#mala sadas

[fairy-primarina528]

Pokespe for the ask game? :D

Thanks for the ask! Let's do this!

Favourite Character: Black and Schilly! It's a tie between them. They're also my favourite dexholders.

Least Favourite Character: Emerald! I just don't like his personality.

5 Favourite Ships (canon or non-canon): Agencyshipping, Alacrityshipping, Deliveryshipping, Franticshipping and Commonershipping

Character I find most attractive: Green Oak! What can I say, I like his aged up design in the XY chapters.

Character I would want to marry: I don't think I want to marry anyone.

Character I want to be best friends with: White, Platinum and Schilly!

A random thought: It'd be so cool to have a reunion with the dexholders from all 9 generations.

Unpopular Opinion: Idk if I have any unpopular opinions.

My canon OTP: Franticshipping. It's only ship confirmed to be canon. Also, Ruby and Sapphire do look cute together. And I'm a sucker for childhood friends to lovers.

My non-canon OTP: Agencyshipping! I love this pairing so much! Black and White are perfect for each other. No one can change my mind. I remember happily fangirling over them being reunited.

Pairing I'm not a fan of: Oldrivalshipping. I just don't get it. I interpret all of Green and Blue's interactions as platonic. They're just good friends imo.

Most Badass Character: Moon and Platinum! It's so cool that Moon can throw pokeballs with her bow and arrow. Her archery skills are impressive. Platinum is a good battler. I admire her battling prowess especially facing off against Candice. It was clever of her to let Lopunny use Healing Wish to fully heal Rapidash in order to defeat Froslass and claim victory.

Most Epic Villain: Sird! I love how Sird turned out to be a Team Galactic Commander. She infiltrated Team Rocket as part of an undercover mission for Cyrus.

Character I feel the writers screwed up (in one way or another): Schilly. I'm a little salty about Schilly being eliminated from the Gym Challenge. I really wished that there was some focus on her battling skills before she lost to Opal. Even though she was limited to just her Raboot, Kilo and Tera, she could've come up with strategies to compensate for the lack of team members. Tera the Gigantamax Toxtricity did not deserve to go down the way it did! (fainting after hitting itself in confusion because of Gmax Alcremie's cream missiles is bs). I'm sorry if I sound petty... it's just that Schilly is my fave Galar dexholder and she deserves better.

Favourite Frienship: Diamond, Pearl and Platinum! The Sinnoh dexholders should never be separated. I also like Black's friendships with Cheren and Bianca.

Character I most identify with: To be honest, I never thought about this before. I think that I have to go with X.

Character I wish I could be: Black! Man, I wish I could be as passionate about my own dreams as Black is towards his own dreams of becoming Unova's Champion.

[esprei]

me seeing the Emmet appreciation month post: oh it's in July, that's like months away, I'll have plenty of time to prepare

me checking the calendar and realizing it's June 25: OH SHIT

ALKSDJSKLFJD AHHHHH SORRY sorry i know it's relatively short notice! 😭 i was scrambling to get the post out yesterday because i was hoping it was semi enough time to let those who might be interested know hhh

[theviolenttomboy]

Don't know if you've seen it yet, but the Pokemon Together site is live now with an interactive collage of the pics people sent in! So far the most manga rep I've seen is one person who showed the Spe artbook in their collection, but I'm still looking through it.

Neato! Can't do it now, but will check out later.

[hailing-stars]

hi hailing!! welcome back!! I've drifted into other fandoms now but it's still a delight to see your icon back on my dash 💖

hi mala-sadas! thank you!! I'm delighted to be back :)

[belog-grada-crna-princeza]

04.05.2024. 00:10 am. "Okej si, mala."

(...)

Da li drvo proizvede zvuk u šumi kad padne, a nema nikog da ga čuje? Da li cela ja, takva kakva jesam, postojim, ako me niko do sad nije stvarno video i doživeo? Evo opet sam se rasplakala. Ubola sam živac, jebeš tu usamljenost koja me prati ceo život. Do sada od svih osećanja, to je bilo uvek najbolnije, to su želje deteta i jedina osoba koja je moja sam ja. Pa čak i to, ako sledimo duhovnost je kao - ko si ti? Da li uopšte postoji sopstvo? Oduzmi sećanja, okruženje, ljude, stvari i šta je još ostalo? Ako izbrišemo sve, počnemo od nule, postoji samo potencijal. Sopstvo, koje, iako je iluzija, takođe je nešto što se stalno menja, stalno teče, stalno evoluira. Možda je moja prednost što nemam nešto čvrsto u šta bih se uobličila.

(...)

Nedostaje mi taj život od pre, nedostaje mi da budem zdrava, da živim. Ali i sad živim, i sad sam živa, zar ne? Evo ovaj tren. Bolest mi je dosta toga i uzela i dala. Zar mi nije uzela toliko iluzija, zar mi nije pomogla da pogledam mnogo dublje u sebe, u život, u stvarnost, zar mi nije dala iskrenost, a oduzela izgovore i obmane, pogotovo sebe? Tačno je da sam drugačija osoba nego pre svega ovoga, vrednujem drugačije stvari i drugačije posmatram mnogo toga iako sam se tako dugo trudila da budem neka koja više nisam. (..) Biće kako mora, kontrola je odavno iluzija koju sam takođe izgubila. Ja kontrolišem evo ovo, jedino ovo, a i ovo je previše kompleksno da bih do kraja sebi davala zasluge. I to je Bog, to je ta, kao, ljubav prema "sebi". Volim to u meni što me prevazilazi. 

(..) sve sam zbrkala u sebi i iz nekog štita povredila sve uključene. A opet bez neke ekstremne megalomanije jer nisam samo ja sjebala, doneli su i oni svoju prošlost, svoje traume, svoje želje, snove, strahove, tripove i sve se lepo zbrčkalo u jednu čorbu gde više ne znaš šta je čije i od koga je počelo uopšte. Vasko Popa je rekao "vrati mi moje krpice", sad razumem tu pesmu na jednom totalno novom nivou. To su puste želje i pozivi, nema na kraju moje, tvoje. Kako ide ona pesma, od Dade Glišića, ček da guglam tekst. "Nema moje i tvoje, kad ljubav prođe, sve je ničije, i samo hrabri se bore al' tvoje srce za moje nije". Jebeni Dado Glišić. 

(..) 

Terapeutkinja je rekla da vizualizujem sebe kao drvo koje je nekako uzemljeno, postojano, stabilno, zajedno smo došle do te vizualizacije. Malo me je trigerovala danas ali ajde, možda ima nešto u tom geštaltu zbog čega vredi istrajati. Dopada mi se što nema predubeđenje o tome ko sam i što sam do sad bila skroz iskrena sa njom. I sa sobom, isto. Dopada mi se što se osećam pozvano na to, kao da mogu da dođem "as I am". Come as you are. Pitam se da li može da me razume, ali definitivno me oseća, i vraća mi, imenuje, to što dobija. To je dobro, možda mi to treba. Ranije je dosta bilo fokusa na to da nisam ja kriva itd, sistemsko viđenje i shvatanje i nekog uzroka i posledica, ovde je kao ok, da, i? Šta ćeš s tim? Pogledaj u sebe. Neka tvoja glava bude samo tvoja briga.. ne daj da joj govore, neka sama otkrije, Kaća.

[aristotels]

umiren od smija na ovu priču od stipe božića, di je valjda iša u ameriku i positija nekog našeg emigranta i ovi je odma reka da će lipo oni okrenit janje na ražnju, i to u grand kanjonu il nešto. i lik skupija sve dozvole, i ošli oni tamo i lipo okrenili janje

e sad znate kako izgleda janje na ražnju, onako otkoženo, bez očiju... oni to lipo vrte......a u grand kanjonu dolaze turisti i vrište...dica počela plakat kad su ga vidila, zvali im policiju, policajci dolaze ovi pokazuju papire, al ljudi vrište i viču na njih, dica revaju... na kraju se morali pokupit od tamo i ić u dvorište roštiljat

govorin ja ćaći "i u nas bi dica plakala.....i to od sriće..." to kolko van je moja sestra ko mala obožavala janje (a obožava ga i sada, i to joj ovo iz pećnice ne dolazi ni blizu na roštilju) ne mogu van opisat...kad ga izvade na kolac na stipanovo ona bi to ošla gledat kako se vrti vikala "janje janje" ajbshahahhahaha

[ona-voli-kontrolu]

kao mala

djevojčica

grebala si koljena

na tvrdom asfaltu

i ustajala sa osmijehom na licu,

sada ⁽ᵏˡᵃʳᵃ⁾ kao

žena dopuštaš da

polako uništavaju

dio po dio

te iste djevojčice koja

je trebala zauvijek

živjeti negdje u tebi

- po asfalstu gdje si padala počelo je rasti cvijeće

[ultravioletna]

možda u oktobru zajedničkim snagama pokosimo i @informernovine i sve ostale tabloide kao i državne institucije koje ne rade ništa povodom toga što je na hiljade i hiljade nas u stanju da dobije napad panike i pre izlaska na ulicu a tek tokom šetnje gradom. Nismo sigurne nigde. Nismo sigurne u svom domu, nismo sigurne na ulici, nismo sigurne u gradskom prevozu, prodavnici! Onoliko koliko se dizala prašina oko prajda toliko se sada ne priča o MNOGO VEĆEM DRUŠTVENOM PROBLEMU. Ja se možda bavim (trenutno) samo pisanjem poezije ali ja studiram novinarstvo. I kao takav student, ne smem da dozvolim da sav ovaj pakao kroz koji su žene čitav život a posebno ovaj mesec prolazile - ostane negde iza nas, u tišini. Neću da ćutim a nemojte ni vi. Imamo pravo da budemo sigurne, zdrave, žive pre svega! Imamo pravo da se borimo za svoju slobodu, za svoj mir. Iskoristite svoje pravo. Možda u oktobru poljubite onoga ko vam se dopada ali će veća pobeda biti da u OKTOBRU pokrenemo revoluciju koja će nam doneti da se ne plašimo toga ŠTO SMO ŽENE. Neću da moram da nosim suzavac, nož, šoker i slično. Hoću da mogu da se divim ljudima kao što sam to radila kada sam bila mala. Promenite sistem, strpajte silovatelje i sve bolesnike tamo gde im je mesto. I kao što jedan natpis danas glasi - “Nasilje nije za klik, nasilje je za kažnjavanje” tako se ni ne čudite kada žena bude bila u situaciji da nabode i ubije svog napadača/silovatelja, potencijalnog ubicu! Jer će imati puno pravo na to, ako u ovoj državi sve nastavi da se odvija kao i do sada. Možda nam je svima potrebno malo više ljubavi ali je jedno sigurno - potrebnija nam je revolucija. (at Belgrade, Serbia) https://www.instagram.com/p/CjDOGeLt8Zt/?igshid=NGJjMDIxMWI=

[laniakearose]

ZAMKA (trigger warning)

Ovo piše moja ranjena unutrašnja tinejdžerka.

Sećam se alegorije o vuku. Zima je i izgladneli vuk upada u zamku koju mu lovac postavi a zamka je krvavi bodež, balčak mu je zariven u led. Glad je toliko jaka da vuk halapljivo liže krv sa nje i ne primećuje da se povređuje i da sopstvenu krv meša s krvlju na bodežu. Svi znamo kakav je kraj ove priče.

E pa...tako i ja. Celoga života upadam u sopstvene zamke. Kažem: "evo ti oružje, sama sam ga napravila." Kažem: "Jedino ono može da me ubije".

Stavljam ti oružje u ruke, kažem: "hoću da vidim da li ćeš me ubiti".

Još nisam naišla na osobu koja nije.

Umrla sam hiljadu puta. Je l postoji zavisnost od bola? Ako da, ja sam zavisnik. Od smrti isto. Pravila sam kućicu od bola. Moju zonu (ne)komfora. Zar i dalje misliš da ne zaslužuješ da budeš srećna, M? Da ne zaslužuješ ljubav? Ne, ne, ne...toliko smo dugo ušivali te rane, M. Ne otvaraj ih ponovo.

Pitam se, zašto se mrzim toliko? Gde je taj zaštitnik u meni koji me je čuvao od čudovišta dok sam bila mala?

Gde je zaštitnik, kad je unutrašnji mučitelj tu?

Gde?

Pa ja nikad ne bih povredila nekoga do koga mi je stalo! Ne namerno. Ne tako. Ne kad je najranjiviji. Vučem repove iz prošlih života, valjda. Zašto onda povređujem samu sebe iznova i iznova?

Zar nije moja dužnost da se čuvam? Da štitim svoje izranjavano srce? Ne znam koliko će me još trpeti.

To moje srce.

Nisam ja žrtva. Ja sam ratnica. Ali ratnica koja ratuje protiv sebe. Dokle? Dokle samo-sabotaža?

Dokle ogoljavanje pred lovcima? Dokle ću piti sopstvenu krv jer ne mogu da popunim tu prazninu u duši? Ne postoji ništa što može da je popuni.

Pa i ne treba mi ništa. Neka zjapi.

Da li je realno da sada, kada treba da se radujem, kada započinjem život iznova(ili po prvi put zapravo živim) opet radim istu stvar?

Opet sam tu, držim prostor nekome ko je previše sjeban da shvati šta misli i šta želi...a ne misli o meni. Ne želi mene. Tj. želi me kad mu je zgodno. Dok ne naiđe neka zgodnija (prilika).

Gde je granica između prijatelja i benefita? Da li je istina ono što zapravo tražim? Da li je istina da nemam nimalo samopoštovanja? Kažeš: "ali shvataš li da ako ovome dodje kraj, to nema veze sa tvojom vrednošću?" "Mmmmmm. Da. Važi."

Ili su to samo tvoje projekcije? Uveče kažeš da se sa mnom osećaš bezbedno, ujutru mi zariješ nož u srce. Da, odgurni me jer sam ti previše blizu.

Da li sam zapravo samo preuzela tvoje demone na sopstvena pleća? Ako jesam, odričem ih se.

Odričem se odgovornosti za tudje mrakove.

Nisam ti ja terapeut. Nemam kapacitet da ti budem i terapeut i ljubavnica. Ne želim.

Nije fer. Ja nisam žrtva.

Ovo prestaje sada.

Vučem granicu kod krvavog bodeža.

Povlačim svu energiju koju sam ti dala.

Ne možeš da imaš moć nad mojom dušom i telom.

Samo ja imam tu moć.

Ne treba mi tvoja "ne-ljubav".

Evo ti tvoj krvavi bodež nazad.

Zbogom.

[nostalgicandecko]

Inspiracija

Ukrala si svu moju inspiraciju

Spakovala si je u svoje oči

Sakrila u svojoj kosi

Strpala je u džak

Sa svim mojim osećanjima

I odnela si je sa sobom kad si odlazila

Ili sam možda ja ispisao toliko citata za tebe

Da nemam više šta reći

Bila si mi nepresušna inspiracija

A sada si samo jedna mala pritoka mojih misli

Koja mi padne na pamet ne tako često

Jer teško mi dolaze reči u zadnje vreme

Ne ide mi više

Nije to to

Nekako je sve kopija kopije

Reciklirano

Već viđeno

I to mi postaje dosadno

Možda mi je potrebna nova inspiracija

Nova osoba o kojoj ću pisati

Ali gde ću je naći

Kada me sve podseća na tebe

Jedino mi ostaje

Da pogledam sebe duboko u ogledalo

Tamo pronađem nešto vredno pisanja

I počnem da pišem citate o sebi

I to samo za sebe

Izvini

Možda mi sledeći citat

Ne ugleda svetlost dana

Kao što nije ugledala

Ni naša "ljubav"

~ D.K.

[uffflose]

Ta subota nije bila ništa drugačija od ostalih, samo što me je te subote duša boljela na specifičan način. Kad god se osjećam loše, znam koga mogu zavijek usrećiti i ko će mi se istinski obradovati, moja najveća podrška, moj heroj, moj dedo. Dedo živi na Sedreniku poznato sarajevsko naselje i često idem kod njega. Nekada sam znala pješke otići ali moram priznati hladno je bilo pa sam odlučila ipak ići kombijem. Ahh… naši mahalski kombi, ti vozači su legende. Mi znamo naše vozače oni znaju nas, to su uvijek priče i smijeh… tako je naš vozač Vedad, odrastao na Vratniku, pa nas sve zna, jer smo svi iz iste mahale, haman. Sa njim je uvijek lijepo, naravno zna mi dedu, amidže često su u kafanama dernečili... Tako je bilo taj dan ušla sam pozdravila se sa njim, na sekundu popričali i otišla sam iza da sjednem. Za divno čudo gužve u kombiju nije bilo pa sam sjela na zadnje mjesto pored prozora, mjesto do mene bilo je prazno. Stavila sam slušalice i tako sa svojim mislima gledala kroz prozor, slušajući muziku. U momentu skontam da sam sama sjedila iza i da je kombi prazan… jedino je kod vozača bio jedan momak, par puta sam pogledala i mimikom usana vidim da pričaju. Pogledala sam par puta u unutrašnji retrovizor i čika Vedo je također par puta pogledao u mene. Ništa, nastavila sam slušati muziku. Približavajući se svojom stanici, stavljam slušalice u kuticu, taj momak, je već izašao, dok sam se ja spremila. Izlazeći slijedi uobičajen tok pozdravljanja sa Vedom:

-“Vidimo se čika Vedo, prijatno Vam.”

-“Hajde sine pozdravi dedu, čuvaj se.”

Dok sam silazila niz stepenice busa, začuh Vedu.

-“Sine, slušaj gledam te nešto sva si mi nekakva tužna, kao da ćeš svake sekunde zaplakati jebemu ja, šta te muči”

-“Ma period neki čika Vedo, malo teži”

-“Nemoj ti meni period…mislim, dobro hajde može biti, vi omladina sve znate, furaj sada mala, nego slušaj proći će jača si ti od te tuge majku mu, znam ja to”

Zatvorio je vrata od busa mahnuo mi i namignuo

Stajala sam na stanici sat vremena i plakala, dozvala se pa otišla kod dede.

Možda mi je rekao sve što sam tog dana trebala čuti.

-Sarajevo, Bog zna koji Decembar.

[fairy-primarina528]

Top 10 Pokemon rivals! (or top 5 if 10 is too many)

Thanks for the ask! I'm going to be ranking the rivals based on my own personal feelings about their character.

10. Marnie (I love her design and personality, but her character arc was full of missed potential imo.)

9. Cheren (I admire his pursuit of strength and how he changes throughout his journey.)

8. Bianca (I like her determination to become a trainer and how she's against her overprotective father's wishes.)

7. Hau (He's a pocket full of sunshine! I'd love to be friends with him.)

6. Bede (I like his snarky personality. I also sympathize with his backstory. He just wanted to make his parental figure proud. Good thing, Opal took him under her wing.)

5. Gladion (I really like his backstory. He stole Type Null from Aether Paradise in an effort to stop Lusamine's plans. And beneath his edgy aesthetic, he's a good person.)

4. Hugh (I like his motivation towards thwarting Team Plasma. He's such a good big brother.)

3. Blue (He's the "jerk" rival done right. Blue is cocky and arrogant without having too much animosity towards the MC.)

2. Barry (He's a fun, energetic and competitive guy! I want to be his friend.)

1. Hop (I love everything about him! And I'm very biased towards my favourite character.)

[esprei]

For your consideration: after getting home after getting his wisdom teeth out, Ingo realizes that he can't feel his mouth (because of the anesthetic). He starts panicking and tells Emmet that they need to go back to the doctor's office because they must've taken his mouth and not given it back. Emmet starts laughing hysterically as Ingo gets progressively more and more distraught because I need my mouth back, Emmet!

ASDJLSKDJSL THIS IS SO FUNNY thank you for this ingo really thinks he looks like this now 😶

[poeticlicense12345]

MARISA

Marisa je dugo i pažljivo češljala četkom svoju dugačku i sjajnu kosu gledajući pri tom u ogledalu, kako sporim pokretima svojih podlaktica pravi skoro fetišne pokrete. To ju je opuštalo i tako je mogla najbolje razmišljati o životu koji je okružuje.

Šum lifta ju je podsjetio da stanuje na desetom katu prljavog žutosivog nebodera i sada u ovim jesenjskim danima očekuje prve poljupce maglovitih oblaka na svojem prozoru.

Izađe iz kupaone i onako češljajući se i dalje letimice pogleda kroz prozor i spazi u daljini tamo negdje kako preljeće jato čvoraka.

-Kada bi mogla barem sa njima da mi ustvari vjetar miluje kosu umjesto ove jeftine četke kupljene u "Konzumu" na rasprodaji, pomisli.

Nasmješi se sama sebi, odloži četku na komodu u dnevnom boravku, sjedne na kauč i onako pogrbljenaa popije čašu vode.

Znala je da je to voda iz vodocrpilišta Mala Mlaka između Zagreba i Velike Gorice i da je takvu već pije cijeli svoj životni vijek a njeni još i prije...

Pogleda čašu.

Na samom rubu ostale su kapljice u mala mrlja od njenih usta a na stijenkama bijele mrlje od ruku koje je nešto prije namazala kremom.

- Moram pospremiti tu čašu i četku sa komode, pomisli jer je znala koliko takve stvari ljute njenu mamu kada se nalaze na mjestima neprikladnim po njenom mišljenju.

Komoda je bila uglancana i služila je samo da svojim staklenim vratima čuva kristal i porculanske figurice iz jednog davnog doba na koje je njena mama bila jako ljubomorna ako bi je ona koji puta uzela u ruke.

-Ostavi, ne diraj. To ću ja obrisati, koliko puta joj je to znala reći.

Otvori staklena vrata koja vode na lođu i mazno se protegne na sviježem zraku. Osjeti kako su joj se nabubrile bradavice na grudima od hladnoće i prožme je neki neugodan osjećaj... nije bolno ali je nekako nedefinirano, u svakom slučaju - neugodno.

Nasloni se na ogradu koja je za divno čudo nije žuljala jer je imala debeli frotirni ogrtač.

Pogleda zamišljenim pogledom prema horizontu gdje su nestli oni čvorci.

Iz dnevnog boravka probijao se glas iz radija: Vanna pjeva "Kao rijeka..."

Polako izuje svoje pink natikače koje joj je kupila mama za rođendan.

Sjetno se sjeti kako joj je znala tepati dok je češljala njenu dugu smeđu kosu: - Ti si moja Barbika. Pa vitka si kao i ona. Nitko ti nebi dao dvadeset.

Zato joj je i kupila te pink natikače.

Barbika.

Začudila se kako joj gode hladne pločice.

***

Zvuk lifta najavio je zaustavljanje na desetom katu.

Začu se ključ u ulaznim vratima.

- Marisa! Jesi doma ?

- Oh Bože kako je samo neuredna. Jesi li u kupaoni?

- Marisa! Dijete, javi se...

Nalet vjetra otvori vrata lođe, uđe u boravak i nevidljivom rukom podigne papir sa stola i prevrnu ga na pod.

Lelujajući zavjese djelomično otkrivajući ogradu i podno nje uredno složene papuče.

Pink.

text author: Ivan Adamec

[nocnisanjar]

Prošlo je pet godina.

Pet godina od kako si mi upropastio život.

Jednoj maloj,

naivnoj devojčici.

Od svega trienaest godina.

Doživotno ću se sećati,

onog majčinog šamara,

koji sam dobila onog trenutka

kada sam izgovorila

da idem u tvoj stan.

Onih suza..

koje je prolila

kada je saznala,

da je njena trinaestogodišnja ćerka...

Izgubila nevinost.

Nisi me silovao.

Ali se osećam kao da jesi.

Osećam se tako prevareno.

Tako izmanipulisano.

A ja...

Mala naivna devojčica.

Koja je samo za ljubavlju žudela.

Bio si mi prvi u svemu.

Prvi poljubac.

Prvi seksulni odnos.

Prvo izgovoreno volim te.

Prve suze prolivene zbog ljubavi.

Moji prvi ožiljci žiletom.

Koji će me podsećati da tebe ceo život.

Prvo kajanje.

A kajem se mnogo.

I to kajanje me ubija.

Što sam ispala tako glupa..

Što nisam želela da me ostaviš.

Jer kao svaki stariji dečko,

seks je jedina stvar na koju misle.

To mi je majka rekla,

ali nisam verovala.

Mislila sam,

kao svaka klinka ili klinac...

Da znam najbolje.

A zapravo smo glupi ko kurac.

Sramota me je.

Ne mogu da pričam o tome.

Najboljoj drugarici nisam rekla nikad.

Slagala sam i nju...

Na pitanje kada sam imala prvi odnos..

On i ja..

Nismo u istom gradu više.

Daleko smo par sati vožnje.

Ali i dalje.

Posle toliko godina,

uspevaš da mi jednom porukom,

probudiš nemir u duši.

Napetost u stomaku.

Suzu kada je sve počelo da mi se vrti po glavi sve.

Opet.

Muka mi je od tebe.

Gadiš mi se.

Mrzim te.

Ne znam da li te krivim bez razloga.

Ali te opet krivim.

Krivim te jer si me izmanipulisao,

Jer si bio skot.

I izgovorio te odvrtne reči.

Toliko sam bila glupa,

da si imao i moje šifre.

Šifre od društvenih mreža.

Deco...

Devojke..

Klinke..

Roditelji...

Ne dozvolite sebi, deci, drugarici...

Ovako nešto..

Kajanje će biti PREVELIKO.

Osećala sam tako prljavo posle njega.

Sramota koja prati ceo život.

I rana na srcu.

Nisi bio pravi.

Nije bilo vreme.

Kasno sam shvatila neke stvari.

Prerano sam izgubila nevinost.

Zato..

Sada to ima posledice.

Nisam uživala tokom prvog puta.

Ne mogu da uživam ni sad.

Loše iskustvo prvog seksualnog odnosa utiče na mene.

Ni jednim seksom zbog njega nisam zadovoljna.

Svaki put kad počne,

jedva čekam da se završi..

Pazite se!

Nije mala stvar prolaziti kroz ovako nešto..

Kao obično dete..

Koje pohadja šesti/sedmi razred..

Osnovne škole..

[tisisvestodruganecebit]

4 godine sam u vezi, bilo je tu svadja,prepirki ali nikada nismo varali jedno drugo. Zadnjih 2 mjeseca osjećam se da mi vise nije to to ali beskrajno ga volim kao prijatelja. Nekad pomislim da ga vise volim kao prijatelja nego kao partnera, volim kad je tu i znaci mi jako. U zadnje vrijeme ponekad poželim da sam slobodna i da mogu se upoznavati s drugim momcima,dopisivati se,izlaziti. Nikada nisam uradila ništa slično u vezi niti bi ikada,zato me sada kopka sto mislim o tome uopste i da li je vrijeme prekinuti vezu ili je to samo prolazna faza?

evo ja cu ti reci iz svog iskustva da ne bude da nesto pametujem i da nagovaram ljude da raskidaju😅

to se i meni desilo posle godinu dana, jednostavno covjek se zasiti nekih stvari pa isto tako i te osobe, daleko od toga da nije ljubav nego jednostavno sve je svejedno, sto ja volim da kazem - navika. naviknes ako ste cesto zajedno, pa ni ono sto je nekad bilo zanimljivo vise nije. meni nije bila prolazna faza, mjesec dana prije raskida sve mi je bilo mucno raditi s njom, ali vjerovatno ne bi doslo do toga da smo na vrijeme raskinuli, zato se sad i ne pozdravimo kad se vidimo, a prije veze smo bili jako dobri prijatelji.

mozda ce malo grubo zvucati ali slusaj sebe i svoju glavu, ne razmisljaj o tome da li ces njega povrijediti, jer ako mislis da vise nije to to, da se vise ne osjecas kako si prije, mozda to treba i zavrsiti, ovako mozda patis i ti a i on. opet 4 godine nisu mala stvar, s razlogom ste zajedno toliko dugo i normalno je da se posle toliko vremena odnos malo poljulja, jer ne moze sve ni biti kao na pocetku, ali ne mora da znaci da trebas prekidati, mozda i jeste prolazna faza s kojom mozete ocvrsnuti svoju vezu.

sretnoooo❤️