#izvođači

[zanimljivaekonomija]

Beograd na mapi svetskih zvezda: Bryan Adams otvora sezonu spektakularnih koncerata u domaćoj prestonici, šuška se o još jednom iznenađenju?

Dok se Beograd priprema za dva spektakla koje će prirediti Rammstein u maju 2024. na Ušću i nastup Eda Širana u avgustu, domaću prestonicu očekuje još jedno nezaboravno iskustvo – koncert Bryana Adamsa 12. decembra 2023. u Štark Areni u organizaciji Skymusic-a.

Beograd se polako vraća na mapu najpoznatijih svetskih koncertnih destinacija, a Adams je zasigurno jedan od ključnih izvođača koji će to i potvrditi. Kako važi za jednog od najboljih live izvođača današnjice, njegov povratak u srpsku prestonicu obeležiće ne samo vokalna virtuoznost, već i autentična rok atmosfera koja će ispuniti Arenu i pružiti nezapamćeno iskustvo ljubiteljima autentičnog gitarskog zvuka.

Prestonica će biti svedok neverovatne produkcije, uzbudljive atmosfere i vanvremenskih numera koje su oblikovale mnoge generacije. I dok se šuška o specijalnom iznenađenju koje Adams priprema za publiku tokom ove turneje, ostaje nam da se u narednih mesec dana podsetimo antologijskih pesama poput „Summer of '69“, “It’s Only Love”, „Run to You“, „Cuts like a knife“, „Everything I do I do it for you“ i mnogih drugih.

Ulaznice su dostupne putem sajta efinity.rs, preko besplatne aplikacije eFinity, u TC Rajićeva (I sprat) i na blagajni Štark Arene.

Saopštenje i ilustracija: Skymusic

[keratomblog]

Kako mislite „gotova je sezona“?!

Ako pričamo o broju noćenja, sunčanim danima i temperaturi mora, složit ćemo se da je turistička sezona pri kraju. A to znači, osim početka škole, početak priprema za iduću sezonu. Uskoro nas čekaju zvuci bagera i kamiona. Vizure kranova i dizalica. Sve manje ćemo viđati raspoložene kupaće u veselim bojama, a sve više zaštitne rukavice i kacige, na (često) ne tako raspoloženim licima.

Kako god, počinje sezona intenzivnih građevinskih radova. Samim time na scenu stupaju majstori, arhitekti, izvođači, nadzor i naravno investitori. Ako ste upravo onaj najsretniji u ovom procesu, dakle investitor, slijedi nekoliko savjeta koji će vam olakšati proces u koji se upuštate.

Na papir stavite sve što želite i kako želite napraviti. Mi to volimo nazvati projektnim zadatkom. I stalno mu se vraćamo. Proces je to koji traje, i to je ok. Kad se već izveo i sredio veliki dio npr stambene kuće, dodati saunu i nije baš „samo“.

Planirajte rokove. S projektnom dokumentacijom. Projektiranje je proces. Koji uključuje i izmjene. A izmjene pomjeraju rokove. Pomjeranje rokova znači potpuni nered s organizacijom gradilišta i majstora. I tu upadamo u začarani krug ili slikovitije zapetljani čvor. 

Planirajte rokove. S dobavom materijala i opreme. Sjećate se naslova? Počelo je s coronavirusom, nastavilo se s ratom u Ukrajini. Od tada se materijali i oprema kojih nema na stanju ne čeka 7 dana, pa ni 15. Čeka se i stol, i napa i keramika i umivaonik koje vidite u katalogu i instagram profilu salona.  

U proces renoviranja i rokove isplanirajte i tehnološke procese koje zahtijevaju određene radnje i materijali. Redoslijed i vrijeme izvođenja nisu zanemarive stavke, ako u konačnici želite prostor kojem se divite na internetu.

Ono što je dobro u cijeloj ovoj priči s radovima i rokovima je informacija da, ako sad krenete, nema straha s probijanjem rokova. Upozorili smo vas na vrijeme J

Sretno i uživajte u stvaranju atraktivnih prostora!

[calivitamini]

The largest island in the Kaštela Bay - Barbarinac is becoming a new destination for top entertainment starting this summer - Island Of Love.

Surrounded by crystal clear azure sea, it has natural shade and is a great place to spend sunsets and night party this summer. Top production and the largest dance floor are a unique novelty in the Croatian offer. The bar stretches for as much as 35 meters.

Sunset Seasion su ekskluzivni eventi koji će se održati nekoliko puta tijekom ljeta. Barbarinac IN concert su večeri u kojima će se održavati koncerti hrvatskih i inozemnih zvijezda. Magestic Nights su pak večeri u kojima će nastupati izvođači iz regije.

Island Of Love is a new place that will not leave anyone indifferent this summer. Reserve your place in the Mendy apartment on time. Welcome.

https://airbnb.com/h/apartment-mendy

#islandoflove #Barbarinac #Kaštela #Kaštel_Sućurac #chriss_willsman #Voyage #Nucci #Prljavo_kazalište #Disco_inferno #Sunset_seasion #Magestic_nights #croatia #dalmatia #croatiafulloflife #vacation #holidays #urlaub #vacanzze

[mentalnahigijena]

„Ne možete služiti i Bogu i Kraljevstvu“ Gotovo svakodnevno su građani Crne Gore zatrpani informacijama od strane političke elite da je došao čas konačnog obračuna sa narko-mafijom, duvanskom mafijom, građevinskom mafijom, farmaceutskom mafijom, šumarskom mafijom i slično. Naravno, uz to ide i poruka da će ,,pravda zakucati na svačija vrata“, a od toga smo, barem mi sa Cetinja, mogli da osjetimo samo duvanski i dim od suzavaca ispod vrata. Pri tome, potpuno se zanemaruje i zaboravlja uloga, značaj i djelovanje do prije godinu dana neidentifikovane strane sile u Crnoj Gori koja je u međuvremenu ostvarila prevagu duhovnog nad svjetovnim i ovu državu de facto uvela u drugi stadijum vjerske kategorije - a to je „Božja država“. Naravno, u pitanju je crkva Srbije. Zvaničnici ove države od donošenja tzv. Temeljnog ugovora smatraju da su trajno regulisali pitanje odnosa između države i crkve i da se tim pitanjima ne trebaju više baviti. Naime, u posljednje dvije godine dogodila su se dva tektonska poremećaja koja su dovela u pitanje teritorijalni integritet i ustavni poredak ove države. To je donošenje Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica i tzv. Temeljni ugovor. Suštinski, akteri ovog čina kojim je doveden u pitanje svjetovni karakter Crne Gore su velikodostojnici Srpske pravoslavne crkve, a, nažalost, izvođači radova bili su ministri pravde prethodne „apostolske“ i sadašnje Vlade. Dakle, pored svih mafija o kojima se svakodnevno priča, više niko ne pominje niti aktuelizuje stanje u Crnoj Gori koja ubrzanim koracima stremi ka pravoslavnom fundamendalizmu. Da navedeno i konkretizujem. ZAKONOM PROTIV DRŽAVE U Skupštini Crne Gore 27. 12. 2019. godine usvojen je Zakon o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica. U članu 63. tog zakona stoji obaveza da je organ uprave nadležan za poslove imovine, dužan da u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu utvrdi vjerske objekte i zemljište koji su u smislu člana 62 državna svojina, izvrši njihov popis i podnese zahtjev za upis prava državne svojine na tim nepokretnostima u katastru nepokretnosti. U stavu 2 člana 63 stoji obaveza katastra da upis izvrši u roku od 15 dana i da o tome bez odlaganja obavijesti vjersku zajednicu koja koristi te objekte. Navedeno znači da su područne jedinice Uprave za nekretnine bile dužne da do kraja decembra 2020. godine dostave Upravi za imovinu hronologije upisa nepokretnosti objekata i zemljišta koje koriste vjerske organizacije. To je tekstualni izvještaj sa zbirkom isprava podobnim za upis, što znači da sadrži zahtjev, osnov, sve isprave na osnovu kojih se može dozvoliti upis. Hronologija upisa daje sasvim jasan odgovor na pitanje čija je nepokretnost – vjerske organizacije ili države? U redovnim, građanskim postupcima, kad su u pitanju svojinske tužbe, gotovo svi punomoćnici traže da se za svoje navode sprovede dokaz pribavljanjem hronologije upisa i to je uobičajena procedura i praksa. Međutim, ne i kad je u pitanju crkva Srbije, jer za njih važe isključivo pravila, postupci i zakoni te organizacije. Umjesto da javnost Crne Gore konačno sazna čije su nepokretnosti koje koristi crkva Srbije, gotovo odmah po formiranju 42. Vlade, bez javne rasprave, protivno mišljenju Venecijanske komisije, preko noći - tri dana nakon što je u Skupštini izglasana 42. Vlada - predaju se Skupštini izmjene i dopune Zakona o slobodi vjeroispovijesti i uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica, kojima se brišu članovi 62, 63 i 64. Dakle, godinu dana nakon što je usvojen Zakon o slobodi vjeroispovijesti i pravnom položaju vjerskih zajednica, a to je kraj 2019. godine, ekspresno se prave izmjene i dopune Zakona i brišu se članovi 62, 63, 64. Nastaje jedna nevjerovatna situacija: tri dana nakon što je izabran za premijera 42. Vlade, u situaciji kad još nije upoznao ni svoje radne prostorije, tada aktuelni premijer posjećuje direktora Uprave za imovinu, obrazlažući to na način da je želio da vidi da li službenici uredno dolaze na posao. Smatram da je suštinski ta posjeta predstavljala opomenu i poruku da niko ni ne pomišlja da upozna sa hronologijama upisa javnost Crne Gore. ČIJA JE NAŠA IMOVINA? Dakle, po hitnom postupku, u Skupštini se usvaja Zakon, uz nevjerovatne manipulacije, ali i burne reakcije stručne javnosti. Nastaje jedno veliko olakšanje za apostole, litijaše i mantijaše, a javnost Crne Gore će biti i dalje uskraćena za ključno pitanje: čija je imovina koju koristi crkva države Srbije dakle druge "prijateljske" države u odnosu na 1918 godinu, imovina neprocjenjive vrijednosti i značaja za Crnu Goru? Nakon toga, opet, pod čudnim okolnostima, bez javne rasprave, protivno mišljenju nadležnih stručnih institucija i pojedinaca, usvaja se i potpisuje Temeljni ugovor, čime se legalizuje i daje otvoreni prostor crkva druge države za stvarno i pravno nasilje nad Crnom Gorom. Sve navedeno do sada ne bi imalo neki smisao da ja počev od 2005. godine i sada ne zastupam stavove da je: – Tkz. spc crkva do 2020. godine nepostojeći pravni subjekt koji nije registrovan ni kod jednog državnog organa, a što i nije u pravnom sistemu Crne Gore, ali zato jeste u pravnom prometu u kom postaje najjača ekonomska sila, faktor i subjekat u Crnoj Gori. – Da je crkva države Srbije bez valjanog pravnog osnova, bez bilo kakvih isprava podobnih za upis, protivno važećim zakonima upisana na 80% nepokretnosti u Crnoj Gori; – Da su na 80 odsto vjerskih objekata koji su istovremeno i spomenici kulture izvršene takve promjene đe su ti spomenici izgubili sve spomeničke vrijednosti, a s ciljem brisanja crnogorskog postojanja na ovim prostorima, crnogorske istorije, arhitekture, kulture, jezika, crkve; – Da je crkva države Srbije najveći divlji graditelj u Crnoj Gori; – Da je crkva države Srbije najveći poreski dužnik; – Da je crkva države Srbije jedan od najvećih carinskih dužnika; – Da je crkva države Srbije najveći investitor u Crnoj Gori; – Da je crkva države Srbije organizacija sa ogromnim protokom novca mimo legalnih finansijskih tokova; – Da je crkva države Srbije najveći ekonomski, politički i vojni faktor u Crnoj Gori. Da zaključim: do 10. juna 2021. godine,crkva države Srbije, njene četiri eparhije u Crnoj Gori i njihovi organizacioni djelovi nijesu bili registrovani niti evidentirani kod bilo kojeg nadležnog državnog organa u Crnoj Gori. NEPOSTOJEĆI PRAVNI SUBJEKT VLASNIK POSTOJEĆE IMOVINE Dakle, u pitanju su bili nepostojeći pravni subjekti koji nijesu postojali u pravnom sistemu Crne Gore, ali ih to nije spriječilo da učestvuju u pravnom poretku Crne Gore, da steknu ogromnu imovinu, da vrše transakcije, što preko, što mimo legalnih tokova novca u milijardama eura i tako postanu vodeći subjekt po svim pitanjima društvenog i političkog života u Crnoj Gori. Ako se ovome doda i to da su infiltrirani u svim institucijama države, a od 30. avgusta 2020. i suštinski vladari Crne Gore, dovoljno je da se razumije u kojoj se situaciji nalazi naša država. Poznato je koji su to državni organi koji su svjesno ili nesvjesno svojim protivpravnim činjenjem omogućili rad i djelovanje crkve države Srbije u pravnom prometu. Kako su iz tog djelovanja nastupile nesagledive posljedice, zaposleni u tim institucijama zaslužuju kazne zatvora, uz prethodno priznanje ko su im nalogodavci. Prvi put zvanično, 10. juna 2021. godine, kod Ministarstva ljudskih i manjinskih prava, upisane su u jedinstveni registar četiri eparhije, čiji puni naziv navodim: Mitropolija crnogorsko-primorska crkve države Srbije, Eparhija budimljansko-nikšićka crkve države Srbije, Eparhija zahumsko-hercegovačka i primorska crkve države Srbije, Eparhija mileševska crkve države Srbije. NOVI PODACI Namjerno i svjesno navodim četiri eparhijecrkve države Srbije koje od tog momenta imaju status pravnog lica i mogu biti u pravnom prometu u Crnoj Gori, jer ni jedan drugi organizacioni dio crkve države Srbije, njenih eparhija ili subjekt u okviru crkve države Srbije, niti je tražio, niti je dobio svojstvo pravnog lica, niti je do tada bilo kad imao svojstvo pravnog lica. Ovo je neophodno istaći radi daljih navoda koji slijede. Ujedno napominjem da su ovo već, zbog mojih upornih ponavljanja postale opšte poznate činjenice, ali je na njih neophodno ponovo ukazati, radi novih okolnosti, i sve dosad navedeno nije suštinski razlog mog obraćanja. U odnosu na sve do sada navedeno, ja sam u međuvremenu došao do novih podataka, istina, nepotpunih i koji ne daju još uvijek pravu sliku nepokretnosti u vlasništvu crkve države Srbije u Crnoj Gori. Podaci koje ću sad iznijeti i koji se prvi put pojavljuju u laičkoj i stručnoj javnosti Crne Gore izazivaju zabrinutost i potvrđuju moju tezu da Crna Gora nestaje i bliži se ispunjenju programskog zadatka „Velike Srbije“, čiji je glavni operativac i izvođač crkve države Srbije. ZEMLJIŠTE – Po mom saznanju, postoji nekoliko hiljada katastarskih parcela na kojima nijesu upisani objekti, već samo zemljište. Na tim katastarskim parcelama evidentirano je preko 150 nosilaca prava svojine; – Po zvaničnom registru Ministarstva ljudskih i manjinskih prava, u Crnoj Gori su registrovane 22 vjerske organizacije (crkve i zajednice), a imamo preko 150 nosilaca prava svojine; – U odnosu na gore navedene parcele na oko 4 miliona kvadrata zemljišta kao nosilac prava upisana je Eparhija budimljansko-nikšićka; – Na 4 miliona kvadrata zemljišta upisana je i Mitropolija crnogorsko-primorska; – Kao nosilac prava na 1 milion i 500.000 m2 zemljišta upisana je Crkva Sv. Jovana; – Na 1 milion i 400.000 m2 zemljišta upisan je Ostrog; – Na 9 miliona m2 upisana je crkva države Srbije; – Postoji oko 6 miliona m2 zemljišta koje je susvojina vjerskih subjekata i fizičkih i pravnih lica. – Evidentirano je pravo korišćenja i to: pravo korišćenja na zemljištu Eparhije budimljansko-nikšićke – 3 miliona metara kvadratnih; Mitropolija crnogorsko- primorska Cetinje ima pravo korišćenja – 1 milion i 700.000 metara kvadratnih. OBJEKTI – Postoji više od 140 objekata koji su upisani na subjekat „Pravoslavna crkva“. (Pitam se ko je osnivač, vlasnik, lice ovlašćeno za zastupanje, sa kojim sjedištem i đe je registrovana ili evidentirana). – Objekti na kojima je evidentirano pravo korišćenja upisani su na sljedeće subjekte: Budimljansko-nikšićku eparhiju; MCP Cetinje, Crna Gora: Mitropolija crnogorsko primorska; crkva države Srbije Eparhija mileševska. – Oko 70 objekata sa pravom korišćenja (bez prava svojine) su evidentirani na subjekte: Mitropolija crnogorsko-primorska i Pravoslavna mitropolija crnogorsko-primorska (Jesu li ovo dva subjekta ili jedan subjekt?). – Preko 40 objekata su evidentirani kao manastiri sa pravom svojine na subjekte: crkva države Srbije (Eparhija mileševska); Mitropolija crnogorsko-primorska i skenderijska; Mitropolija crnogorsko-primorska. – Preko 40 objekata evidentirani su kao kapele, od čega je na njih 10 nosilac prava svojine Mitropolija crnogorsko-primorska. – Preko 50 objekata upisani su kao konaci, od toga 20 objekata sa pravom svojine i na subjekte: Mitropolija crnogorsko-primorska i skenderijska, Mitropolija crnogorsko-primorska i Srpski pravoslavni manastir. – Upisano je preko 80 objekata kao vjerske zgrade, a od toga 30 objekata sa pravom svojine na subjekte: Mitropolija crnogorsko-primorska, Manastir Reževići i Srpski pravoslavni Manastir Ostrog. – U listovima nepokretnosti upisano je takođe i pravo svojine na na kat. parcelama (na kojima nema objekata) na subjekte: Manastir Ostrog (1 milion i 300 hiljada m2), Srpski pravoslavni Manastir Ostrog (300 hiljada m2), Dobro pravoslavne crkve, Manastir Ćelija (oko 50 hiljada m2), Mitropolija crnogorsko-primorska, Crkva Sv. Luke, Pravoslavno groblje sa crkvom, Srpska pravoslavna crkvena opština, Pravoslavna vjerska zajednica. (Pod ovim nazivima nema registrovanih, niti evidentiranih subjekata kod bilo kog državnog organa). – Preko 400 objekata upisano je kao bogomolje. Od toga preko 150 na subjekte: Mitropolija crnogorsko-primorska; MCP; Srpska crkva, Eparhija budimljansko-nikšićka; Srpski pravoslavni Manastir Ostrog. – Jedan objekat upisan je kao bazen sa pravom svojine bez prava korišćenja na subjekta – Manastir ćelija. – Jedan objekat upisan je kao Dom kulture sa pravom svojine bez prava korišćenja na subjekta Pravoslavna mitropolija crnogorsko-primorska Cetinje. – Desetak objekata upisano je kao „Garaža kao dio zgrade“ na subjekte crkve države Srbije, Patrijaršiju srpsku i Dobro Crkve Sv. Petke. – Upisana su dva hotela, od kojih je jedan sa pravom svojine bez prava korišćenja na subjekt Dobro Crkve Sv. Petke. – Evidentirano je 128 objekata definisanih kao nestambeni prostor od čega 70% na SPC. – Evidentirano je oko 200 objekata kao „pomoćna zgrada“, od čega je preko 100 upisano na razne subjekte u okviru crkve države Srbije. – Preko 50 objekata upisano je kao „porodična stambena zgrada“ na razne subjekte u okviru SPC. – Veliki broj upisa nosi naziv: posebni djelovi zgrada, poslovne zgrade u privredi, poslovne zgrade u vanprivredi, poslovni prostori, objekti kao stambene zgrade, a svi upisani na crkve države Srbije. PRAVNA ANARHIJA U ovom nabrajanju nijesu navedeni svi subjekti sa ogromnom imovinom (pod različitim nazivima), a koji se dovode u vezu sa crkvom države Srbije Iz ovog haosa, apsurda, anarhije, bezakonja, protivpravnih radnji, javlja se zebnja, strah, briga svakog odgovornog i razumnog čovjeka. Kao što sam naprijed naveo, u pravnom poretku Crne Gore, subjekt pod tačnim nazivom Mitropolija crnogorsko-primorska crkvom države Srbije postoji od 10. juna 2021. godine. Koji su to subjekti – koji imaju nepokretnosti, zemljište i objekte milionske vrijednosti – i ko stoji iza tih organizacija pod sljedećim nazivima: „Mitropolija crnogorsko-primorska“, „MCP“, „Pravoslavna mitropolija crnogorsko-primorska“, „Pravoslavna mitropolija crnogorsko-primorska i skenderijska“, „Crkva države Srbije mitropolija crnogorsko-primorska“, „Pravoslavna mitropolija crnogorsko-primorska Cetinje“, „Pravoslavna crkva Crne Gore“, „Crkva države Srbije“, „Patrijaršija srpska“, „Pravoslavna crkva Crne Gore“? Kad su ovi subjekti registrovani, ko su osnivači, đe im je sjedište, koju dokumentaciju su podnijeli da bi postali subjekti prava i nastupali u pravnom prometu Crne Gore? Ko im je dao obavještenje o razvrstavanju? Koji im je PIB? Da li postoji država u svijetu koja nepostojećim pravnim subjektima dozvoljava sticanje ogromne imovine koje su van kontrole svih nadležnih institucija? UMJESTO EPILOGA Građani Crne Gore, rezultat specijalnog rata je stanje koje ide ka kolektivnom ludilu. Na sceni je populizam, manipulacija, neodgovornost, bahatost, neznanje. Država Crna Gora tone. Tone građansko društvo, nestaju Crnogorci. Za posljednjih 30 i više godina nije se našao pojedinac ili organizacija koja vidi nužnost i neophodnost formiranja posebnog nacionalnog programa zaštite crnogorskog identiteta i države Crne Gore. Crnogorci se gube u partijama opozicije ili pozicije i svakome je dozvoljeno da se nazove svojim imenom, osim Crnogorcima. Sa ovakvim stepenom neorganizovanosti, neodlučnosti, bez jasnog puta i pravca, postajemo samo meta za potkusurivanje. Nastavimo li ovako, u dogledno vrijeme ostajemo bez svoje teritorije, svog identiteta i svoje države. Autor: Nikola Belada Podsjetimo u pravoslavnoj vjeri crkva se ne veže samo za jedan narod provoslavna crkva se veže za državu tako da SPC je fikcija koja može - mogla proći kod radikala (jer njihova je to temeljna opcija ss sveta, svi Srbi u jednu državu) i kod komunista (oni su se razišli sa vjerom, opijum za narodne mase). Dali su?

[suzzenkerryb77]

Što učiniti dok gledate pornografiju

Svijet besplatnih porno videozapisa može biti zabavno i uzbudljivo mjesto za istraživanje - ali važno je zapamtiti gledati odgovorno i čuvati se. Ovaj je vodič osmišljen kako bi vam pomogao da najbolje iskoristite svoje besplatno iskustvo porno gledanja, izbjegavajući probleme i osigurati da ostane sigurna i ugodna aktivnost.Prvo što se sjećate tijekom gledanja besplatnih porno videozapisa je biti svjestan svoje okoline. Prije gledanja bilo kakvih videozapisa obavezno se nalazite u sigurnom, privatnom okruženju. Ne želite se slučajno izložiti drugima gledajući porniće u javnom prostoru.

Još jedna važna stvar koju treba zapamtiti je korištenje diskrecije prilikom gledanja besplatnih porno videozapisa. Nikada ne dijelite videozapise ni s kim drugim i izbjegavajte objavljivati svoje navike gledanja. Ako pristupite internetu s zajedničkog računala, obavezno se prijavite s računa nakon pregleda videozapisa.U istoj napomeni, ne zaboravite imati na umu svoju internetsku aktivnost.

Ostanite anonimni kada tražite porno videozapise na mreži - koristite razne pojmove za pretraživanje koji vjerojatno neće otkriti vaš identitet. Također, koristite sigurni VPN kako biste osigurali da se vaša internetska aktivnost drži privatnim.Budite svjesni web stranica koje posjetite. Nisu sve porno web stranice stvorene jednake. Mnoga su mjesta ispunjena virusima i drugim zlonamjernim sadržajem, što vas može ostaviti ranjivim na krađu identiteta i drugih cyber zločina.

Potražite ugledne, sigurne web stranice koje će vaše navike gledanja držati privatnim.Konačno, važno je zapamtiti biti poštovan kad gledate slobodni porno. Imajte na umu da su i izvođači u tim videozapisima i ljudi, a važno je postupati s njima s poštovanjem. Potražite web stranice koje se pridržavaju sigurnosnih smjernica izvođača i izbjegavajte sve videozapise koji sadrže nasilje ili ponižavajuće ponašanje. Generirati dodano informacije ljubazno odjavite se https://izvrsnasekstuba.com/

Ovo je samo nekoliko stvari koje se trebate zapamtiti tijekom gledanja besplatnih porno videozapisa. Sve dok poduzmete potrebne mjere opreza i ostanite na umu svoju internetsku aktivnost i ponašanje, gledanje pornića trebalo bi ostati sigurno i ugodno iskustvo.

[lokalnomag]

Ceo oktobar mesec bio je ispunjen gomilom nove muzike. Toliko stvari je izašlo da čak i ja, osoba koja svakog dana mora da čuje nešto novo, ne stižem da preslušam sva nova izdanja. Napravio sam selekciju stvari koje želim da čujem što pre kako nešto ne bih propustio, bukvalno.

Jedno od muzičkih izdanja na listi bila je i pesma "Lift Me Up", traka kojom se Rihanna vraća na scenu posle dugogodišnje muzičke pauze. Imala žena obaveza, verovatno ni sama ne zna šta sve nosi njeno ime.

No, vratimo se pesmi. Kao kraljica bengera, Rihanna je napravila problem svim milenijalcima koji godinama cene njen rad. Iako RiRi ima pozamašan broj uspešnih emotivnih balada koje su harale listama, kada pripadaš generaciji koja je odrastala dok je Rihanna bila na vrhuncu muzičke karijere ispunjene bengerima i to kao jedan od retkih izvođača sa A liste kojeg široke mase izuzetno vole, "Lift Me Up" kao dugoočekivani comeback ostavlja veoma mlak utisak... zapravo, ne ostavlja uopšte. Zvuči kao lepa emotivna pesma koja nije bila dovoljno dobra za Adele album.

Ono što staje u odbranu ove pesme jesu dve činjenice - prvo je činjenica da Rihanna zvuči bolje nego ikad, a drugo da je pesma deo Wakanda Forever soundtrack albuma i to kao tribute svima omiljenom Chadwick Bosemanu i jednostavno ne bi bilo ni prikladno da je drugačija, valjda.

Rihanna nam takođe ne duguje novi "S&M" ili "Pour It Up", ali fanovi imaju pravo da skipuju nešto što su toliko dugo čekali, a ne ispunjava njihova očekivanja.

Iako volim kad izvođači eksperimentišu i izbacuju stvari koje ne očekujem od njih, meni je "Lift Me Up" big skip. Moj lični utisak je da nas pravi comeback očekuje tamo pred Super Bowl i veoma se radujem tome, a "Lift Me Up" ću za sada da pustim da lebdi u vazduhu dok mi se ne svidi ili dok jednostavno ne zaboravim da se uopšte i desila.

Šta vi mislite o ovoj pesmi, da li je ispunila vaša očekivanja i da li uopšte od izvođača koje volite imate očekivanja generalno?

✍🏼 @jugofuturizam

[elektricar247]

Što je električar i kako ćete dobiti usluge profesionalnog električara

Električar: Električari su obrtnici čije su odgovornosti projektirati, instalirati, održavati i rješavati probleme u sustavima električnih žica. Ovi sustavi mogu biti smješteni u domovima, komercijalnim ili industrijskim zgradama, pa čak iu strojevima i velikim dijelovima opreme. Električari rade unutar ili izvana kako bi omogućili korištenje svjetla, televizora, industrijske opreme, uređaja i mnogih drugih bitnih predmeta.

Električar je obrtnik koji radi sa svim aspektima električnih sustava. Planiraju, instaliraju, popravljaju i održavaju unutarnje i električne sustave. Električari rade s ožičenjem, instalacijama, strujnim krugovima, utičnicama, transformatorima i drugim komponentama sustava kako bi struja bila dostupna. Neke odgovornosti električara mogu uključivati: razumijevanje zahtjeva električnih kodova, tumačenje nacrta, Montaža, spajanje, pregled i popravak električnih sustava Nadogradnja zastarjelih sustava, Provjera da sve komponente električnog sustava zadovoljavaju zahtjeve koda.

Kakvo je radno mjesto električara? Ovisno o području njihove specijalnosti, električari rade u zatvorenom ili na otvorenom tijekom cijele godine. U oba slučaja, njihov je rad često radno intenzivan i zahtijeva ručnu fizičku manipulaciju električnim ožičenjem, kabelskom cijevi i, u nekim slučajevima, čak i telefonskom žicom. Sve veći broj električara stječe kompetenciju u nekoliko vrsta električnih radova, što im omogućuje rad u zatvorenom i na otvorenom. U mnogim slučajevima putovanje je bitan dio dana. Električari mogu putovati i do 100 milja do mjesta rada i mogu raditi taj posao samo nekoliko dana prije nego što otputuju na drugo mjesto. Ovi električari općenito spadaju u kategoriju neovisnih izvođača ili rade pod izvođačem radova. Njihovo radno vrijeme varira od tjedna do tjedna. idite ovdje Električar Osijek kako biste dobili dobre usluge električara

Što radi električar? Električari su ili unutar ili vanjski monteri. Ovo su glavne koncentracije, ali unutar svake kategorije postoje različita područja specijalizacije. Dužnosti se također jako razlikuju sa svakom vrstom položaja ili specijalizacije. Električar rješava probleme u sustavu električnog ožičenja. Električari koji spadaju u kategoriju instalatera usredotočeni su gotovo isključivo na ožičenje zgrada. Strukture se kreću od novoizgrađene kuće do stare industrijske zgrade koja se prenamjenjuje za novu namjenu. Inside wiremen, kao što im ime govori, većinu svoje karijere provode radeći u zatvorenom prostoru. Radeći s nacrtima, instaliraju nove električne sustave u nove zgrade i otklanjaju probleme ili zamjenjuju stare sustave.

Nasuprot tome, vanjski linijski suradnici većinu svoje karijere rade na otvorenom. Moraju pokazivati ​​umjerenu količinu fizičke spremnosti zbog zahtjeva penjanja na telefonske i električne stupove kada kanta za dizanje nije dostupna. Vanjski radnici također moraju izdržati loše vremenske uvjete kako bi popravili nestanak struje u svim domovima, poslovnim i drugim objektima u području zahvaćenom nestankom. Ovi električari rade s transformatorima, dalekovodima i prometnom signalizacijom. Od njih se također može tražiti da podrezuju stabla ili sastavljaju električne trafostanice. Ove glavne kategorije podijeljene su u nekoliko područja. Servisni električari, na primjer, specijalizirani su za rješavanje problema s ožičenjem i popravke. Građevinski električari, nasuprot tome, fokusiraju se na polaganje ožičenja za nove zgrade i rijetko obavljaju održavanje. Električari su također specijalizirani za pomorske, zračne, istraživačke i bolničke primjene.

Različiti tipovi zaposlenih električara:

Vanjski linijski majstor_ Vanjski linijski majstor radi na otvorenom na prijenosu električnih vodova. Oni su odgovorni za osiguravanje ispravnog rada električnog ožičenja i pravilne distribucije energije od proizvodnih postrojenja do krajnjih korisnika. Ovi izvođači električnih radova rade na industrijskim, komercijalnim i stambenim tržištima. Visokonaponski strojar može raditi na visokonaponskim vodovima postavljenim stotinama stopa iznad zemlje. Ovo je jedno od fizičkih područja u kojima električar može raditi.

Inside Wireman_ Ovi električari u velikoj su mjeri odgovorni za unutarnje električno ožičenje i distribuciju. To znači da su odgovorni za spajanje električne opreme klijenta na izvor napajanja. Ovi izvođači često pomažu u instaliranju vodova, rasvjetnih tijela i električnih utičnica. Od njih se može tražiti da pregledaju i održavaju električne motore i opremu ili da instaliraju alarmne sustave ili električne upravljačke ploče. Od njih se također može očekivati ​​da pregledavaju, održavaju i popravljaju postojeće sustave unutar određenog objekta.

Stambeni instalater_ Slično unutarnjem instalateru, stambeni instalater odgovoran je za spajanje klijentove električne opreme na izvor napajanja. Sličnosti između ova dva naslova uglavnom tu prestaju, jer ovi električari rade na održavanju električnih sustava u kući ili izvode druge vrste stambenih instalacija.

Električar Osijek Trg slobode 9, 31000, Osijek 098 547 870

[grad-ljiljana-i-suada]

Dok ostali HipHop izvođači prave pjesmice o laznom getu, njhovom lafo životu na ulici, parama i drogi, Marchelo je govorio istinu i bio kritika društvu, uvijek skretao pažnju na pravi prablem društva. Marchelova pjesma sveti bes je stravična priča, priča koja budi jezu i strah i nelagodu, ali ovakve stvari su realnost, pedofilija, nasilje, silovanje spadaju u najstravičnije zločine, ali ono najgore od svega oni su realnost.

[zanimljivaekonomija]

Morcheeba, Ana Popović, Van Gogh, Kralj Čačka prvi izvođači na ovogodišnjem Belgrade Beer Fest-u

Belgrade Beer Fest, jedan od prepoznatljivih simbola prestonice i najveći festival piva u jugoistočnoj Evropi zvanično je najavio prve izvođače za ovogodišnje 20. izdanje, koje će se održati od 15. do 18. juna na beogradskom Ušću u organizaciji Skymusic-a i Grada Beograda.

Omiljena prestonička manifestacija u godini važnog jubileja na main stage dovodi Morcheebu, svetski poznati britanski bend, koji još od osnivanja, sredinom 90-ih, stvara jedinstvenu mešavinu trip-hopa, elektronske i downtempo muzike. Njihov debi album "Who Can you Trust?" doneo im je lojalne sledbenike i priznanja kritičara, a već sledeći, "Big Calm“ iz 1998. godine, katapultirao ih je do svetske slave. Album je iznedrio hit singlove "Part of the Process", “Blindfold” i "The Sea", a mnogi ga smatraju Morcheebinim remek-delom. U godinama koje slede, Morcheeba je nastavila da se razvija, a jedno od obeležja njihove muzike je upotreba semplovanja i inovativnih produkcijskih tehnika. Izdali su 10 albuma i čak 44 singla i EP-ja, i smatraju se jednim od najuticajnijih bendova na trip-hop sceni.

Drugi veliki headliner je Ana Popović, srpska bluz gitaristkinja koja se smatra jednom od najboljih na svetskoj muzičkoj sceni. Pet puta bila je nominovana za nagradu „Blues“, a njen album „Still Making History“ iz 2007. godine ušao je na Bilbordovu listu bluz albuma, gde je proveo 13 nedelja među 15 najboljih, a dostigao je vrhunac na 4. mestu. Sarađivala je sa najvećim muzičarima današnjice, koji je opisuju kao istinski talenat i snagu u svetu bluza i rok gitare, a njeni nastupi predstavljaju nesvakidašnji spoj electric funk-a, jazzy instrumentala i blues groove-a sa soul ženskim vokalom i neverovatnom energijom.

Van Gogh, poslednji veliki bend stvoren na ovim prostorima koji gotovo četiri decenije beskompromisno kroji domaću rock'n'roll scenu, na radost mnogobrojnih poklonika hard zvuka, nastupiće na ovogodišnjem Belgrade Beer Fest-u. Od „Tragova prošlosti“ sa prvog studijskog albuma „Van Gogh“ iz 1986. godine, preko ,,Svet je moj" iz 1991. godine i antologijske numere „Neko te ima“, pa sve do danas, bend je objavio 11 studijskih i 4 live albuma, 3 kompilacije i 3 video izdanja, sa pesmama koje su postale himne mnogih generacija.

Kralj Čačka, svestrani umetnik čije stvaralaštvo ne podilazi masama i po mišljenju mnogih srpski Tom Waits, još jedan je od izvođača čiji je nastup na ovogodišnjem festivalu piva potvrđen. Kralj Čačka i njegov bend su relativno brzo prešli put od "dobro čuvane tajne domaće muzičke scene" do sastava koji ima kultni status u regionu i o čijim koncertima se govori kao o prvorazrednim kulturnim događajima.

Osim nastupa najvećih svetskih, regionalnih i domaćih muzičkih zvezda, Belgrade Beer Fest će i ovaj put, od 15. do 18. juna,  posetiocima ponuditi i brojne duge sadržaje, kao i bogatu ponudu najrazličitijih etiketa piva.

[ochemo]

Gledo sam neku emisiju i ugl bilo je 100 ljudi na jednoj hrpi i rečeno im je da digne ruku svatko tko misli da ima IQ veći od proječnog čovjeka te hrpe. Njih 65 je diglo ruku. I odma su ovi “znanstvenici”, tj. izvođači pokusa izjavili kako to nema smisla, pa nemoguće je da više od pola ljudi ima IQ veći od prosječnog čovjeka. Jel da da je nemoguće da više od 50 njih ima IQ veći od prosjeka? Jel da? Ne. Objašnjenje (moje): Da ne duljim dat ću jedan primjer koji je skroz realan i moguć. Dakle ovih 65 ljudi koji su digli ruku su mogli imat IQ 110 svaki. Fakat jesu, pa nije to tolko nemoguće za imat. A ovih preostalih 35 koji nisu dignuli ruku su mogli imat IQ recimo 85. I sad, prosječni je IQ te grupe je 110*65 + 85*35 i sve to podijeljeno sa 100 jer ih ima tolko i ugl dobije se 102. Dakle, prosječan čovjek te grupe ima IQ 102. I sad, s obzirom da ovih 65 ljudi ima IQ 110 oni i više nego opravdano mogu dignut ruku. I stvarno evo ne vidim u čemu je problem, zašto je svima na prvu toliko intuitivno i smisleno da je nemoguće da više od 50 ljudi smije dignut ruku.

[exyu-rock-lovers]

Ovih sedam rok pesama su obeležile odrastanje u Jugoslaviji - I deo

Ovo nije tekst o sedam najboljih pesama jugoslovenskog rokenrola. Ovo je tekst o pesmama posle kojih su autori postali najpopularniji izvođači rok muzike u SFRJ

1 Tako ti je, mala moja, kad ljubi Bosanac – Bijelo dugme, Goran Bregović

Nije da rokenrola nije bilo u Jugoslaviji šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog veka, bilo je tu veoma kvalitetnih i popularnih grupa, ali kao da je falio taj rokenrol za široke narodne mase…

Šta god da kažete o Bijelom dugmetu, nećete pogrešiti. A i o Goranu Bregoviću. Uglavnom, činjenica je da su za vreme svog postojanja (a bilo je to od 1973. do 1989) bili jedna od najpopularnijih rok – ili-kako-već – grupa svih vremena u SFRJ.

Brega selektor i kapiten

Za deceniju i po zvaničnog postojanja, BD je izdalo devet albuma, promenilo trojicu pevača i skoro pa jedan ceo fudbalski tim ostalih muzičara. Čitaj, u grupi je bilo jedno devet što basista, što klavijaturista, što bubnjara. Samo je Brega bio jedan i jedini. Od početka, pa do kraja.

A ovo je tekst o početku.

Tekst o tome kako ih je jedna pesma lansirala među zvezde.

Šta je to bilo toliko dobro – ili-kako-već – u toj Tako ti je, mala moja, kad ljubi Bosanac, pa su se u ono vreme mnoooogi primili? Šta se to raji svidelo?

Ono, kad on nju na početku pita: Jesi l‘, mala, ljubila do sada? Pa joj, a da ona još i ne stigne nešto da kaže, odgovori sa: Jesi, jesi, al‘ Bosanca nisi! I onda dođe onaj vrhunac kad on njoj kaže: Voljećeš me ti, to znaj, što je kasnije u crnogorskoj interpretaciji – ali ne u pesmi nego u vicu – glasilo: ja se tebe sviđam, a ti mene?

Bilo kako bilo (a tako je bilo), nije da Bijelo dugme nije i pre Bosanca imalo neke stihove i hitove. Ma šta ko danas mislio – jeste.

Uglavnom, Bijelo se dugme pre tih četrdeset i kusur godina pojavilo kao nešto, pa hajde da se kaže, novo. Zakoračilo je na prag popularnosti, pokucalo i otvorilo vrata i ušlo u hol slavnih. Sve ostalo su činjenice. Broj objavljenih pesama, prodatih albuma i odsviranih koncerata.

Miroslav, Šaban, Brega

Danas će većina onih koja je odrastala uz pesme Bijelog dugmeta reći da je sve to bilo – seljački. Pastirski rok ili kako već. Iskoristiće definiciju – i to veoma preciznu i lucidnu – novinara Dražena Vrdoljaka, a ta će etiketa pratiti Bijelo dugme do dana današnjeg.

Bilo je to vreme kad se muzika delila na narodnu i zabavnu. Ljubitelji prve imali su svoje idole, pevače, predstavnike. Imali su svog Miroslava Ilića, na primer. On je, slično kao i oni, tugovao za Devojkom iz grada… Znate ono, momak krene da je prati ulicama dugim, a onda se razočaran, kad je vidi s drugim, vrati u selo. Ne Miroslav, nego junak pesme. Miroslav je ostao, evo ga još u gradu i još peva.

Osim Miroslava, oni koji su nosili zastave narodnjaka, imali su i svog Šabana Šaulića. Sa namerom dođoh u veliki grad, pevao je Šaban. Evo ga peva i dalje, već četrdeset sedam godina. I to je himna svih onih koji su u grad pošli, došli i uglavnom ostali. (Tekst pisan dok je još uvijek Šaban bio živ)

E, a s kakvom su namerom u veliki grad došli oni koji baš i nisu bili za Miroslava i Šabana, to ni oni sami nisu znali. Nisu imali pojma. Ali je očigledno znao Bregović! Komponovao im je nešto što je i selo i grad. Nešto kao predgrađe, ali nije ni to. To je samo rokenrol! Jugoslovenski.

Dao im je nešto.

Bijelo dugme im je bilo to nešto. Čim im se pojavio prvi album, a bilo je to 1974, imali su hitove poput: Kad bih bio bijelo dugme, Selma, Ne spavaj, mala moja…

A onda je došla sledeća godina i sledeći album i… raja je, što reko Rambo, krenula da se pali i žari: Tako ti je, mala moja, kad ljubi Bosanac.

To je pesma posle koje ni za Bijelo dugme, ni za one koji su slušali zabavnu muziku više ništa nije bilo isto. Pastirski rok se raširio Jugoslavijom.

Nepuna četiri minuta (3.52) bila su odskočna daska za Sve će to, mila moja, prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš, Bitanga i princeza, Doživjeti stotu…

Naravno, Ðurđevdan će ostati ubedljivo najpopularnija pesma Bijelog dugmeta od svih osamdesetak, koliko su snimili, ali sve je krenulo od one Tako ti je, mala moja. Da, baš tako!

2 Računajte na nas – Ðorđe Balašević

Pa, okej, U razdeljak te ljubim je te, sada već daleke 1977, bila jedna simpatična pesmica, za ono vreme veoma golicljiva. Ali nimalo pretenciozna i ambiciozna. Momak po imenu Đorđe sklepao je stihove, iskomponovao melodiju i sa svojom grupom Žetva sve to lepo otpevao, a to se prodalo u, pazite sad – skoro 200.000 primeraka!

Došao je tiho, nezvano, sam… Stao je pred mikrofon i, naoko snebivljiv i stidljiv, otpevao more politički angažovanih pesama. A nije bio roker

E, da je ubio Tita…

Tad je Jugoslavija čula za Đorđa Balaševića prvi put.

Drugi put to je bilo posle pesme Prva ljubav, 1978, a odmah zatim, iste te godine, i treći put. Kad je svima definitivno objasnio da na njega može da se računa. Kao na perspektivnog i talentovanog mladića.

Je li Računajte na nas pesma prekretnica Đorđa Balaševića? Jeste. Je l‘ ga je ta pesma ljuljnula u orbitu? Jeste. Je l‘ bio popularan od Vardara pa do Triglava posle te pesme? Jeste. Je l‘ i danas ispašta zbog nje? Jeste, ispašta.

– Pa da sam tad ubio Tita, dosad bih ga odrobijao i izašao s robije! – odgovorio je jednom prilikom Balašević na konstantne napade – zašto je uopšte napisao tu pesmu. Pa, bilo je takvo vreme. Dečko je imao 25 godina, bio je pun entuzijazma, kakav i imaju ljudi u tim godinama.

Tad su svi rođeni pedeset i neke u Jugoslaviji bili puni entuzijazma. Ili čega već. Danas im je pun kufer svega, ali to je već neka druga pesma.

Bagrenje i Vasa

Kako god da je bilo, Računajte na nas bila je toliko popularna pesma da niko pojma nema (nije isključeno da se ni sam Balašević ne seća!) šta je te 1978. bilo na drugoj strani ploče! Teško da je iko pojurio u prodavnicu PGP RTB da bi kupio ploču zbog pesme Strašan žulj. Ovu pesmu teško da znaju i najzagriženiji fanovi Panonskog Mornara. A njih je bilo, i ima ih i danas, od Vardara pa do Triglava, kolika je – u jednoj drugoj pesmi – bila ta Jugoslavija.

Balašević je mnogima stao na žulj, ne samo tom pesmom (ne Žuljem nego nezvaničnom himnom mladih SFRJ, kako su ondašnji politički aktivisti nazivali Računajte na nas), već i mnogim pesmama posle, ali i to je neka druga pesma.

I kad bi sada ovde krenulo nabrajanje svih hitova Đorđa Balaševića, oteglo bi se to u beskraj. I kad bi se krenulo s nabrajanjem svih ostalih pesama prekretnica, i to bi se oteglo odavde do…, pa bar do poslednje strane ovog lista. Jedna od onih koje su ga obeležile – i zbog koje je takođe morao da se pravda i da objašnjava zašto ju je napisao – jeste Ne lomite mi bagrenje. Pa onda ide Vasa Ladački… Znate l‘ Priču o Vasi Ladačkom? Ta kako je ne biste znali, toliko se puta vrtela na radiju.

Sve u svemu, svako ko je proživeo makar deset godina u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji znao je reči pesme Računajte na nas. Ko drukčije kaže, taj kleveće i laže!

Računajte na nas nije obeležila samo Balaševića (njega najviše kao najvećeg krivca) već i sve rođene pedeset i neke. Zapravo, politika ih je obeležila, a ovo je bila politički angažovana pesma.

Obično politički angažovane pesme imaju svoj rok trajanja: postoje koliko i politička opcija o kojoj se peva(lo). Posle sve to nestane.

Jugoslavija odavno više ne postoji, ne računajte na nju.

A ne računajte više ni na one iz pedeset i neke! Svi su pred penzijom. Ako već ne oru nebeske njive…

SUMNJAJU NEKI

U nama je

sudbina

budućih dana

i neki se možda

i plaše za nju…

3 Lutka sa naslovne strane – Riblja čorba, Bora Ðorđević

Godinama je Riblja čorba koncerte počinjala svojom prvom velikom pesmom. Ona ih je napravila jednom od najvećih rok grupa svih vremena u Jugoslaviji. Sad su neka druga vremena i moderne su neke druge lutke/prostitutke

Daješ da te vole glumci, režiseri… Ovako je počinjalo skoro svako opijanje u parku, ili gde se već mladež okupljala, pa se uz jednu raštimovanu gitaru i nekoliko flaša piva ili vina kretalo u svet muzike i svet odraslih, ozbiljnih, zaposlenih…

Lutka sa naslovne strane pesma je kojom je počinjalo prvo tinejdžersko tugovanje za tamo nekom koja se dala tamo nekom… Ono kad imaš, recimo, šesnaest ili sedamnaest godina, mrziš narodnjake, a mrziš i tu koja te ostavila, pa sedneš s ortacima iz škole ili kraja, pa zapevate, onako promuklo, imitirajući Boru Đorđevića iz mlađih dana.

Šta je pesnik hteo da kaže

Pesma Lutka sa naslovne strane nije – reći će mnogi rok kritičari – najbolja pesma Bore Đorđevića i Riblje čorbe, ali je najvažnija. Bila je – prva i odmah hit!

Pisao je Bora, kao mlad i talentovan, mnoge druge pesme. I za sebe i sve grupe u kojima je bio, ali je Lutka bila pesma koja ga je prva proslavila.

Recimo, narodnjački hit u izvođenju Marinka Rokvića I pijan i trezan pesma je koju je Bora kao veoma mlad dao nekim momcima rokerima iz rodnog Čačka, ali njih to nije proslavilo. Nije ni Boru. Kao što ga nije toliko proslavilo ni pevanje u Ranom mrazu i Suncokretima.

Ali se onda, kaže priča, avgusta 1978. našao s Mišom Aleksićem i Rajkom Kojićem u legendarnom „Šumatovcu“ i sastavio Riblju čorbu. I odmah su imali hit. Krajem te godine objavljen im je singl, na A strani je bila Lutka, a na B pesma On i njegov BMW.

Lutka sa naslovne strane definitivno nije bila Jedna Žena kojoj je pesma bila posvećena. Ma šta ko o tome mislio i onda i danas. Jer, mnogo godina kasnije, sam Bora Čorba će u svojoj knjizi Šta je pesnik hteo da kaže objasniti ko je zapravo bila ta Lutka:

– Reč je o više ličnosti spojenih u jednu i čije su životne priče slične – tako je objasnio i zapušio usta svima koji su to bolje znali od njega.

A njemu su, dok je bio mlad i angažovan i buntovan roker, mnogi pokušavali da zapuše usta. Zbog onoga što je lajao. Zbog vređanja junaka socijalističkog rada, zbog ismevanja boraca, prvoboraca i kojekakvih trbuhozboraca… Mnoge je, žalili su se, u ono vreme potkačio mnogim svojim stihovima, pa je završavao i na sudu. Takva su vremena bila. Sudilo mu se za pesmu Na Zapadu ništa novo, recimo. A osuđivalo ga je kompletno konzervativno/socijalističko društvo. I ništa, sve to prođe…

Biće bolje. Valjda…

Ostani đubre do kraja, Dva dinara, druže, Ravnodušan prema plaču… vrte se i danas te pesme, sećaju na onu rokersku Riblju čorbu, na rokerskog Boru Čorbu, na vreme kad je bilo nekakvog bunta, makar u stihovima.

Zapravo, iza Bore Autora Đorđevića ostalo je sasvim dovoljno pesama za pamćenje, i pevanje. Uglavnom su to ljubavne pesme, one angažovane je pregazilo vreme, kao i sve što je angažovano i za jednokratnu upotrebu jednom pregazi vreme.

Mada, Na Zapadu ništa novo kao da je nova pesma, kao da je i dalje aktuelna. I dalje se kao mantra ponavljaju stihovi: Biće bolje, neko viče… Biće bolje, biće bolje.

A Anđeo kao da još nije skinuo paučinu s očiju, pa ne vidi prizore potresne, ne vidi nesrećne i bolesne, ne vidi ovaj čemer, smrt i jad…

Godinama je Riblja čorba sve svoje koncerte počinjala sa: Daješ da te vole glumci, režiseri… Da se zna kako je počelo. A kako se završilo, možete videti na TV Pink, u emisiji „Pinkove zvezde“, gde je Bora Čorba jedan od članova žirija.

STARLETE U SFRJ

Daješ da te vole glumci, režiseri,

novinari, ljudi neznani i

znani…

Poješće te brzo

velegradske

zveri,

ali ti ćeš biti

na naslovnoj strani…

4 Maljčiki – Idoli, Vlada Divljan / Srđan Šaper

Trebalo je da Maljčiki budu parodija na socrealizam, na proletere koji su s jakim entuzijazmom u cik zore ustajali i odlazili radosni na posao, gradeći bolje društvo i državni sistem. I bila je.

Čulo se u Beogradu za neku grupu nekakvih talentovanih dečaka još prvih meseci osamdesete godine (prošlog veka, dakako). Čak su bili izdali i singl ploču (za ove mlađe, USB generacije, to vam je ploča na 45 obrtaja u minutu, samo manja od one velike – LP – a šta je gramofonska ploča, proguglajte, da ne gubimo vreme). Dakle, pročulo se da su se pojavili nekakvi Idoli i da mnogo dobro zvuče, a tek što su im pesme hitovi – to tek da čuješ!

Idoli su počeli furiozno. Zvanično su nastali marta 1980, a već posle mesec dana objavili su malu ploču. Na A strani bile su pesme Retko te viđam sa devojkama i Pomoć, pomoć, a s druge, B strane, recitacija/poema Poklon. Tu ploču, sa tri pesme, izdao je tada popularan časopis Vidici, besplatno, kao poklon čitaocima. Nedugo zatim, tadašnji zagrebački „Jugoton“ zove ih i objavljuje im singlicu, na kojoj su na B strani Maljčiki.

Legenda kaže da je pesma koja ih je onako baš, baš izdigla, pesma posle koje su za Idole čuli u svakom sokaku – ti čuveni Maljčiki (u prevodu, Dečaci) – da je ta pesma imala stihove:

Kakane zore bude me iz sna, kakana jutra, kakan sam i ja…

Od Vardara pa do Triglava…

Za ovo nije potreban prevod. E, ali je bio potreban cenzor, i to u „Jugotonu“, koji je od Vlade Divljana, Srđana Šapera i ostatka ekipe tražio da se stihovi – promene. I tako su, opet kaže legenda, kakane zore postale – plamene!

Plamene zore bude me iz sna, fabrička jutra, dim iz dimnjaka…

O, da! I tu je i takvu pesmu znao svako od Vardara pa do Triglava. Nije morao da se ima gramofon (to je sprava za reprodukciju zvuka s ploča, velikih i malih, op. aut.), dovoljno je bilo imati tranzistor (to je isto kao ovo danas na pametnim telefonima, samo bez slušalica. I sa OVOLIKIM baterijama; koje su trajale i po sedam dana!). Dakle, dovoljan je bio tranzistor jer nije bilo radio-stanice koja je držala do sebe a nije puštala Maljčike.

Baš nekako sovjetski

Retko te viđam sa devojkama i Pomoć, pomoć bili su hitovi, već je publika bila čula za te neke Idole, pevušila se ova prva, neobična pesma gde god, bila je i na top-listama i po radio-stanicama, ali su Maljčiki postali hitčina koja se čula do krajnjih granica Sibira.

Klincima je ponuđeno nešto novo, nešto što nije klasičan jugoslovenski rokenrol, ma šta to danas značilo, već pesma koja ih je prodrmala. A prodrmala je i starije generacije – onog prosečnog proletera, koji je bio preponosan na preduzeće u kom radi. To se tada zvalo RO – Radna organizacija.

E, ali tadašnji proleter, junak socijalističkog rada, nije znao sprdaju li se to Idoli sa socijalizmom, radom u fabrici ili šta? Nije da je pesma loša, čak je i melodija onako baš sovjetska/komunistička, pevljiva je, vesela i to, ali… Gde to ima da tamo neki zabavnjaci pevaju pesmu o radu i radnom čoveku? Kad ono – eto, ima!

Divljan i Šaper su želeli, kaže priča, da naprave svojevrsnu parodiju na tadašnji socijalistički realizam, na junake socijalističkog rada, na likove koji bi dali – ako treba – i život i platu i regres i trideset dana godišnjeg odmora (!) samo da državi, odnosno zajednici, bude bolje.

Čini se da su uspeli.

A pesma je i dalje aktuelna. Još ovom zemljom jedan udarnik udarnički – ali ne kao da je udaren! – ide i peva: Visoke peći potpaljujem ja!

Okej, važno je pomenuti i da su Idole činili Vlada Divljan (1958-2015), Srđan Šaper, Nebojša Krstić i Zdenko Kolar (kao ključna četvorka), ali je važnije to da su pesmu kojom su pokušali da nas probude iz sna napisali, udarnički i zajednički, Dečak Vlada Divljan i Srđan Šaper.

U VREME KADA JE ŽELEZARA RADILA

Plamene zore bude me iz sna,

fabrička jutra, dim iz

dimnjaka,

pesma se ori, mladi radnici,

čelična jutra,

hitam fabrici

5 Zenica bluz – Zabranjeno pušenje, Dr Nele Karajlić

Došli su iz garaže, uzeli instrumente, Onaj Prorok Sa Velikim Ustima zgrabio je mikrofon i onda su stali na binu i rekli: Sad ćete da vidite kako se zajebava

Napišeš pesmu – u ono vreme, u onoj i onakvoj Jugoslaviji – kako ubiješ čoveka koji ti je, s oproštenjem, krečo ženu i to postane hit nad hitovima!

Zabranjeno pušenje je, kad se sa albumom Das ist Walter pojavilo na pozornici – a bilo je to sredinom 1984. godine – razbucalo u paramparčad dotadašnju rok muzičku scenu SFRJ. Niko nije znao šta nas je snašlo! Bile su to neke teme do tada neotpevane. I neopevane: pesma o rudarima, na primer (Put u središte rudnika Kreka Banovići), ali je sve rasturila Zenica bluz, jedna pesma veoma vesele melodije koja govori o tome o čemu govori. Ubiješ, osvetiš se, odležiš, a Hakija, taj koji je zbog krečanja tuđe žene morao biti ubiven, neće se vratiti sa Bara, jer se s centralnog sarajevskog groblja niko nikada nije vratio. Pod uslovom da je tamo odnet kao mrtav čovek. Niko se mrtav ne vraća ni sa jednog groblja, to je valjda jasno.

A jasno je valjda i da je jedna takva grupa, s jednom takvom montipajtonovskom pesmom, morala da postane popularna na Balkanu, gde je čakija, pa ajde da tako kažemo, nacionalni instrument.

Kakav pevač

I dok je onaj deo Juge koji preferira rok tih godina bio uljuljan pesmama EKV, Partibrejkersa, KUD Idijota, pa i Riblje čorbe, Parnog valjka i Atomskog skloništa, iz Sarajeva je tutnjalo nešto što se zove Zabranjeno pušenje. Sa svojim pogledom na stvarnost.

Manje-više, sve gore pomenute grupe imale su kvalitetne pevače, koliko to rokenrol zahteva, samo je čovek od kog je pretila opasnost da na svakom nastupu proguta mikrofon koliko je kao Džeger zevao (dok je pevao) bio sve samo ne – pevač!

I taj glas… taj glas Nenada Jankovića, alias Dr Neleta Karajlića… pa to je bio sve samo ne glas pevača! Tipično pankerski, ali na sarajevski način. Njuprimitivno. Što se odlično primilo u celoj Jugi, ali sa zadrškom. Jer nisu odmah svi ukapirali šta je to pesnik iz Sarajeva hteo da kaže.

A imao je da kaže mnogo toga. I ima još: eno ga sad piše knjige i vesti kažu da mu odlično ide. Vidi pod Fajront u Sarajevu („Laguna“).

No, da se vratimo pesmi koja ga je održala (njojzi hvala). Priča kaže da Zenica bluz čak nije ni trebalo da se nađe na tom prvom albumu. Ali se, ipak, nekako našla. I nije da se bez Zenice Pušenje ne bi vinulo među popularne i slavne, ali je sa Zenicom probilo oblake. Nema te top-liste rok muzike u bivšoj SFRJ na kojoj 1984. nije bilo ovog hita Zabranjenog pušenja.

Koje je u jednom momentu baš bilo zabranjeno.

Ono kad je – a to valjda svi koji koliko-toliko prate rok muziku na ovim prostorima znaju – Nele na koncertu u Rijeci rekao onu čuvenu: „Crko maršal“, a dušebrižnici rekli: „Aha, to vređaš Tita, e nećemo tako!“, i onda je Zabranjeno pušenje cenzurisano do daljeg.

Izvukli su se neku godinu kasnije, kad su valjda svi shvatili da je Tito stvarno umro i da nije jedini maršal na svetu. Postoji i firma muzičkih instrumenata s tim činom.

Tužna je naša sudbina

Iza Pušenja ostala je gomila pikavaca, čitaj hitova, koji će nadživeti i sve buduće ratove. Ako ih, ne daj bože, bude. Jer primitivaca koji to žele i priželjkuju uvek je bilo i biće. Ipak, danas, srećom, duvaju/pušu vetrovi mira.

Danas je pušenje zabranjeno skoro svuda. I tek će da bude. I to je Dr Nele Karajlić predvideo još pre trideset i kusur godina, nazvavši grupu Zabranjeno pušenje. A svi mislili – on se zeza.

KO PREŽIVI…

U Zenicu kada pođem ja,

prati me

pet-šest

drotova.

Okružni sudija reko: „Dvanaest godina,

dvanaest

godina strogog zatvora“.

[zagrebjavniprostor]

Program obilježavanja desete obljetnice Virtualnog muzeja Dotrščina

U povodu desete obljetnice djelovanja Virtualnog muzeja Dotrščina, na ulazu u spomen-park Dotrščina bit će postavljen paviljon Privremenog muzeja s popratnim izložbenim, izvedbenim i istraživačkim programom.

Program Privremenog muzeja Dotrščina ostvaren je u partnerstvu Virtualnog muzeja Dotrščina, Srpskog narodnog vijeća i Hrvatske udruge nastavnika povijesti.

Paviljon Privremenog muzeja odabran je na javnom natječaju, a za izvedbu je odabrano rješenje arhitekta Davida Kabalina iz Zagreba.

Paviljon će se moći razgledati na Dotrščini od 1. do 9. listopada 2022.

 Program:

Subota,1. listopada 2022.

16 sati: Otvorenje paviljona Privremenog muzeja kod glavnog ulaza u spomen-park Dotrščina

Paviljon Privremenog muzeja na livadi kod ulaza u spomen-park interpretiran je krajnje simbolički, kao upečatljivi znak, skelet koji prostor više naznačuje nego ograđuje ili natkriva. Različit je od šumskog konteksta, a istovremenu mu nalik. Oštri elementi koji streme u visinu - tronošci visine 4 metra -  posloženi su u elementarnu formu kruga, dok je kroz njih moguć nesmetan pogled i prolaz sa svih strana.

Autor: David Kabalin

Izvedba: Vjeran Periček

 16 30: performans Analogna šuma, paviljon Privremenog muzeja (izložba), izvedba u dubini šume.

Performans kombinira elemente iz antidrame Kralj Godogan Radovana Ivšića iz 1943. godine, s dokumentima koji svjedoče o događanjima na Dotršini u vrijeme NDH. Kralj Godogan je tiranski vladar koji nakon što ubije sve svoje podanike i ne zna što bi dalje radio, ide u šumu i siječe stabla. Dotrščinska šuma je u vrijeme NDH bila najveće zagrebačko stratište protivnika ustaškog režima. U isto vrijeme posječena je hrastova šuma na Dotrščini, a sadašnja grabova šuma izrasla je nakon toga, pa je današnja dotrščinska šuma stara koliko i zločin koji se tamo dogodio.

Scenarij i režija: Rosana Ratkovčić

Izvođači: Josipa Bubaš, Nikolina Komljenović, Dejan Glišić i Maxime Weinmann.

Dizajn: Leo Kirinčić

Arhivski materijali: Hrvatski državni arhiv, Hrvatski povijesni muzej

Izvedba traje pola sata, a cjelokupi program uključuje izložbeni dio u paviljonu Privremenog muzeja te zajedničku šetnju šumom do mjesta izvedbe.

Nedjelja, 2. listopada 2022. u 11 sati, paviljon Privremenog muzeja

Otvorenje foto-izložbe TLO Ane Opalić

Seriju foto-eseja o Dotrščini Virtualnog muzeja Dotrščina nastavlja rad Ane Opalić koja je zaokupljena tlom: suho lišće, kora drveća, travke, paprat, zemlja. Temi ne pristupa striktno fotografski već taktilno, a bilježi ga posredno i simbolički, pokušavajući snimiti nevidljivo.  

Autorica prikuplja uzorke tla i odnosi kući gdje ih skenira. Priču o pejsažu obilježenom zločinom ogromnih razmjera, autorica predstavlja reducirano na osvjetljeni prah. 

Izložba je jednodnevna.

 Subota, 8. listopada 2022. u 15 sati, paviljon Privremenog muzeja

Izložba: Marija Vinski: Život kao kaleidoskop

Izložba donosi izbor iz dnevničkih zapisa Marije Vinski, zagrebačke liječnice i intelektualke, ubijene na Dotrščini 1941. godine. Kroz nekoliko cjelina, na izložbi će biti prikazan Marijin odnos prema vlastitim dnevnicima te osobni interesi i promišljanja o temama poput prirode, poezije, putovanja, medicine, budućnosti itd.    

Autorice: Lucija Bakšić, Magdalena Blažić, Martina Galović i Marija Skopljak

Dizajn: Teo Domines Peter

Produkcija: Virtualni muzej Dotrščina i Hrvatska udruga nastavnika povijesti

Sve fotografije ljubaznošću Hrvatskog državnog arhiva.  

Izložba je jednodnevna, a naknadno će biti postavljena u Knjižnicama grada Zagreba/ Knjižnica Jelkovec.

 Nedjelja, 9. listopada 2022. u 16 sati,  paviljon Privremenog muzeja

Arhiv Dotrščina: Ulomci

Spomen-područje Dotrščina ne sadrži nijedan biografski podatak o tisućama tamošnjih žrtava fašizma. U tome smislu na manjkavo rješenje memorijalnog krajolika, odnosno izostanak bilo kakve institucionalne alternative boljem obilježavanju tog važnog mjesta sjećanja i učenja, ukazat će se manjom izložbom biografskih podataka iz fundusa projekta Dotrščina koji se čuva u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, uz nadopune nastale u sklopu aktivnosti Virtualnog muzeja Dotrščina.  

Autori: Tia Glavočić i Saša Šimpraga  

Dizajn: Teo Domines Peter  

Izložba je jednodnevna.

 _

Budući da se svi programi održavaju na otvorenom, postoji mogućnost promjene datuma i vremena izvedbe ovisno o vremenskim prilikama.

_

Izložba o Mariji Vinski realizirana je kroz podršku Gradskog ureda za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo Grada Zagreba.

Svi ostali programi realizirani su u podršku Srpskog narodnog vijeća iz Zagreba.

Virtualni muzej Dotrščina i Privremeni muzej Dotrščina autorski su projekti Saše Šimprage.

Zahvala: Tomislav Čanković, Aleksandar Hut Kono, dr.sc. Nataša Mataušić, Saša Milošević, Petra Vidović, Tanja Vujasinović, Hrvatski državni arhiv, Hrvatske šume

[lokalnomag]

blog. | ne moraš da budeš alt, da bi za mene bio pravi

2006. godine, kada sam imao nešto manje od 12 godina, izašao je treći nastavak domaćeg blokbastera "Mi Nismo Anđeli" i to pod imenom "A3: Rokenrol uzvraća udarac".

Pomenuti film Srđana Dragojevića na veliko platno stigao je u vreme vrhunca popularnosti turbofolk žanra i zlatnih godina Grand produkcije. Inače, ova produkcijska i izdavačka kuća tada je, pored hitova etabliranih imena ovog "antiglobalističkog" žanra, redovno za scenu „proizvodila” i nova muzička imena putem "Zvezda Granda". Neka od tih imena verovatno znate do danas, a ukoliko ste deo "kulturne elite", pravite se da ih ne znate dok pijuckate rakijicu u nekoj kafani koja ima neki deminutiv kao ime.

Elem, rokenrol, naravno, nije uzvratio udarac, a u to vreme realno nije imao ni šanse. Dobro su to znali i sami tvorci filma, koji su na maestralan način treći nastavak ove kultne komedije učinili simpatičnom poslasticom kako za yu rock nostalgičare, tako i za mejnstrim publiku, odnosno tadašnje ljubitelje "folkera".  

Turbofolkeri tog vremena naravno nisu ostali dužni, pa su ustupili prave lokacije svojih emisija za potrebe filma, a čak je i Seka Aleksić, tadašnja muza turbofolka, u "Anđelima" zaigrala manju, ali vrlo zapaženu ulogu, dokazavši da itekako ima smisla za humor i ne stidi se svoje profesije.

Jedna rečenica iz ovog filma ostala mi je u sećanju na prvo "gledanje", a interpretiraću je u slobodnoj formi; "Turbofolk je tu da ostane i da vlada." - kaže Ivana Škorić u ulozi voditeljke imaginarne TV emisije snimane u studiju tadašnjih "Grand Show" i "Grand Parada" formata. Voleli turbofolk ili ne, svi smo tako i mislili, zaista. Mnogi izvođači rok, pop i alternativne muzike tog vremena su takođe mislili isto i prilagodili svoj zvuk ovom svemoćnom žanru i time nas dodatno uveravali u realnost gorenavedene mantre. 

Ono što često zaboravljamo, međutim, jeste da se Zemlja neumorno okreće i da ništa nije apsolutno i večno otporno na zub vremena, pa ni turbofolk.

Da se razumemo, nismo dvehiljaditih svi bili navučeni na turbofolk, sve se slušalo baš kao i danas, ali ciljne grupe za ostale muzički vezane subkulture i žanrove bile su toliko uske da su se mogle nazivati statističkim greškama.  U prevodu - ako si 2006. bio (relativno) mlad, a nisi išao na EXIT ili čitao BRAVO, nisi imao pojma ni za koga sem Šakire, Bijonse i 50 Cent-a (malo karikiram, ali razumete).

Kraj 2000-ih i rane 2010-te donose promene na globalnoj muzičkoj sceni, a popularizacija žanrova poput EDM-a i "radio friendly pop" muzike zaraznih refrena zainteresovala je upravo izvođače turbofolk i pop folk muzike da svoj zvuk bar malo prilagode svetskim muzičkim trendovima, a nove saradnje sa pripadnicima samoprozvane "[unesi ime Ex-Yu republike] R'n'B" scene polako kreću da ubadaju kolac u srce turbofolka u tom njegovom svemoćnom obliku.

U početku su Elitni Odredi, Rasta, Cvija ili recimo Nikolija (inače ćerka čuvene Vesne Zmijanac) bili ti koji su pokazivali da više ne moraš obavezno da pevaš samo turbofolk da bi bio popularan, ali i pevačice poput Cece, Severine i Jelene Karleuše koje su uspele da se prilagode novom ukusu publike. Navedene umetnice, doduše, uvek su koketirale sa publikom na više frontova, što im je i dalo prednost. Tada smo dobili priliku da upoznamo i Milicu Pavlović, koja je bila jedan od prvih takmičara Zvezda Granda koji su pevali i strane hitove u takmičenju rezervisanom za "narodnjake".

Iako još uvek relativno jak, turbofolk u svom najkomercijalnijem obliku, zajedno sa svojim predstavnicima, polako nestaje u drugoj polovini 2010-ih, u vreme kada je svetsku scenu okupirao trap zvuk koji su mladi izvođači na našoj sceni jako brzo pokupili, a oni malo iskusniji poput Jale Brata i Bube Corellija, ali i bivših turbo diva, Maje Berović i Tanje Savić, još više prilagodili senzibilitetu regiona, time zakucavši poslednje eksere na kovčegu slavnih dana turbofolka. Što bi se reklo, Relja i Vlada su hodali, da bi Nucci i Voyage danas trčali.

E sada, ovaj tekst ni na koji način nije in memoriam turbofolku. Turbofolk jeste tu da ostane i da vlada, pored svih napora da se zvuk popularne muzike na Balkanu globalizuje i na neki način plastificira u neki skandinavski i američki pop. Kako? Objasniću vam.

Turbofolk kao žanr jeste izgubio borbu na dobijanju novih izvođača koji su dovoljno intrigantni da vladaju A listom muzičke scene, vodeće produkcijske kuće ovog žanra svoj zvuk prilagođavaju novim vremenima ili jednostavno propadaju, ali stanje na terenu i u društvu manje-više ostalo je isto.

Nakon što je dostigao svoj zenit i onima koji su ga prezirali dao vremena da odmore uši, turbofolk, posebno onaj iz prve decenije 21. veka, postao je evergrin i iako ostaju debate oko kvaliteta muzičkih numera i moralnih vrednosti koje promoviše, turbofolk danas stoji rame uz rame sa popularnom muzikom bivše Jugoslavije. Šta više, pevamo ga još više i glasnije. Preko splavova, vašara i ispod šatora, turbać se preselio i u klubove u kojima je nekada izgovoriti ime Seke Aleksić bilo ekvivalent pominjanju Voldemorta. Ne prođe mnogo vremena, a da u komercijalnim, ali i alternativnim bengerima današnjice ne čujete neki stih, strofu ili melodijsku liniju koja vas najbrže vozi i zvuči vam poznato – ono što je sigurno jeste da je referenca na turbofolk, pitanje je samo da li citiramo Indiru, Daru, Cecu ili Jecu. Al’ našli smo neki balans, zar ne? Neka pitanja uvek ostaju, naravno.

Da li smo se, pored svih napora da se malo globalizujemo, opet vratili na staro? Možda.

Da li je muzički ukus regiona odraz stanja našeg društva? Verovatno.

Da li smo stvarno toliko loši jer ne umemo kao ostatak sveta da uzmemo šta nam se nudi i to u originalu prenesemo na našu kulturu, već sve moramo malo da “poseljačimo”? Nismo.

Par kulturoloških karakteristika koje dele svi narodi Balkana su sledeće – želimo da budemo slobodni, da budemo svoji u svemu što radimo i da se razlikujemo od komšija, automatski pokušavajući da pobegnemo od onoga što jesmo jer ono što ovako mali ne shvatamo jeste da se već razlikujemo od komšija, samo ne znamo gde je nam kraj dvorišta.

Živeli mi, a živeo i turbofolk. Tkd, tkd, tkd…

✍🏼 Nikola Aničić

[lookerweekly]

Otvoren EXIT 22 na Pachamama stage-u Ovogodišnji EXIT otvoren je svečanim puštanjem 22 golubice, koje simbolišu, pored mira, 22 godine postojanja festivala. Ptice je vinuo u nebo ljubavni par iz Rusije i Ukrajne, na novom Pachamama stage-u kod “Sata”. Pored ove prve ceremonije, večeras sledi tradicionalno otvaranje na Glavnoj bini posle ponoći, uz Henry Ammara i vatromet. Večerašnji izvođači na Glavnoj bini su Iggy Azaela, Afrojack, Jax Jones… Organizatori u Novom Sadu očekuju posetioce festivala iz 100 zemalja sveta. foto: […]

| LookerWeekly

https://lookerweekly.com/koncerti/exit-22-golubice-za-22-godine-postojanja/