#dostignuće

[galaksija]

Ne sećam se kad sam poslednji put

Ovako istinski sijala od sreće

I opet razlog si ti

Ti si zaslužan za ovo,

Toliko željeno,

Sanjano,

Dostignuće

Prožeo si celo moje biće sobom

Inspiracijo moja

Kako bih ti sad rekla toliko toga

Ali tebe trenutno nigde nema

Osim u meni samoj

Vraga mu

Valjda ćeš nekada shvatiti

Sve ono što nikada nisi znao.

[sonnywise]

Upoznaćeš u životu osobu koja te neće posedovati, ali će želeti više od svega. Svaki tvoj pokret, reč i dostignuće pomno pratiti, svaki vid tvog postojanja, bilo virtuelno ili uživo će pomno posmatrati i diviti se tome, uvek će biti negde u pozadini i želeti... Upoznaćeš i osobu koja će te posedovati, imaće tvoje reči, pokrete i dostignuća, ali neće biti ponosna time, jedan pokret prsta će prosto biti težak da se pokrene za tebe. Što se postojanja tiče, verovaće da svaki gest moraš da uradiš, da svako dobro moraš da prirediš i da šta god uradila, ti nećeš uzeti za zlo - jer si tako navikao. Inače u drugim sferama života osim one privatne je nećeš baš interesovati, u svim drugim sferama će svi drugi biti preči... Od takvog života, jedino fotografije mogu biti lepe, sve ostalo je ruševina koja se graditi ne da...

[misternikola]

Ne sećam se kad sam poslednji put

Ovako istinski sijala od sreće

I opet razlog si ti

Ti si zaslužan za ovo,

Toliko željeno,

Sanjano,

Dostignuće

Prožeo si celo moje biće sobom

Inspiracijo moja

Kako bih ti sad rekla toliko toga

Ali tebe trenutno nigde nema

Osim u meni samoj

Vraga mu

Valjda ćeš nekada shvatiti

Sve ono što nikada nisi znao.

[klilithe2]

Kad bi čovjek

Kad bi čovjek mogao

Bez prestanka voljeti,

A da ga pri tome

Ne raziru boli,

Bilo bi idealno,

Bilo bi to dostignuće željenog.

Ali, sve mi se više čini

Da mi još uvijek

Nismo dorasli tome životu,

Jer na ovoj našoj planeti,

Sve je više i više zvijeri,

Koje ubijaju posljednje

Zrake svjetlosti,

Posljednje duše ljubavi,

Sreće i života.

~Klilithe

[radiogornjigrad]

Kruno Čudina: Pismo za Zan

Prekrasna moja Zan, mistična ženo, ostvarenje i dostignuće sebe same. Napokon si se ukazala, manifestirala u mojim mislima i osjećajima, dobro je da si konačno ovdje, pravo je vrijeme, dajem ti devetnaest crvenih tulipana, to je od Laleh, s voljom i od srca, da ih tvoje ruke prime, oni su zatvoreni, oni su suze i radost, sada si sa mnom, ovo je pravo vrijeme za nas, svako vrijeme ast, jest. Za…

[zanimljivaekonomija]

Strastvena sonata zatvara sezonu ‘Kolarac tvoj svet muzike’

Poslednji, osmi koncert pijaniste Aleksandra Madžara iz ciklusa Betovenove sonate biće održan 30. juna u 20 časova u Velikoj dvorani Kolarčeve zadužbine. Na programu su klavirske sonate op. 57, op. 54, op. 53.

Maestralni pijanista izabrao je da na poslednjem od osam koncerata iz ciklusa Betovenove sonate svira između ostalih Appassionatu/Strastvenu sonatu koju mnogi porede sa Petom simfonijom. Appassionata je nastala 1805. godine, u vreme Eroike, na vrhuncu kompozitorovog srednjeg stvaralačkog perioda, predstavljajući najveće i najmonumetnalnije dostignuće tog Betovenovog perioda u oblasti klavirske muzike. Koncipirana je u tri opsežna stava i traje 27 minuta.

Betovenove klavirske sonate predstavljaju grandiozni vrhunac razvoja ovog žanra u delima Bečkih klasičara (Hajdn, Mocart, Betoven). Opus od 32 sonate pokriva spektar različitih tehničkih zahteva, od dela najjednostavnijih za izvođenje do velikih sonata (grande sonate) namenjenih koncertirajućim profesionalcima. Zbog važnog mesta koje imaju u formiranju svakog pijaniste, nimalo nije preterano poređenje po kojem su Bahova klavirska dela Stari zavet, a Betovenove klavirske sonate Novi zavet pijanističke literature.

Aleksandar Madžar se po završetku studija klavira na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu usavršavao kod najvećih svetskih pedagoga. Specijalizaciju je završio na prestižnom Konzervatorijumu "Čajkovski" u Moskvi, a zatim i u Strazburu. Pažnju svetske javnosti privukao je pobedama na takmičenjima u Lidsu, Ženevi, Bolcanu i Milanu. Madžar se bavi pedagoškim radom kao profesor na Flamanskom kraljevskom konzervatorijumu u Briselu i na Akademiji za muziku i pozorište u Bernu. Nastupa sa vodećim orkestrima i solistima širom sveta.

Ulaznice za poslednji koncert u sezoni Kolarac tvoj svet muzike, po ceni od 1.200 dinara, u prodaji su na biletarnici Kolarca, a možete ih platiti i preko sajta Kolarca.

[dsjanta]

Ovih dana je jedna od glavnijih vesti bilo sletanje letelice na Mars. Za mnoge je to veliko dostignuće čoveka, dok je mnogima to čisto razbacivanje novca. Mene je ta vest takođe povela na razmišljanje i shvatio sam kako je tragedija da smo mi ljudi spremni da idemo na planete koje su milionima kilometara udaljeni od Zemlje, ali postajemo sve udaljeniji od svoje rodbine, suseda, prijatelja, kolega itd. Tužno je da tražimo život na Marsu, kako bismo ga proučavali a odbacujemo ljude koje imamo oko sebe. Naravno, generalizujem, ali ima istine u tome. Moto modernog vremena u kome živimo je individualizam, gde nas uče da nam nisu potrebni drugi ljudi, niti nam je stalo do mišljenja drugih. A još manje nam je potreban Bog. Odmah mi je pala na pamet pesma koju smo ranije vrlo rado pevali – jeste da se tu spominje mesec a ne Mars, ali poenta je jasna: Na zemlji su živeli mnogi veliki ljudi: Kraljevi, vladari hvalili su se silom, Ali vreme zbrisa svu slavu njihovu. Refren: Znam za jednog koji nikad proći neće, On je Kralj nad svima, On ne umire, Njegovo je ime divno, neprolazno: Isus, Isus, Isus moj. Žurno napredujemo, stigli smo do meseca, Ali možemo li iz ničeg stvorit nešto? Samo Bog to čini, Hrist naš večiti. Srce smo presadili, ipak čovek umire, Naš je život travka koja brzo uvene, Ali znam za jednog: smrt je pobedio. 😇 One of the major news these days was the spacecraft landing on Mars. For a lot of people this is a major accomplishment of man, while others say it’s wasting money. This news made me think and it made me realize how tragic it is that we are ready and willing to go to other planets millions of miles away, but aren’t willing to cross the street or town to meet our family, friends, neighbors, colleagues etc. It is sad that we are searching for life on Mars in order to study it, while neglecting people around us. 😇 [day 332/365] . . . . . #mars #landing #spacecraft #expedition #knowgod #lovegod #servegod #followjesus #pictureaday #pictureaday2018 #pictureoftheday #pictureoftheday2018 #picoftheday #potd #potd2018 #photoaday #2018photochallenge #365challenge #365project #project365 #365photochallenge https://www.instagram.com/p/Bqvhh0CAeka/?utm_source=ig_tumblr_share&igshid=10tjknu72gk1j

[mentalnahigijena]

Sada se vidi koliko je stopiranje Stepinca bila katastrofalna odluka! Ruski patrijarh Kiril, jednako kao i Putin u političkom svijetu, sve je osamljeniji u ozbiljnom pravoslavnom svijetu. Zbog podrške Putinovoj agresiji, koju Kiril percipira kao "metafizički rat", pravoslavni džihad, na zgražanje pravoslavnih crkava, od Carigrada do Atene i dalje. Za Kirila rat u Ukrajini nije agresija, već borba Hrista i Antikrista, Rusije koja je sačuvala moralne vrijednosti i duhovnost, i Zapada, preplavljenog materijalizmom i svakom vrstom perverzije i nemorala, Zapada na kojem hršćanstvo nestaje, ne praktikuje se. Ova dualistička, manihejska vizija suprotnosti duhovne Rusije i dekristijaniziranog Zapada, o kojoj Kiril govori, zapravo je čista obmana. PRAZNE RUSKE CRKVE Kiril u Rusiji ima 80 miliona nominalnih ruskih pravoslavaca, od kojih u crkvu redovno ide tek njih oko pet miliona, postotak sličan, čak i niži, kao i na "raskršćanjenom Zapadu". S druge strane, u Ukrajini, koja želi prijeći na stranu "Antihrista" – Zapada, od čega ih Putin i Kiril žele "zaštititi", od 15 miliona ruskih pravoslavaca redovno ide u crkvu oko osam miliona, a tome se pridodaju visoki procenati od šest miliona autokefalnih ukrajinskih pravoslavaca. Ukratko, pravoslavci u Ukrajini su zapravo dvostruko veći i pravoslavniji od Kirilovih ruskih pravoslavaca kada gledamo stvarnu praksu vjere i duhovnosti. K tome, Rusija je jedna od zemalja s najvećim brojem abortusa, prednjači po alkoholičarima i raspadima brakova, jedino ne daju homoseksualcima da paradiraju, što je vrhunsko metafizičko dostignuće. Uzalud, dakle, što Putin Kirilu iskrcava silne novce i gradi parohije, no one su, za razliku od prozapadne pravoslavne Ukrajine, prazne. Gdje je duhovna superiornost Rusije i ruskog pravoslavlja o kojoj Kiril govori? U podrumima masakriranih ukrajinskih gradova? U džepovima Putinovih oligarha? U pozlaćenim Kirilovim dverima? Ruska pravoslavna crkva u Ukrajini zato otkazuje vjernost Moskvi i Kirilu, ne želeći u liturgiji spominjati niti Kirilovo ime. Njezin mitropolit Onofrije traži od patrijarha Kirila i čelnika Rusije da "poštuju suverenitet i integritet Ukrajine jer... ovaj rat nema opravdanja, ni pred Bogom ni pred ljudima".

Ne distanciraju se od Kirila samo ruske ukrajinske župe i biskupije, nego mnoge strukture Ruske pravoslavne crkve u Europi i drugim dijelovima svijeta. Primjerice, u Amsterdamu, parohija koja brine o pravoslavcima Nizozemske već je proglasila svoje odvajanje od Moskve. Carigradski patrijarh Bartolomej, "papa" pravoslavnog svijeta, još 2016. godine digao je ruke od Kirila.

Tada je Kiril odbio doći na svepravoslavni sabor na Kreti, prvi nakon više od tisuću godina, jer ga je zgrozilo da Bartolomej želi dijalog s katolicima i protestantima, na što je Kiril tražio da se katolici i protestanti definiraju kao otpadnici, i da nemaju status crkava. Moskva čak i carigradskog patrijarha Bartolomeja smatra prljavim agentom trulog Zapada.

BARTOLOMEJ I CARIGRAD Doduše, nije Kiril prvi ruski patrijarh koji se tako odredio prema Zapadu, pa i prema pravoslavlju. Sve do kraja 16. vijeka u pravoslavlju je vladao ekumenski profil, koji su Rusi tada, prikazujući se kao treći i posljednji Rim, zamijenili etničkim i nacionalističkim profilom pravoslavlja koje se upravo zahvaljujući ratu u Ukrajini raspada. Čak ga ni grčki pravoslavci ne zarezuju ni pet posto, tek Srbi, Bugari i druge etnocentrične, na Rusiju i Putina naslonjene crkve. Zahvaljujući takvom etnocentričnom, a ne ekumenskom karakteru pravoslavlja kojeg simbolizira Bartolomej i Carigrad, pravoslavlje puca po šavovima. Ukrajinski i ruski pravoslavci stoga stoje rame uz rame braneći svoju domovinu od Putina i Kirila. Dakle, dok ekumenizam ne funkcionira ni među samim pravoslavcima zahvaljujući Ruskoj pravoslavnoj etnocentričnoj crkvi, kanonizacija Stepinca je odgođena baš zbog ekumenizma, a papa Franjo sanjao je da će se takvim potezom približiti Moskvi, žrtvujući Stepinca, i sastati se s Kirilom koji Katoličkoj crkvi ne pridaje niti status crkve. Takva Papina odluka, nakon svega ovoga što vidimo u Ukrajini i raspadom ekumenskog principa među samim pravoslavcima koji vjekovima destruira Moskva, pokazuje se katastrofalnom i lošom porukom. Naime, dok se (rusko) pravoslavlje temelji na sprezi trona i oltara, pri čemu je crkveno u funkciji političkog, upravo je Stepinac taj koji je položio svoj život odbijajući Tita koji je taj koncept želio primijeniti i u Jugoslaviji, što je Stepinac odbio. Odbio je Hrvatsku katoličku crkvu pod čizmom cara Tita, a ne pape, principa katoličke univerzalnosti i nadnacionalnog jedinstva. RAKETNI EKUMENIZAM I dok Kiril zajedno s Putinom razbija ekumenski princip unutar samog pravoslavlja, naivni Rim je, umjesto da Stepinca predstavi kao rješenje problema koje pravoslavlje ima unutar sebe i makne vjeru od raznih "Tita", Putina i Vučića, od Stepinca napravio ekumenski (!?) problem. A ekumenizam ne postoji niti među samim pravoslavcima, osim raketni ekumenizam u Ukrajini, ili desantni u Crnoj Gori. Kirila zato značajan dio pravoslavnog svijeta ne može vidjeti ni nacrtanog, jer mu je u ključnom momentu nedostajalo baš Stepinčeva duha i hrabrosti, koji je, u pokušaju da politika religijsko stavi u službu političkog, rekao "ne" Titu spriječivši titoizaciju katoličanstva. A njegovi protivnici u Rusiji i Srbiji pristali su na Putinizaciju pravoslavlja. Da nije tragično, bilo bi smiješno...

Autor: Ivica Šola Teolog, komunikolog i novinar, kolumnist i profesor na Akademiji za umjetnost i kulturu.

[cgvijesti]

Šehović: Opštine skupo platile Vladin populizam - u pamet se

Šehović: Opštine skupo platile Vladin populizam – u pamet se

Još jedno “reformsko” dostignuće odlazeće Vlada Crne Gore je palo u vodu! Bezuspješno smo upozoravali da će opštine skupo platiti Vladin populizam, i da će doći do drastičnog pada lokalnih prihoda. Vlada je tvrdila suprotno. Dramatični podaci iz februara jasno pokazuju ko je bio u pravu, navodi predsjednik Socijaldemokrata Damir Šehović. “Hitno usvojiti izmjene zakona o finansiranju lokalne…

[prijedor24]

Najstarija osoba na svijetu proslavila još jedan rođendan i uživa u životu

Kane Tanaka, najstarija osoba na svijetu, napunila je 119 godina u nedjelju, navodi se na Twitteru koji je objavila njena praunuka Junko Tanaka. – Sjajno dostignuće. (Kane Tanaka) napunila je 119 godina. Nadam se da ćeš nastaviti da živiš život veselo i punim plućima – napisala je…

[putokazkrozvreme]

Zatočeni u vremenu

Kao i uvek,u pojedinim trenutcima svog života kad se osećam loše i snage mi ponestane, ja stanem pred ogledalo i dobro se pogledam. A onda posle par trenutaka nemog i tihog gledanja,upitam sebe: "Da li si srećna, imaš li sve što ti treba i zašto uvek tražiš više?" Posle par nebrojenih pitanja, ja i dalje stojim ali odgovore na zadato ne spoznajem i pitam se što je to tako. Pitam se, zašto svi mi ljudi tražimo više od onog šta nam je zaista potrebno i u tom nezadovoljstvu koje sami projektujemo, izgubimo sebe. Odjednom i to ogledalo u kom se stalno pogledam, postaje daleko, dok ja polako zaostajem u pozadini i gubim se u senci svojih večitih težnji i razmišljanja. Kao i većina, tako i ja, uvek želim više, uvek težim ka višem i nadam se nečemu još boljem u svom životu. To nije loše,zar ne? Svako treba da traži i želi za sebe najbolje i trudi se da to i ostvari. Kao jedan od ključnih elemenata za svako dostignuće u zivotu, navodim upornost i pomalo dobre volje. Dokle god čovek u sebi ima snage, volje i trudi se za sve njemu bitne stvari i pojedinosti u životu, sve do tad će biti zadovoljan i kad se pogleda, znaće duboko u sebi da je na pravom putu, na pravom mestu, jer radi ono što voli i ono što misli da je u tom trenutku najbolje za njega. Nisu svi pokušaji u životu uspešni, toga smo nažalost svi svesni, ali dokle god radimo na sebi i trudimo se za sebe, sve do tad nećemo imati taj osećaj zatočenosti u vremenu. Počev od sebe, uviđam u svom životu, da ponekad i previše preokupiram sebe razmišljanjima. Uvek ta razmišljanja i misli razbacane na sve strane. Toliko razbacane, da kad poželim da ih sakupim sve na jednom mestu, jednostavno ne uspevam. Smatram da svaki čovek u životu, treba da teži perfekcionizmu, te da se trudi da sve niti, sitnice i stvari očuva na jednom mestu, savršeno i perfektno upravo kako one treba da deluju. Mada, ponekad koliko god se trudili, nekada ne polazi baš za rukom i koliko god truda uložili u nešto da bude savršeno i onako kako mi želimo, jednostavno nije uvek tako. Tada, u čoveku proradi nezadovoljstvo i proključa dugo nataloženi bes. Od tog trenutka stepen negativnih osećanja i emocija prepliću se jedna za drugom. Ubrzo osetimo se nesrećno i zatočeno u vremenu jer nismo dobili nešto na način na koji smo predodredili i smatrali da zaslužujemo kao najbolji. Šta tad uraditi? Da li i dalje stojati pred ogledalom, otužno se gledati i očajavati ili jednostavno okrenuti drugi list i početi iz početka? Nemamo ništa od negativnih razmišljanja i emocija,zar ne? Koliko je samo teško sebe preduhitriti i okrenuti se drugačijem razmišljanju, ali nije nemoguće. U životu je sve sasvim moguće, samo zavisi od nas isključivo, da li ćemo to nemoguće učiniti mogućim i ostvarljivim. Zato, ponekad ako nam neke lestvice, niti, sitnice, stvari bile krupne ili sitne nisu na mestu i činimo se nezadovoljnim, prvo šta treba uraditi je stati pred ogledalo, pogledati se sasvim duboko a onda tihim i potpuno smelim tonom izgovoriti sledeće: "Da ja sam srećan ili srećna, mogla sam ili mogao sam se roditi u mnogo težem vremenu i životnim uslovima koje ono nosi. Srećna sam jer imam ono što imam i zahvaljujem se na tome, a za sve više stvari za koje smatram da sam predodređena i zaslužujem, doći će vremenom tamo gde treba da dođu, u vremenu kad nam to bude najpotrebnije.

[mvprs]

Važno dostignuće "orlića" do 16 godina.

[digital-analog-diary]

radiohead - optimistic (Kid A)

radiohead-ov album kid a, je možda i njihovo najveće dostignuće u “electronic” muzici. 

[radiogornjigrad]

Jasna Šamić: MESS - Teatar i rat

Jasna Šamić: MESS – Teatar i rat

Objavljujemo odlomke iz knjige u nastajanju: naša suradnica, naučnica i književnica, koja već dosta dugo živi u Parizu, ispisuje tekstove U ogledalu uspomena (gradovi i lica) Znati a ipak (misliti) da ne znamo, najviše je (dostignuće); ne znati (a misliti) da znamo, jeste bolest. (Iz indijske filozofije) Ako otvoriš oči ka nevidljivom /Atomi svemira otkriće ti tajnu. (Farid ad-Din Attari, “Govor…

[mentalnahigijena]

Na VELIKU SRBIJU morat će da zaboravi, ohrabrio POVRATAK Đukanovićevog DPS-a ...

Još jedan ogroman uspjeh je to što je obezbijedila status kandidata za članstvo u Evropskoj uniji i što je čvrsto na putu ka konačnom pridruživanju EU. Zatim izgradnja snažnog, živog multietničkog demokratskog društva - sve je to potvrda želje Crnogorske javnosti da napreduje ka stabilnoj, prosperitetnoj i evropskoj budućnosti. Sjedinjene Države će biti prisutne u svakoj etapi puta kao partner.

Sjedinjene Države će stalno biti prisutne u Crnoj Gori, kao saveznik i partner, što je bio slučaj i prethodnih 15 godina od sticanja nezavisnosti, rekao je u ekskluzivnom intervjuu za Glas Amerike Matthew Palmer, zamjenik pomoćnika američkog državnog sekretara.Palmer je poručio i da Vašington želi da Crna Gora nastavi da daje doprinos Alijansi, uključujući i misiju KFOR-a.Glas Amerike: Crna Gora proslavlja 15. godišnjicu nezavisnosti. Koji su najveći uspjesi koje je zemlja ostvarila u prethodnom periodu?Palmer: To je bilo izvanrednih 15 godina i čestitam Crnoj Gori i njenim građanima obilježavanje 15. godišnjice nezavisnosti. Sjedinjene Države su bile prisutne od samog početka, kao snažan partner Crne Gore i njenog naroda. Mogu se istaći neki izvanredni uspjesi. Značajno dostignuće je što je Crna Gora postala 29. članica NATO-a.Još jedan ogroman uspjeh je to što je obezbijedila status kandidata za članstvo u Evropskoj uniji i što je čvrsto na putu ka konačnom pridruživanju EU. Zatim izgradnja snažnog, živog multietničkog demokratskog društva - sve je to potvrda želje crnogorske javnosti da napreduje ka stabilnoj, prosperitetnoj i evropskoj budućnosti. Sjedinjene Države će biti prisutne u svakoj etapi puta kao partner.Glas Amerike: A koji su to izazovi za Crnu Goru u narednom periodu?Palmer: Ima još posla, naročito u oblasti vladavine prava. Da bi se kvalifikovala za članstvo u Evropskoj uniji, Crna Gora će morati da udvostruči napore u pogledu tog pitanja. Da postigne napredak u vladavini prava, u slobodi medija i pokaže posvećenost ispunjavanju obaveza kao eventualna članica Evropske unije.Glas Amerike: Pomenuli ste da su SAD bile uz Crnu Goru tokom proteklih 15 godina. Kakva će biti uloga Sjedinjenih Država u narednom periodu?Palmer: Kao saveznik i partner, bićemo stalno prisutni, i kroz dobra i loša vremena. Bićemo tu da podržimo i ohrabrimo Crnu Goru dok se suočava sa izazovima u preduzimanju neophodnih koraka u borbi protiv korupcije, uspostavljanju vladavine prava, zalaganju za transparentnost, dobru upravu i odgovornost. Bićemo prisutni programski i politički, da u potpunosti podržimo napore Crne Gore da napreduje na evropskom putu.Glas Amerike: 15 godina posle referenduma, podjele u Crnoj Gori se produbljuju, a tenzije rastu naročito nakon što je nova vlada preuzela vlast. Da li su Sjedinjene Države zabrinute zbog aktuelne političke situacije u Crnoj Gori?Palmer: Svakako nam je veoma važno, kao savezniku Crne Gore, da ona ima snažnu i stabilnu vladu, da je ona u poziciji da ispunjava obaveze i odgovornosti kao NATO članica, da se suoči sa izazovima kao što su vladavina prava, sloboda medija i transparentnost. I da preduzima odgovarajuće korake da poboljša upravu kako bi mogla da se kvalifikuje za članstvo u Evropskoj uniji.Svakako postoje duboke podjele u Crnoj Gori i ona nije jedinstvena u tom pogledu. Postoje duboke podjele širom zapadnog svijeta i više demokratskih društava gdje se svi borimo sa tim. Uvjereni smo da će Crna Gora da se uspješno i efikasno suoči sa tim izazovima i da napreduje, ne samo kao snažan partner Sjedinjenih Država, već i kao - na kraju krajeva - članica Evropske unije.Glas Amerike: Ali, koliko ste zabrinuti u pogledu aktuelnih tenzija? Da li ima bojazni da bi mogle da destabilizuju zemlju?Palmer: Aspolutno smo zabrinuti u pogledu aktuelnih tenzija i radimo sa vladom, opozicijom, civilnim društvom, nezavisnim novinarima da naglasimo američku podršku reformama koje će učvrstiti snažno partnerstvo SAD i Crne Gore.Glas Amerike: Najveća opoziciona stranka, DPS, odlučila je da bojkotuje rad parlamenta nakon usvajanja novog Zakona o tužilaštvu, koji je predsjednik Đukanović vratio parlamentu na ponovno odlučivane. Da li Sjedinjene Države imaju bilo kakve primjedbe u pogledu novog zakona?Palmer: Smatramo da je veoma važno da su taj zakon, i svi zakoni u potpunosti usklađeni sa očekivanjima i obavezama koje je Crna Gore preuzela prema Evropskoj uniji. Venecijanska komisija je ponudila određena mišljenja o tom zakonu. Veoma bi smo voljeli da se preporuke komisije integrišu u zakon da bi se osiguralo da je pravni okvir Crne Gore u potpunosti usklađen sa njenim aspiracijama u vezi sa EU.Kada je riječ o ulozi DPS-a, više puta smo stavili do znanja, ne samo u Crnoj Gori, nego i u širem regionu, da je bojkotovanje izbora i demokratskih institucija loša taktika i da je to loše za demokratiju. To smo jasno i snažno ukazali kada su stranke, koje su sada u vladi, bojkotovale parlament. Ohrabrio bih i pozvao DPS da se vrati u parlament i prihvati svoje obaveze kao dio opozicije, i u pogledu izborne politike i zastupanja onih koji su glasali za njih u crnogorskim demokratskim institucijama.Glas Amerike: Da li postoji zabrinutost da bi novi zakon mogao da dovede do politizacije tužilaštva i pravosuđa?Palmer: Postoje veoma određene preporuke Venecijanske komisije u pogledu tog zakona i izmjena u njemu, koje bi bile potrebne da bi on bio usklađen sa stavovima i preporukama komisije. Riječ je o stvarnim ekspertima, ljudima sa dubokim razumjevanjam evropskog zakona. Važno je da kada Crna Gora pravi takve vrste izmjena svog pravnog okvira, da to bude urađeno u skladu sa njenim aspiracijama prema EU.Glas Amerike: Crna Gora je od Evropske unije zatražila pomoć u otplaćivanju kredita koji je uzela od Kine. Da li će joj Sjedinjene Države u tome pomoći, ako Crna Gora to bude tražila?Palmer: Znam da su u toku razgovori evropskih partnera i Crne Gore o pitanju crnogorskih dugova Narodnoj republici Kini (PRC). To za nas naglašava potrebu da države na Zapadnom Balkanu, ne samo Crna Gora, nego zaista širom regiona, da jasno razmotre i zauzmu najsveobuhvatniji mogući stav o ugovornim obavezama u koje ulaze sa stranim vladama i zemljama.Kina ima istoriju predatorske prakse davanja kredita gdje je zaista iskorišćavala drugu stranu u ugovorima koje su sklopile njene kompanije. Zbog toga je obaveza država na Zapanom Balkanu da budu oprezne u pogledu ugovora o kojima pregovaraju sa zemljama koje su poznate po tim negativnim praksama, ukljućujući ne samo Kinu, već i Rusiju.Glas Amerike: A da li će SAD pomoći, ako to bude potrebno?Palmer: Sjedinjene Države su saveznik i partner Crne Gore i uvijek smo otvoreni za razgovore sa našim partnerima o određenim izazovima s kojima se suočavaju, ali se u ovom trenutku razgovore vode Evropljani i Crnogorci i pustio bih da vidimo kako će to da se završi.Glas Amerike: Crna Gora je često hvaljena zbog doprinosa međunarodnim misijama. Nedavno je međutim objavila da neće slati pješadijski vod u misiju KFOR-a, pravdajući to pandemijom i nedostatkom budžetskih sredstava. Demokratski front se prije toga snažno usprotivio slanju crnogorskih vojnika u misiju na Kosovu. Kako komentarišete tu odluku?Palmer: Voljeli bi smo da Crna Gora, kao NATO saveznica, uradi više i doprinese alijansi. To nije samo obaveza koju saveznici imaju prema alijansi, već i oni od toga imaju koristi. Alijansa nije samo format u okviru kojeg se sastajemo i razgovaramo. To je instrument kroz koji zajedno radimo stvari. Zbog toga pozdravljamo doprinose Crne Gore NATO operacijama tokom proteklih godina. Crna Gora je dobar i snažan saveznik.Cijenimo to partnerstvo i odnos sa alijansom. Ohrabrio bih crnogorsku vladu da nastavi da traži prilike da se obučava sa nama, raspoređuje snage sa nama, da sarađuje sa Sjedinjenim Državama i drugim NATO saveznicima na način koji će osigurati bezbjednost ne samo drugih, već i Crne Gore.Glas Amerike: Da li su Sjedinjene Države bile razočarane tom odlukom?Palmer: Proteklih godina smo pozdravljali i cijenili doprinose Crne Gore KFOR-u. Želimo da se ti doprinosi nastave. U širem kontekstu, želimo da Crna Gora izvuče svu korist iz članstva u alijansi. A to radimo kroz zajedničku akciju i rad, zajedničku obuku i angažovanje snaga, djelujući zajedno kao saveznici. Crna Gora tome doprinosi i ima koristi od toga.

[cgvijesti]

Backović: Možda će trebati i četvrta doza

Backović: Možda će trebati i četvrta doza

Ne postoji više niko ko nije čuo da bez vakcinacije čovječanstvo neće pobijediti virus koji dvije godine hara planetom. Vakcina, najznačajnije javno zdravstveno dostignuće ikada, i jedna od najvećih tekovina civilizacije, dostupna je i za borbu protiv kovida već ravno godinu. Za razliku od početka kada se vjerovalo da će nam biti dovoljne vakcina i revakcina, sada već znamo da to više nije…