#galebovi

[razdragana]

Plavi penušavac u oku

Srce usidreno na doku

Misli, galebovi na nebu

Talasi stvaraju huk

Od kog u glavi je muk

[poeticlicense12345]

ANATOMIJA JEDNOG LJETOVANJA

Na pustoj plaži

posipanoj umornim suncem

u plićaku blizu usahle stijene

tucaju se izgubljeni i odbačni...

Žuti ručnik i prozirna boca od vinila

otpale etikete.

Pijem kavu

uz rub ceste prema moru

a uz stopala život i dalje kroči

sa ostacima pljesnive salame

pokrivene mravima.

Ni cvrcčima se svirati neda

jedino galebovi podržavaju svađu

kraj otvorenog kontejenera.

Zažmirim i otvaram nosnice

no osim slanog mirisa mora i usahlog povrća

miris znojno golog žeskog tijela

i odbjeglo vrijeme me tjera opet

da doručak dijelim sa muhama.

text author: Ivan Adamec

[suniani]

galebovi su tako agresivni danas

[spectatorzg]

dr.sci. Mario Banožić je iznenadjen i uvredjen!

Prasac u blatu Dani prolaze. Lijeno. Polako, ali bez zastoja. Šablona je postavljena, granice podignute, a ja unutar granica uživam ko prasac u blatu. Ranojutarnja gimnastika na čamcu, panula, vrša, komad pancete, dvi pomidore, paprika. Gutljaj rakije. Čuturica s jako rashlađenom blagom bevandom. Tiho brujanje motora, galebovi koji su odavno shvatili da od mene ništa, ni ne prate me, ne bi li mi…

[gtaradi]

Slavica Perić: Teška odluka

Na to, kliznu mu niz obasjani obraz jedna suza, no ipak, ništa ga neće odvratiti da se vrati kući.

Promatrao je odsjaje zadnjih zraka sunca što se lome u kristalnoj čaši na palubi broda. Sjedeći na mokrom pijesku odzvanjala mu glasna tišina u ušima. Gledao je u daljine grleći te zrake sunca gledajući u njima slova svoje budućnosti. Razmišljajući tako, zovnu ga prijatelj već stojeći za kormilom zakrivajući glavom zlaćano sunce. Pošao je prema palubi broda iza kojeg prolažahu galebovi uz zlatne…

[blackkmoonlight]

// mir more ljubav //

[exyu-rock-lovers]

I ponesi me u zemlju galebova 

povedi me u jedan novi dan 

tamo gdje se cuje samo pjesma

gdje pupoljci nikada ne trunu 

Bolero

[thank-you-based-bear]

Seagulls appreciation post

I know, they’re loud, but they’re homies, I love them

[stellarossa90]

Ponesi me u zemlju galebova povedi me u jedan novi dan tamo gdje se čuje samo pjesma gdje pupoljci nikada ne trunu…

Bolero, Galebovi

[tal-shiar-fashion-police]

[razdragana]

U tvojim očima su mora, planine, livade i reke

U tvojim grudima uvek cvetaju trešnje

U tvom zagrljaju je horizont i galebovi raširenih krila

U tvom pogledu je biserima posuto nebo

U tvom osmehu je eho talasa i ljubavnih šaputanja sa vekovima starih pločnika

U mom svetu ti si svet koji sam zavolela

Foto: istockphoto

[pisemdaklepostojis]

Ne diraj mi grad u jesen

Kad se mala djeca sapliću kroz opalo lišće na Vilsonovom šetalištu

Kad galebovi opet kao u proljeće slijeću na ciglenu Miljacku

Ne diraj ni slučajno

Tad je najljepši

Onda kada ni dan nije prekratak, ni noć preduga

Kad nije toliko hladno da izvadimo ruke iz džepova i držimo se dok prolazimo kroz užurbanu masu Ferhadijom

Kad još uvijek ima svježeg cvijeća po ulicama

Kad miriše sve jače i oštrije

Ne diraj mi jesen u gradu

Opet ima dovoljno sunca

I ipak je dovoljno hladno da me poljubiš dok se ledi dah

A ja ti kažem da je oktobar najtopliji mjesec

U godini.

[amazingjohnnysworld]

Pored svih ljudi

strahova stihova

melodija

i vekova

moje ime u tvojim rukama.

Za tvoje nežne reči

rudari su napuštali rudnike

prodavali porodične posede,

šumari sadili jelke

kopali rečna korita

samo da bi zaspali

u zemlji gde ti sanjaš,

samo da bi se nagledali

beskonačne svetlosti

tvojih zenica.

Sunce se samo leti zbog tebe

u sedam rađa

samo da bi videlo tvoje sklopljene oči.

Za tvoje srce galebovi su krenuli

na Balkan

i ne zanima ih ako ne uspeju

da pevaju u tvom vrtu,

hrabrima je jedino bitno

da su voleli

da su pokušali.

Jednom živiš

opasno je rizikovati

i ne dati sebe celog.

A ti ništa ne znaš

niti slutiš

ti kao i ja

samo jednom živiš.

Za ovu ljubav

pišem pesmu.

[opasnefrekvencije]

Spustili smo se dole do reke, prešli prugu,

pripazili da se ne izblatnjavimo, odabrali klupu i seli,

izvukli iz kesa po flašu piva i kucnuli se.

Potegao sam i sunce je imalo svoj odblesak negde oko grlića flaše.

Pivo i sunce.

Moj drugar i ja.

Teretni voz i dva dečaka sa pecaljkama.

I rečni galebovi.

Negde oko mosta stajali su žena i dete i bacali novogodišnje prskalice u reku.

Povukao sam pretposlednji gutljaj iz šeste flaše i pogledao ribara kako upravlja starim čunom,pomislio sam kako bi bilo pružiti se u čamcu i pljuckati u reku i tako ploviti.

Vidim da je dovoljno samo malo dozvoliti sebi, više nego što treba,

i život postaje mrcvarenje i ljudi i sve postaje mrcvarenje.

Ali pružiti se u čunu i pljuckati u reku...

[obsessedwithletters]

"Džonatan Galeb proveo je ostatak svog života na ovom svetu u samoći, ali je leteo daleko iza Dalekih hridi. Nije toliko žalio zbog samoće, koliko zbog toga što su ostali galebovi odbili da veruju u slavu letenja koja ih je očekivala; što su odbili da progledaju i shvate." Galeb Džonatan Livingston Ričard Bah

[gtaradi]

Anamaria Ćurković: Životinje u pustom gradu

Anamaria Ćurković, 7.a, OŠ Podmurvice, Rijeka: Životinje u pustom gradu (za natječaj Da imam supermoć ova bi promjena morala doć’)

Jednog sunčanog, jesenskog, neuobičajenog dana sve ulične životinje su se čudile. Čudile su se izrazitoj tišini koja je vladala posvuda. Sastale su se mačke, psi, golubovi i galebovi koji su i sami utihnuli, čudeći se toj tišini. Mačak Sivko svakog jutra nestrpljivo je čekao djevojčicu koja je svakog jutra rano izlazila iz zgrade da mu da hranu i naravno, pomazi ga. No, nje nije bilo. Pas Lorry…