#šiša

[cringelordofchaos]

Saw a couple of my mutuals do a new year resolution so I thought I might do one for myself too

Ok uhmm

Be yourself. But not the "acceptable different". Something that I noticed is that I will tell myself to be my true, wild, unfiltered self as long as it isn't harmful to anyone, yet I still do not follow my statements. I still hide parts of myself I am embarrassed by even though they're not harmful and they shouldn't be stigmatized. I want to actually make a fucking change about this. For all I care, I want to walk on all fours in the fucking public just to piss everyone off. Who should give a shit? Not me anymore. Not like I had a fucking chance of a social life in the first place lmso

Use digital devices less. Like come on man. Please

Sing more !! Sign up for solo or jazz singing or both !! I sound like a confused pathetic dying duck but at least I should try to pursue my passion

Paint more, also like paint things that symbolize your emotions or whatever the fuck. Or just paint wolves idk

Be better at school. School can actually be kinda fun but I'm wayyyy too behind but I realized I'm actually more capable than I thought? I just wish it weren't so stressful but I actually like studying sorta but I also downright hate it idk. But I want better grades even though the final grade for this half of the school year was marked as "NOT ENOUGH" bc i got a fuckong 1 (F) as a final grade from chemistry bc i was too busy fixing my grades for physics and math (but hey I actually managed to go from a 1 (F) TO A 4 (B) IN PHYSICS LETS GOO)

read warriors (already got the first chapter for this new years :DD)

Read books more in general

Start posting on DeviantArt again (I feel bad for my followers there oops I have been offline for like a year lmao)

Označi svoju teritoriju, napravi sklonište za sebe u obližnjem parku, u dvorištu svoje kuće i unutar svoje sobe. Znaš ti o čemu pričaš. Pobogu moj ovo je toliko cringe al koga šiša. Otpremi shrine za Vukove ako želiš lmao

Work on your stories more and use your time more wisely to t h I n k

Play the flute more !! Also learn how to play the piano and maybe guitar

Go into the forests more y'know what I'm talking about

Learn how to crochet !! And crochet the things you want to !! (Kao ona ogrlica sa mesecom. Ili plišana igračka vuka? Ili nekog reptila?)

That's it for now ig

[posesivesoul]

Hejj Nana,

Znaš da volim da slikam puno. Pre neki dan sam našla snimak moje majke kako šiša mog oca s mašinicom (čak se i sećam kako sam ga snimala, bila sam sa druge strane ograde naše terase i držala sam se jednom rukom). Bio je sumrak ili veče, jer se sećam zlatkastih zraka kroz krošnju šimšira (ima li šimšir krošnju?! Naravno da ima god, to je drvo lol). Iako mi oni ne nedostaju kao nekad, žao mi je da ga obrišem, ne želim da moje veranje kroz ogradu bude uzaludno xd

Imaš li ti snimke ili slike svoje porodice? Gledaš li ih ponekad, krišom od stvarnosti?

Do sledećeg puta,

Alex

[bojesvemira]

U sobi punoj stranaca

smijem se da ugušim

gromove, u meni.

Ono što oni izgovaraju

ono kako te gledaju

i na koji način ti pristupaju.

Ljuti me, jer znam

da tako ne zaslužuješ,

i da ja to ne zaslužujem

da se osjećam kao

tempirana bomba koja treba pući.

Ali ne pukne, zbog svega

što me majka učila.

Budi za sebe uz sebe

ko šiša one što o meni ne misle

ove koji ne cijene

cvijetna polja u meni.

Ovi koji pokreću,

munje,gromove,bombe,ratove

njih ćemo u sobu zaključati

i baciti ključ olovnih vrata

pa neka se unutra nose

ipak sami sa sobom.

A mi ćemo da putujemo,

sa osmijesima daleko od juga.

[alexus84]

#fumo #relax #smoke #supreme #narghile #free #šiša #divano #momo #momoclub #the #adidas #rolex #iphone #newyear #2019 #carbone #portapalazzo #smile #smiling #picoftheday #photooftheday #photography (presso CLUB MOMO) https://www.instagram.com/p/BsNgwZQnZVT/?utm_source=ig_tumblr_share&igshid=1xe5r3ubptrkt

[radiogornjigrad]

Romano Bolković: Tko te šiša!

Romano Bolković: Tko te šiša!

– ZAGREB, 25. travnja 2020. ( Hina ). Hrvatska je policija jučer otkrila lanac ilegalnih frizeraja koji su se rasprostrli od Klake na istoku Zagreba, pa sve do Gajnica, na njegovom zapadnom rubu. Iz dvadesetak je improviziranih salona privedeno ukupno 37 osoba osumnjičenih za kazneno djelo pružanja frizerskih usluga. Visoki izvor navodi da se osumnjičeni brane češljevima i šutnjom. Kod trojice…

[travel-discover-geography]

BRAVSKO POLJE je kraško polje u sjeverozapadnoj Bosni i nalazi se na teritoriji općine Bosanski Petrovac i općine Petrovac.

Bravsko polje smješteno je između planina Grmeča na sjeveru, Srnetice na jugu, i manjim dijelom Šiše na istoku. Uslovno se može podijeliti na istočni i zapadni dio. Zapadni dio pruža se pravcem sjeverozapad-jugoistok i među petrovačkim stanovništvom naziva se Smoljana. Istočni dio pruža se pravcem zapad-istok, i taj dio se naziva Bravsko. Lokalno stanovništvo ima nazive i za mnoštvo manjih dijelova. Dužina mu je do 30 km, širina 2-3 km. Na obodu polja nalazi se devet seoskih naselja. Na zapadu su: Krnja Jela, Smoljana, Kapljuh i Janjila. Na istoku su: Jasenovac, Klenovac na sjevernom dijelu i Bravski Vaganac, Podsrnetica i Bunara na južnom. Kuće se nižu jedna do druge, tako da je teško uočiti prelaz iz jednog u drugo selo. Na zapadu je granica prema Petrovačkom polju u dužini tri-četiri km. Čine je brda: Stražbenica, Matijevača, Šainovac, Velika i Mala Risovača, Kukerda, Krstasti Vrh i Banjački Vrh. Sjevernu stranu zatvaraju vrhovi Grmeča: Suvi Vrh, Misije, Kosijer, Omar, Dronjkuša, Ilijina greda, Tisovac, Gradić, Šatin Vrh, Pločevac Veliki, Pločevac Mali, Vrščić, Visoki. Granična linija na istoku spušta se na visinu polja i tu je bio prolaz nekadašnje pruge za dolinu Sanice i dalje za Prijedor, ali i svih puteva prema Ključu, od rimskog i osmanlijskog vremena do danas. Odatle dalje nastavlja istočni obod polja i penje se na vis Ljutoč. Iza njega počinje planina Šiša. Na jugoistoku granica prolazi nizinskom šumom koja nosi imena: Uvale i Lipar. Odatle se granica uzdiže na Srnetičke proplanke Vranjevac i Šareni Vrščić. Srnetica je granica na jugu.

Bravsko polje ima izgled kotlaste visoravni pa nije ni ravno ni svuda jednake visine. Kod nekadašnje željezničke stanice visina je 800 m. Na cesti kod škole 830 m, a u donjem polju najniža tačka je 606 m. Površinski oblici su različiti. Ispod grmečkih visova su blago nagnute plećine. Ispod nje je koritasta uvala, kao središnji niži dio polja. Još južnije su osrednje izbočine duguljastog smjera: Glavica, Metla (815m), Crnića Brdo (807m) i Podovi. Iza je uvala u kojoj je selo Bunara iza koje počinje Srnetica. Preko tih površina "posijane" su mnogobrojne vrtače, pa se ovakve površine zovu boginjavi krš. Na cijelom ovom prostoru nema nigdje izdašnijeg izvora koji bi tokom cijele godine davao vodu. Jedini vodotok je Rijeka u selu Smoljani, sa čijeg se izvora svojevremeno opskrbljivao i Bosanski Petrovac. Za napajanje stoke najviše se koriste lokve. Klima je oštra planinska, sa čestim i hladnim vjetrovima. Snijega ima po šest mjeseci, a u nekim stjenovitim rupama led se zadržava tokom cijele godine. 

Bravsko polje obiluje tragovima i ostacima iz prijašnjih vremena. Na prvom mjestu treba spomenuti staru rimsku cestu. Nekoliko rimskih miljokazi i danas postoje. Bio je to dio puta od Salone u Dalmaciji koji je dolazio iz Petrovačkog polja, odlazio prema rudnicima u dolinu Sane i dalje za Sisak. Istraženo je i nekoliko lokaliteta koji govore o prisustvu Rimljana na ovom prostoru (nekropola, rimski novac sa likom cara Konstantina). Naziv naselja Smoljana govori da ga je za vrijeme doseljavanja Slavena naselio ogranak slavenskog naroda Smoljana. Taj se narod na Balkan doselio iz prostora današnje istočne Njemačke i pripada Polapskim Slavenima. Najveći dio Smoljana naselio se u Pirinskoj Makedoniji, a pojedini njihovi manji dijelovi sigurno su se naseljavali na usputnim stanicama, pa tako i u području Bravskog polja. Iznad polja, u Grmeču, na visini 1.400 m, nalaze se ostaci monumentalne gradine, čije porijeklo nije istraživano. Jačanjem bosanske države iza 1322. pod Stjepanom II Kotromanićem ovi krajevi prvi put ulaze u njen sastav.

[amrame]

Kod nas nema migranata

U Selam gradu

Gdje se susreću istok i zapad

a u dušama istok pobjeđuje

nema migranata

Samo šiša i brada, šiša i brada, šiša i brada

.

Ništa ne miriše kao kod kuće

Valjda jer ljudi previše mirišu

Na One million i na La vie est Belle

Dok ne jedu i treniraju i nadaju se tom milionu i lijepom životu

Šiša i brada, šiša i brada, šiša i brada

[oblaci-simsiri]

Dimi kad šiša Dovlu

[zanimljivaekonomija]

"Ova knjiga me je izludela" - otkrila Vedrana Rudan na promociji "Doživotne robije"

Vedrana Rudan još jednom je napunila Veliku salu SKC-a, a povod je ovog puta bio njen novi roman „Doživotna robija“, prvi posle 6 godina. Da li je sloboda moguća bez materijalne sigurnosti, da li rad oplemenjuje ili porobljava čoveka i šta je neophodno da bi žena zaista bila nezavisna, samo su neka pitanja koja glavna junakinja Lola postavlja sebi, ali i svima nama. A ključne reči romana su ljubav, zločin i pogled na more.

Na početku nas je zanimalo kako je Vedrana provela vreme korone: „Osim što sam oslepela, iako je dobro u ovim vremenima da što manje vidiš, muž mi se vratio doma. Ja sam prepoznala svog muža, a on je prepoznao mašinu za pranje suđa. Mislila sam da će korona trajati tri meseca. Međutim, korona se produžila na tri godine i od kada je počela, on kuva, pere i pegla, a ja sam na promocijama. Nikada mi lepše nije bilo. Živela korona“. 

„Doživotna robija“ je umnogome drugačija u odnosu na prethodne knjige Vedrane Rudan. Napetost se oseća od početka, a postoje i elementi krimi romana. U jednom trenutku Vedrana je čak i odustala od rukopisa, ali posle tri godine knjiga je stigla do čitalaca.

„Dušu sam izrigala, izbljuvala. Drugačija je jer su junaci bogati, a ja baš i nisam. Prokletnici imaju toliko para, i toliko sam se ufurala u tu priču da sam pomislila da sam i ja bogata. Kad sam ušla u dućan i kada je stigla kartica na naplatu, rekla sam: ’Pa, majku ti božju!’ Ta knjiga me je izludela”.

Lola u čitaocima izaziva dvojaka osećanja. S jedne strane sažaljenje jer očito odrasta bez ljubavi oca i majke, a s druge strane divljenje jer nastupa bez straha i hrabro „pliva“ u muškom svetu.

„Lola je kao i svi mi u potrazi za ljubavlju. Ali šta je ljubav, šta je sreća? To nije isto za svakoga. Za mene je sreća pre korone bila da mogu šetati, kuvati, pričati, čitati, i kada se to završilo, sreća je bila gledati a ništa nisam videla. Nek ti bog, u kojeg ne verujem, samo dâ priliku da ti se dogodi nešto van šeme, pa ćeš videti kako za sreću vrlo malo treba. A mi to u biti ne znamo, jer dok hodamo i dok smo zdravi, i nešto radimo, i imamo nekog koga volimo, i ko nas voli, onda se opsedamo zlim šefom, Rusima koji će ukinuti plin, Amerikancima koji će poskupeti plin… Ma ko vas šiša! Živiš danas, ovaj minut, danas jesi, sutra više nisi, zgrabi za ruku onog koga voliš, ne gledaj u mobilni, ne čitaj portale, kupuj fenomenalne knjige, to je sreća”.

Na pitanje šta za nju predstavlja doživotna robija, Vedrana Rudan je odgovorila:

„Ceo život je doživotna robija. I kvalifikovana sam da o tome govorim jer sam s tri noge u grobu. I kad pogledam unazad, vidim trenutke sreće. Ali nije sreća ono što nam drugi govore: muž, deca, brak. I ti padaš na te priče jer svi drugi bolje od tebe znaju šta je tvoja sreća i ti ih slušaš, pa nađeš dečka, pa se udaš, rodiš decu i svi su oko tebe srećni sem tebe.“

Publika je sve vreme aplauzom uzvraćala na Vedranine izjave, a nakon razgovora čitaoci su strpljivo čekali na potpis omiljene autorke. 

Foto credit: Laguna

[crnagora]

Miki ocrnio Dalilu, pa razvezao jezik o svim GORUĆIM TEMAMA

Miki Đuričić je večeras tokom emisiji "Izbacivanje" posetio Šiša bar, gde je kod voditelja Milana Miloševića analizirao sve aktuelne situacije u Beloj kući. #Zadruga #Rijaliti #Vesti #Srbija #Balkan #Zadruga5

Miki Đuričić je večeras tokom emisiji “Izbacivanje” posetio Šiša bar, gde je kod voditelja Milana Miloševića analizirao sve aktuelne situacije u Beloj kući. Vidi o čemu se radi, neka radi ko šta hoće, ali evo šta me nervira. Razumem, udata žena, zaljubila se, hajde da razumem i da se vratila mužu. Hajde razumem i to da se vratila dečku, razumem i da joj se svideo treći. Razumem i što se pomirila…

[felix-trot]

Kako smo snimali Osam načina da se prestanete osjećati usamljeno

[mentalnahigijena]

Kako mi je jedan 'veliki Srbin' pripremio metak u čelo ako …”Pa ne znam, pitajte nesrbe u Zvorniku, Srebrenici, Prijedoru, Banjaluci...mrtva i raseljena usta ne pričaju mnogo. Pitajte još uvijek žive i neraseljene Bošnajke na sjeveru Cre Gore, pitajte Albance....nekako se čudno ćirilicom sa ocilima piše sloboda.Uvod: Boraveći u Crnoj Gori, vidio sam zidove išarane isključivo srpskim trobojnicama, vidio sam ogromnim zastavama sa četiri “C” obilježene srpske crkve, dok su sve ostale, da prostite, normalne. Vidio sam četničke grafite. Pa se pitam-SUNCE TI POLJUBIM, ŠTA BI TEK BILO DA NISU UGROŽENI??Zbog ljudi koji su mi prijetili smrću, a koji se izjašnjavaju kao Srbi, baš veliki Srbi, makar u svojim verbalnim vratolomijama, otišao sam na petodnevnu ekskurziju u Crnu Goru. Prvo sam morao na ročište u Kotorsko Tužiteljstvo, na pretres da prepričam kako mi je jedan “veliki Srbin“ pripremio metak u čelo ako uđem u Crnu Goru.Veća ugroženost-duža zastavaKao što čitate, to sa metkom u čelo se nije desilo, pa sam mogao nastaviti dalje sa svojim istraživačkim putešestvijem.A ono je imalo gotovo misonarski cilj, da ne kažem pozu-pronaći ugoržene Srbe u Crnoj Gori, sazanati što više o njihovoj kletoj ugorženosti, ne bih li “objektivnije sagledao situaciju“ u novosvježenonj zemlji, koja jednim svojim dijelom više liči na četnički Diznilend, nego na građansku, antifašističku, sekularnu državu.Ali dobro, Dragane, nemoj biti površan, dublje to sagledavaj! Gledaj, napni se, izoštri dioptriju, možda i vidš ugroženog Srbina!Kad ono, međutim!Nema te srpske crkve, crkvice, zida i zidića, nema bilo čega što je prismrdilo srpstvu, a da nije zapišano vulgarnim četničkim grafitima ili makar trobojnicom sa četiri "C". Umjetnik se zanio pa je sa bogomolja prešao na saobraćajne znakove, zidove, podzide, zgrade, asfalt, na ulice, bandere, uličnu rasvjetu, kontejnere, žardinjere... dobro shvatili ste, na bukvalno sve, ne bi li obilježio habitus urinom srpskog sveta.Sad, ne znam kakve veze ima kontejner pun smeća sa Srbima, ali je grafit majstor odlučio da mu pokloni krstaču i četiri ocila.I ako odete u najliberalniji Perast ili Kotor, prepoznaćete odmah “ugožene“ srpske crkve, tako što preko njih, sa zidova vise barjaci, serbski dabome, kakvih nema ni Kraljevo, ni Valjevo. Ko vas šiša Kraljevčani i Valjevčani, kad niste “ugroženi“ kao Srbi u Crnoj Gori, pa da i vi možete šiti trobojnice u Ginisovim dimenizjama i namotavati njima crkve. Pa da!Evo, brojim ja, a kaže mi i stanovnik Perasta u gradu-biseru ima dvadesetak crkava i sve do jedne su katoličke, osim te jedne-ona je srpska. Šta je zajedničko katoličkim crkvama, lijepe su skladne, oku nenametljive, a opet čine grad...Isti slučaj bi vjerovatno bio i sa srpskom pravoslavnom crkvom u prelijepom Perastu, dakle- Hramom rođenja Presvete Bogorodice, vjerovatno je lijep, graciozan i mio, ali se spolja ne vidi od, Bože me oprosti, zastave trobojnice, koja kao mračna kulisa zapišavanja, sakriva crkvenu arhitekturu.U Kotoru, gosparskom gradu, znate to, situacija je ista. Čudo arhitekture i svjetlosti između onih stijena i mora, čudo Boke i svijeta, ima tu obilježenu crkvu svetog Nikole sa koje visi trobojka, čisto da se zna. Ovo obilježavanje, nije uradio niti izveo neki dušmanin, nego domaći SPC litijaški pregaoci, koji valjda osim zpišavanja teritorije i dokazivanja jednakosti, tako rasistički dokazuju iz sata u sat, iz dana u dan, da su jednakiji u odnosu na sve druge vjere i konfesije i da im pripada, malo više, dobro, zajebavam se, mnogo više od ostalih.Kako su Crnogorci naselili Hercegovinu?!Namjerno sam uzeo za primjer Kotor i Perast, koji su uz Risan najliberalniji, najotvoreniji najkospompolitskiji gradovi Boke, a samim tim, vrlo vjerotovatno i cijele Crne Gore.Ono ostalo, preciznije sve ostalo, uz obalu od Herceg Novog, kao južne ekspoziture srpskog sveta, do Budve, kao odmarališta istog, huči, gromoglasi i tutnji iz svakog zida, iz svake pore, sa svake javne površine, čvrstim nepatvorenim velikosrpskim nacionalizmom, na koji se htjeli-ne htjeli naviknete, a to je i cilj cijelog ovog projekta.Sa svega “srpskog“, šta god to značilo, bije imperijalistički, konkvistadorski žar, dok je sve ostalo-pa, sve ostalo-ništa više i ništa manje- lijepo, skromno, saobrazno, stidljivo. Kao da su se Bokelji, Crnogorci, Albanci, svi ostali naselili u taj srpski svet, iznajmli zemlju ili je dobili na poklon od kakvih Hercegovaca i tiho i samozatajno žive na tuđem. Kao da su, Bože me oprosti, Crnogorci naselili Hercegovinu.Niko, ama baš niko ne bi rekao da je doslovno suprotno.

Ali tako vam je to sa ekspanizjama i sa unormaljivanjem nenormalnog.Šta bi tek bilo da nisu ovoliko ugroženi?

Gledam, ne vjerujem, pa malo pomalo povjerujem, jasno mi je kako hoće i čini se do sad i mogu da Crnu Goru vrate u srpsko kiklopsko oko i da od nje prave “srpsku Spartu“, šta god to bilo i značilo.Stanem, lupim se po glavi, pa usklilnem-Sunce ti poljubim, šta bi tek bilo da nisu ovoliko ugroženi koliko kukaju i dan i noć? Šat bi bilo da su “slobodni“, koliko iskaju i koliko im treba, a to trebovanje slobode u srpskom svetu nikako ne uključuje druge. Dapače. Isključuje ih jako i neumoljivo i ostali mogu živjeti u srpskom svetu, ali samo kao sužnji.Pitanje o zajedničkom životu ili tzv. suživotu?Pa ne znam, pitajte nesrbe u Zvorniku, Srebrenici, Prijedoru, Banjaluci...mrtva i raseljena usta ne pričaju mnogo. Pitajte još uvijek žive i neraseljene Bošnajke na sjeveru Cre Gore, pitajte Albance....nekako se čudno ćirilicom sa ocilima piše sloboda.I dok se tako pitate, ako se uopšte i pitate, znajte da je ovaj projekat srbizacije, one arhitektonske ali i političke i kulturne, odobren, aminovan i unesen kao biološki otpad u Crnu Goru od strane pojedinih strutkura NVO sektora i URA, trojanaca, koji su četnike na štitovima unijeli u vlast i pustili ih da “ugroženo“ plazaju po prelijepoj Crnoj Gori, stvarajući od nje kojekakva Valjeva i Kraljeva na toplim morima.P.S.Nisam ni dovršio tekst, a obavih neprijatan poziv. Zove me, naime, jedna ugledna njemačka političarka, kaže poslali su joj dragi ljudi iz NVO sektora i URE moje tekstove. Ne ljube me baš NVO-ovci i URA-ši. Nekako hoće da pišem o “zloj vlasti DPS-a i o Milu Đukanoviću“. Kulturno joj objasnim, kako su Đukanovićevi, da prosti, već godinu dana opozicija.Pa je onda pitam, jesu li dotični “dragi ljudi“ koji joj prenose moje tekstove u URI ili u NVO sektoru?Kaže ona, Dragane, dobro znate i vi i ja da je to jedno te isto. Rekoh, hvala.Gledam one tvrđave i palate srednjevjekovne, gledam crkve, gledam arhitektutu bogatog, obrazovanog i civilizovanog juga na Jadranu, pa gledam ko, kako i na koji način ruži ovu ljepotu.Ugroženosti, slatka li si, pomislih sa gorčinom u ustima. Valjda od te silne “slatkoće“ srpskog sveta.

[detaxe]

šiša naša

[legalien]

Ljudi mi kažu da imam dobar osjećaj za procjenjivanje ljudi.. možda i nemam, ali mislim da te vrijedi upoznati. Ako to netko ne shvaća, tko ga šiša :D

tenks tenks, al nemres govorit napamet kad ne znas o kakvoj situaciji pricam.. sve je okej i nema potrebe za ovakvim stvarima, nisam zbedirana ili nesto haha bas naprotiv, super sam!al hvala na trudu, lijepo od tebe! :)

[filologija]

Nahtigalova nagrada 2019 magistrskemu delu Anje Božič

Dan pred Prešernovim rojstnim dnem, 2. decembra 2019, je dekan Filozofske fakultete dr. Roman Kuhar podelil nagrade za najboljša magistrska dela. Nahtigalova nagrada, letos sta bili dve, je bila pospremljena s posebno svečanim poudarkom, dr. Rajku Nahtigalu so prav letos, ob stoletnici fakultete, v avli odkrili kip. Nagrajenka Anja Božič v svojem magistrskem delu obravnava tri malo znana rokopisna besedila dr. Joža Lovrenčiča. Njen pristop povezuje dve področji njenega študija, klasično filologijo in slovenistiko. Analizira doslej praktično neznano poglavje iz življenja in dela tega klasičnega filologa, doktorja z Univerze v Gradcu ter slovenskega predstavnika na mirovnih pogajanjih v Parizu, ki pa ga je po drugi vojni doletela brutalna damnatio memoriae. Lovrenčičev heksameter je obdelala na podlagi konvencij tvorbe ter z verzno analizo izbranega gradiva izpostavila oblikovno nedokončanost prevoda. Opozorila je na vsebinsko ujemanje obravnavanih del ter umetnikovega pesniškega in prevajalskega dela in v sodelovanju s pesnikovimi potomci pritegnila v obravnavo več povsem novih primarnih virov, na koncu pa z učinkovito digitalizacijo omogočila dostop do obravnavanih besedil novim raziskovalcem. Včasih kdo poudari, da ni antičnega pesnika, ki bi še danes vplival na kulturni diskurz s takšno intenzivnostjo kot Ovidij. To se je pokazalo tudi ob raziskovalnem projektu Anje Božič. Njen raziskovalni članek, povezan z obravnavano temo, je že objavljen, še več, avtorica je s sodelavci pripravila odmevno konferenco ob dvatisočletnici Ovidijeve smrti v političnem izgnanstvu (»Ovidiana 2018«). Na tej podlagi je sedaj nastala mednarodna znanstvena revija Clotho, ki povezuje znanstveno delo študentov in profesorjev. Po desetletjih pozabe je končno začel izhajati Lovrenčičev prevod, revija Keria: Studia Latina et Graeca je doslej priobčila že devet knjig. V kratkem bo Ovidijev magnum opus prvič mogoče integralno prebrati tudi v slovenščini. Delo ima 290 strani, od tega 6 strani bibliografije, urejene po najstrožjih standardih s pomočjo orodja EndNote. Nahtigalova nagrada je po več kot letu dni trdega dela zaslužena, hoc quoque laboris praemium, bi pripomnil Livij. Ne preseneča dejstvo, da so na podlagi tega dosežka avtorico letos sprejeli na podiplomski študij na vrhunsko tujo univerzo. (Fotografije: Uroš Škrjanc.) Seznam dekanovih in Nahtigalovih nagrad 2019 NAHTIGALOVA NAGRADA FF UL ZA LETO 2018/2019 1. ANJA BOŽIČ: »Niso namenjene v tisk, tebi velja njih obisk«: Neobjavljena dela dr. Joža Lovrenčiča – pesniška zbirka Nič Niče, kronika Brat Honorat in prevod Ovidijevih Metamorfoz, mentorja: doc. dr. David Movrin in doc. dr. Aleksander Bjelčevič (Oddelek za klasično filologijo in Oddelek za slovenistiko); 2. LEJLA KOŠMRLJ: Prilagoditvene spretnosti, čustvene in vedenjske težave pri otrocih in mladostnikih z živčno-mišičnimi boleznimi, mentor: izr. prof. dr. Robert Masten (Oddelek za psihologijo). DEKANOVA NAGRADA FF UL ZA LETO 2018/2019 1. KATARINA GOMBOC ČEH: Slovenska glagola moči in morati in njune ustreznice v stavčnih strukturah v ruskem in ukrajinskem jeziku; mentorja: doc. dr. Mladen Uhlik in prof. dr. Andreja Žele (Oddelek za slavistiko in Oddelek za slovenistiko); 2. DOMEN KRIŠTOFELC: Germanismen in der Mundart von Kropa / Germanizmi v kroparskem govoru; mentorica: izr. prof. dr. Uršula Krevs Birk (Oddelek za germanistiko); 3. DANIEL EDUARDO LÓPEZ BONČINA: Interpretación sobre los rasgos hipertextuales y las formas de lectura en Rayuela de Julio Cortázar / Interpretacija hipertekstualnih značilnosti in načini branja v Ristancu Julija Cortázarja; mentorica: izr. prof. dr. Maja Šabec (Oddelek za romanske jezike in književnosti); 4. LARISA MAROLT: Improvizacija v glasbi Kadence v Koncertu za flavto v d-molu Wq 22 Carla Philippa Emanuela Bacha; mentor: prof. dr. Matjaž Barbo (Oddelek za muzikologijo); 5. LUCIJA MIRKAC: Biblija in slovenska katoliška lirika med letoma 1854 in 1900; mentorja: doc. dr. Aleksander Bjelčević in prof. dr. Vid Snoj (Oddelek za slovenistiko in Oddelek za primerjalno književnost); 6. DAVOR MLINARIČ: Prevladujoče predstave o slovenski srednjeveški zgodovini: Kako je razumljena preteklost v sodobni Sloveniji; mentor: prof. dr. Peter Štih (Oddelek za zgodovino); 7. ANAMARIJA ŠIŠA: Razvoj praks dejtanja v kapitalizmu: med delom in ljubeznijo; mentor: doc. dr. Primož Krašovec (Oddelek za sociologijo); 8. SARA UHAN: Geografski vidik prehranske enačbe na primeru Škofjeloškega hribovja; mentorica: izr. prof. dr. Irma Potočnik Slavič, somentor: izr. prof. dr. Darko Ogrin (Oddelek za geografijo); 9. LEA VLAHOVIČ: Jezikovnostilistična primerjava dveh slovenskih prevodov Flaubertove Madame Bovary in vprašanje zastaranja prevodov; mentorica: prof. dr. Mojca Schlamberger Brezar (Oddelek za prevajalstvo). Read the full article

[bashcha]

Batat 2019, treća sezona

Ove godine sam bila u fazonu, izvadiću koliko nam treba a ostalo ko šiša. Pomisao na još jedno arheološko iskopavanje (to je zato što sam htela biti arheolog kao  Indiana Jones) me nije veselila.

12. oktobra se skupila mala ekipa i krenusmo da vadimo batat, koji je na moje iznenađenje bio odličan! Krtole pravilne odmah ispod biljke, velike, ja u čudu kakva je ovo mađija.

Krenuli smo da razmišljamo šta je to ovaj put drugačije. Prvo, nismo stavili kap po kap navodnjavanje, nego je sa strane puštana voda iz creva. Bašta je bila dobro nađubrena stajnjakom. Primetili smo da kako smo se bližili drugom kraju parcele koja je bila više u senci i gde je zemlja nekako tvrđa batati su bili tanji i više su bežali sa strane. Takođe ove godine je bilo manje oštećenih batata, Nora je isterala jednog miša, a rovci su se izgleda iživeli prošle godine.

Sušenje smo shvatili ozbiljnije pa smo napravili mini plastenik i ostavili tamo batat jedno dve nedelje, a i sunčano vreme nam išlo na ruku. U plasteniku je bilo toplo i vlažno a to su idealni uslovi (temperatura od 30 do 35 stepeni, vlažnost 80-90%). Ovo je važan korak koji smo preskočili prošle godine pa nam sav batat istrunuo posle par meseci (a nije odmoglo ni to što smo tako neosušen ostavili u hladnoj garaži).

Ovim procesom se zaceljuju rane nastale tokom vađenja, kovertuje skrob u šećer i produžava vreme skladištenja do čak godinu dana. Za skladištenje se preporučuje tamna i hladna prostorija, temperatura do 15 stepeni.

Izmerili smo ovogodišnji rod, od posađenih 48 biljaka izvadili smo 87kg lepih batata + sitniji oko 10kg koji smo odmah konzumirali. Not bad ;) a sada je vreme za isprobavanje novih recepata.

Batat 2017

Batat 2018