#nezaposlenost

[zanimljivaekonomija]

Bečka ofanziva zapošljavanja 50+ daje rezultate

Program grada Beča za zapošljavanje osoba starosti preko 50 godina beleži dugoročan pozitivan ishod. Godinu dana nakon što je program okončan izvršena je evaluacija grupe koja je učestvovala u inicijativi zapošljavanja.

Učesnici kontrolne grupe su po starosti, polu, obrazovanju i dužini trajanja nezaposlenosti odgovarali članovima ispitne grupe. Rezultati evaluacije obe grupe su pokazali da je stopa zaposlenosti pet puta veća u grupi koja je učestvovala u programu zapošljavanja. Njihova zaposlenost je iznosila 85 odsto u odnosu na zaposlenost članova kontrolne grupe koja je dostigla svega 18 odsto.

Grad je finansijski podržavao preduzeća koja su zapošljavala osobe starosti preko 50 godina, koje su duže od godinu dana bile nezaposlene, tako što je pokrivao troškove zarada u potpunosti prva četiri meseca i dve trećine zarada naredna četiri meseca.

U martu ove godine je broj nezaposlenih u starosnoj grupi 50+ iznosio 32.869 osoba što je 2.602 osobe manje nego u istom periodu prethodne godine. Nezaposlenost traje posebno dugo za ovu grupu, u proseku 348 dana. Poređenja radi, oni ispod 24 godine starosti su nezaposleni samo 60 dana, a grupa od 25 do 49 godina starosti u proseku ne radi 197 dana.

 ©  krakenimages

©  Amy Hirschi

[zdravljeirecepti]

Jeste li na poslu previše pod stresom? Riješite ovaj kviz i saznajte...

[cgvijesti]

Medojević: Dritan i Mickej brutalno lažu

Medojević: Dritan i Mickej brutalno lažu

Sve ono o čemu sam ja pričao i upozoravao političku elitu, na pogubne posledice samoubilačke avanture grupe neznalica i amatera željnih vlasti i lakog i brzog bogaćenja, koji je lažno nazvan “Evropa sad”, potvrdili su i eksperti MMF, kazao je predsjednik Pokreta za promjene Nebojša Medojević. “Ponovili su stav da je nova poreska politika, program Evropa sad, imao negativne implikacije na ukupan…

[izdavanjenekretnina]

Autor: Moja Nekretnina 15.10.2019 Da li se cene nekretnina smanjuju tokom recesije?Često se postavlja pitanje da li je pametno ulaziti u kupovinu nekretnine za vreme recesije? Tokom poslednje recesije koja je počela još u 2007. godini pojedini investitori nekretnina se do danas nisu oporavili od ekonomskog kraha, jer je samo godinu dana kasnije od početka recesije došlo do velikog pada na tržištu nekretnina. U proteklih par godina, ekonomija je bila prilično stabilna i samo je bilo pitanje trenutka kada će doći do nove krize na tržištu, jer po zakonima ekonomije sve što neprekidno raste tokom godina, mora i da se koriguje, odnosno da opadne. Kada se pomene recesija, većina ljudi strahuje da će i nekretnine izgubiti na vrednosti, ali to ne mora uvek da bude slučaj, čak suprotno, vrlo često je tržište nekretnina jedan od glavnih faktora oporavka ekonomije, jer je često slučaj kod ljudi, koji su manje pogođeni krizom, da žele da iskoriste priliku i kupe nekretninu u trenutku, kada je možda mogu dobiti mnogo povoljnije nego kasnije. Samim tim potražnja na tržištu nekretnina ne opada, a sa druge strane postoje pojedinci koji su primorani da prodaju svoju nekretninu, jer više ne mogu otplaćivati kredit. Svakako su tokom recesije kupci u znatno boljoj situaciji kod pregovaranja prilikom kupovine, jer se mogu više cenkati i samim tim spustiti cenu nekretnine. Ipak, ukoliko uzimate stan na kredit, vrlo verovatno je da vam banka neće tako lako odobriti kredit tokom recesije, jer postoji veći rizik od gubitka posla i generalno od nemogućnosti otplate kredite. Zbog toga se krediti tokom recesije odobravaju po pooštrenim procedurama. Ukoliko i procenite da je dobar trenutak za kupovinu, potrebno je ispuniti uslove koje banka traži. U ovom slučaju su u neznatno boljoj poziciji investitori, koji ako procene da je investicija isplativa, kupuju nekretninu za keš i prodavac ne mora dugo da čeka da se sam proces kupoprodaje obavi. U ovom slučaju, nije potrebno da se čeka banka, koja treba da odluči da li će vam odobriti kredit ili ne. Prodavci, koji prodaju svoju nekretninu tokom recesije, svakako žele da što pre dođu do para za svoju nekretninu, jer je njihova čitava finansijska situacija pod velikim znakom pitanja. Isto tako ne treba ishitreno reagovati prilikom kupovine nekretnine. Kada je recesija u pitanju postoji i određeni stepen neizvesnosti. Čak i kada cene nekretnina deluju primamljivo, jer su dosta manje u odnosu na prethodni period, niko ne može garantovati koliko će vremena biti potrebno da bi se izašlo iz recesije. Tokom recesije ljudi su oprezniji, nezaposlenost raste i ne ulazi se u nove investicije tako lako. Čak i kada kupite nekretnu nu po povoljnoj ceni, pitanje je koliko vremena će biti potrebno da nekretnina ponovo dobije na vrednosti i da vi povratite uloženo. !function(f,b,e,v,n,t,s) if(f.fbq)return;n=f.fbq=function()n.callMethod? n.callMethod.apply(n,arguments):n.queue.push(arguments); if(!f._fbq)f._fbq=n;n.push=n;n.loaded=!0;n.version='2.0'; n.queue=[];t=b.createElement(e);t.async=!0; t.src=v;s=b.getElementsByTagName(e)[0]; s.parentNode.insertBefore(t,s)(window, document,'script', 'https://connect.facebook.net/en_US/fbevents.js'); fbq('init', '1390238495109895'); fbq('track', 'PageView'); Source link

[portaltvpljevlja]

ZZZCG: Pala nezaposlenost - https://tvpljevlja.me/?p=129906&utm_source=SocialAutoPoster&utm_medium=Social&utm_campaign=Tumblr...

[smorko5]

Priča o lošem standardu i iseljavanju iz SFRJ tokom 70-tih i 80-tih

Kakve bre 70-80-te. Krajem 60-tih i pocetkom 80-tih se iselio enorman broj ljudi iz SFRJ zbog toga sto se u vecini drzave zivelo u nemastini, pa je tako u 6-7 godina na prelazu tih decenija iseljeno 800 hiljada Jugoslovena sirom sveta. Samo u Australiju se pocetkom 70tih iselilo 80 hiljada ljudi, cak 50 hiljada Makedonaca.

Za ilustraciju, moji su od 50-tih godina imali kucu u Gornjem gradu u Zemunu, 800m od centra Zemuna, jedne od 10 centralnih opstina glavnog grada SFRJ. 70-tih godina mi nismo imali kanalizaciju, imali smo septicku jamu, sve dok nije izgradjeno novo naselje Meandri 1976-77. Takodje, telefonski prikljucak je bio misaona imenica do 1982, 3 decenije su deda pa otac podnosili zahteve PTT, u ulici su ih imali clanovi SKJ, SUBNORa, mi ostali smo dosli na red kad sam ja bio u srednjoj skoli.

70-tih i 80-tih si devize kupovao na crno, pogotovo u 80-tim kada si svaki izlazak iz zemlje placao takse, svaki put za 2000din vise. Tih godina inflacija je bila poprilicna pa je dinar stalno gubio vrednost, 70tih je postojao pojam koji kao dete nisam razumeo "stari" i "novi" dinari. "Novi" su uvedeni kada su obrisali 4 nule, neki se mozda secaju da je to uradio i Ante Markovic ( i navodno nas uveo u blagostanje, kako kratkivido kod ljudi koji brane tu 1989-90). Secam se da sam kao klinac na kraju osnovne 1980 poceo da belezim kurs u nekom svom dnevniku i da je za 7-8 godina vrednost dinara desetostruko pala, 1987 je pocelo da divlja.

Da li se neko seca perioda "stabilizacije" za vreme premijera Djuranovica i Planinc? Naime, drzava je bila u tehnickom bankrotu i sacekali su da se jednonogi diktator ohladi da sve zivo prodaju i prestanu sa uvozom da bi dosli do deviza kojima ce otplatcivati dugove. Pa se desio prvi raspad energetskog sistema te godine, odlicno se secam, 8 razred osnovne poslepodnevna smena, zima, odjednom ceo centar Zemuna u mraku, popepi smo se uz baterijsku lampu na Gardos do kule i jeziv pogled, pamtim ga i danas, na stari i Novi Beograd i Zemun u totalnom mraku sa pokojim automobilskim svetlom ( vec su uveli bonove za 40 lit po registrovanom automobilu). Izvezli su svu struju napolje i zato se raspao energetski sistem SFRJ. 5-6 godina smo imali bonove za secer, ulje, kafu, deterdzent, benzin...

I onda kada bolidi kazu da se tad zivelo dobro, jeste zato sto su sad bakutaneri koji su sad bolesni i pred smrt tad imali 20-30 godina a mora se priznati da retko ko ne zali za svojom mladoscu ili bar delom nje.

Iako sam se iselio iz Srbije pre 16 godina mogu reci da se danas tu najbolje zivi od onoga sto ja pamtim, od te neke prve polovine 70tih. Relativno je stabilno za one koji imaju posao ( a nije nezaposlenost kao 70-80-tih), prosecna plata bar u BG je relativno OK, jeste skuplje za zivot (ali i sirom sveta je isto), infrastruktura je bolja, savremenija, imate interMet kao i neko u San Franciscu, snabdeveni ste svime zivim ( ah, da u 70-80-tim niste mogli svaki mesec kupiti iste proizvode, nema ih vise), putujete po Evropi vise nego ikada u istoriji, mozete kupiti stan ili kucu a ne cekati da vam odobri radnicki savet ako se ponasate u duhu socijalistickog samoupravljanja...

[zoranphoto]

NAHRANIO JE ‘STONESE’, OSKAROVCE, SEVERINU! Dubravko je najpoznatiji Hrvat u Moskvi, otvorio je dušu Valdecu: ‘Vremena su bila opasna’

Hrvatska dijaspora u ruskome glavnom gradu, malobrojna i prije, dodatno se smanjila u posljednjih godinu dana, ali i nekako pritajila. U veleposlanstvu je, uz veleposlanika, ostalo tek dvoje službenika, pozatvarana su predstavništva brojnih hrvatskih tvrtki, no još se ‘drže’ ispostave Hrvatske gospodarske komore i Hrvatske turističke zajednice. No iako se, formalno, Hrvatska našla na ruskom popisu neprijateljskih država, hrvatska zastavica ponosno stoji točno preko puta Kremlja u, nama svima zacijelo najpoznatijem moskovskom restoranu Dorian Gray. Nije tu samo zastava. U kultnom restoranu u središtu Moskve, s pogledom na kremaljske zidine, na vinskoj karti i naša su vina, obrok se može otvoriti pravom hrvatskom rakijom, a na hrvatskom se može porazgovarati i sa suvlasnikom – Dubravkom Horvatom, zacijelo najpoznatijim moskovskim Hrvatom. Ali samo – “off the records”. “Jednom jedan vrlo mudri čovjek… nije rekao ništa. Vremena su bila opasna, a sugovornici nepouzdani…”, s osmijehom je izgovorio sve za novine. Iako smo u ugodnom razgovoru proveli sate i tek se duboko u noći, pustim moskovskim ulicama, taksijem dovukli kući. Njegov restoran bio je jedan od prvih “zapadnjačkih” restorana u Moskvi. I jedan od ekskluzivnijih. Popis slavnih gostiju je dug – od vječnih mladića Rolling Stonesa, Jacka Nicholsona, Lize Minnelli, ruskog oskarovca Nikite Mihajlkova i Olivera Stonea, sve do Olivera, Severine, bivšeg predsjednika Mesića, naših nogometaša… Zlatno doba restorana bile su, naravno, “lude devedesete”. Koje većini Rusa baš i nisu ostale u lijepom sjećanju. Naprotiv.

Mafijaška ubojstva

“Bilo je to najgore razdoblje ovdje, gore i od vremena komunizma. Neimaština, kriminal… Te devedesete potpuno su uništile srednju klasu, profesori, znanstvenici, inženjeri…, bili su prisiljeni na ulicama preprodavati sitnice da bi preživjeli. O ostalima da i ne govorim. S druge strane, profitirali su ‘poduzetnici’ koji su se enormno obogatili u divljoj privatizaciji. I mafija. Mafijaška ubojstva na moskovskim ulicama više nisu bila neka vijest za novine, borbe klanova za prevlast, masa vojnika koji su se vratili iz Afganistana, iz rata, nije mogla prehraniti obitelji, mnogi su se odali kriminalu…, a u drugoj polovici devedesetih dobili su ‘pojačanje’ u dijelu veterana iz prvog rata u Čečeniji… Užas!”, prisjeća se ženica tih “olovnih godina”, dodajući kako nije bilo dana bez mafijaških ubojstava u Moskvi. Priča i vic, možda i istinitu anegdotu iz tog vremena: “Najčešće su se ta smaknuća događala kod kućnog praga – egzekutori bi žrtvu čekali ispred ili čak u zgradi u kojoj je živjela, pa par hitaca u tijelo i tzv. kontrolni u glavu. Vic je o dvojici ubojica koji su tako u mraku satima čekali žrtvu koja se nije pojavljivala. Jedan, već nervozan od iščekivanja, zabrinuto je, gledajući na sat, rekao partneru: Već je trebao odavno stići… Da mu se nije što dogodilo?”. Bilo je to vrijeme nakon raspada SSSR-a. U kojem se, naravno, nije živjelo bajno, no osim “autoritarne policijske države”, ipak je vladao red, postojala je nekakva socijalna jednakost, besplatno školstvo, zdravstvo, siguran posao i mirovina, stanovanje… Ljudi, jednostavno, barem većina, nisu bili spremni za sve ono što je uslijedilo nakon raspada. Nezaposlenost, kriminal, inflacija…, preko noći se ostajalo bez životne ušteđevine, posla. Još iznimno popularan predsjednik Putin svoju podršku crpi velikim dijelom iz toga što je, njegovim dolaskom na vlast, nakon desetljeća kaosa, zemlja postala stabilna i sigurna.

Prostrani stan

Tih devedesetih se, iz država nastalih nakon raspada SSSR-a, u Rusiju vratilo i puno etničkih Rusa koji su i generacijama živjeli diljem te bivše države – od srednjoazijskih republika, Zakavkazja, baltičkih republika… Princip u SSSR-u bio je, naime, takav da je čovjeka država, nakon što ga je odškolovala, poslala na rad nekamo daleko, gdje je takav kadar bio najpotrebniji. Mladi, obrazovani ljudi iz, na primjer, velikih gradova poput Moskve, Sankt Peterburga, Vladivostoka, po završetku studija odlazili bi na nekoliko godina, najčešće isto toliko koliko su studirali, raditi negdje daleko u provinciju. Mnogi su se tek diplomirani učitelji, profesori, liječnici… stoga preselili u udaljena mjesta, a mnogi su ondje zasnovali i obitelj, udomaćili se i ostali.     “Moja je majka Ruskinja, čiji su se roditelji preselili u Kazahstan, nakon školovanja poslana na daleki istok, u Habarovsk. Ondje je upoznala oca koji se u taj grad doselio iz Zabajkalja, tijekom velike gladi koja je vladala 20-ih godina prošlog stoljeća. Njegova se obitelj selila na jugoistok, bliže oceanu, gdje je bilo više hrane. On se rodio putem, u vlaku. Tako da sam se ja rodila i odrasla ondje, da bih sa 16 godina uspjela položiti prijamni ispit na moskovskom sveučilištu Lomonosov. I ostala ovdje u Moskvi, sedam vremenskih zona od rodnoga grada”, ispričala je ženica, dodajući kako je njezina obitelj imala sreće jer su i daleki Habarovsk i Sankt Peterburg, gdje danas žive nećakinja i nećak, i Moskva, ostali u istoj državi. Za razliku od obitelji Olje i Sergeja, naših prijatelja kod kojih smo neku večer bili u gostima. Upoznali su se u Moskvi, i ne znajući isprva da potječu iz istoga grada – Rige u Latviji. Oboje su se, nakon raspada bivše države, preselili u Rusiju – Olja, danas poznata književnica i prevoditeljica, na studij, a Sergej, sada umirovljeni časnik, kao mladić je postao vojnik. Raskošno uređen prostrani stan na “dobroj moskovskoj adresi”, stol prepun delicija koji sam nazvao “UN” jer su na njemu skladno bile servirane kobasice iz Bjelorusije, grčke salate, švicarski sirevi, armenski šašliki, ukrajinski boršč, ruske piroške, francuska vina… Olja, izvrsna pijanistica, prigodno je odsvirala i glazbeni potpourri, uklopivši u njega ruske romance, francuske šansone, šlagere grupe ABBA, Sinatru i Beatlese… “Ne znamo što će biti”, zabrinuto je nakon ručka započela Olja.

Rusi kao Židovi

“Stanove nam ondje još nisu oteli, no kako je krenulo… Ja se bojim uopće ići u Latviju, Sergej i ne razmišlja. Ne može ni roditeljima grob obići. Strašno”, nastavila je, zamolivši me da im ne navodim prava imena i ne objavljujem fotografije, sve zbog straha za imovinu i rođake koji još ondje žive. Ni ona ni on s ratom nemaju ništa, u mirovini su već dugo. Ali ruski državljani nisu dobrodošli više nigdje u Europi. “Počinje sve to podsjećati na razdoblje uoči Drugoga svjetskog rata u Njemačkoj… Doduše, biti Rus u Latviji još od početka devedesetih znači biti bez osnovnih građanskih prava. Ondje još živi oko 200 tisuća Rusa bez ikakvog državljanstva, bez putovnice zemlje u kojoj su se rodili. Slična je situacija i u Estoniji i Litvi, iako je Latvija najgora”, kaže i navodi primjer prijatelja, novinara, Rusa rodom iz Latvije, koji je nedavno otputovao u Rigu na sprovod baki, no uhićen je odmah nakon dolaska u zračnoj luci i sada u zatvoru čeka suđenje za – špijunažu! “Najsmješnije je što smo oboje poslali uzorke u Ameriku na DNK testove porijekla – ispalo je da sam ja, zapravo, Španjolka, a Sergej – Talijan! Odmah je nakupovao hrpu CD-ova s talijanskim kanconama i počeo me maltretirati sa špagetima i pizzom… Nakon godinu dana ponovili smo, ovaj put smo oboje ispali – Ukrajinci!”, priča uz smijeh pa dodaje kako će ponoviti testiranje još jedanput: “Nadam se da ćemo možda ovaj put ispasti – Židovi! Pa zatražiti izraelsko državljanstvo kao dobar dio ruske estrade”, smije se, pa ozbiljno dodaje: “Zapravo, izvan Rusije, na zapadu, Rusi su se počeli osjećati kao Židovi nekada”. Prelazimo na vedrije teme – Sergej prepričava dogodovštine iz Afrike, gdje je, nakon umirovljenja, radio kao ekspert za sigurnost u nekoj kompaniji, Olja se sjetno prisjeća Toskane u kojoj su donedavno redovito ljetovali… “Sada je, izgleda, gotovo s tim”, tužno zaključuje. Prije rastanka, dogovaramo sljedeći susret, pa opet pustom noćnom Moskvom taksijem kući.

Neizvjesna pustolovina

Sutradan, svatko za svojim računalom, kopamo po web-stranicama zračnih kompanija. Jer polako se bliži datum isteka valjanosti moje vize, dakle i datum povratka u domovinu. No dok je dolazak ovamo bio drama, povratak mi sve više izgleda kao vrlo komplicirana i neizvjesna pustolovina. Jer cijene karata su podivljale, a rute postaju sve egzotičnije. Na trenutak najpovoljnije djeluje potpuno luda ruta: Moskva – Istanbul, Istanbul – Frankfurt, Frankfurt – Beograd, Beograd – Zagreb! Tri dana putovanja. Desetak minuta poslije draga pronalazi cjenovno sličnu, no nešto jednostavniju: iz Moskve za Erevan u Armeniji, potom sutradan za Varšavu i istog dana za Zagreb. Dakle, “samo” dva dana. Apsurdno je da mi je jeftinije iz Istanbula letjeti preko još dvije države, trostruko duljim putem, nego izravno za Zagreb. No još ima vremena, možda iskrsne nešto bolje. S nostalgijom se prisjećam vremena kada bih, prije polijetanja zrakoplova iz Moskve, nazvao prijatelja s molbom da me dočeka u Zračnoj luci u Zagrebu. Taman da se polako spremi, sjedne u auto i na zagrebačkom je aerodromu otprilike kada i ja. Kada sam dulje putovao taksijem kroz gužvu od moskovskog stana do zračne luke nego od Moskve do Zagreba. Pa mi dođe da napišem detaljno što mislim o svemu, no sjetim se Dubravka Horvata i njegove izjave: “Jednom jedan vrlo mudri čovjek… nije rekao ništa. Vremena su bila opasna, a sugovornici nepouzdani…” Dnevno.hr / Robert Valdec Read the full article

[mentalnahigijena]

undefined

Kako je 12.000 Albanaca stiglo u Veliku Britaniju ove godine - a oni sa krivičnim dosjeima izbjegavaju otkrivanje - usred straha da hiljade mladića iskorištavaju rupu u modernim zakonima o ropstvu kako bi dobili azil Ministri tvrde da moderni zakoni o ropstvu pružaju 'rupu' za hiljade tražilaca azila iz Albanije koji 'iskorištavaju zakon' da ostanu u Britaniji. Više od 12.000 Albanaca stiglo je u Veliku Britaniju do sada ove godine - od kojih se oko 10.000 pretpostavlja da su mladi neoženjeni muškarci. Od onih koji zatraže azil, samo 12 % je uspješno - što je jedna od najnižih stopa bilo koje nacionalnosti. Međutim, broj albanskih migranata koji tvrde da su žrtve modernog ropstva trebao bi se udvostručiti ove godine na 5.000. Od 4.171 moderne žrtve ropstva koje su upućene Ministarstvu unutrašnjih poslova u drugom tromjesečju godine, 27 % su bili Albanci - najviše od svih nacionalnosti. Zakon o modernom ropstvu uvela je Theresa May 2015. godine kada je bila ministarka unutrašnjih poslova kako bi zaštitila žrtve bandi koje se bave trgovinom ljudima, ali ministri imaju ozbiljne nedostatke. Ministar za imigraciju Robert Jenrick rekao je za Telegraph da Albanci "zloupotrebljavaju" taj čin i odlažu pokušaje deportacije. Jedno od pitanja u vezi sa zakonodavstvom, kažu kritičari, je njegova otvorena definicija onoga što čini moderno ropstvo. Dolaze mogu uspješno zatražiti azil samo govoreći da su žrtve ropstva, čak i bez dokaza. Putovanje Albanaca do Velike Britanije često počinje u siromašnijim oblastima kao što je grad Kukes na sjeveroistoku zemlje. Krijumčari ljudi naplaćuju između 3.500 i 15.000 funti po osobi i oglašavaju svoje usluge na TikToku, sa desetinama video zapisa koji prikazuju Albance kako prelaze. Izvještaj Svjetske banke navodi da je nakon snažnog rasta BDP-a prošle godine, udio stanovništva koje živi u siromaštvu u Albaniji 'značajno pao' sa 31 % na 22 % u 2021. Nezaposlenost je, međutim, i dalje visoka na sjeveru, a prosječne plate samo £‎442 mjesečno. 'Ako idete u srednju školu u sjevernoj Albaniji i od djece se traži da opišu kako vide svoju budućnost, svi dječaci nacrtaju kamion ili čamac sa albanskom zastavom koji ide u Veliku Britaniju', rekao je Muhamed Veliu, politički dopisnik Top Channel TV u Albaniji. „Oni znaju koliko je dobro njihovim rođacima – zaposle se u Velikoj Britaniji i nastanjeni su. Oni misle: „Zašto bismo gubili vrijeme u sjevernoj Albaniji ne radeći ništa? Idemo u Veliku Britaniju, radimo i vratimo se sa blistavim automobilom kao i drugi koji su išli prije nas.'' Podrazumeva se da ljudi bez kriminalnog dosijea najčešće lete u Brisel, dok se ostali voze kombijima kroz Srbiju, Mađarsku, Nemačku i Francusku. Albanci uživaju u bezviznom režimu putovanja sa EU od 2010. godine, što ovo putovanje čini daleko lakšim. Dolasci u Francusku obično kampuju u Calaisu prije nego što čekaju da se ukrcaju na mali brod, dok se ljudi koji prolaze kroz Belgiju ukrcavaju u blizini luke Nieuwpoort u Flandriji. Prošle sedmice, komandant graničnih snaga za tajne prijetnje Dan O'Mahoney rekao je da su albanske bande stekle uporište na sjeveru Francuske i dramatično povećale broj prelazaka koje obavljaju. Do sada je ove godine između jedan i dva posto cjelokupne odrasle muške populacije Albanije putovalo u Veliku Britaniju malim čamcima, rekao je on. Krijumčarske bande su postale sve sofisticiranije, a neki brodovi za nabavku čamaca napravljeni po narudžbi u tvornicama u Kini s umetnutim dodatnim dijelovima cijevi kako bi se produžili i povećao broj ljudi koji se mogu ukrcati na brod. Francuska policija zaustavlja oko 43 % pokušaja prijelaza prije nego što uspiju da odu, rekao je gospodin O'Mahoney u Selekcionom komitetu za unutrašnje poslove prošle godine. Od migranata koji uđu u Kanal, 90 %  presretnu granične snage ili RNLI. Zatim će biti odvedeni u Dover na početnu obradu u Western Jet Foil, centru za dolaske koji je bio meta napada zapaljivom bombom u nedjelju. Nakon pretresa i osnovnih medicinskih pregleda, migranti dobivaju narukvicu s jedinstvenim brojem i prevoze ih autobusom do Manstona, objekta Ministarstva unutrašnjih poslova gdje će ih pitati zašto su došli u Veliku Britaniju i traže li azil. Ovdje se također uzimaju njihovi biometrijski detalji - uključujući otiske prstiju. Centar, koji je otvoren u januaru 2022. godine, prvobitno je bio dizajniran da primi do 1.600 ljudi ne više od 48 sati, ali je umjesto toga postao privremeni dom za gotovo 4.000 migranata, što je dovelo do izbijanja difterije, šuge, MRSA-e i nasilja. Nakon Manstona, migranti se obično odvode u hotele dok se obrađuju njihovi zahtjevi za azil ili dopuštenje boravka, dok poznati kriminalci odlaze u centre za uklanjanje imigranata na deportaciju. Kada migranti stignu u hotele, mogu razgovarati s imigracijskim advokatima, a Zakon o modernom ropstvu zahtijeva od policije, vijeća, dobrotvornih organizacija i određenih vladinih službenika da sve navodne žrtve upute stručnjacima Ministarstva unutrašnjih poslova koji će analizirati njihove slučajeve. Niko ne može biti deportovan dok se njegovi slučajevi razmatraju. Zapovjednik tajnih prijetnji Dan O'Mahoney sugerirao je da su proces često zloupotrebljavali migranti koji nisu imali namjeru da dovrše svoje zahtjeve. 'Mnogi od njih zapravo nisu zainteresirani da se njihov zahtjev za azil završi. Obično ih smjestimo u hotel na nekoliko dana, a onda će nestati i raditi ilegalno u Velikoj Britaniji šest mjeseci, možda godinu dana, a zatim će se vratiti u Albaniju', rekao je. Gospodin O'Mahoney je upozorio da organizirane albanske bande u Velikoj Britaniji počine "ogromnu količinu veoma štetnog ozbiljnog i organiziranog kriminala". U pokušaju da smanje broj Albanaca koji pokušavaju da pređu opasan prelazak Lamanša, ministri sastavljaju planove za deportaciju tražilaca azila iz zemlje skoro odmah po njihovom dolasku. Oni žele izbjeći da onima koji ne dobiju azil daju vremena da pokrenu žalbu na odluku tako što će ih poslati natrag u istočnu Evropu "u roku od nekoliko dana". Trenutno pravni proces znači da se dolasci moraju smjestiti u hotele uz velike troškove za porezne obveznike jer se mogu zadržati samo nakratko u centrima za dolazak kao što je Manston. Međutim, stručnjaci su sinoć upozorili da bi pokušaji da se dolasci uklone prije nego što se završi pravni proces prekršili međunarodno pravo. Jedan je za Times rekao: 'Kako možete iskoristiti svoja prava na žalbu ako niste u UK? To bi bilo van sudsko i bilo bi u suprotnosti sa pravima prema Konvenciji o izbjeglicama.' Biće i pitanja o sposobnosti sistema da se ubrza. Porezni obveznici trenutno plaćaju skoro 7 miliona funti dnevno za smještaj desetina hiljada tražitelja azila u hotelima nakon što je Ministarstvo unutrašnjih poslova uspjelo obraditi samo četiri posto zahtjeva za azil ljudi koji su prošle godine prešli Kanal. Upitan danas o mogućnosti novog zakona za brzi povratak albanskih tražilaca azila, zvanični portparol premijera je rekao: „Mi već imamo sporazum sa Albanijom i ministar imigracije je to naveo. Želimo ići dalje i kreirati rutu po mjeri.' Ali izgledalo je da su se sve šanse za dogovor danas smanjile jer je albanski premijer Edi Rama rekao gospođi Braverman da 'prestane diskriminirati' Albance kako bi se 'oprostila za neuspjehe politike' jer ih cilja tokom imigracione krize. On je tvitovao: 'Ciljanje na Albance (kao što su neki sramotno radili kada su se borili za Brexit) kao uzroka britanskog kriminala i problema sa granicama čini laku retoriku, ali zanemaruje čvrste činjenice. 'Ponavljati iste stvari i očekivati ​​drugačije rezultate je suludo (pitajte Einsteina!) „UK treba da se bori protiv kriminalnih grupa svih nacionalnosti i da prestane da diskriminiše Albance kako bi opravdala neuspjehe politike. 'Albanija nije bogata zemlja i dugo je bila žrtva imperija, nikada nismo imali svoje. „Dužni smo da se borimo protiv kriminala kod kuće i to činimo odlučno, jer blisko sarađujemo i sa drugima. Spremni za bližu saradnju sa UK, ali činjenice su ključne. Kao i međusobno poštovanje.'

[bobomeal]

Siromaštvo, nezaposlenost, neizvesna budućnost - glavne posledice COVID-19 krize po LGBTI zajednicu

Siromaštvo, nezaposlenost, neizvesna budućnost – glavne posledice COVID-19 krize po LGBTI zajednicu

Više od dve trećine LGBTI zajednice (68,5 odsto) ima problema u zadovoljavanju bar jedne od osnovnih životnih potreba – hrane, stanovanja, egzistencije, posla, glavni je rezultat istraživanja “LGBTI zajednica i COVID-19” koji su sprovela udruženja Loud & Queer i Egal u periodu od 5. do 9. aprila ove godine.

Cilj ovog istraživanja, u kome je učestvovalo rekordnih 1198 LGBTI osoba, bio je da…

[prijedor24]

Vujičić: U Srpskoj se godišnje otvori do 5.000 radnih mjesta

Godišnje se otvori do 5.000 radnih mjesta

U Republici Srpskoj godišnje se otvori između 3.000 i 5.000 novih radnih mjesta, a ukupna fluktuacija radne snage na godišnjem nivou je oko 40.000 radnika, izjavio je danas direktor Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske Miroslav Vujičić. Vujičić je, nakon sastanka sa direktorom Nacionalne službe za zapošljavanje Srbije Zoranom Martinovićem, naveo da je u Republici Srpskoj zaposleno 282.000…

[zanimljivaekonomija]

Otvoren 14. Regionalni sajam privrede

Na prostoru Kompleksa sportsko - rekreativnih bazena u Novoj Pazovi danas je otvoren 14. Regionalni sajam privrede koji organizuju opština Stara Pazova i Regionalna privredna komora Sremskog okruga. „Ponosni smo što su od malih zanatskih radnji nastale velike kompanije, koje su svojim vrednim radom učinile Staru Pazovu jednom od privredno najrazvijenijih opština u Srbiji i na Balkanu, opštinu u kojoj u četiri industrijske zone poslednjih desetak godina posluje veliki broj inostranih kompanija.“, rekao je na otvaranju sajma predsednik staropazovačke opštine Đorđe Radinović. Dvodnevni sajam zvanično je otvorio potpredsednik Pokrajinske vlade i pokrajinski sekretar za urbanizam i zaštitu životne sredine Vladimir Galić. On je istakao da na teritoriji opštine Stara Pazova postoji 1.000 preduzeća i oko 3.500 preduzetnika, a da je nezaposlenost manja od pet posto i da je to model kojim treba da se svi vodimo, da svaka opština i svaki grad u Srbiji imaju primer kako se to može postići vrednim radom i smelim odlukama. Galić je naglasio da  staropazovačka privreda pokazuje veliku prilagodljivost privrednim tokovima i da svakog dana lokalni privrednici razmišljaju na koji način mogu da unaprede i prošire svoje poslovanje. Partner ovogodišnjeg sajma privrede je nemačka kompanija “MTU Aero Engines”, koja je počela izgradnju fabrike u industrijskoj zoni i najavila nekoliko stotina novih radnih mesta. “Otvaranje smo planirali za kraj naredne godine, a zaposlićemo oko 500 ljudi“, rekla je direktorka Sektora za ljudske resurse kompanije MTU Žaklina Teofilović. Na sajmu se predstavljaju preduzeća i proizvođači iz oblasti metalne i plastične galanterije, prerade drveta, hemijske industrije, IT opreme, građevinarstva, tekstila i obuće, prehrambene industrije, mehanizacije, poljoprivrede, turizma, ugostiteljstva i gastronomije. Među pratećim manifestacijama organizatori posebno ističu Sajam zapošljavanja na kome vodeće firme iz Stare Pazove nude oko 200 novih radnih mesta.

[najmilija-od-svu-djecu]

Zanimljivo je da kada ste katapultirani u sasvim novi zivot, ili u najmanju ruku gurnuti u neciji tudji zivot do te mjere, da biste mirne duse mogli da zalijepite lice za njihov prozor, pocinjete da se pitate ko ste zapravo? I kako vas drugi dozivljavaju? Svojim roditeljima sam za cetiri nedelje, postala daleko zanimljiva. Postala sam provodnik od jednog sasvim drugacijeg svijeta. Mozda zbog cinjenice da ne volim svoj posao, u kuci su me vise postovali. Ipak to nije uticalo na njihovo ponasanje prema meni. Ali kada sam posle 4 mjeseca izgubila posao, oni su se skroz promjenili. Nije mi za njih, nego za sebe. Nikad nisam ni pomislila da bih gubitak posla mogla da dozivim kao gubitak neceg trajnog. Nikad nisam pomislila da nezaposlenost moze covjeka da navede da se osjeca, ako izostavimo ocigledan strah vezan za prihode i izglede za buducnost, beskorisno i nesposobno. Nikad nisam pomislila da je teze ustati ujutro kada nemas posao, nego kada te budilnik grubo trgne iz sna. Da mogu da ti nedostaju ljudi sa kojima si radio, bez obzira na to sto niste imali nista zajednicko. Niti mi je palo napamet, da cu uhvatiti sebe kako trazim poznata lica medju ljudima sa kojima sam se mimoilazila na ulici. Aa, onda sam sjela i razmislila. Da sve ovo treba da prihvatim kao dio necega sto me je dovelo u sadasnju situaciju. Da su najvise roditelji krivi za to. Da treba da nastavim dalje i da je to sto vise ne radim "ko zna zasto dobro". Jer nista se ne desava bez razloga. Roditelje treba otpisati kao poslovni trosak. Jer oni pricaju o "velikim stvarima". Aa, ako ja pokusam da pricam sa njima o stvarima koje mi znace, to je kao da pricam kineski. Slusaju me oni, odredjeno vrijeme, a kada ostanem bez daha i zivci mi dodju na milioniti stepen, pitaju me mrtvi hladni, zasto zivim ovdje i kakav mi je ljubavni zivot. Pruzis roditeljima i najmanju kolicinu povjerenja i oni to iskoriste da ti malo prokopaju kroz zivot, ali bez ikakve perspektive. Ponekad samo pozelim tako jako da ih zviznem. Da se malo osvijeste. Hocu da im kazem, da im zavidim na tome kako su vaspitani, i da su tako cisti, i tako bez osecaja NEDOSTATKA BUDUCNOSTI. I da je ovo 21 vijek a ne vrijeme kada su oni bili djeca. Ii, hocu da ih pljunem i da ih zadavim, jer su nam radosno urucili svijet, toliko nalik na vec iskoriscene bebine pelene. Shvatate, sta hocu da kazem??

aidakasumovic

[cgvijesti]

Porasla stopa nezaposlenosti

U Crnoj Gori je na kraju oktobra bilo 44,92 hiljade nezaposlenih, 1,5 odsto više nego u septembru, pokazuju podaci Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG). Stopa nezaposlenosti je, prema mjesečnom izvještaju ZZZCG, porasla sa 19,08 odsto na 19,36 odsto. Najveća stopa, 32,7 odsto, zabilježena je u julu 2000, dok je najniža bila u avgustu 2009. godine, 10,1 odsto. Zavod je od početka godine do…

[gtaradi]

Cha-ching, donirano po akcijskim cijenama!

I kad smo već kod te krize moram priznati da me ipak muči jedna stvar: nisam baš na čisto da li su se zaista morale napraviti takve restrikcije? Ima tvornica s mnogo radnika koje i dalje rade i nemaju zaraženih. Postavili su sredstva za dezinfekciju na strateškim mjestima, rasporedili radnike da nisu jedan do drugoga, zabranili prolaženje kroz pogon radnicima koji ne rade u tom pogonu i stvar funkcionira. Dakle može se. Bolje spriječiti nego liječiti, a ne bolje kazniti nego liječiti!

Gorkić Taradi – Konobar s olovkom

Zaredalo se prognoziranje, čak svečane zakletve što će tko prvo napraviti dok ova kriza s korona virusom prođe. Neki kod frizera (iako se predviđa da će liste čekanja biti kao za magnetnu rezonancu), neki ipak u kafić na kavu, a neki će prvo otići u crkvu “pošteno se isplakati i zahvaliti Bogu”! Ovih dana zahvaljujemo se liječnicima, medicinskim sestrama,…

[portaltvpljevlja]

ZZZCG: Pala nezaposlenost - https://tvpljevlja.me/?p=121492&utm_source=SocialAutoPoster&utm_medium=Social&utm_campaign=Tumblr...