jo atkal esam utaini. Utis mums laikam atnesa līdz ar segām, kuras pie vāciešiem laikam bija lietojuši krievu karagūstekņi. Pēc pirts mums izsniedz lietotas mazgātas sarkanarmiešu drēbes. Izsniedz apakšveļu, gultas veļu un arī segas. Izskatāmies pēc ģindeņiem, tomēr, labi apskatoties, var redzēt, ka esam dzīvi. Mums sāk izsniegt 400 gramu maizes, divreiz dienā siltu virumu un pusdienās arī ēdamkaroti biezputras. Badā laikam nenomirsim.
Kako se nositi sa problemima i pritiscima u životu ⁉️
DOSADNI OBAD
Tokom predsjedničkog mandata Abrahama Lincolna neki je u njegovom kabinetu imenovani dužnosnik neprestano pronalazio razne načine remećenja predsjednikovih nastojanja. Ako bi Lincoln bio za nešto, mogli ste se okladiti da će se taj tip zalagati za suprotno. Budući da je to trajalo već duže vrijeme, jedan je Lincolnov prijatelj upitao predsjednika zašto ne smijeni toga dužnosnika i umjesto njega ne postavi nekoga s kim će bolje sarađivati. Umjesto odgovora, Lincoln je prijatelju ispričao pričicu o obadu: "Jednoga sam dana šetao seoskim putem i naišao na poljodjelca, orača. U plug je upregnuo konja. Kad sam mu se približio, ugledao sam na konjskom bedru velikoga obada. Htio sam ga otjerati, jer je obad očito radio svoj posao - ujedao. Ali orač mi reče da to ne činim. 'Zašto?', pitao sam iznenađeno. 'Prijatelju moj, taj je obad jedino što još pokreće ovu staru ragu', odvratio mi je.“ 😊
---------------------------------------------
Samo jedna u nizu poučnih priča iz bestseler knjige "Nadživjeti život". Jeste li je i Vi već pročitali? 🫵🏻
Iskreno Vam želim da unatoč onima koji Vas „ujedaju“ prerastete svako iskušenje koje Vas pogodi, da nadvladate poput onog zrna kafe svaki pritisak u životu, izađete iz svakog bunara koliko god on bio dubok i okrenete svaku situaciju u svoju korist te iznad svega spoznate smisao svega što Vas pogađa kako biste u igri života, primjenjujući ove recepte, stalno rasli i razvijali se u pozitivnom i progresivnom smislu, na način da Vam svaki novi dan bude bolji i uspješniji od prethodnog! 🎖️💪🏻
U snu se nalaze i druge tajne osim odazivanja potrebi tijela i nerava. To je smiraj duše i iskakanje iz žestoke borbe života. To je smiraj koji snađe čovjeka pa on ostavi svoje oružje i štit, dobrovoljno ili ne, i predaje se potpuno sigurnom miru za izvjesno vrijeme, miru za kojim svaka osoba osjeća potrebu isto kao za jelom i pićem. Katkada to sliči nadnaravnostima u nekim slučajevima kada pospanost snađe čovjeka i optereti dušu, izmoreni nervi se cijepaju, duša postane uznemirena, srce, preplašeno, i kao da je ovaj san - a katkada on traje samo moment - puni preokret u biću ove jedinke i puna obnova ne samo njegove snage, nego i njegova bića, i kao da je on biće koje se ponovo probudilo. Ova nadnaravnost se očito dogodila muslimanima borcima u Bitki na Bedru i u Bitki na Uhudu, nadnaravnost kojom je Allah njih učvrstio govoreći: kad je On učinio da se radi sigurnosi svoje u san zavedete (8/11). Zatim vam je, poslije nevolje spokojstvo ulio, san je neke od vas uhvatio (3/154) - kao što se to dogodilo brojnim muslimanima u sličnim situacijama.
Türk hacı adaylarına Suudi Arabistan'da manalı karşılama
Türk hacı adaylarına Suudi Arabistan’da manalı karşılama
Koronavirüs salgını nedeniyle 2 yıldır yurtdışından hacı adayı kabul etmeyen Suudi Arabistan, bu sene tekrar yurt dışından hacı adaylarını kabul etmeye başladı.
Suudi Arabistan’a ulaşan birinci Türk hac kafilesine ise Medine’de bulunan Prens Muhammed Bin Abdülaziz Havalimanı’nda manalı bir karşılama yapıldı.
Zemzem suyu ikram edildi
Türk hacılar, havalimanında Taleal Bedru Aleyna ilahisi…